REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-4059/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba, Frankopanska 2A, protiv tuženika TOMIĆ & Co. zastupanje u osiguranju d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 12, OIB: 96874131725, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Boričevića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika Ive Vukelić, odvjetnice, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu utvrđen Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 17.04.2020. g. kojom je Tužiteljici otkazan ugovor o radu od 22.01.2018. g. nije dopušten.

II. Utvrđuje se da radni odnos između Tužiteljice i Tuženika zasnovan Ugovorom o radu od 22.01.2018. g. nije prestao.

III. Raskida se s danom 14. rujna 2020. godine ugovor o radu sklopljen između Tužiteljice i Tuženika dana 22.01.2018. te se nalaže Tuženiku da Tužiteljici s osnove naknade štete isplati iznos od 12.475,94 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 17. travnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici isplati neisplaćenu razliku do punog iznosa plaće za mjesec travanj 2020. godine u bruto iznosu od 2.216,47 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 8. svibnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici isplati naknadu za neiskorištene dane godišnjeg odmora za 2019. g i naknadu za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora za 2020. g. u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici plati troškove ovog postupka u roku od 8

dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika i to kao Voditelj Odjela BMW financijski servisi i osiguranje da bi joj tuženik Odlukom od 17. travnja 2020. otkazao ugovor o radu, što tužiteljica pobija u ovom postupku, uz zahtjev da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu, s pripadajućim isplatama, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi zahtjevu tužiteljice, navodeći da su postojali zakonski razlozi za predmetno otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog tehnoloških razloga od 17. travnja 2020. (str. 10-11 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 21. travnja 2020. (str. 12-16 spisa), presliku e-mail poruka (str. 18-21, 33-35, 38-39 spisa), Odluku o privremenom prekidu (obustavi) rada od 25. siječnja 2020., uz presliku povratnice (str. 22-24, 36-37 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 4. svibnja 2020. (str. 25-27 spisa), Odluku tuženika od 17. travnja 2020. (str. 29 spisa), izvadak HANFA-e, Mjesečni izvještaj ožujak 2020. (str. 30-31 spisa), Odluku o uporabi dobitka poslovne godine 2018. od 15. travnja 2019. (str. 32 spisa), Potvrdu o izvršenoj transakciji (str. 40 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. siječnja 2018. (str. 55-58 spisa), presliku ispisa iz provizija za 2019. i 2020. (str. 59 spisa), Zahtjev za odsustvo s radnog mjesta (str. 60-61, 63-66 spisa), Odluku o korištenju godišnjeg odmora za 2019. (str. 62 spisa), presliku ispisa podataka o neto dobiti tuženika s mrežnih stranica servisa Poslovna Hrvatska (str. 84-85 spisa), Izjavu od 17. travnja 2020. (str. 108 spisa) i Opomenu zbog neizvršavanja obveza iz ugovora o radu od 10. lipnja 2019. (str. 109 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te zakonski zastupnik tuženika DR, oboje na ročištu održanom 12. svibnja 2025. (str. 96-100 spisa) te svjedok ŽR na ročištu održanom 9. listopada 2025. (str. 110-112 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika i to kao Voditelj Odjela BMW financijski servisi i osiguranje da bi joj tuženik Odlukom od 17. travnja 2020. otkazao ugovor o radu, što tužiteljica pobija u ovom postupku, uz zahtjev da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu, s pripadajućim isplatama, čemu se tuženik protivio, navodeći da su postojali zakonski razlozi za predmetno otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušanje stranke i naprijed navedeni svjedok, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužiteljica u svom iskazu iznosila da je točno da je bila zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu Voditelja Odjela BMW financijski servisi i osiguranje, koji poslovi su, kako je i navedeno, obuhvaćali davanje financijskih usluga osiguranja njihovim klijentima tj. prvenstveno kupcima vozila kupljenih u povezanom društvu tuženika. Na taj način su kupci dobivali cjelovitu uslugu na jednom mjestu, i to od strane educiranih osoba sa dugogodišnjim iskustvom u toj branši. S tim u vezi navodi da je do otkazivanja kod tuženika radila kakve 2,5 godine, a i prije toga je imala iskustva na sličnoj vrsti poslova, gotovo istovjetnoj. Smatra da je njezin odjel uspješno i uredno obavljao svoje poslove, uz nju kao voditelja su još bile dvije kolegice. Ukazuje da je također bila uključena u razgovore i pregovore i s njihovim partnerima tj. osiguravateljima i leasing kućom, na koji način je bila detaljno upoznata sa prirodom poslovanja, i to financijskim i pravnim dijelom, u kojem smislu je redovito i predlagala pojedina poslovna rješenja tj. poslovne planove, kao i usporedbu ostvarenog sa postavljenim planovima. Navodi da niti u vrijeme otkazivanja odnosno u razdoblju prije nije uočila da bi došlo do negativnih promjena u poslovanju, upravo suprotno, bilježio se rast te može spomenuti transakciju vezanu za novu flotu automobila koja se trebala realizirati u tekućoj godini. Dakle, smatra da razlozi koje navodi tuženik u pisanoj Odluci o otkazu ne stoje tj. da do razloga na koje se poziva nije došlo.

8. Nadalje, što se tiče samog tijeka događaja vezano za otkazivanje ističe da nije imala nekih saznanja da bi moglo doći do otkaza, poslodavac joj se nije obraćao u tom smislu, već je samo u jednom trenutku i to za vrijeme Covid-19 epidemije tj. lockdown/a bila telefonom pozvana da dođe u ured kada joj je prvo ponuđen tj. prezentiran sporazum o raskidu ugovora o radu kojeg nije željela potpisati, tako da je pisanu Odluku o otkazu dobila nešto kasnije putem pošte, odnosno moguće je da je istu primio već i njezin odvjetnik, kojeg je nakon razgovora angažirala. Nije bilo što potpisivala na spomenutom sastanku, nije bila zadovoljna sa razlozima i obrazloženjima koje je dobila odnosno navodi da nije niti dobila bilo kakvo adekvatno objašnjenje. Također ističe da je poslodavac prema njoj to vrijeme i nekorektno postupao, budući da je uz pratnju bila udaljena iz prostorija te su mi joj oduzeta dotadašnja sredstva rada kao broj mobitela i sl.. Pritom smatra da ona svojim postupanjem ni na koji način nije uzrokovala takvo ponašanje poslodavca. Inače, u to vrijeme poslodavac ij je sve poslao kući uslijed propisanih mjera, ukazuje da se radilo o početku pandemije koju su pratile rigorozne mjere, no što se tiče poslovanja, kako je već rekla, sve je od njezine strane bilo pripremljeno za nastavak tj. ostvarenje kontinuiteta poslovanja, prvenstveno u odnosu na osiguravatelja te je bila spremna za nastavak rada odmah po povratku na radno mjesto. Kod upućivanja s rada kući nisu dobili radne zadatke tj. nije bilo rada od kuće no bila je uvijek dostupna. Nema saznanja da li je uz nju još netko kod tuženika iz istih ili sličnih razloga dobio otkaz. Smatra da je svoj posao obavljala uredno, navodi da je i točno da joj je tijekom vremena bilo saopćeno da je došlo do određene pritužbe no navedeno joj nije detaljnije obrazloženo, nije bilo zasebnih sankcija s tim u vezi prema njoj. Redovito je dobivala bonuse i sl. koje isplaćuje poslodavac.

9. Nadalje navodi da je tijekom boravka kod kuće dobila od poslodavca obavijest o smanjenju primanja, nije s tim u vezi potpisivala bilo kakav aneks ugovora o radu ili sl., te se nije protivila takvom postupanju poslodavca budući da je bila solidarna s obzirom na novonastalu situaciju, no pritom nije imala nikakvih saznanja da bi do otkazivanja moglo uslijediti u narednom kraćem razdoblju, a do čega je ipak došlo. Ukazuje da je kroz cijelo vrijeme svog rada bila izrazito lojalna poslodavcu, npr. za vrijeme lockdown/a je po potrebi dolazila u radne prostorije i sl., i praktički bi pristala na sve opcije osim otkazivanja. Ističe također da ona kao samohrana majka ima i obvezu uzdržavanja djeteta na redovnom studiju, te je temeljem otkazivanja iznenadno ostala bez izvora prihoda što ju je dovelo u tešku situaciju, tim više što osim plaće nije imala drugih primanja, s tim ukazuje da je po prirodi stvari imala i druge financijske obveze, konkretno obvezu leasinga. Sve navedeno je kod nje izazvalo značajan stres i traumu, koju vuče i sada, s tim da je u svrhu uzdržavanja sebe i djeteta prihvatila prvi posao koji je našla, i to tek nakon kakvih 4-5 mjeseci intenzivnog traženja, koji posao je bio značajno ispod razine njezinog obrazovanja i radnog iskustva, sa bitno manjom plaćom. I sada radi kod tog poslodavca, s tim da po prirodi stvari prima veću plaću te je i napredovala, radi se o poslodavcu iz financijskog sektora.

10. Zaključno može precizirati da su se dvije kolegice iz njezinog Odjela zvale Ivana i SR, za prezimena više nije sigurna. One su temeljem organizacije njihovog poslovanja obavljale dnevne operativne poslove, kao što je sklapanje pojedinih polica i sl., dok je ona kao voditelj obavljala upravo voditeljske poslove, što onda uključuje kontakt kako sa klijentima tako i sa poslovnim partnerima, ali ne vezano za operativu već orijentirano na rukovođenje cjelovitim poslovnim procesom tj. odnosom. Također može ukazati i da je njihov partner Allianz osiguranje imao i dodatnih oblika usluga nevezanih nužno za osiguranje motornih vozila, te je tijekom vremena ukazivala i na mogućnost proširenja njihovih djelatnosti i na ponude tih drugih oblika kao što je životno osiguranje i sl., u vezi čega nije došlo do šire primjene osim u pojedinačnim slučajevima.

11. S druge strane, direktor tuženika je iznosio prilikom iskazivanja da su u Društvu tj. tuženiku u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bile zaposlene samo dvije osobe, i to tužiteljica te ŽR, a spomenuta SR je bila zaposlena u drugom trgovačkom društvu neovisno od toga što su dijelile ured. Navodi i da je točno da je poslovanje tuženika bilo uredno kroz duže razdoblje, pa i u prvom tromjesečju 2020., no nastupom pandemije odmah je došlo do poremećaja te su bili primorani pristupiti otkazivanju. Kako je tuženik imao dakle samo dva zaposlena, odlučili su zadržati kolegicu ŽR s obzirom da je imala licencu HANFA-e, što je potrebno za dnevno poslovanje a što je njima bilo od presudnog značaja te su onda tim slijedom odlučili otkazati tužiteljici. Pritom ističe da je tuženik inače trgovačko društvo – kći drugog trgovačkom društva i to TOMIĆ & Co. d.o.o., koje se bavi primarnom djelatnošću te prodajom kao i servis i održavanje motornih vozila kao BMW te Mini Cooper, te je tuženik uvijek bio u funkciji davanja dodatnih usluga kupcima njihovih proizvoda, tj. pružanje tzv. Premium usluge i nikada se nije razmišljalo o proširenju portfelja usluga, npr. na životno osiguranje i sl., budući da to nije bio cilj i svrha postojanja ovdje tuženika već je primarni zadatak bio pomoć kupcima u osiguranju kupljenog vozila, na koji način se podizala razina cjelokupne usluge.

12. Navodi i da je dakle nakon otkazivanja tužiteljici tuženik nastavio poslovati samo sa jednim djelatnikom sve do kraja 2023., kada je zaposlena još jedna osoba ali ne na voditeljskim već operativnim poslovima. Nije siguran kako se točno rješavala situacija a nakon otkazivanja tužiteljici, u slučajevima kada je ŽR bila odsutna zbog godišnjeg odmora i sl.. Prihvaćam i da je dobivanje otkaza po prirodi stvari traumatično, no smatra da tuženik nije postupao nekorektno prema tužiteljici, uslijed nastalih okolnosti bilo je nužno nešto poduzeti tj. smanjiti troškove poslovanja. Spomenuta kolegica ŽR je nakon otkazivanja tužiteljici uspješno nastavila obavljati potrebne poslove te je i nadalje zaposlena kod tuženika. Može također potvrditi da su oni zaista u to vrijeme a s obzirom na nastalu situaciju pandemiju obavijestili zaposlene o nužnosti umanjenja plaće i što su oni solidarno prihvaćali, navedeno se odnosilo ne samo na tuženika nego i na druga povezana društva, uključivo i direktore, nije siguran da li su nudili anekse ili ne, ne može se očitovati. Nadalje ističe da su troškove inače pokušali u to vrijeme smanjiti i na druge načine, smanjivanjem najamnine za poslovne prostore i sl.. Točno je i da je u bilanci tuženika za 2020. vidljiv rast u odnosu na 2019., no smatra da je isto moguće obrazložiti, i to prvenstveno uslijed prodaje vlastite imovine tj. vozila koje je bilo u vlasništvu tuženika. Također navodi da je došlo i do smanjenja troškova u vidu isplata plaća, i to upravo u odnosu na plaću tužiteljice koja više nije bila isplaćivana, a kako je i bilo samo dvoje zaposlenih, takva stavka je lako uočljiva. Navodi da nije siguran od kada je spomenuto vozilo bilo u vlasništvu tuženika, niti da li je prodano trećoj strani ili nekome od povezanih društava. Nisam siguran, no moguće je da je predmetno vozilo koristila kolegica ŽR, inače njemu sestrična. Navodi i da nema saznanja tko je na spominjanom sastanku ponudio sporazumni raskid ugovora, svakako nije bio on.

13. Zaključno, a generalno govoreći o razdoblju pandemije Covid-19, navodi da je predmetno razdoblje predstavljalo vrijeme velike neizvjesnosti u poslovnom smislu, najprije je prvih mjeseci bilo kakva prodaja stala jer je i kretanje građana bilo značajno ograničeno. Naknadno je bilo problema sa dobavljačima i sl., dok je njihovo povezano društvo koje se bavi prodajom svakako imalo smanjenje u komadnoj prodaji, podatke točno ne zna.

14. Saslušana je i svjedok ŽR, koja je iskazala da je zaposlena kod tuženika odnosno osnivača ovdje tuženika još od 2008., pri čemu kod samog tuženika radi kontinuirano negdje od 2009., i to prvenstveno na poslovima prodaje osiguranja u odnosu na cjeloviti portfelj tuženika, te je te poslove obavljala i u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak tj. početkom 2020., kada je došlo i do poznate pandemije Covid- 19, i što je uzrokovalo pad prometa, a što je bilo uočljivo i njoj kao djelatniku koji je radio na poslovima prodaje osiguranja. U ožujku su još relativno normalno radili, no nakon toga je uslijedio i lockdown te su bili upućeni kućama i u kojem razdoblju se u bitnome održavao tzv. "hladni pogon", tj. obavljalo se ono što je bilo moguće online od kuće putem računala. Navodi da joj je poznato da je u to vrijeme tužiteljica dobila otkaz, u donošenju kojeg nije sudjelovala jer niti nema te ovlasti. Ona je nastavno i dalje obavljala svoje poslove sukladno razvoju događaja vezano za pandemiju, pri čemu ukazuje da je imala i odgovarajuću licencu regulatornog tijela tj. HANFA-e, a vezano za akviziciju osiguranja klijentima, što po njezinim saznanjima tužiteljica nije imala. Kako je već spomenula, ona je u tom razdoblju nastavila raditi svoje poslove, no u smanjenom obimu s obzirom na nastale okolnosti te koliko joj je poznato tadašnji prihodi su bili dovoljni samo za podmirenje bazičnih troškova, a poslodavac je umanjio i plaće, na što je osobno pristala a koliko zna i drugi djelatnici u pravilu. Nadalje navodi da su kod tuženika prije ovih događaja bili zaposleni samo tužiteljica i ona, tako da je nakon njenog otkazivanja ostala sama, da bi novi djelatnik bio zaposlen tek 2023., negdje u listopadu ili studenom. Do tada je dakle poslove obavljala sama, što je naknadno znalo biti i izazovno s obzirom na postepeno povećanje opsega posla, što se može reći tek u odnosu na 2022., 2023.. kada je i oglašen kraj pandemije.

15. Nadalje ističe, a po njezinom shvaćanju, da je ostala raditi kod tuženika s obzirom da posjeduje spomenutu licencu, koju tužiteljica nije imala, a do otkazivanja odnosno smanjenja troškova poslodavca je došlo zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom te željom vlasnika da održi poslovanje tvrtke. Ne spori da je dio poslova vezanih za osiguranje i periodična obnova polica, no ta okolnost ne mijenja na činjenici da je u razdoblju pandemije došlo do umanjenje prihoda s obzirom na smanjenu kupoprodaju. Obnova polica je obuhvaća kakvih 70-80% portfelja, preostalo su bile police temeljem novih kupoprodaja, ako je pojedina godina uključivala rast tada je išlo i preko 100%. Dolaskom pandemije se postepeno situacija pogoršala jer jedno vrijeme praktički nije bilo novih kupnji te samim time novih polica osiguranja.

16. Što se tiče povećanja prihoda tuženika tijekom 2020. u odnosu na 2019., po njezinim saznanjima navodi da je to posljedica okolnosti što je prodano tzv. osnovno sredstvo iz vlasništva tuženika te su na taj način ostvareni određeni prihodi koji su utjecali na spomenutu pozitivnu bilancu, konkretno radilo se o prodaji službenog automobila, pri čemu nema saznanja tko je bio kupac. Nema saznanja niti o tome da li je tuženik aplicirao na vladine mjere usmjerene pomaganju poslodavaca u izvanrednim okolnostima. Također navodi da ne spori da je jedan od osnivača temeljnog poduzeća tj. vlasnika ovdje tuženika njezin stric LR, a kako se radi o obiteljskom poduzeću to su tamo zaposleni i drugi članovi iste obitelji, s kojima također postoji određeni stupanj srodstva.

17. Ocjenjujući prethodno navedeno tj. priloženu dokumentaciju kao i iskaze dane tijekom postupka, prvenstveno se ukazuje da se tuženik prilikom otkazivanja tužiteljici pozvao na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) tj. da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ("zbog tehnoloških razloga"), koji je uvjetovan okolnostima vezanim za epidemiju Covid-19 tj. smanjenje obujma posla te neostvarivanje neočekivanih prihoda, a što u svojim iskazima potvrđuju kako direktor tuženika DR tako i svjedok ŽR.

18. Navedeno valja prihvatiti s obzirom da je općepoznato da je epidemija Covid- 19 izazvala poremećaje u poslovanju, tako da su navodi tuženika u tom smislu uvjerljivi neovisno od toga što se radilo o samom početku epidemije (travanj 2020.). Naime, u slučaju tuženika radi se o trgovačkom društvu sa malim brojem zaposlenih (dvoje) čije poslovanje se prvenstveno odnosi na pružanje tzv. Premium usluga kupcima iz temeljnog programa poslovne grupe u čijem se sastavu tuženik nalazi (prodaja luksuznih motornih vozila), i koja vrsta poslovanja je nastupanjem epidemije postala neizvjesna, tako da je moguće opravdati odluku tuženika da promptno pristupi kontroli troškova tj. smanjenju plaća, otkazivanjima i sl..

19. Pritom također valja prihvatiti tvrdnje tuženika da nije bilo realno odnosno očekivano, a što spominje tužiteljica, da bi se tuženik mogao koncentrirati na dodatne segmente poslovanja (npr. prodaja životnih osiguranja i sl.) budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je temeljna uloga tuženika bila pružanje dodatnih usluga kupcima, vezano za administrativne poslove oko osiguranja vozila ili sl., kod čega onda za tuženika nije postojala obveza da mijenja poslovno usmjerenje tuženika.

20. Također proizlazi da se ne može smatrati protuzakonitim postupanjem tuženika kada nije otkazivao ugovor npr. ŽR, budući da je ona imala spominjanu licencu regulatornog tijela tj. HANFA-e, kakvu licencu tužiteljica nije imala, i u kojem smislu djelatnik s takvom licencom po prirodi stvari ima prednost kod poslodavca.

21. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje iz poslovno uvjetovanih razloga u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, na koji način je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza te posljedično i u dijelu kojim se traži utvrđenje da radni odnos nije prestao temeljem tog otkaza kao i u dijelu kojim se traži sudski raskid ugovora o radu, s pripadajućim isplatama. Pritom nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze, vezano za utvrđivanje prometa tuženika u kritičnom razdoblju (u tom smislu je predlagano npr. provođenje zasebnog financijskog vještačenja, i dr.) budući da poslovno uvjetovani razlozi kako se definiraju naprijed citiranom odredbom ne moraju biti objektivizirani, već je od značaja procjena poslodavca da upravo mjerama kao što je otkazivanje ugovora o radu i sl. može optimizirati poslovne procese, pri čemu valja uzeti i okolnosti koje se odnose na izbijanje epidemije Covid-19, koje su snažno utjecale te dovele do neizvjesnosti za sve privredne subjekte. Neosnovan je i dio zahtjeva vezan za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, s obzirom na dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu kao i navode tuženika pod ad. 5. istog.

22. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega iskazanom punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur (u preostalom dijelu nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje kako se to potražuje, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da se tijekom postupka prvenstveno raspravljalo o zakonitosti otkaza, i okolnostima s tim u vezi), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 19. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika