Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Poslovni broj: Povrv-468/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Imotske krajine d.o.o., Imotski, Fra Rajmonda Đ 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa zakonski zastupnik ĐO, osoba ovlaštena na zastupanje pravne osobe, iz Gornjih Vinjana, Vinjani Gornji 298, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima u OD Ljubičić i Vrdoljak d.o.o.iz Splita, protiv tuženika IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku ĐOV, sestra tužene, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14.listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19.prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radoslav Vuković iz Omiša, poslovni broj Ovrv-9733/2022 od 5.svibnja 2022.godine u cijelosti te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Radoslav Vuković u Omišu podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 333,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16.siječnja 2022. pa do isplate te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9733/2022 od 5.svibnja 2022.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pobijajući isto u cijelosti navodeći da nema ugovor sa tužiteljem te da ništa ne duguje.
3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9733/2022 od 5.svibnja 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga, račune sa specifikacijom usluga za utuženo razdoblje, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. U smislu odredbe čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZOGO) tuženik kao vlasnik (ili korisnik) nekretnine po samom zakonu korisnik usluge gospodarenja otpadom, a prema odredbi čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a dužan je snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom srazmjerno količini otpada koji je predao davatelju usluge, dok čl. 29. st. 10. ZOGO-a propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih odredbama toga zakona, granične količine miješanog komunalnog otpada za određeno razdoblje i način obračuna poticanja naknada za smanjenje količine komunalnog otpada propisuje Vlada Uredbom
6. Naime, Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/17 – u daljnjem tekstu: Uredba), definirano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi ona nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi na temelju očitovanja vlasnika nekretnine i kad je potrebno na temelju podataka očitovanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, ili pitke vode ili na drugi način, a prema odredbi čl. 20. Uredbe korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (st. 3.), a iznimka od st. 3. ovoga članka obveza korisnika usluge iz st. 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi (st. 4.).
7. Prema tužiteljevim Općim uvjetima isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 27. kolovoza 2019. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, a po čl. 3. i 4. ugovor o isporuci komunalnih usluga se isporučuje na temelju izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, s time da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme i da se smatra zaključenim i u slučajevima kada korisnik nije podnio zahtjev iz čl. 3. ali je obveznik korištenja usluge sukladno čl. 34. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu i odlukama koje donose jedinice lokalne uprave i samouprave na temelju čl. 30. ZOGO- a te na temelju Uredbe, time da obveza korištenja komunalne usluge nastaje trenutkom stjecanja vlasništva ili korištenja građevine odnosno posebnog dijela građevine, a sve sukladno odlukama koje donose jedinice lokalne uprave i samouprave iz čl. 1. Općih uvjeta na području na kojem davatelj obavlja komunalne usluge i aktima davatelja usluge.
8. Prema odredbi čl. 12. Općih uvjeta korisnici komunalnih usluga su razvrstani u tri različite kategorije, i to: domaćinstva, pravne osobe, obrtnici i drugi gospodarski subjekti, s time da povremeni korisnici (koji nemaju prebivalište na području pružanja usluge, kao što je ovdje slučaj), plaćaju naknadu ovisno o volumenu proizvedenog otpada na razini polugodišnjeg perioda sukladno Cjeniku, a ukoliko korisnik ne koristi nekretninu – da se to dokazuje nepostojanjem potrošnje električne energije sukladno čl. 13. Uredbe i u tom slučaju nema obvezu plaćanja naknade za uslugu.
9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj upućuje na tuženika kao korisnika te se poziva na račune Hep elektre d.o.o., Izjavu Čistoće Imotske krajine o načinu korištenja javne usluge prikupljanja otpada međutim, sva dokumentacije i sve navedeno se odnosi na treću osobu RO pok. I, a ne na tuženu.
10. Nadalje, iz odgovora na opomenu pred tužbu tužitelja ( list 120 u spisu) proizlazi da se tuženu tereti kao stvarnog vlasnika nekretnine na adresi [adresa].
11. Sukladno čl. 93 st 1) Zakona o komunalnom gospodarstvu (" Narodne novine" 68/18,110/18,32/20) naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Sukladno st. 2) korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom; 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik.
12. U ovom postupku, dakle tužena je tvrdila da ne koristi uslugu tužitelja i da joj ista nije pružena, pa je ista trebala sukladno odredbi članka 12. Općih uvjeta dokazati da ne koristi nekretninu nepostojanjem potrošnje električne energije kroz određeno razdoblje (ne samo za jedan mjesec) obzirom da povremeni korisnici plaćaju naknadu ovisno o volumenu proizvedenog otpada na razini polugodišnjeg perioda sukladno Cjeniku.
13. Uvidom u očitovanje Vodovoda Imotske krajine d.o.o. utvrđeno je da su uvidom u analitičke kartice društva utvrdili da ne raspolažu traženim podacima o potrošnji vode na mjernom mjestu [adresa], odnosno na ime potrošača IO.
14. Nadalje, uvidom u očitovanje HEP Elektrodalmacija, Terenska jedinica Imotski od 18.ožujka 2024. utvrđeno je da u njihovom sustavu nema vidljivih mjesta kao ni potrošača na navedenoj adresi [adresa].
15. Stoga, kako u ovom postupku tužena otpočetka tvrdi da nema nikakva dugovanja prema tužitelju niti je korisnik usluge tužitelja niti korisnik nekretnine na području Slivno, jer nema evidentirane potrošnje ni vode ni struje za istu, a što je u ovom postupku utvrđeno, dakle, da tužena nije potrošač niti struje niti vode na adresi nekretnine [adresa], za koju se tužena tereti, to u ovom postupku nije utvrđeno da je tužena na području djelokruga tužitelja obveznik plaćanja naknade za čistoću, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 19. prosinca 2025.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u četiri istovjetna primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a)
Dna:
- pun. tužitelja
- zz tuženika
- spis
