REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-28/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jeleni. Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VILIČARI d.o.o., Čavle, Dražina 4, OIB 37934850916, kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., iz Rijeke, protiv tuženika TEGULA d.o.o., Poreč, Vladimira Gortana 15, OIB 05891180009, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta, Trg Fontana 2, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-629/2024 od 4. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku TEGULA d.o.o., Poreč, Vladimira Gortana 15, OIB 05891180009, da tužitelju VILIČARI d.o.o., Čavle, Dražina 4, OIB 37934850916, isplati iznos od 1.592,67 eura (tisuću petsto devedeset dva eura šezdeset sedam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 530,89 eura (petsto trideset eura osamdeset devet centi) od 1. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 530,89 eura (petsto trideset eura osamdeset devet centi) od 2. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 530,89 eura (petsto trideset eura osamdeset devet centi) od 3. studenog 2022. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TEGULA d.o.o., Poreč, Vladimira Gortana 15, OIB 05891180009, da tužitelju VILIČARI d.o.o., Čavle, Dražina 4, OIB 37934850916, naknadi troškove postupka u iznosu 789,05 eura (sedamsto osamdeset i devet eura i pet centi), sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VILIČARI d.o.o., Čavle, Dražina 4, OIB 37934850916, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 26,55 eura.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta, Trg Fontana 2, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-629/2024 od 4. prosinca 2024., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 1.592,67 eura, sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci ove presude, tuženik je podnio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor.

1.1. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, se rješenjem poslovni broj Povrv-9/2025-2 od 22. siječnja 2025. oglasio stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupljen naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

2. Ovršenik, sada tuženik, je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo da tužitelj nije dokazao postojanje vjerovničko dužničkog odnosa jer da iz dokumentacije nije vidljivo na što se odnosi potraživanje ovrhovoditelja. Priložena dokumentacija da nije zaprimljena kod ovršenika niti da je ovjerena i odobrena od strane ovršenika. Istaknuo je prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

3. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-28/2025-2 od 18. ožujka 2025., rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem naloženo je tužitelju, da u roku 15 dana, dostavi podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, u skladu sa člankom 461.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj je u otvorenom roku, u podnesku od 4. travnja 2025. očitujući se na navode iz prigovora tuženika istaknuo da su prigovori tuženika paušalni, ničim dokazani te usmjereni na odugovlačenje naplate potraživanja tužitelja. Naveo je da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o najmu - viličara, kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 3. travnja 2019., a kojim ugovorom da je tužitelj dao tuženiku na uporabu viličara na neodređeno vrijeme, uz mjesečnu najamninu određenu po predračunu. Predmetni ugovor da je tužitelj otkazao 2. studenog 2022. jer da tuženik nije podmirio tri uzastopne mjesečne najamnine u iznosu od po 530,89 eura. Isti dan kad je ugovor otkazan, da je izvršen povrat predmetnog viličara te da je tužitelj tuženiku za to izdao račun kojega je tuženik podmirio 17. studenog 2022.

4. Podnesak tužitelja od 4. travnja 2025. s prilozima je dostavljen tuženiku te je naslovni sud rješenjem poslovni broj Povrv-28/2025-5 od 8. travnja 2025. pozvao tuženika da u roku 15 dana od primitka rješenja dostavi podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, u skladu sa člankom 461.a stavka 7. ZPP-a. Navedeno rješenje je uredno dostavljeno tuženiku 24. travnja 2025. (dostavnica na stranici 112 spisa), no tuženik, u otvorenom roku, sudu nije dostavio podnesak.

5. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, i to u prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi s prilozima-računi od 1. kolovoza 2022., 1. rujna 2022. i 3. listopada 2022. (stranica 1- 25 spisa), prigovor ovršenika (stranica 29-30 spisa), izvadak iz sudskog registra, preračun, Ugovor o najmu, otpremnica, primopredajni zapisnik sve od 3. travnja 2019., kartice kupaca, računi za period od travnja 2019. do studenoga 2022. te kartice kupaca za svaku financijsku godinu, otpremnica od 2. studenoga 2022. (stranica 49-111 spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Predmet tužbenog zahtjeva isplata je iznosa od 1.592,67 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate, kako je u izreci presude naznačeno, a na ime usluge najma viličara.

8. Sporna je, s obzirom na iznijete prigovore tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva te aktivna i pasivna legitimacija.

9. Prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije nije osnovan, s obzirom na to da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o najmu 030419/1 od 3. travnja 2019., a isti Ugovor je potpisan od strane tužitelja VILIČARI d.o.o., Čavle, te od strane tuženika TEGULA d.o.o., Poreč. Stoga, takav prigovor tuženika nije osnovan.

10. Naime, uvidom u Ugovor o najmu 030419/1 od 3. travnja 2019. (stranica 55 spisa) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik navedeni Ugovor sklopili u odnosu na najam (uporabu) viličara Still RX70-16T, S/N: 517314B00202 (dalje: viličar). U vezi navedenog Ugovora, tužitelj je izdao i predračun 415/2019 od 2. travnja 2019. (stranica 54 spisa). Uvidom u otpremnicu na listu 56 spisa, utvrđeno je da je viličar otpremljen i predan tuženiku, s obzirom da je otpremnica potpisana od strane tužitelja i tuženika, a o istom je i sastavljen primopredajni zapisnik o stanju viličara (stranica 57 spisa). Valja istaknuti da vjerodostojnost navedenih isprava tuženik nije osporio pa ih i sud pozitivno vrijednosno ocjenjuje.

11. Uvidom u izdane račune od strane tužitelja tuženiku (stranica 60-69, 72- 83, 86-97 i 100-110 spisa) utvrđeno je da je tužitelj redovito mjesečno izdavao račune tuženiku na ime najma viličara, i to u periodu od travnja 2019. do listopada 2022. Uvidom u kartice kupca tužitelja u odnosu na dužnika tuženika (stranica 58 i 59, 70 i 71, 84 i 85, 98 i 99 spisa) utvrđeno je da je tuženik redovito plaćao navedene račune, osim računa koji su utuženi – računi za kolovoz, rujan i listopad 2022. u iznosu od po 4.000,00 kuna.

12. Ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu, kako je to definirano člankom 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Jedna od temeljnih obveza najmoprimca, kako je to određeno člankom 563. stavkom 1. ZOO-a je plaćanje najamnine u rokovima određenim ugovorom ili zakonom.

13. U postupku je utvrđeno, a na temelju materijalne dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o najmu viličara kojim su stranke ugovorile uporabu viličara u korist tuženika kao najmoprimca, na neodređeno vrijeme, uz mjesečnu najamninu u visini od 4.000,00 kuna (u protuvrijednosti 530,89 eura). Također je u postupku utvrđeno da je predmetni viličar uredno dostavljen tuženiku, a da je po raskidu navedenog ugovora, viličar vraćen tužitelju, što proizlazi iz otpremnice na stranici 111 spisa, koje okolnosti tuženik ne spori pa ih i sud ocjenjuje utvrđenim.

14. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti, odnosno prigovor zahtjevu suprotne strane neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbi čl. 221.a. ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. U konkretnom slučaju, tuženik, na kome je teret dokaza, kako je to ranije pojašnjeno, za svoje tvrdnje nije ponudio jasna i životno prihvatljiva obrazloženja, niti je za svoje tvrdnje ponudio odgovarajuća dokazna sredstva. S druge strane tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju o poslovnom odnosu stranaka, koju tuženik nije osporio niti istoj prigovorio (ugovor o najmu, kartice kupaca te izdane račune), iz koje je sud mogao utvrditi o kakvom se poslovnom odnosu radi, vremenske okvire izdavanja računa te mjesečnog iznosa za iznajmljeni viličar.

16. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu najma viličara, na temelju kojeg je tužitelj ispostavio račune koje tuženik nije podmirio, a bio je dužan plaćati ugovorenu najamninu za najam viličara, zbog čega je, u skladu s odredbom članka 563. stavka 1. ZOO-a, , sud prihvatio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika platiti tužitelju utuženu tražbinu u cijelosti. Sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu, pa je tijek zateznih kamata određen po tom pravilu, a prema dospijeću računa naznačenom u samim računima. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a (stopa za „trgovačke ugovore“). Dakle, tužitelj je osnovano i zakonito zatražio zakonsku zateznu kamatu na utuženu tražbinu u dosuđenom periodu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti. Na temelju svega iznijetog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kako je odlučeno u toč. I. izreke presude.

17. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

18. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. OZ-a (zaključak Su-IV- 204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

18.1. Budući da je u ovom sporu tužitelj uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eur koji se odnosi na javnobilježničku nagradu prema članku 5. i članku 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 eura, u skladu sa Tbr. 7. t. 1., Tbr. 11. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa). Nadalje tužitelju je priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 4. travnja 2025. u iznosu od 250,00 eura, sukladno Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. i 46. Tarife te trošak pristupa na ročište održano 13. studenog 2025. u iznosu od 250,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 46.Tarife. Dakle, sveukupno tužitelju je priznat iznos od 762,50 eura na ime troškova nastalih tijekom ovršnog i parničnog postupka.

18.2. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu po odluci suda. Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 53,09 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 26,55 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (26,55 eura, a ne 53,09 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

19. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 789,05 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude. Tužitelj je odbijen za previsoko zatražen iznos sudskih pristojbi u visini od 26,55 eura, pa je donesena odluka kao u toč. III. Izreke.

U Pazinu 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.