Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-479/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. KU, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 1542/2021-15 od 14. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1542/2021-15 od 14. listopada 2025., opt. KU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, opisano po članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11 pa je opt. KU za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesne ozljede na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 48. st. 2. KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je potom na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 opt. KU izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) opt. KU dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura te trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 232,26 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 467. toč. 4. ZKP/08 u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači presudu na način da izrekne strožu kaznenopravnu sankciju optuženiku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (državni odvjetnik navodi kazni), državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije precijenio značaj olakotnih okolnosti, posebice u vidu priznanja optuženika kaznenog djela koje je uslijedilo pri samom kraju kaznenog postupka čime takvo priznanje nije doprinijelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka, da korektno držanje optuženika pred sudom ne predstavlja olakotnu okolnost, kao ni isprika žrtvi, koga sud nije niti pozvao na raspravu. Ujedno, upire da je sud pogrešno zaključio da optuženik do sada nije kazneno osuđivan jer je u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim bio pravomoćno osuđen, za koje kazneno djelo je u međuvremenu nastupila zakonska rehabilitacija pa se ne može reći da je njegov dosadašnji život bio u skladu sa Zakonom. Nadalje, državni odvjetnik ukazuje da je sud trebao cijeniti kao otegotno stupanj krivnje tj. da je terećena kaznena djela počinio s izravnom namjerom, kao i povredu zaštićenih dobara jer su kaznenim djelima za koje je optuženik proglašen krivim zaštićena dobra život i tijelo te osobna sloboda, kao i da se svrha kažnjavanja neće ostvariti uvjetnom osudom.
6.1. Razmatajući takve žalbene navode, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud nije precijenio olakotne okolnosti koje u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik. Naime, iako se prvotno optuženik očitovao da se ne smatra krivim (na prvoj raspravi 29. ožujka 2022.), na slijedećoj raspravi koja je održana dvije i pol godine kasnije 14. listopada 2025. (koje trajanje postupka se ne može pripisati postupanju optuženika), opt. KU se očitovao da se smatra krivim te u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela prijevare i tjelesne ozljede na štetu bliske osobe, brata ZU. Kraj takvog stanja stvari, nisu osnovani žalbeni navodi da njegovo priznanje nije doprinijelo ekonomičnosti i bržem okončanju kaznenog postupka jer sud, osim obrane optuženika, upravo zbog njegovog priznanja nije izvodio druge dokaze nego je u suglasnosti stranaka i branitelja pročitao personalne dokaze (zapisnik o ispitivanju svjedoka UU, oštećenika ZU), dok je na raspravi 14. listopada 2025. sud svjedokinju LU otpustio iz sudnice s obzirom na priznanje optuženika, a pročitao je i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Davora Mayera. Povrh toga, optuženik je izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela te se osobno ispričao oštećeniku koji je njegov brat pa nije bilo, u smislu žalbenih navoda državnog odvjetnika, potrebno da mu se ispriča pred sudom, pogotovo što je na raspravi 14. listopada 2025., uz ostale dokaze, pročitan i iskaz oštećenika koji na raspravi nije bio nazočan. U pravu je sud i kada je kao olakotno cijenio medicinsku dokumentaciju na ime optuženika tj. specijalistički nalaz KBC Sestre Milosrdnice, Klinike za psihijatriju iz koje proizlazi da se 1. ožujka 2021. samoinicijativno javio na pregled radi liječničke pomoći zbog prekomjerne konzumacije alkohola. Napose, nije u pravu državni odvjetnik kada upire na presudu kojom je ranije optuženik bio proglašen krivim, kada je ista brisana iz kaznene evidencije po sili zakona zbog nastupanja rehabilitacije te je isti, prema izvatku iz kaznene evidencije od 2. rujna 2025. (str. 120 spisa) neosuđivan. Prema tome, prvostupanjski je sud, osim što je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti pri izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije, ispravno rezonirao da postoje zakonske pretpostavke iz čl. 48. st. 2. KZ/11 za sudsko ublažavanje kazne u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge u toč. 9., toč. 9.1. i toč. 10. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.2. Stoga, polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivom, pravilno je prvostupanjski sud opt. KU, a krećući se u granicama propisane kazne, za kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo tjelesne ozljede na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11, a krećući se u granicama propisane kazne za to kazneno djelo te u okviru granica ublažavanja kazne iz čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a onda na temelju čl. 51. KZ/11 opt. KU osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom ocijenivši da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženice.
7. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 19. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
