REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Ovr-85/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ITRS d.o.o., Zagreb, Veliki dol 4a, OIB: 58789054498, kojeg zastupa punomoćnica Roberta Hajdarović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska ulica 10, protiv protivnika osiguranja MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., Zlatar, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 1A OIB: 88925409201, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30, radi prijedloga za određivanjem privremene mjere, dana 19. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ITRS d.o.o., Zagreb, Veliki dol 4a, OIB: 58789054498, prema protivniku osiguranja MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., Zlatar, Cetinovec 31, OIB: 88925409201, u iznosu od 12.110,96 EUR / 91.250,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 19. veljače 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

PRETHODNA MJERA

1. Zabranjuje se banci protivnika osiguranja da protivniku osigura ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, sa žiro računa protivnika osiguranja ispltiti novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

2. Dostavom ovog rješenja banci kod koje se vodi račun protivnika osiguranja ova prethodna mjera smatra se provedenom. Provedbom ove prethodne mjere predlagatelj osiguranja steče založno pravo na predmetu osiguranja.

3. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banke, za koji je određena isplata iste, ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok ova zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

4. Ova prethodna mjera traje sve do potupnog namirenja svih potraživanja predlagatelja osiguranja radi kojih je ovo rješenje doneseno, a najduže do proteka roka od 15 dana nakon stupanja uvjeta za ovrhu.

II Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za donošenje prethodne mjere radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu 259,22 EUR / 1.953,09 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 03. studenog 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

III Nalaže se protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja trošak osiguranja u iznosu od 417,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12.110,96 EUR / 91.250,00 kn, te je javni bilježnik dana 03. studenog 2022. donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-6138/22. UPP/OS-Ovrv-610/2022. Na navedeno rješenje tuženik, sada predlagatelj podnio je dana 24. studenog 2022. prigovor, a nakon što je javni bilježnik predmet po prigovoru dostavio Općinskom sudu u Zlataru, navedeni sud se rješenjem Povrv-133/2022 oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom. Ovaj sud je dana 26. siječnja 2023. donio rješenje broj Povrv-34/2023 kojim rješenjem je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu u kojem je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Predlagatelj osiguranja je dana 12. listopada 2022. podnio prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere koji prijedlog je izdvojen u posebni spis i vodi se pod brojem Ovr-24/2023. U tom predmetu sud je odbio prijedlog za donošenje privremene mjere budući nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Ovršnim zakonom.

3. Predlagatelj osiguranja podnio je dana 27. travnja 2023. prijedlog za osiguranje u kojem navodi da su predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja dana 01. prosinca 2020. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji broj 39/20 (Ugovor) kojim se predlagatelj osiguranja u svojstvu izvođača obvezao protivniku osiguranja kao naručitelju pripremiti dokumente za prijavu na natječaj financiran iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama", (referentni broj KK.04.1.1.03), ispuniti od Obrasca 1 do obrasca 10, pripremiti dokumentaciju za sve zaposlenike koji će sudjelovati na projektu, ispuniti opsežnu dokumentaciju – sve formulare, izraditi opis projekta, voditi svu dokumentaciju do predaje projekta, pregledati svu dokumentaciju kako bi projekt bio administrativno spreman za predaju, a sve kako je navedeno u čl. 2. Ugovora što je predlagatelj osiguranja uredno i na vrijeme izvršio, dok se protivnik osiguranja obvezao predlagatelju osiguranja za izvršene radove isplatiti fiksni iznos od 121.000,00 kn uvećane za iznos poreza na dodanu vrijednost i varijabilni dio iznosa od 73.000,00 kn uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost.

4. Navodi kako je protivnik osiguranja fiksni iznos od 16.059,46 EUR / 121.000,00 kn uvećano za PDV uredno isplatio predlagatelju, dok varijabilni iznos od 9.688,76 EUR / 73.000,00 kn uvećano za PDV protivnik osiguranja nije platio iako je tražbina dospjela. Naime, predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će varijabilni iznos od 73.000,00 kn uvećano za PDV isplatiti u slučaju odobravanja bespovratne potpore protivniku osiguranja u predmetnom natječaju, a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je dana 02. srpnja 2021. odluku o financiranju Klasa: 351- 04/20-13/14 kojom su protivniku osiguranja odobrena bespovratna sredstva na natječaju.

5. Predlagatelj osiguranja je fakturirao ugovorenu naknadu odnosno izdao je račun broj 11-1-1 za varijabilni dio na dan 11. veljače 2022. u iznosu od 9.688,76 EUR / 91.250,00 kn uvećano za PDV, a protivnik osiguranja neosnovano odbija platiti navedeni iznos budući je Ugovorom sklopljenim među strankama izričito navedeno daće protivnik osiguranja varijabilni dio u navedenom iznosu platiti u slučaju odobravanja bespovratne potpore, a koja potpora je protivniku osiguranja nesporno odobrena 02. srpnja 2021.

6. Prijedlog za određivanje privremene mjere izdvojen je iz spisa Povrv-34/2023 i sada se vodi pod brojem Ovr-85/2023.

7. Predlagatelj osiguranja je dakle podneskom od 27. travnja 2023. temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) zatražio donošenje prethodne mjere kojom će se zabraniti banci protivnika osiguranja, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja , sa žiro računa protivnika osiguranja isplati novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, da se osigurani iznos sredstava ne smije prenijeti sa računa protivnika osiguranja dok zabrana traje, a da ista traje do potpunog namirenja potraživanja, a najduže do proteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu.

8. Tužitelj je pokrenuo postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12.110,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, time da je u tijeku postupka dostavio račun, kao i Ugovor o poslovnoj suradnji sa protivnikom osiguranja.

9. Prigovorom na rješenje o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja, pa je sud proveo postupak u predmetu Povrv-34/2023, te je dana 19. prosinca 2025. donio presudu u kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

10. U predmetu Povrv-34/2023 cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora u tom postupku je plaćanje iznosa od 12.110, 96 EUR, kojeg je tužitelj potražuje od tuženika temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020, a za izradu projekta i predaje dokumentacije potrebne za natječaj financiran od EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (ref. broj: KK.04.1.1.03).

12. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 utvrđeno je kako su ga sklopili tužitelj i tuženik od 01. prosinca 2020., da je kao predmet ugovor a navedena suradnja između stranaka na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj financiranja iz EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03)., da se tužiteljem istim ugovorom obvezao izraditi dokumentaciju taksativno navedene u čl. 2. predmetnog ugovora, dakle pripremiti dokumente za prijavu na natječaj, ispuniti od Obrasca 1 do Obrasca 10, pripremiti dokumentaciju za sve zaposlenima koji će sudjelovati u projektu, ispuniti opsežnu dokumentaciju (sve formulare) izraditi opis projekta, voditi svu dokumentaciju do predaje projekta, pregledati svu dokumentaciju kako bi projekt bio administrativno spreman za predaju.

13. Nadalje, čl. 4. Ugovora ugovorena je naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 121.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a, s time da će isplatu fiksnog dijela naručitelj izvršiti na način da 40% fiksnog dijela naručitelj isplati 15 dana od potpisa Ugovora, a 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje projektne dokumentacije, te je ugovoreno kako se varijabilni dio u visini od 73.000,00 kn uvećano za PDV isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, da naručitelj ovdje tužitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, a rok uplate fakture je 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dosjeli bespovratnih sredstava). Isplata će se izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prije nastupi. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran i od strane tužitelja i od strane tuženika.

14. Uvidom u Odluku o financiranju utvrđeno je da ju je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja 02. srpnja 2021. te je ovdje tuženiku odobren iznos od 19.994.021,15 kn bespovratnih sredstava za sufinanciranje projekt pod nazivom Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentnog broja: KK.04.1.1.03.0318, što predstavlja najveći mogući iznos sufinanciranja prihvatljivih troškova, a da razina intenziteta potpore iznosi 69.8857776% prihvatljivih troškova projekta te da će za provedbu projekt Ministarstvo, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2 te tužitelj kao uspješan prijavitelj sklopiti Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u roku od 45 kalendarskih dana.

15. Uvidom u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz EU fondova u financiranom razdoblju 2014. -2024. sud je utvrdio da su ovdje tuženiku odobrena bespovratna sredstva u svrhu provedbe projekta pod nazivom: Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o.

16. Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentni broj Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava- KK.04.1.1.03.0318 utvrđeno je da je sporazum sklopljen između Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2 te tuženika kao korisnika bespovratnih sredstava te je u istom sporazumu utvrđeno kako su na temeljem Odluke o financiranju od 02. srpnja 2021. stranke 27. srpnja 2021. sklopile ugovor KK.04.1.1.03.0318 o dodjeli bespovratnih sredstava, da je korisnik bespovratnih sredstava 06. ožujka 2023. dostavio ministarstvu i Fondu zahtjev za raskid ugovora radi poremećaja na tržištu zbog kojih nije u mogućnosti stvoriti uvjete za uspješnu provedbu projekta te da zbog enormnog povećanja cijena radova i robe u odnosu na planirane troškove projekta nije u mogućnosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Također je utvrđeno kako nije došlo do isplate bespovratnih sredstava temeljem predmetnog ugovora te da isti ugovor sporazumno raskidaju.

17. Uvidom u e-mail od 21. veljače 2022. utvrđeno je kako ČI dostavlja tuženiku račun za varijabilni dio usluga te da je s kolegama iz GRAFING A i KEINDL BAU dogovorio da umjesto ugovorenih 509.000,00 kn za sada fakturiraju 250.000,00 kn + PDV (ITRS 121.000,00 kn + 73.000,00 te GRAFING A 56.000,00 kn), a ostatka od 259.000,00 kn bi fakturirali kada tuženik krene u korištenje dobivenih bespovratnih sredstava tj. provedbu. Također je navedeno kako nakon dužeg čekanja više nisu mogli čekati s isplatom varijabilnog dijela jer su neke kolege inženjeri ostali uskraćeni za varijabilni dio bez kojeg višu nisu mogli poslovati. Također istog dana ČI je tuženiku napomenuo kako će tuženiku izaći u susret s navedenom odgodom plaćanja nefakturiranih 259.000,00 kn samo u slučaju da im odmah plati izdane fakture ITR-u 73.000,00 kn te GRAFING A 56.000,00 kn + PDV u skladu s valutom na računu ili s kojim danom kašnjenja.

18. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 utvrđeno je kako su ga zaključili društvo tužitelja i tuženika 01. prosinca 2020. te da je predmet ugovora njihova suradnja na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj iz EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03) i da se društvo tužitelja. obvezuje izraditi dokumentaciju i obaviti poslove takstavno navedene u čl. 2. Ugovora.

19. Nadalje, ugovorena je naknada u čl. 4. Ugovora za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 121.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a, s time da će isplatu fiksnog dijela naručitelj izvršiti na način da 40% fiksnog dijela naručitelj isplati 15 dana od potpisa Ugovora, a 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje projektne dokumentacije, te je ugovoreno kako se varijabilni dio u visini od 73.000,00 kn uvećano za PDV isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, da naručitelj ovdje tužitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, a rok uplate fakture je 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dosjeli bespovratnih sredstava). Isplata će se izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prije nastupi.

20. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran od društva tužitelja i tuženika.

21. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja VI proizlazi da je suradnja ovdje tuženikom započela je početkom prosinca 2020. i tada je među strankama zaključen i prvi Ugovor o poslovnoj suradnji 39/20, dana 15. prosinca 2020. Obzirom da se radi o jako velikom projektu i ozbiljnosti posla općenito tužitelj koji sastavlja ugovore iste sastavlja na način da se kod odredbe o plaćanju ugovara fiksni i varijabilni dio. Ovaj varijabilni dio ugovara se radi toga što se u konačnici ne zna koliko će iznositi vrijednost projekta, a da bi se ustvari pokazala i ozbiljnost. Dakle, u Ugovoru koji je zaključen 15. prosinca 2020. navedeno je da varijabilni dio iznosi 2% odobrene bespovratne potpore jer se tada nije znalo kolika će biti vrijednost projekta. Tom priliko je kao u čl. 4. ugovoren i način plaćanja kako fiksnog tako i varijabilnog dijela. Krajem studenog 2020 tužitelj je svu dokumentaciju potrebnu za natječaj predao fondu, a pri tome naglašava da fond ne traži da se prilikom predaje projektne dokumentacije predaje i Ugovor sklopljen između izvođača i naručitelja jer to nije bilo propisano kao obveza po natječaju. Negdje u svibnju kada je Fond ocjenjivao odnosno u postupku rješavanja valjanosti te projektne dokumentacije Fond je u svibnju 2021. zatražio točne iznose koji se odnose na trošak izrade dokumentacije i projektne prijave i tom prilikom Fond je zatražio i dostavu Ugovora. U izradi projektne dokumentacije, obzirom da se radilo o velikom projektu, sudjelovale su tri firme i to ovdje tužitelj, KENDL BAU i GRAFING A. Dakle, u tom momentu kad je Ministarstvo zatražilo tu dokumentaciju tih 2 % određenih Ugovorom od 15. prosinca 2020. pomnožili smo sa približno 20. mil.-bespovratnih sredstava koji se očekivao da će MIAZ-u biti dodijeljeni i došlo se do iznosa od približno 400.000,00 kn koji iznos je podijeljen između ove tri firme. Nakon toga su sva tri Ugovora koje je tuženik zaključio sa gore navedenih firmama dostavljena Ministarstvu. U odnosu na Ugovor koji nosi datum 01. prosinca 2020. navodi da je ministarstvo dalo rok od 48 sati da poduzmu sve naprijed navede radnje a on je bio bolestan i nakon operacije stoga je sva tri ugovora poslao na potpis. Dakle i firmi KENDL BAU i GRAFING A, a datum 01. prosinca 2020. je omaškom stavljen, a zastupnici predmetnih firmi potpisali su i ovjerili taj Ugovor ne prigovarajući pritom na datum. Naglašava da tužitelj nije imao ovlaštenje te ugovore poslati Fondu nego su ta tri Ugovora stavljena u sustav i gospodin LI ih je poslao Fondu. Nakon što je tužitelj počeo tražiti naplatu od ovdje tuženika blokiran je u pristupu daljnjim informacijama te ne može se očitovati i nema saznanja što se dalje događalo. Što se tiče toga da je u Ugovor stavljeno da se radi o konačno odobrenim sredstvima to znači da se radi o sredstvima koja su odobrena odlukom Ministarstva. st im da napominje da Ministarstvo može odbiti neke stavke no međutim Ministarstvo je ovdje tuženiku odobrilo gotovo sva zatražena sredstava. Nakon što mu je predočen Ugovor koji nosi datum od 01. prosinca 2020. (list 296 spisa Povrv-34/2023), potvrđuje da je to konačan dogovor među strankama, a na upit kad se isplaćuje varijabilni dio po ovom Ugovoru, navodi da se sredstva isplaćuju u slučaju odobravanja bespovratne potpore, kao i da je to bila prava volja stranaka, da mu je tuženik obećavao platiti taj varijabilni dio kada počne projekt no projekt nikako nije počinjao niti je isplaćen varijabilni dio, da je da je tuženik tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela, te da je tužitelj tom prilikom obećao da će umanjiti iznos ukoliko u određenom roku, odnosno odmah plati određeni iznos. Zastupnik po zakonu tužitelja potvrđuje da nikada nije tražio izmjenu bilo koje odredbe tog ugovora. Iz njegovog iskaza nadalje da tuženik nikada nije predlagao niti tražio izmjenu bilo koje odredbe Ugovora, te da je ugovorena naknada i određeni iznosi na da je prema preporuci komore inženjera za projektiranje uobičajena naknada od 2 – 4 % za izradu glavnog projekta od ukupne vrijednosti projekta pošto je projekt vrijedio oko 30. mil. kn tužitelj je radio za manju naknadu koja je u konkretnom slučaju bila oko 2%. S tim da je tužitelj preuzeo rizik ukoliko projekt ne bi bio prihvaćen radi bilo kakve greške ili nedostataka tužitelj bi izgubio cjelokupni iznos varijabilnog dijela, te da isplata varijabilnog dijela niti jednim Ugovorom nije bila vezana za isplatu sredstava nego za donošenje odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, a vezano za plaćanje varijabilnog dijela tuženik je bez prigovora potpisao ugovor datiran sa 01. prosinca 2020., a da je Ugovor koji nosi datum 01. prosinca 2020. sklopljen u svibnju 2021.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika LI proizlazi kako on prije svega osporava iskaz zastupnika po zakonu tužitelja jer je dogovor bio da tužitelj izradi projektnu dokumentaciju i kada tu dokumentaciju tužitelj izradi da će je on poslati u sustav jer tužitelj nema ovlaštenje istu predati Fondu, a tuženik je nakon što je tužitelj dokumentaciju stavio u sustav istu proslijedio Fondu. Dogovor među strankama je bio da će tužitelj tuženika pratiti u poslovnom projektu jer je projekt trebao biti gotov za 2 godine, a da će tužitelj tuženika u tom razdoblju pratiti sa svim potrebnim papirima. Zato je i unesena odredba u čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020. da će varijabilni dio tužitelju biti isplaćen nakon što mu se odobre konačna odobrena sredstava a samo odobrenje bespovratnih sredstava ne znači ujedno da je tuženik ta sredstva i dobio i da će ih uopće dobiti i koliko. Navodi da je 03. svibnja 2021. tužitelj je poslao tuženiku mail u kojem mailu je obavijestio tuženika da je Fond poslao zahtjev za pojašnjenjem u kojem moramo točno dokazati zatražene troškove za pripremu dokumentacije, te je u mailu navedeno da su u prilogu i Ugovori u koje su točno prepisani troškovi iz prijamnog obrasca i način kako su izračunati tako da je varijabilni dio iz Ugovora pomnožen sa iznosom sredstava koji trebaju biti odobrena. Kada je dobio Ugovore primijetio je da se Ugovor koji mu je poslan uz taj mail značajno razlikuje od Ugovora koji datira 15. prosinca 2020. Stoga je uzeo telefon i zvao gospodina ČI, a taj razgovor je slušala njegova supruga i tom prilikom je zz tužitelja rekao da su ti Ugovori samo Ugovori za Fond, ali da ni na koji način ne obvezuju niti tužitelja niti tuženika, a sve da ne propadne projekt na što sam ja potpisao sva tri Ugovora i poslao ovdje tužitelja. Potvrđuje da je Fond 02. srpnja 2021. donio odluku o financiranju, a na upit suda zašto Ugovor nosi datum 01. prosinca 2020., navodi da u slučaju da je stavljen datum iz svibnja 2021. projekat bi bio odbijen.

23. Navodi da je prije zaključenja Ugovora tuženik prihvatio ponudu na 121.000,00 kn, a koji iznos je tužitelju i plaćen. Tvrdi da prije zaključenja Ugovara nije bilo nikakvog razgovora o varijabilnom dijelu, a kada je došlo do samog zaključenja Ugovora tužitelj je zahtijevao da varijabilni iznos iznosi 5% od ukupno dobivenih sredstava koje bi tužitelj dobio na račun od Fonda i to nakon cjelokupnog završetka projekta. Obzirom da mu je to bilo neprihvatljivo krenuli su u pregovore i dogovorili smo varijabilni dio od 2% od konačno odobrenih sredstava. Dakle, od dana kad tuženik dobije povrat novaca od Fonda, odnosno kad se u cijelosti završi projekt. Na upit pun. tuženika da li je tih 2% ugovoreno kao nagrada za uspješno provedeni projekt, navodi da je taj varijabilni dio naveden upravo kao nagrada za to. U odnosu na varijabilni dio navodi da je razgovarao sa gospodinom ČI, i da je dogovoren iznos isplate od 121.000,00 kn, a ovaj dio koji se spominje kao varijabilni dio dogovoreno je da će se platiti kada se novci dobiju na račun, ne avans, nego novci na računu, kao i da se gospodin ČI s tim složio.

24. Zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje da mu ne bi bila isplaćena sredstva da je ugovor nosio datum iz svibnja 2020. godine, te potvrđuje da je potpisao ugovor i 01. prosinca 2020. i 15. prosinca 2020. godine. U odnosu na isplatu varijabilnog dijela navodi kako je shvatio da je dužan isplatiti varijabilni dio samo u slučaju okončanja projekta i isplate novca na njegov račun.

25. Iz iskaza svjedoka DI proizlazi da je njegova firma GRAFING A imala dugoročni Ugovor sklopljen sa ITRS d.o.o., dakle Ugovor o poslovnoj suradnji, a temeljem kojeg Ugovora je njegova firma vrši izradu projektne dokumentacije, a vezano za strojarsku struku za ITRS d.o.o. Tako kada se objavi natječaj ITRS d.o.o. sklapa ugovore sa više klijenata. Nekada ITRS d.o.o. sa klijentom sklapa ugovor za kompletan pravni posao, a nekada njegova firma direktno sa klijentom sklapa ugovor za određeni posao koji se tiče strojarskog dijela, a sve poslove administrativno dogovara ITRS d.o.o. U odnosu na Ugovor o poslovnoj suradnji list 112 spisa, navodi da mu je poznat predmetni Ugovor, a da je on po tom ugovoru bio obvezan izraditi projekt koji se tiče stavaka pod točkom 3, 4, 6, 7 i 8 u suradnji sa ostalim strukama i to elektro, arhitektonskim i građevinskim strukama, a da su predmetni Ugovor zaključili su ITRS d.o.o. i MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., da je prvotno po tom ugovoru bilo ugovoreno da će cijeli posao po tom Ugovoru napraviti ITRS d.o.o., a na osnovu tog Ugovora njegova firma trebala je biti podizvođač no međutim u međuvremenu je došlo do drugačijeg dogovora koji je njemu prezentirao ČI i nakon toga došlo je do sklapanja posebnog Ugovora između tvrtke GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ, a predmet tog Ugovora bili su ovi projekti kako je ranije naglasio stavke iz čl. 2. Ugovora 39/20. Svjedok navodi da je tim drugim Ugovorom bilo ugovoreno da će se varijabilni dio za stavke 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovora 39/20 isplatiti direktno njegovoj firmi GRAFING A, a koliko se sjeća radilo se o 190.000,00 kn. Navodi da mu taj dio varijabilni po tom ugovoru sklopljenom između GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ nikada nije isplaćen i to je predmet drugog postupka. Napominje da je sukladno trajnom ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji ITRS njegovom društvu isplatio fiksni dio koji je puno manji od varijabilnog dijela. Kada su svjedoku predočeni ugovori od 15. prosinca 2020. na listu 112-113 spisa i Ugovor od 01. prosinca 2020. list 296 spisa, te se svjedok upozorava na čl. 4 oba Ugovora, svjedok navodi da je pogledao čl. 4 Ugovora od 15. prosinca 2020. i Ugovora od 01. prosinca 2020. i navodi da on nije potpisnik tih Ugovora, navodi da su mu oba Ugovora bila prezentirana prije nego što su ih stranke tog Ugovora potpisale. Dakle prije zaključenja navedenih Ugovora uvijek postoji komunikacija sa ITRS-om o plaćanju pa se tako fiksni iznos uvijek ugovora u apsolutnom iznosu, a varijabilni dio odnosno podjela tog dijela uvijek se ugovara na način da će varijabilni dio biti isplaćen ako sredstva budu odobrena. Svjedoku nje poznato da li se čl. 4. Ugovora od 01. prosinca 2020. razlikuje od čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020.,

26. U odnosu na ugovoreni varijabilni dio od 2% naveden u ugovoru od 15. prosinca 2020. svjedok navodi da je on razumio da se varijabilni dio isplaćuje kada Č dobije rješenje da su mu odobrena sredstva, a da se isto fakturira nakon što su sredstva odobrena, otprilike 7 dana nakon toga do najduže 5 mjeseci, te da takva identična odredba stoji i u ugovoru koji je sklopljen između GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆA, odnosno da konačno znači iznos odobrenih sredstava od strane Fonda i nije vezano za ovaj povrat sredstava. U odnosu na izrađenu dokumentaciju za točku 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovora od 15. prosinca 2020., a na upit da li je te poslove napravila samo njegova firma ili je te poslove obavio ITRS, svjedok navodi da je temeljem posebnog ugovora sklopljenim sa MIAZ-IVANČIĆ njegova firma GRAFING A obavila poslove vezano za glavni projekt, a koji se tiču poslova pod točkom 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovara od 15. prosinca 2020., te da mu Č nije platio za izradu te dokumentacije i da je to potraživanje predmet drugog postupaka u kojem GRAFING A od HI TRAŽI isplatu oko 190.000,00 kn a s osnova varijabilnog dijela za te poslove. Svjedok potvrđuje da tuženi ne bi bio u obvezi platiti varijabilni dio u slučaju da mu nisu bila odobrena sredstava, a da je varijabilni dio vezan za postotak za odobrena sredstava i to u iznosu od 2% od odobrenih iznosa sredstava.

27. Iz iskaza svjedoka FI proizlazi da je upoznata sa kompletnim pravnim poslom između tužitelj i tuženika i može posvjedočiti da je tijekom pregovora i sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji direktor tuženika cijelo vrijeme upozoravao direktora tužitelja gospodina ČI da se projekt neće moći realizirati ukoliko ovdje tuženik ne bude mogao dobiti kredit od banke. Dakle, direktor tužitelja je znao da ukoliko tuženik ne bude mogao realizirati bankarski kredit neće moći realizirati ni projekt vezan za natječaj EU fondova, gospodin ČI je znao i bio je upozoren da se radi o firmi koja je prerasla iz obrta u firmu i da tuženik nije mogao riskirati da firmu dovede u nezavidan položaj ukoliko ne bi mogao realizirati predmetni projekt. Na tim pregovorima na kojima je gospodin ČI upozoren da neće moći realizirati projekt ukoliko ne dobije kredit banke bili su prisutni i ĆI iz firme Kendl Bau i V iz firme VALZOR d.o.o. , da se gospodin ČI se složio da ukoliko tuženik ne dobije kredit banke da se neće ići u realizaciju projekta a da je jedini trošak koji će tuženik nadoknaditi za izradu projektne dokumentacije 121.000,00 kn + PDV i drugih obaveza i troškova za firmu MIAZ-IVANČIĆ nema dok konačno odobrena sredstva ne budu isplaćena na račun MIAZ-IVANČIĆ. Razgovaralo se i o tome da će taj varijabilni dio iznositi 2 % kao nagrada kad projekt bude konačno završen jer se tada nije znalo koliko će u konačnici iznositi vrijednost projekta jer vrijednost projekta može biti veća i manja zavisno od toga što je sve realizirano i koji su troškovi projekta nastali. Tvrtka ITRS trebala je pratiti cijeli projekt od početka do završetaka, odnosno bilo je dogovoreno da će se i nakon završetka projekta dostavljati izvještaj o uštedama energije odnosno ITRS je trebao i nakon završetka projekta dostavljati te izvješće Fondu. Kada joj se predočuje ugovor od 15. prosinca 2020. (list 112-113 spisa), svjedokinja navodi da je predmetni Ugovor gospodin ČI dostavio 14. prosinca 2020. i radi se o prvom Ugovoru, gdje je gospodin ČI rekao da će on izraditi cijeli projekt i da mu ugovor treba jer ga mora priložiti u sustav E fondova. Naknadno je 03. svibnja 2021. poslao antidatirani Ugovor (list 296 spisa), koji nosi datum 01. prosinca 2020. i tom prilikom dostavio je i Ugovor sklopljen između GRAFING A i tuženika kao i Ugovor sklopljen između KENDL BAU i tuženika, a obrazloženje je bilo da su Ugovori prepisani iz troškovnika u projektu. Kada se svjedoku predočuje da je ugovor potpisan od strane tuženika, navodi da je nju direktor pitao što znači taj antidatirani ugovor dostavljen u svibnju 2021. rekla mu je da joj nije jasno stoga je direktor LI uzeo telefon i nazvao gospodina ČI i pitao ga što znači sad taj novi ugovor. Dakle, razgovor se odvijao na zvučnik i čula sam da je gospodin ČI rekao da je taj Ugovor potrebno priložiti u sustav E fondovi da ga to traže iz EU fondova i da se ima samo 48 sati da se ti ugovori potpišu, dostave u fond, a u suprotnom će projekt propasti. Nadalje tom prilikom gospodin ČI je rekao da taj ugovor ne obvezuje tužitelja i tuženika nego da sve ostaje kako je ugovoreno Ugovorom od 15. prosinca 2020. Naknado je tuženik tražio ponudu za foto naponsku elektranu te je dobio ponudu za 318.000,00 EUR dok su u projektu ovdje tužitelj i njegovi suradnicu cijenu foto naponske elektranu utvrdili na 614.000,00 EUR, stoga je direktor tuženika zaključio da su cijene u troškovniku prenapuhane, a iz razloga da bi postotak nagrade bio veći, a iz istog razloga, dakle napuhavanja cijena, banke su odbile realizirati taj projekt, da je prije nego su odobrena sredstva Fond kontrolirao sve stavke, te joj je poznato da je Fond od gospodina VI tražio pojašnjenje određenih stavki, odnosno na temelju čega je ITRS procijenio koliki su stvarni troškovi i u tom trenutku, dakle nakon što je Fond tražio pojašnjenje od gospodina VI on je poslao Ugovore (Ugovor antidatiran sa 01. prosinca 2020.) u kojem Ugovoru su obrazloženi ti troškovi, odnosno tim Ugovorom gospodin ČI je prikazao da su ti troškovi nastali prije prijave projekta jer je projekt predan u sustav E-fondovi 08. veljače 2021. s tim da je gospodin ČI stavio u sustav E-fondovi, a tuženik je trebao samo kliknuti "pošalji" i tuženik nije imao vremena provjeravati sve stavke projekta. Dakle, tvrdi da je Ugovor antidatiran sa 01. prosinca 2020. sklopljen samo iz razloga da se isti priloži u sustav E-fondovi jer je sustav tražio da se obrazlože troškovi koji su nastali prije prijave projekta i ti troškovi su prepisani iz troškovnika koji je prijavljen u projekt, jer da je gospodin ČI na Ugovor (list 296 spis) stavio pravi datum kada je Ugovor sastavljen odnosno 03. svibnja 2021. to bi bili troškovi koji su nastali nakon prijave projekta jer je projekt u sustav fondovi predan 08. veljače 2021. Nakon što se svjedokinji predočuje e-mail na listu 279 spisa, te na poseban upit pun. tužitelja koje je točno Ugovore vratila nazad tužitelju, svjedokinja navodi da je tužitelju vratila antidatirani Ugovor list 296 spisa kao i Ugovor sklopljen između ITRS i GRAFING A, kao i Ugovor sklopljen između ITRS i KENDL BAU, te pojašnjava .a se ostala dva Ugovora odnose na Ugovore o poslovnoj suradnji koji su sklopljeni između GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ i KENDL BAU i MIAZ-IVANČIĆ, a ne kako je naprijed navela da su ta dva Ugovora sklopljena a nakon što je svjedokinji predočen čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020., te na poseban upit zz tužitelja gdje u članku vidi da varijabilni dio od 2% se izračunava od isplaćenih sredstava, svjedokinja navodi da je gospodin ČI objasnio da mu ti Ugovori trebaju za projekt, a da se varijabilni dio od 2% obračunava po isplaćenim sredstvima i po završetku projekta.

28. Iz iskaza svjedoka kao i stranaka sud je utvrdio kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor 39/2020-1 dana 01 . prosinca 2020. prema kojoj je ITRS d.o.o. trebao za tuženika izraditi dokumentaciju i ostale usluge navedene u čl. 2. Ugovora kako bi se tuženik prijavio na natječaj iz EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03). Društvo ITRS d.o.o. je u izradi cjelokupne dokumentacije surađivao s društvima Keindl Bau d.o.o. i GRAFING A te su se oni međusobno dogovorili oko podijele nagrade koju je ČI dogovorio s tuženikom. U pregovorima i dogovorima oko iznosa naknada sudjelovali su samo zakonski zastupnik tuženika i zakonski zastupnik tužitelja, što su potvrdili zakonski zastupnici stranka u svojim iskazima, kao i svjedok DI.

29. Sporno je dakle među strankama na koji način su stranke ugovorile isplatu varijabilnog dijela ugovorene naknade i u kojim rokovima. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ŽI kao i svjedoka DI razvidno je da je dogovoreno da varijabilni dio naknade iznosi 73.000,00 EUR uvećano za PDV koji iznos se o isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, s time da naručitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, rok uplate fakture je je sedam dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju, a isplata će biti izvršena u onom vremenu koje od navedena dva vremena nastupi.

30. U tom dijelu sud je prihvatio iskaze zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka kao vjerodostojne i životne, jer da je između stranaka postojao dogovor da će se varijabilni dio naknade plaćati iz EU fondova (kao što je navela svjedokinja LI) odnosno iz isplaćenih sredstava bespovratne potpore, odnosno ukoliko će se projekt realizirati (kao što je to naveo u svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika), tada zasigurno ne bi bilo govora o plaćanju varijabilnog dijela na sastancima niti bi zakonski zastupnik tuženika tražio odgodu plaćanja u trenutku kada mu sredstva nisu isplaćena niti je realiziran projekt. Naime, ukoliko bi doista postojao dogovor kako to navodi zakonski zastupnik tuženika i svjedokinja FI (supruga zakonskog zastupnika tuženika) tada je životno da zakonski zastupnik tuženika ne bi tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela naknade u trenutku kada nisu isplaćena na računa tuženika sredstava bespovratne potpore kao i u trenutku kada se još ne realizira projekt već se samo razgovara o provedbi projekta i skupljaju ponude te traži financiranje od banka u smislu dodjele kredita koji bi se projekt napravio. Dakle, u tom trenutku tada ne bi bio ni dospio varijabilni dio naknade pa ne bi bilo ni potrebe tražiti odgodu plaćanja istog.

31. Sud u tom dijelu iskaze zakonskog zastupnika tuženika kao i svjedoka FI smatra nevjerodostojnima obzirom da su u tom dijelu isti neživotni i nelogični, a niti su u skladu s ugovorima koje su stranke potpisale.

32. Ovdje valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka kao i stranaka suglasno proizlazi da ugovor između tužitelja i tuženika, nije sklopljen u prosincu kako je to u njima navedeno već u svibnju 2021. Zastupnik po zakonu tužitelja ČI je pojasnio u svojem iskazu ne bi prihvatio ugovor da je nosio datum iz svibnja 2021. godine i da je on pripremio iste ugovore, što je sud prihvatio kao životno. Nadalje, isti je u svojem iskazu naveo kako je Fondu predan prvobitni Ugovor 39/2020-1 koji je ITRS d.o.o. imao sklopljen s tuženikom u kojem je varijabilni dio određen u visini od 2% odobrenih bespovratnih sredstava te da je kasnije Fond tražio pojašnjenje jer da je potreban točan iznos troškova za izradu dokumentacije, pa da se odlučilo varijabilni dio od 2% podijeliti između sve tri firme koje su radile na toj dokumentaciji dakle između ITRS d.o.o., Grafing A d.o.o. i tužitelja te je dogovoreno sa zakonskim zastupnikom tuženika da se potpišu tri ugovora sa svakim od tih društava gdje će se staviti taj varijabilni iznos naknade u apsolutnom iznosu i ti iznosi za sva tri društva zajedno nisu prelazila 2% odobrenih bespovratnih sredstava. Zakonski zastupnik tuženika je dobio sva tri ugovora te se složio sa time, potpisao ih je i vratio ih je nazad. Na taj način su oni prvi ugovor zamijenili sa ta tri ugovora.

33. Uvidom u Potvrdu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sud je utvrdio da je Ugovor o poslovnoj suradnji broj 39/2020 dostavljen Fondu 11. svibnja 2021. godine u fazi odabira odnosno evaluacije projekta koji se financiraju iz EU fondova u razdoblju 2014-2020 (Ref. br. Ugovor KK.04.1.1.03-0318) za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. i to kao odgovor na zahtjev Fonda za pojašnjenjem od 29. travnja 2021.

34. Ovdje valja navesti kako je između stranaka sklopljen Ugovor 39/2020 koji predstavlja ugovor o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja istog.

35. Uzevši u obzir naprijed navedeno sud zaključuje da su tužitelj i tuženik su dana 15. prosinca 2020. godine sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 za radove koji su objedinjavali radove svih triju izvođača (tužitelja, GRAFING A d.o.o. i KEINDL BAU j.d.o.o.) za potrebe natječaja, u kojem je naknada tužitelju u pogledu varijabilnog dijela bila određena u postotku (2%) od odobrene bespovratne potpore (2% od odobrenih 19.994.021,15 kn je oko 400.000,00 kn).

36. Kako to proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja - Fond je tražio da se postotak prikaže kao apsolutni iznos, odnosno da iz ugovora ili drugog sličnog dokumenta bude jasno vidljivo koji iznos se plaća za koji trošak, pa je iz tog razloga naprijed navedeni ugovor, kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka DI, navedeni ugovor podijeljen na tri, odnosno tuženik je sklopio zaseban ugovor s tužiteljem i društvima GRAFING A d.o.o. i KEINDL BAU j.d.o.o., a u predmetnom slučaju zbog omaške predmetni ugovor nosi datum 1. prosinca 2020. godine, te je u svakom od triju ugovora definiran apsolutni iznos varijabilnog dijela (tužitelju 73.000,00 kn, GRAFING A d.o.o. 196.000,00 kn, KEINDL BAU j.d.o.o. 119.000,00 kn, uvećano za PDV, što u zbroju daje malo manje od gore navedenih 400.000,00 kn uslijed odobrenog popusta). Tužitelj u skladu s dogovorom oko podjele prvog ugovora na tri nikada nije potraživao niti imao namjeru potraživati oko 400.000,00 kn koji bi mu pripadali kao 2% varijabilnog dijela, već tužitelj od tuženika potražuje svoju ugovorenu naknadu prema ugovoru.

37. Nadalje sud zaključuje da je tužitelj u cijelosti i u skladu sa pravilima struke obavio svoj posao preuzetom predmetnim ugovorom i ispunjenju svih obaveza , tuženik je dobio financiranje iz EU fondova i dužan je platiti ugovorenu naknadu. Da dokumentacija za dobivanje potpore izrađena od strane tužitelja nije bila zadovoljavajuća, tuženiku ne bi uopće bila odobrena bespovratna sredstva.

38. Navedena bespovratna potpora je odobrena tuženiku u natječaju što proizlazi iz Odluke o financiranju kao i iskaza svjedokinje FI i zastupnika po zakonu stranaka . Također u ugovoru je jasno navedeno kako se varijabilna naknada treba isplatiti u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju.

39. Dakle, u ugovoru su jasno navedena dva roka u kojima se treba platiti naknada te je jasno navedeno da se isplata treba izvršiti u roku koji prvi nastupi. Odredba je sama po sebi jasna te nema nikakvih dvojbi prilikom tumačenja iste i zakonski zastupnik tuženika je navedeni ugovor s takvim sadržajem potpisao.

40. Temeljem čl. 422. i čl. 426. Zakona o trgovačkim odnosima (Narodne novine 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, dalje u tekstu ZTD), a koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora, zakonski zastupnik zastupa društvo i vodi poslove društva te dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 430. u svezi s čl. 252., 273. i 273.a ZTD-a.

41. U situaciji kad zakonski zastupnik potpisuje ugovor kojim obvezuje društvo da će platiti nekakvu naknadu, dužan je ugovor dobro pročitati i vidjeti je li taj ugovor odgovara dogovoru između stranaka. Zakonski zastupnik tuženika u svojem iskazu navodi da je on pročitao ugovor koji je sklopio s tužiteljem ali da mu je gospodin ČI rekao da su to samo ugovor za fond ali da ga ni na koji način ne obvezuju, pa iz toga proizlazi kako zakonski zastupnik tuženika nije postupao pažnjom dobrog gospodara. U tom dijelu sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja i svjedokinje FI jer nije logično da direktor društva olako potpisuje ugovore a usto smatra da ga isti ne obvezuje , a kada takav ugovor potpisuje u ime trgovačkog društva neživotno i nelogično je da ne bi inzistirao da se isti ugovor ispravi ukoliko nije u skladu s dogovorom stranaka.

42. Nadalje, valja napomenuti da iako je tužitelj i ostali poslovni partneri pristali dati odgodu plaćanja tuženiku varijabilne naknade (mail od 21. veljače 2022.), na način da dio plati odmah, a dio kad tuženik krene s korištenjem dobivenih bespovratnih sredstava, također upućuje da je dogovor između stranaka bio da će se naknada platiti prije korištenja bespovratnih sredstava jer u protivnom ne bi davali tuženiku odgodu.

43. Dakle sud smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 jasne pa tako i odredba čl. 4. toga Ugovora kojom je ugovorena naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 73.000,.000,00 kn uvećanom za iznos PDV-a te je ugovoreno kako se naknada isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore te da se ona fakturira u roku od 30 dana od datuma Odluke o financiranja, a da je rok uplate fakture 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dodjeli bespovratnih sredstava) te da će se isplata izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prvo nastupi.

44. Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, obzirom da je između stranka potpisan valjani ugovor kojim je ugovoreno da će za rad koji je tužitelj obavio za tuženika u vidu potrebne dokumentacije za natječaj na koji se tuženik javio, tužitelju biti isplaćena varijabilna naknada u slučaju odobravanja bespovratne potpore i to u iznosu od 73.000,00 kn /9.688,76 EUR uvećanje za PDV, a što sveukupno nakon provedene konverzije u valutu euro sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) iznosi 12.110,96 EUR. Tužitelj je dokumentaciju izradio sukladno ugovoru te je tuženik na natječaju odobrena bespovratna potpore, slijedom čega su se ispunili uvjet za isplatu varijabilne naknade, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

45. Nadalje, ugovorom je određeno da se naknada plaća u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju.

46. U ovom predmetu je utvrđeno kako tuženiku nisu isplaćena bespovratna sredstva na račun, ali nije utvrđeno kada je dobio Odluku o financiranju od 02. srpnja 2021. temeljem koje je s Ministarstvom i Fondom sklopio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke Miaz-Ivančić d.o.o. 27. srpnja 2021. a što proizlazi iz čl. 1. st. 1. Sporazuma o raskidu Ugovora o dosjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke Miaz-Ivančić d.o.o.

47. Iz dokaznog postupka nije utvrđeno kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju, no u svakom slučaju istu je dobio prije 27. srpnja 2021. nakon donesene Odluke o financiranju za koju se navodi da je dostavljena tuženiku, dakle najkasnije 150 dana od 26. srpnja 2021. odnosno 27. prosinca 2021., je tuženik trebao isplatiti tužitelju varijabilnu naknadu ugovorenu Ugovorom 39/2020. Međutim tužitelj u ovoj pravnoj stvari je račun broj 11-1-1 izdao 11. veljače 2022. godine, sa valutom dospijeća 18. veljače 2022. godine, a zatezne kamate potražuje od 19. veljače 2022. godine, što je povoljnije za tuženika , stoga je u tom dijelu sud odlučio temeljem odredbe čl. 2. ZPP-a, a kako je tuženik nije platio, dužan je naknaditi i zateznu kamatu tužitelju. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate.

48. Tuženik je bio dužan platiti naknadu nakon 150 dana od 26. srpnja 2021. (što je najkasnije dan kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju) jer je već 27. srpnja 2021. godine zaključio Ugovor sa Fondom. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) uz primjenu stope za trgovačke ugovore. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

49. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

50. Zadaća je suda kod donošenja odluka o zahtjevima stranaka uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, kako postoji izvjesnost o postojanju i sadržaju određene činjenice (odnosno o tome da je nema). U konkretnom slučaju, kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za usvajanje prijedloga za osiguranje dovoljno je reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti.

51. Dakle, vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju ili nepostojanju određene činjenice od izvjesnosti o njenom postojanju. Ona dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se uvjerenje poklapa sa stvarnošću. Pri tome se polazi od utvrđenja o postojanju više argumenata koji govore u prilog uvjerenju o postojanju relevantnih činjenica nego onih koji govore protiv.

52. Međutim, pritom broj argumenta na jednoj strani sam po sebi ne mora biti odlučan, već je odlučan sadržaj odnosno snaga tih argumenata.

53. Naime, kod donošenja odluke o prijedlogu za određivanje prethodne mjere ocjenjuje se vjerojatnost uspjeha tuženika u sporu na temelju navoda iz prigovora i priloženih isprava u spisu te ne postoji veća vjerojatnost uspjeha tuženika u ovom postupku.

54. Kako je sud u predmetu Povrv-34/2023 donio dana 19. prosinca 2025. godine kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, ocjenjuje se da su ispunjene pretpostavke za donošenje prethodne mjere radi osiguranja dospjele novčane tražbine u iznosu od 12.110,96 EUR s pripadajućim kamatama, obzirom da iz navoda stranaka u parnici i u OVR spisu priloženih isprava ne proizlazi vjerojatnost da tuženik uspije u sporu pa je odlučeno kao u točki I izreke temeljem čl. 501.a ZPP-a u svezi čl. 335. i 337. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12 i dr.).

55. Predlagatelj osiguranja je u prijedlogu za osiguranje određivanjem prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a predložio i da se određivanjem prethodne mjere osiguraju troškovi ovršnog postupka u iznosu od 259,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 03. studenog 2022. pa do isplate.

56. Međutim, čl. 501a. ZPP-a propisuje da se ista prethodna mjera može odrediti radi osiguranja u pravilu iznosa sporne tražbine, a da je predlagatelj osiguranja zatražio osiguranje troškova ovršnog postupka, a koji trošak ne predstavlja spornu tražbinu, tako sud u tom dijelu smatra neosnovanom prijedlog za osiguranje te je odlučio kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

57. O zahtjevu predlagatelja osiguranja za naknadom troškova postupka odlučeno je temeljem čl. 154., 155. i 164. ZPP-a te mu je priznat trošak sastava prijedloga za osiguranje prethodnom mjeru u iznosu od 250,00 EUR uračunatim PDV- om po stopi od 25% (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN broj 142/12), trošak pristojbe na prijedlog za osiguranje u iznosu od 83,75 EUR kuna te trošak rješenja o prethodnoj mjeri u iznosu od 83,75 EUR, ukupno 417,50 EUR, sve kako je to predlagatelj tražio, pa je sud u odnosu na isto primjenom čl. 2., ZPP-a odlučio kao u točci III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

SUDAC:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u tri primjerka.

DNA.:

- predlagatelju osiguranja po odvj. uz pristojbu na prijedlog i rješenje svako u iznosu od po 83,78 EUR

- protivniku osiguranja po odvj.

- FINI