REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-144/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Peraković Turković, odvjetnici u Otočcu, Ulica Bartola Kašića 4, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, broj 2402006-1031262160/ 51400607-5102463892 od 13. lipnja 2005. ništetan u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.993,36 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto devedeset tri eura i trideset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječno kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 5,44 EUR od 18.11.2008. pa do isplate,

- 7,18 EUR od 16.01.2009. pa do isplate,

- 7,89 EUR od 19.02.2009. pa do isplate,

- 8,61 EUR od 18.03.2009. pa do isplate,

- 6,47 EUR od 16.04.2009. pa do isplate,

- 6,32 EUR od 14.05.2009. pa do isplate,

- 3,98 EUR od 17.06.2009. pa do isplate,

- 1,24 EUR od 17.07.2009. pa do isplate,

- 2,37 EUR od 15.08.2009. pa do isplate,

- 4,36 EUR od 16.09.2009. pa do isplate,

- 2,42 EUR od 16.10.2009. pa do isplate,

- 2,24 EUR od 17.11.2009. pa do isplate,

- 4,53 EUR od 16.12.2009. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 06.01.2010. pa do isplate,

- 8,78 EUR od 16.02.2010. pa do isplate,

- 8,20 EUR od 16.03.2010. pa do isplate,

- 12,35 EUR od 16.04.2010. pa do isplate,

- 11,45 EUR od 15.05.2010. pa do isplate,

- 12,43 EUR od 16.06.2010. pa do isplate,

- 23,47 EUR od 16.07.2010. pa do isplate,

- 21,03 EUR od 17.08.2010. pa do isplate,

- 30 EUR od 16.09.2010. pa do isplate,

- 25,55 EUR od 16.10.2010. pa do isplate,

- 21,71 EUR od 16.11.2010. pa do isplate,

- 33,19 EUR od 16.12.2010. pa do isplate,

- 39,04 EUR od 15.01.2011. pa do isplate,

- 34,66 EUR od 17.02.2011. pa do isplate,

- 36,01 EUR od 17.03.2011. pa do isplate,

- 32,34 EUR od 15.04.2011. pa do isplate,

- 32,75 EUR od 14.05.2011. pa do isplate,

- 44,38 EUR od 16.06.2011. pa do isplate,

- 46,31 EUR od 16.07.2011. pa do isplate,

- 59,56 EUR od 17.08.2011. pa do isplate,

- 57,68 EUR od 16.09.2011. pa do isplate,

- 47,28 EUR od 14.10.2011. pa do isplate,

- 47,03 EUR od 15.11.2011. pa do isplate,

- 46,30 EUR od 16.12.2011. pa do isplate,

- 49,00 EUR od 14.01.2012. pa do isplate,

- 52,00 EUR od 16.02.2012. pa do isplate,

- 52,07 EUR od 16.03.2012. pa do isplate,

- 50,19 EUR od 14.04.2012. pa do isplate,

- 50,81 EUR od 16.05.2012. pa do isplate,

- 51,97 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- 50,87 EUR od 14.07.2012. pa do isplate,

- 50,95 EUR od 15.08.2012. pa do isplate,

- 49,89 EUR od 15.09.2012. pa do isplate,

- 47,80 EUR od 16.10.2012. pa do isplate,

- 50,21 EUR od 14.11.2012. pa do isplate,

- 50,90 EUR od 15.12.2012. pa do isplate,

- 50,95 EUR od 16.01.2013. pa do isplate,

- 47,46 EUR od 15.02.2013. pa do isplate,

- 49,71 EUR od 16.03.2013. pa do isplate,

- 50,31 EUR od 16.04.2013. pa do isplate,

- 48,97 EUR od 15.05.2013. pa do isplate,

- 45,19 EUR od 14.06.2013. pa do isplate,

- 43,70 EUR od 13.07.2013. pa do isplate,

- 45,25 EUR od 15.08.2013. pa do isplate,

- 46,84 EUR od 13.09.2013. pa do isplate,

- 49,76 EUR od 14.10.2013. pa do isplate,

- 48,35 EUR od 14.11.2013. pa do isplate,

- 48,96 EUR od 14.12.2013. pa do isplate,

- 49,77 EUR od 05.01.2014. pa do isplate,

- 51,03 EUR od 19.02.2014. pa do isplate,

- 52,35 EUR od 13.03.2014. pa do isplate,

- 51,67 EUR od 15.04.2014. pa do isplate,

- 50,36 EUR od 14.05.2014. pa do isplate,

- 49,76 EUR od 13.06.2014. pa do isplate,

- 50,02 EUR od 15.07.2014. pa do isplate,

- 51,68 EUR od 14.08.2014. pa do isplate,

- 53,37 EUR od 13.09.2014. pa do isplate,

- 53,22 EUR od 15.10.2014. pa do isplate,

- 54,07 EUR od 13.11.2014. pa do isplate,

- 55,29 EUR od 13.12.2014. pa do isplate,

- 54,80 EUR od 14.01.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 13.02.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 02.03.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 02.04.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 02.05.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 02.06.2015. pa do isplate,

- 55,49 EUR od 02.07.2015. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4,79 EUR (slovima: četiri eura i sedamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. prosinca 2007. teče po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječno kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 1,69 EUR od 17.09.2005. pa do isplate,

- 0,99 EUR od 21.10.2005. pa do isplate,

- 0,76 EUR od 18.11.2005. pa do isplate,

- 0,61 EUR od 17.12.2005. pa do isplate,

- 0,74 EUR od 17.01.2006. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.019,22 EUR (slovima: dvije tisuće devetnaest eura i dvadeset dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom preostalog traženog troška postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. U tužbi (str. 1-4 spisa) od 31. svibnja 2021. tužitelj je u bitnome naveo kako je 13. lipnja 2005. sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102463892, a kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 23.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 120 mjeseci. Ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak su ništetne. Nadalje, navedenim ugovornim odredbama povrijeđeni su prava i interesi tužitelja kao potrošača-korisnika kredita, te su navedena odredbe utvrđene nepoštenim i to presudama Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tijekom otplate kredita tuženik je jednostrano donosio odluke o promjeni odnosno povećanju visine kamatne stope na štetu tužitelja, a tužitelj je vršio otplatu kredita u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa je tuženik od tužitelja bez valjane pravne osnove u periodu vraćanja kredita neosnovano naplatio ukupan iznos od oko 20.546,52 kn. Slijedom navedenog, predložio je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu (str. 30-42 spisa) od 18. prosinca 2022. tuženik je u bitnome naveo da nije sporno kako je s tužiteljem 13. lipnja 2005. sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102463892, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor zastare, i prigovor prijeboja, prigovorio je tužiteljevu statusu potrošača te predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Stranke su u bitnome ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu u podnescima od 27. srpnja 2023. (str. 170-176 spisa), 21. kolovoza 2023. (str. 184-193 spisa), 17. lipnja 2024. (str. 279 spisa), 24. rujna 2024. (str. 310 spisa), 28. listopada 2024. (str. 311-313 spisa), 3. travnja 2025. (str. 339 spisa), 16. travnja 2025. (str. 340 spisa), 15. rujna 2025. (str. 341-344 spisa) u kojem je tužitelj prilagodio tužbeni zahtjev nalazu i mišljenju vještaka, 20. studenog 2025. (str. 345 spisa) i 23. studenog 2025. (str. 347 spisa) te na ročištima održanima 19. lipnja 2024. (str. 281-282 spisa) i 25. studenog 2025. (str. 348-349 spisa).

4. Nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz navoda samih parničnih stranaka, kako su tužitelj i tuženik 13. lipnja 2005. sklopili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102463892 s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak.

5. Spornim su u ovom postupku utvrđeni mjesna nadležnost, zastara potraživanja tužitelja te valjanost spornih ugovornih odredbi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak, status potrošačkog ugovora, kao i obveza tuženika na povrat eventualne razlike između plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa odnosno prijeboja međusobnih tražbina.

6. U smjeru razrješenja spornih činjenica, izvršen je uvid u sljedeće isprave: ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102463892 od 13. lipnja 2005. (str. 7-10 spisa), otplatnu tablicu (str. 11-14 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5102463892 za razdoblje od 14. lipnja 2005. do 6. studenog 2015. (str. 16-23 spisa), izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe (str. 43-49 spisa), informativna brošura za različite vrste kredita i valutni tečaj (str. 67-76 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5102463892 za razdoblje od 14. lipnja 2005. do 6. studenog 2015. (str. 77-91 spisa), upute djelatnicima tuženika (str. 100-106 spisa), pisani iskaz TE (str. 107-108 spisa), devizne pozicije CHF (str. 109-110 spisa), priopćenje Hrvatske narodne banke (str. 111-121 spisa). Provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje (str. 289-298 spisa) koji je dopunjen kasnijim očitovanjem kojim se vještak osvrnuo na prigovor tužitelja (str. 323-334 spisa). Pročitana je dostavljena sudska praksa i zaključci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (str. 50-66, 92-99, 123-166, 194- 275, 314-322 spisa). Nije saslušan svjedok AE obzirom je tuženik odustao od njenog saslušanja (str. 345 spisa).

7. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev kako je uređen podneskom od 15. rujna 2025. (str. 341-344 spisa) u cijelosti osnovan.

8. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. i čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., u nastavku teksta: ZZP/03). Odredbom članka 82. ZZP/03 propisano je, među ostalim, da se nepoštenom odredbom može smatrati odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom.

9. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa] te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatniji troškovi bilo u vlastitom putovanju u Zagreb ili onom odabranog punomoćnika iz područja njegova svakodnevnog življenja, a ne postoje okolnosti koje opravdavaju navedenu okolnost osim ograničenja pristupa tuženika sudu u smislu čl. 82. ZZP/03, ovaj sud smatra da bi ostavljanjem na snazi prorogacijske klauzule iz ugovora o kreditu došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. ZZP/03, čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

10. Uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. vidljivo je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka, uključujući i tuženika u ovom postupku, odlučeno na način da je utvrđeno kako su iste u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa su time postupale suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku teksta: ZOO).

11. Uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena.

12. Dakle, iz navedenih presuda vidljivo je da su ovi sudovi utvrdili kako ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije, pa kako je navedenim presudama utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene i ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, to je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) utvrđena i u citiranim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako navedene odluke sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22) obvezuju sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite i ostvarenja svojih prava koja su mu povrijeđena takvim postupanjem banke, to sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni Ugovor o kreditu u navedenom dijelu nema učinak pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 502.c ZPP-a smatrajući da je u ovoj parnici, protivno navodu tuženika, vezan za takva utvrđenja navedenih sudova.

13. Pri tome se napominje da iz teksta samog ugovora o kreditu 2402006- 1031262160 / 51400607-5102463892 od 13. lipnja 2005. (str. 7-10 spisa), proizlazi da tuženik prije sklapanja i u vrijeme njegova sklapanja nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti jer tužitelja nije upozorio na rizičnost ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te na tu okolnost nije predložio dokazne prijedloge osim saslušanja tužitelja, koji je utvrđen nepotrebnim obzirom iz samog ugovora i drugih isprava dostavljenih u spis ne proizlazi da se sporni ugovor u ičemu razlikuje od standardnog ugovora o kreditu.

14. Stoga je na tuženiku, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, teret dokaza na okolnost obavijesti koje je upravo on dao tužitelju, kao određenom potrošaču, prije sklapanja ovog konkretnog ugovora, a on ničim nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama u ovom unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Iz dostavljenih isprava: informativne brošure za različite vrste kredita i valutni tečaj (str. 67-76 spisa) i priopćenja Hrvatske narodne banke (str. 111-121 spisa) vidljivo je da je sam tuženik bio svjestan valutnog rizika na koji je upozoravala i Hrvatska narodna banka, ali nije utvrđeno da je tužitelju kao ekonomski neukoj stranci – potrošaču na njemu razumljiv i laički način objašnjeno što taj valutni rizik podrazumijeva i na koji način može utjecati na tijek njegove otplate kredita.

15. Pri tome status potrošača u slučaju tužitelja nije doveden u sumnju pred ovim sudom obzirom iz samog ugovora o kreditu 2402006-1031262160 / 51400607- 5102463892 od 13. lipnja 2005. (str. 7-10 spisa) koji u točki 3. definira namjenu kredita za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, a nisu dostupni podaci koji bi upućivali na korištenje kredita za različitu namjenu u odnosu na ugovorenu namjenu.

16. Slijedom navedenoga, utvrđena je obveza tuženika da tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a vrati iznose koje je temeljem takvih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od njega primio zbog stjecanja bez osnove, a sve iz razloga što su se u konkretnom slučaju tužitelju morali na transparentan način objasniti rizici ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

17. Provedenim vještačenjem po Maji Kostijal, stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, grane financije i računovodstvo (str. 289-298, 323-334 spisa) utvrđeno je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 22.986,37 HRK / 3.050,81 EUR, pri čemu su pojedini mjesečni anuiteti zajedno sa datumom njihovog dospijeća i plaćanja prikazani u posebnoj tablici.

18. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj i tuženik nisu prigovorili, već je u podnesku od 15. rujna 2025. (str. 341-344 spisa) sukladno istome specificirao tužbeni zahtjev, s time da je ograničio tužbeni zahtjev na iznos preplate zbog rasta tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita na iznos od 22.589,79 HRK / 2.998,18 EUR, ne potražujući iznos od 396,58 HRK / 52,63 EUR na ime promjene kamatne stope.

19. Tuženik nije osporavao visinu nalaza i mišljenja vještaka ali je tražio da sud pri donošenju odluke uzme u obzir i ona razdoblja kada je tečaj bio niži od tečaja koji je važio na dan isplate kredita.

20. Sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan ne smatrajući potrebnim isti dopunjavati i dodatno saslušavati vještaka jer je ovo vještačenje obavljeno prema zadatku određenom od strane ovoga suda pri čemu ovaj sud smatra da vještak nije niti trebao uzimati u obzir anuitete koje je tužitelj platio po nižem tečaju CHF jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj od tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe primio da bi mu ih temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a bio dužna vratiti, već se radi o iznosima za koje je tuženik tužitelju dug otpustio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi. Pri tome se napominje da tuženik uostalom u ovome postupku ne zahtijeva povrat stečenog bez osnove jer nije postavio niti protutužbeni zahtjev niti je istakao prigovor radi prijeboja.

21. Temeljem objedinjenog pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ovaj sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer sukladno tome pravnom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje, s obzirom se u konkretnom slučaju radi o tražbini koja temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, nije protekao jer od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača u pogledu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa do 31. svibnja 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao navedeni zastarni rok od pet godina.

22. Pri tome se napominje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, a taj parnični postupak je pokrenut podnošenjem tužbe od 4. travnja 2012., slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen za ukupni iznos od 4,79 EUR koji se odnosi na obroke plaćene prije 4. travnja 2007., dok predmetno potraživanje koje dospijeva u razdoblju od 18. studenog 2008. do 2. srpnja 2015. nije obuhvaćeno navedenim rokom zastare jer je za navedeno dospjelo potraživanje danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare što znači da je temeljem odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počela teći iznova, a da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci te je tužitelju temeljem stjecanja bez osnova sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja te sukladno pravilnoj pretvorbi valute HRK u sada važeću valutu EUR ukupno dosuđen iznos od 2.993,36 EUR na ime preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli pri čemu mu je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

24. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak. Tužitelj samo u neznatnom dijelu nije uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1., 2. i 5. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

25. Tužitelju je stoga priznat zatraženi trošak tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife.

26. Tužitelju su priznati troškovi obrazloženog podneska od 28. srpnja 2023. (pogrešno označenog u troškovniku s datumom 17.05.2023. jer u 2023. godini nije bilo drugih obrazloženih podnesaka) te podneska od 15. rujna 2025. u visini 100 bodova svaki sukladno Tbr. 8.1. Tarife.

27. Tužitelju je priznat i trošak podneska od 25. rujna 2024. u visini 50 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife, ali nije priznat trošak podneska od 17. travnja 2025. obzirom je bila riječ o prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka koji je bez daljnjih radnji od strane vještaka ili suda efektivno povučen od strane tužitelja obzirom je nakon tog prigovora uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

28. Nije prihvaćen niti trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom tužitelj nije pristupio na isto.

29. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na pripremnom ročištu 19. lipnja 2024. i ročištu glavne rasprave 25. studenog 2025. u visini 100 svaki bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

30. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 550 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 1.100,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi 1.375,00 eura.

31. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja kao nužna radnja za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva u iznosu 530,89 EUR.

32. Tužitelju su također priznati trošovi pristojbe na tužbu i presudu sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" br. 118/18., 51/23., u nastavku teksta: ZSP) u iznosu od 36,90 EUR i 76,43 EUR.

33. Navedeno čini ukupni zbroj troška tužitelja u iznosu od 2.019,22 EUR.

34. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 19. prosinca 2025.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Gordani Peraković Turković, putem e-oglasne ploče suda

- tuženiku po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6