REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1000/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika FŠ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., isplatiti tužitelju HŠ iznos od 27.482,44 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

- na iznos od 26.730,00 EUR od dana 13.05.2023. god., pa do isplate,

- na bruto iznos od 163,51 EUR od dana 15.05.2022. god., pa do isplate,

- na bruto iznos od 286,87 EUR od dana 15.06.2022. god., pa do isplate,

- na bruto iznos od 5,25 EUR od dana 15.07.2022. god., pa do isplate,

- na bruto iznos od 98,83 EUR od dana 15.08.2022. god., pa do isplate,

- na bruto iznos od 197,98 EUR od dana 15.09.2022. god., pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. naknaditi tužitelju HŠ troškove parničnog postupka u iznosu od 6.775,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja HŠ za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.670,25 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4.3.2022. u Rakitju ozlijeđen prilikom obavljanja redovnog rada kao ustupljeni radnik kod osiguranika tuženika Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Zagrebačke ceste. Navodi da je ozlijeđen u postrojenju za reciklažu građevinskog otpada tako što je otklanjao zastoj, odnosno željeznu armaturu koja je zapela, pokušavajući ju ukloniti povlačenjem prema sebi s ciljem da ju odvoji od magneta. Kada je povukao željeznu armaturu, ona je napravila povratni moment, oslobodila se od magneta te ga udarila u čelo uslijed čega je zadobio ozljede. Tuženikova odgovornost za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZOR), čl. 111. st. 1. ZOR i čl. čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18). Sukladno čl. 51. st. 3. ZOR tuženik je dužan tužitelju kao ustupljenom radniku naknaditi svu štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava u Zagrebu. Kod tužitelja je, kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi zaostao ožiljak od oko 15 cm u predjelu glave, a što predstavlja naruženje. Također, tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 4.3.2022. do 31.8.2022., za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz platnih lista je vidljivo kako isti za vrijeme redovnog rada imao prosječna mjesečna bruto primanja u iznosu od 955,65 €

(1.096,46+992,65+807,82+858,94+1.035,06+942,96/6), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće. Tužitelj se u mirnom postupku dana 12.05.2023. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 7.270 eura/54.775,82 kn te 6.173,48 kn/819,36 eura na ime izgubljene zarade. S obzirom da tuženik nije bio u mogućnosti specificirati ukupno isplaćeni iznos na ime izgubljene zarade po mjesecima, tužitelj ukupan iznos dijeli s brojem mjeseci i umanjuje za svaki mjesec 163,87 eura. Tužitelj s osnove imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.151,00 eura, te s osnove bruto izgubljene zarade iznos od 752,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za isti. Imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je tužitelju kao nesporan dio naknade štete isplatio dana 15.6.2023. iznos od 8.089,36 eura, i to s osnova neimovinske i imovinske štete koja se sastoji od troška pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 7.270,00 eura, a s osnove izgubljene zarade iznos od 819,36 eura čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Tuženik navodi da je neosnovano potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade izražen u bruto iznosu budući da bi tužitelj imao eventualno pravo potraživati štetu na ime izgubljene zarade samo kao razliku između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od gore isplaćenih. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, ističe da tužitelju ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada joj je liječenje završeno. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim preko isplaćenog nespornog dijela.

3. Tužitelj je podneskom od 3.10.2025. preinačio tužbu na način da je nakon provedenog medicinskog vještačenja zatražio isplatu iznosa od 27.482,44 eura (od čega iznos od 26.730,00 eura s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te iznos od 752,44 eura bruto s osnove izgubljene zarade), a kojoj preinaci se tuženik nije izričito protivio, ali je u podnesku od 8.12.2025. naveo da je takvo povećanje zahtjeva pravno neosnovano. Međutim, odredbom članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj pravnoj stvari ta je pretpostavka ispunjena budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog medicinskog vještačenja koje se provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga ima pravo na preinaku tužbe, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-656/2021 od 24. svibnja 2023.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću, psihijatru prof. dr. sc. Branki Vidrih i neurologu dr. sc. Davorki Paladino.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uslijed štetnog događaja koji se dogodio 4.3.2022.

6. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- odgovornost tuženika,

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu 11.11.2022. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog predmetnog štetnog događaja,

- da je tuženik isplatio nesporan dio štete u iznosu od 8.089,36 eura u postupku povodom odštetnog zahtjeva, koji iznos se odnosi na 7.270,00 eura za naknadu neimovinske i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te iznos od 819,36 eura s osnove izgubljene zarade,

- visina bruto iznosa izgubljene zarade koje je tužitelj obračunao u tužbi, a što je učinjeno nespornim na ročištu od 16.12.2025.,

- razdoblje privremene nesposobnosti za rad tužitelja od travnja do kolovoza 2022., a što je učinjeno nespornim na ročištu od 16.12.2025.

7. Među strankama je sporno:

- visina potraživanja tužitelja,

- tijek zateznih kamata,

- isplaćuje li se iznos izgubljene zarade tužitelja u bruto ili neto iznosu.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 4.3.2022. godine radio uobičajeni posao obilazak postrojenja. To mu je u opisu posla te je pregledavao funkcionira li sve kako bi trebalo. Prilikom obilaska primijetio je da se na jednoj poziciji gdje drobe armirani beton zaglavila šipka. Pokušao je tu šipku odstraniti, za to vrijeme stroj je bio u mirovanju međutim ona se baš jako zaglavila stoga je morao primijeniti jaču silu. U tom trenutku povlačeći šipku pala mu je kaciga sa glave te je tada uspio otkočiti stroj, šipka je potom zarotirala te ga je udarila po glavi. Navodi da je nakon štetnog događaja imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su mu pružali ukućani. U početku je imao velikih tegoba sa govorom, nije mogao normalno govoriti, znao je svega dvije riječi dok nije ponovno naučio govoriti. Također mu je bila pomoć potrebna pri oblačenju, održavanju higijene te za odlaske kod doktora. Ožiljak ga jako smeta jer je vidljiv svima te ga većina poznanika i ljudi koje sreće odmah priupita na koji način ga je zadobio. Od štetnog događaja pije nekoliko vrsta tableta, prije svega tablete za epilepsiju, zatim pojavljuju mu se česte glavobolje, a i utvrđene su mu promjene raspoloženja u vidu da lako plane pa i za te situacije ima propisane tablete. Epilepsija je posljedica ozljede. Prije štetnog događaja nikada nije jače bio ozlijeđen.

9. Ovaj sud prihvatio je iskaz tužitelja kao istinit, životan i logičan. U kontekstu nastalih ozljeda i poteškoća nakon štetnog događaja, sud vjeruje da je tužitelju bila neophodna tuđa pomoć i njega za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Sud je izvršio uvid u ožiljak tužitelja kao naruženje te je utvrdio da je isti vrlo uočljiv trećima

10. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. prim. Dr. sc. Jakši Filipoviću, kirurgu, stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Branki Vidrih, psihijatru i stalnom sudskom vještaku dr. sc. Davorki Paladino, neurologu. U nalazu i mišljenju od 9.2.2025. vještaci Jakša Filipović i Branka Vidrih naveli su da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: subduralni hematom čeono-sljepoočno-tjemeno, intracerberalni hematom lijevo čeono, prijelom lijeve frontalne kosti, natučenje glave, otvorenu ranu glave i PTSP. Naveli su da te ozljede koje je zadobio su se mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed postkontuzijskog sindroma mozga s natučenjem mozga koje je operativno zbrinuto. Liječenje završeno 29.12.2022.

11. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 10%. Zbog smetnji iz kruga PTSP-a i poremećaja prilagodbe, od tužitelja je došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 20%. S kirurško psihijatrijske strane vještaci usuglašeno ocjenjuju da je tužitelju umanjena opća životna i radna sposobnost u omjeru od 30%.

12. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 80 dana, kumulativno. Tužitelj je uslijed štetnog događaja pretrpio i primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od dana u trajanju do tri mjeseca. Naruženje postoji u lakom stupnju vidljivo. Tuđa pomoć i njega je tužitelju bila potrebna kroz 30 dana 4 sata dnevno, te kroz 30 dana 2 sata dnevno, te kroz daljnjih 30 dana 2 sata dnevno, kumulativno.

13. U nalazu i mišljenju od 18.5.2025. je vještakinja Davorka Paladino navela da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku kraniocerebralnu ozljedu radi koje je provedena neurokirurška operacija i konzervativno liječenje. Po završetku liječenja i stabilizaciji stanja zaostale su trajne posljedice koje se sa neurološkog aspekta manifestiraju kroz posttraumatski moždani sindrom - učestale glavobolje, vertiginozne smetnje, kognitivne smetnje, blaže disfatičke smetnje, diskretnu slabost desnostranih ekstremiteta u odnosu na lijevu stranu, te posttraumatsku epilepsiju. Trajne posljedice sa neurološkog aspekta smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 35%.

14. U objedinjenom nalazu i mišljenju vještaka od 16.9.2025. stalni sudski vještaci Jakša Filipović, Branka Vidrih i Davorka Paladino usuglasili su se da trajne posljedice tužitelja sa kirurške, psihijatrijske i neurološke strane iznose 47% smanjenja opće životne aktivnosti.

15. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Jakše Filipović i Branke Vidrih od 9.2.2025., kao niti na nalaz i mišljenje vještaka Davorke Paladino od 18.5.2025., osim prijedloga da vještaci načine objedinjeni nalaz i mišljenje u pogledu ocjene smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja. Nadalje, stranke nisu imale primjedbi na objedinjeni nalaz i mišljenje od 16.9.2025., a što proizlazi iz podneska tužitelja od 3.10.2025. te navoda tuženika sa ročišta od 16.12.2025. Nalaz i mišljenje vještaka doc. prim. Dr. sc. Jakše Filipovića, prof. dr. sc. Branke Vidrih i dr. sc. Davorke Paladino sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 32.800,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti – smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 47% pripada mu 25.000,00 eura, nadalje zbog pretrpljenih bolova pripada mu iznos od 3.000,00 eura, zbog pretrpljenog straha pripada mu iznos od 3.500,00 eura te iznos od 1.300,00 eura zbog duševnih boli zbog naruženosti.

18. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do prosinca 2025.

19. Nadalje, ovaj sud ističe i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove odluke u prosincu 2025. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Županijsku sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž R-481/2025-2 od 9.9.2025.

20. Osobito valja ukazati da je sud u odmjeravanju visine neimovinske štete vodio računa o činjenici da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u 27. godini života, dakle bio je mlada osoba s perspektivom za daljnji napredak, kako u poslovnoj sferi tako i u privatnoj. Nakon štetnog događaja ta mogućnost je znatno otpala i u toj mladoj životnoj dobi, bez svoje krivnje i volje, snosi posljedice u pogledu narušenog zdravlja koje će ga pratiti tijekom cijelog života. Prema tome, ovaj sud smatra da tužitelju pripada zatražena naknada za povredu prava osobnosti u cijelosti.

21. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 240 sati nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 1.200,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u [adresa], mjestu prebivališta tužitelja.

22. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavak 2. istog članka propisuje da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

23. Budući da su stranke na ročištu od 16.12.2025. učinile nespornim obračun bruto izgubljene zarade koji je načinio tužitelj u tužbi, kao i da nije sporno niti razdoblje u kojem je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od travnja do kolovoza 2022., ostalo je sporno isplaćuje li se izgubljena zarada u konkretnom slučaju tužitelju u bruto ili neto iznosu.

24. Prema ocjeni ovog suda tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete. Ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje, zbog čega se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 394/2017-2 od 30. rujna 2020., poslovni broj Rev x-365/2018-3 od 18. veljače 2020. i poslovni broj Rev-3068/2018-2 od 28. kolovoza 2019.

25. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada iznos od 32.800,00 eura s osnove neimovinske štete, zatim iznos od 1.200,00 eura s osnove imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, te da je ujedno tuženik nesporno isplatio iznos od 7.270,00 eura, tužitelju pripada daljnji iznos od 26.730,00 eura za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu. U odnosu na izgubljenu zaradu, uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju već isplatio iznos od 819,36 eura s te osnove, tužitelju pripada daljnji bruto iznos za mjesec travanj 2022. iznosi 163,51 eura, za mjesec svibanj 2022. iznosi 286,87 eura, za mjesec lipanj 2022. iznosi 5,25 eura, za mjesec srpanj iznosi 98,83 eura i za mjesec kolovoz iznosi 197,98 eura, odnosno ukupno 752,44 eura. Prema tome, tužitelju pripada ukupan iznos naknade imovinske i neimovinske štete od 27.482,44 eura.

26. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 12.5.2025., a potražuje kamate na neimovinsku štetu od 13.5.2025., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana.

27. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 4.3.2022., a bila mu je potrebna u trajanju od 90 dana, ovaj sud je utvrdio da je 13.5.2023. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela. U odnosu na imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade, tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od dana kada mu je šteta nastala, a to se odnosi na dan dospijeća plaće za prethodni mjesec koje iznose nije primio.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

30. Tako su tužitelju priznati troškovi za:

- odštetni zahtjev u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife,

- sastav tužbe, u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav obrazloženih podnesaka od: 9.11.2023., 18.7.2025. i 3.10.2025., svako u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- sastav podneska od 22.9.2023., 10.12.2024., 7.4.2025., i 4.6.2025., svaki u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife,

- zastupanje na ročištima od 11.6.2024., 29.11.2024., 24.1.2025., 15.12.2025., svako u iznosu do 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav podneska od 28.2.2025. u iznosu od na temelju Tbr. 8.3. Tarife,

- zastupanje na ročištu na kojem se presuda objavljuje od 19.12.2025. u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.3. Tarife

31. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 4.700,00 eura i PDV od 1.175,00 eura, odnosno ukupno 5.875,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinska vještačenja u iznosu od 900,00 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 6.775,00 eura.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

33. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

34. Tužitelju nisu priznati daljnji troškovi u iznosu od 312,50 eura jer prema ocjeni ovog suda podnesci od 15.4.2024. i 9.10.2024. nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, a za podnesak od 4.6.2025. mu je ne temelju odredbe Tbr. 8.3. Tarife priznat iznos od 50,00 eura uz pripadajući PDV, a ne zatraženi iznos od 100,00 eura uz pripadajući PDV.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

36. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

37. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.670,25 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku