REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-2583/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja MA, Su-50/12, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 41.321,75 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik LA zadobio teške ozljede u prometnoj nezgodi dana 04.02.1977. koju je skrivio osiguranik tuženika DA upravljajući motornim vozilom. Osiguranik tužitelja vodio je protiv tuženika spor radi naknade štete nastale u navedenom štetnom događaju, a koji je okončan presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-755/78 od 18.04.1980. kojom je utvrđena odgovornost tuženika. Rješenjem tužitelja broj IN516690 od 28.08.1978. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, invalidnost koja je uzrokovana štetnim događajem 50%. U razdoblju od 01.06.2017. do 31.03.2020. tužitelj je na ime invalidske mirovine osiguraniku isplatio iznos od 82.643,49 kn, a budući da štetni događaj utječe na ukupnu invalidnost sa 50%, to tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos invalidske mirovine od 41.321,75 kn. Navodi da je dana 10.04.2020. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali tuženik dug nije podmirio. Smatra da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju, te stoga tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.484,34 EUR/41.321,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika. Osporava uzročnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja iz utuženog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da tužitelj sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ima pravo na naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene osiguraniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju ozljede na radu i to samo u visini te razlike. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u prijavu o nesreći na poslu, presudu Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-853/81 od 10.03.1981., rješenje tužitelja broj IN516690 od 28.08.1978., odštetni zahtjev tužitelja od 10.04.2020., dopis tuženika od 17.04.2020., obračun isplaćene invalidske mirovine, kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja LA za razdoblje od 01.06.2017. do 31.03.2020. godine i to u omjeru od 50% od isplaćene mirovine, a koje iznose je tužitelj isplatio svom osiguraniku stradalom u prometnoj nesreći koju je dana 04.02.1977. godine skrivio osiguranik tuženika, u visini dijela invalidske mirovine koji se odnosi na štetu iz tog događaja (50%), priznate rješenjem tužitelja od 28.08.1978. godine.

6. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja od 04.02.1977., pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, dok su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO).

7. Za odluku u ovom postupku koji je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja koju isplaćuje svom osiguraniku nastaje svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine te svaka takva isplata predstavlja štetu tužitelju.

8. Za ovaj postupak nisu relevantne odredbe ZOMO-a, koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Ovakav pravni stav u skladu je s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., zatim poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., te poslovni broj Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021., u kojima je navedeno kako ZOOP, u odnosu na ZOMO, predstavlja poseban propis, lex specialis, te vrijedi načelo lex specialis derogat legi generali, dok također i kasniji zakon derogira raniji.

9. Odredom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. S obzirom na sve naprijed navedeno, radi utvrđenja da li postoji razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da je za razdoblje od 01.06.2017. do 31.03.2020. godine isplaćena invalidska i obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 82.643,49 kn, dok bi potencijalna invalidska mirovina za isto razdoblje iznosila ukupno 97.842,22 kn, odnosno ostvarena mirovina je manja od potencijalne invalidske mirovine za ukupno 15.198,73 kn u spornom razdoblju, odnosno u razdoblju od 01.06.2017. do 31.03.2020. godine ostvarena invalidska i obiteljska mirovina (ukupno 82.643,49 kn) je za 15.198,73 kn/2.017,22 EUR manja od potencijalne invalidske mirovine utvrđene kao posljedica ozljede na radu.

12. Tužitelj je u podnesku od 17. rujna 2024. godine naveo kako neće ulaziti u ispravnost dostavljenog nalaza i mišljenja jer i nadalje smatra da financijsko vještačenje nije trebalo biti provedeno, dok je na ročištu održanom dana 4. studenog 2025. godine naveo da nema prigovora na matematički izračun vještaka, dok se tuženik na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan i objektivan i izrađen u cijelosti po pravilima struke, a niti jedna od stranaka nije imala prigovora na matematički izračun vještaka.

14. Kako je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da su iznosi invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje, veći od isplaćenih invalidskih mirovina, to ovaj sud smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku u utuženom razdoblju nije nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

15. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci presude, dok sud nije posebno cijenio ostale dokaze provedene u spisu obzirom na izraženi pravni stav.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku