Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-118/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice PFLA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika PFL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odsutna i nepoznatog boravišta, zastupan po posebnom skrbniku PF iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P Ob-105/2016 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P Ob-105/2016 od 30. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđeno je da imovinu tužiteljice čini nekretnina upisana kod Općinskog suda u Šibeniku, K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] oranica, ukupne površine 420 m2, a što da je tuženik dužan priznati i trpjeti, te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njezinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/2 dijela u roku od 15 dana jer da će istu u suprotnome zamijeniti ova presuda, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.179,77 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže pobijanu odluku ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da tijekom postupka nije dokazano da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu, odnosno da bi dobitak tuženika tijekom trajanja bračne zajednice bio viši od dobitka tužiteljice, pa da ista ima pravo na potraživanje u svrhu izjednačavanja. Stoga da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Navodi da je sud preveo samo dio odredbi njemačkog Građanskog zakonika, pa da je izostankom prijevoda preostalih odredbi počinjena bitna povreda odredbi ZPP- a. Navodi da je sud donošenjem pobijane odluke počinio bitnu povredu odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osporava i odluku o trošku jer da je tužiteljici neosnovano priznat trošak za sastav 5 podnesaka od po 100 bodova, a što da je u suprotnosti sa Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa ).

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva od 1/2 dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s osnova bračne stečevine.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da je tuženik u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini,

- da su obje stranke državljani Republike Njemačke, međutim da u ovom sporu s međunarodnim elementom postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj temeljem čl. 56. i čl. 59. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ( NN 53/91, 88/01, dalje ZRSZ) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe,

- da je u svezi primjene mjerodavnog prava, a obzirom su obje stranke njemački državljani, temeljem odredbe čl. 36. ZRSZ-a koja propisuje da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani, pribavljen sadržaj njemačkog mjerodavnog prava i to odredbe čl. 1363. do 1389. Građanskog zakonika SR Njemačke,

- da pribavljene odredbe čl. 1390. do 1518. Građanskog zakonika SR Njemačke nisu relevantne za konkretni pravni odnos stranka kao bračnih supružnika jer se te odredbe odnose na pravnu situaciju kada su supružnici sklopili bračni ugovor ili drugi sporazum o bračno imovinskim odnosima, a ovdje da nije sporno da stranke kao supružnici prije i za trajanja braka nisu sklopili takvu vrstu ugovora ili drugi sporazum,

- da je odredbom čl. 1363. st. 1. i 2. Građanskog zakonika SR Njemačke propisano da supružnici žive u bračno imovinskom odnosu zajednice bračne imovine, osim ako kroz bračni ugovor nisu drugačije ugovorili, dok da pojedinačna imovina supružnika ne postaje njihova zajednička imovina, što važi i za imovinu koju jedan od supružnika stekne nakon sklapanja braka, a dobitak koji supružnici ostvare tijekom braka se izjednačava ako završi zajednica bračne imovine,

- da je odredbom čl. 1373. Građanskog zakonika SR Njemačke propisano da je dobitak iznos za koji završna imovina jednog od supružnika prelazi njegovu početnu imovinu, dok da je čl. 1374. propisano što je početna imovina, a čl. 1375. da je propisano da je završna imovina ona imovina koja pripada supružniku nakon odbitaka obveza prilikom zaključenja bračne imovinske zajednice,

- da je čl. 1376. st. 1. i 2. Građanskog zakonika SR Njemačke propisan način utvrđivanja vrijednosti početne i završne imovine, a čl. 1377. da je propisan način popisivanja početne imovine, dok da je čl. 1378. propisan način potraživanja jednog supružnika prema drugome u svrhu izjednačavanja ako je dobitak jednog bračnog supružnika veći od dobitka drugoga, s time da potraživanje u svrhu izjednačavanja nastaje s okončanjem bračno imovinskog odnosa,

- da je odredbom čl. 1384. Građanskog zakonika SR Njemačke propisan kao mjerodavni dan za obračun završne imovine, trenutak litispendencije zahtjeva za razvod,

- da je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 1383. Građanskog zakonika SR Njemačke, obzirom da tužiteljica s tuženikom kao bivšim bračnim supružnikom nije bila u mogućnosti provesti postupak izjednačavanja nakon završetka bračno imovinske zajednice već je uslijedio ovaj pravni spor, a kojom odredbom da je propisana mogućnost da, po zahtjevu bračnog supružnika kao vjerovnika ( tužitelj), obiteljski sud naloži da dužnik ( tuženik) određene predmete iz svoje imovine prenese na vjerovnika ( tužitelja) uz uračunavanje u potraživanje u svrhu izjednačavanja, ako je to potrebno da bi se spriječila gruba nepravda prema vjerovniku i kada se to od dužnika može očekivati, s tim da vjerovnik predmete koje želi da se prenesu na njega mora opisati u svom zahtjevu,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su se ona i tuženik razveli 11.07.2017. u Splitu, da su bračnu zajednicu prekinuli u travnju 2015. i to nekoliko dana prije podnošenja prijedlog za sporazumni razvod braka i od tada da nisu obnavljali bračnu zajednicu, da su predmetnu nekretninu kupili krajem 2014. za vrijeme trajanja bračne zajednice i ista da je kupljena njihovim zajednički zarađenim novcem kojeg su stekli radeći u svojoj agenciji za nekretnine koja se bavila prodajom nekretnina u Hrvatskoj na njemačkom tržištu, da se tuženik temeljem zajedničkog dogovora upisao kao vlasnik za cijelo u zemljišne knjige, da im je namjera bila da na predmetnoj nekretnini izgrade obiteljsku kuću, da je osobno sudjelovala u pravnom poslu kupoprodaje sa tuženikom, a novac kojim je plaćena nekretnina da je prebačen sa njihova zajedničkog privatnog računa na račun prodavatelja, da je predmetna nekretnina jedina imovina koju su stekli za vrijeme trajanja braka kojeg su zaključili 29.12.2013., s time da su prije toga živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2005., da je sa tuženikom nakon razvoda braka imala smo jedan kontakt, da ne zna gdje se isti nalazi, da je tuženik oglasio prodaju predmetne nekretnine bez njezina znanja, te da za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i za vrijeme trajanja braka sa tuženikom nije potpisala nikakav ugovor koji se odnosio na bračnu imovinu ili bilo kakvu drugu imovinu,

- da je ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrđeno da primjenom njemačkog prava po Građanskom zakoniku, predmetna nekretnina predstavlja zajedničku dobit stranaka jer je stečena sredstvima njihova rada za trajanja braka, odnosno da prijeporna nekretnina ne predstavlja pojedinačnu imovinu neke od stranaka, slijedom čega da se ista ima uračunati u potraživanje u svrhu izjednačavanja njihove dobiti po okončanju braka,

- da je u smislu čl. 1383. i 1384. Građanskog zakonika SR Njemačke nedvojbeno da su stranke sporazumni prijedlog za razvod braka podnijele 10.04.2015., a koji datum da je kao dan litispendencije zahtjeva za razvod, mjerodavan za obračun završne imovine stranaka,

- da obzirom su prema Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24.12.2014. nedvojbeno stranke kupile predmetnu nekretninu u prosincu 2014., s time da je tuženik temeljem njihovog dogovora upisan za cijelo kao vlasnik iste, to da je osnovano traženje tužiteljice da se naloži tuženiku kao dužniku da 1/2 dijela upisane imovine na ovoj nekretnini prenese na tužiteljicu po osnovi uračunavanja u potraživanje u svrhu izjednačavanja dobitka koji su oni kao supružnici ostvarili u braku jer je zajednica bračne imovine okončana,

- da je prema ocjeni prvostupanjskog suda opravdano prihvatiti zahtjev tužiteljice kako bi se spriječila gruba nepravda jer iz stanja u spisa i provedenih dokaza proizlazi da je tuženik, koji nije pružio dokaze kojim bi se osporili navodi i dokazi tužiteljice, niti je dokazao da bi se radilo o pojedinačnoj imovini stranaka, nepravedno postupio kada je oglasio prodaju nekretnine bez tužiteljičinog znanja.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Također je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka stranaka i to zajedničkim sredstvima, to ista predstavlja zajedničku dobit stranaka, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Nadalje kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je predmetna nekretnina na temelju dogovora stranka uknjižena u zemljišnim knjigama na ime tuženika kao samovlasnika, a čime je dobitak tuženika nakon okončanja bračno imovinskog odnosa nedvojbeno veći od dobitka tužiteljice, obzirom da je prijeporna nekretnina jedina imovina koju su stranke stekli za vrijeme trajanja braka, te kako stranke kroz bračni ugovor nisu drugačije ugovorili, to tužiteljica sukladno naprijed citiranim odredbama mjerodavnog njemačkog prava osnovano zahtjeva prijenos prava vlasništva u 1/2 dijela sa imena tuženika na njeno ime u svrhu izjednačavanja potraživanja. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

13. Žalbeni navodi tuženika u svezi prijevoda svih odredbi pribavljenog njemačkog prava nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer iz dopisa Saveznog Ministarstva pravosuđa SR Njemačke na listu 117-118 spisa proizlazi da su odredbe čl. 1373. do 1390. Građanskog zakonika o izjednačavanju dobitaka primjenjive u situacijama kada supružnici nisu, uz javnobilježničku ovjeru, dogovorili bračno imovinske odnose, a o čemu se u konkretnom slučaju radi. Stoga pravilno prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije cijenio preostale odredbe čl. 1390. do 1518. Građanskog zakonika SR Njemačke kao irelevantne za konkretni pravni odnos stranka kao bračnih supružnika jer se te odredbe odnose na pravnu situaciju kada su supružnici sklopili bračni ugovor ili drugi sporazum o bračno imovinskim odnosima, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju su prevedene sve relevantne zakonske odredbe, a što tuženik žalbenim navodima nije niti doveo u pitanje jer sadržajem žalbe niti ne navodi konkretno da bi trebalo primijeniti neke druge odredbe njemačkog prava, od onih koje je primijenio prvostupanjski sud.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi odluke o trošku. Naime, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a sud je dužan prilikom odlučivanja o troškovima postupka, za svaku radnju vezanu za zastupanje odvjetnika procijeniti da li je ta radnja bila objektivno potrebna za vođenje postupka, te ukoliko ocijeni da je bila potrebna, tada za tu radnju treba odmjeriti trošak sukladno propisanoj Tarifi.

15. Iz navedenog proizlazi da sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku ako za to postoje opravdani razlozi ( Rev 396/2022 od 23.08.2022. ). Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu za sastav podneska koji su bili svrsishodni i potrebni za vođenje postupka.

16. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 19. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ksenija Dimec