Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-157/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tužene ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-406/2024-19 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-406/2024-19 od 14. studenog 2025., u točkama I., II. i IV. izreke
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi sadržaja kao u izreci, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur (točke I. i II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužene za naknadom parničnog troška (točka III. izreke), a zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je odbijen u cijelosti (točka IV. izreke).
2. Protiv citirane presude, osim točke III. izreke, žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenih zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja da mu tužena isplati iznose od 2.389,05 eur i 414,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je sin tužene i nakon razvoda njegovih roditelja odlučeno je da će živjeti s majkom-tuženom, a da će otac doprinositi za njegovo uzdržavanje iznos od 1.100,00 kn mjesečno. Sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom u Varaždinu dana 14. listopada 2022. njegovi roditelji da su dogovorili da će on (tužitelj) stanovati s ocem, a da će tužena doprinositi za njegovo uzdržavanje iznos od 1.200,00 kn na račun oca tužitelja. Tužena je protiv oca tužitelja podnijela zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e, te je s njegovog tekućeg računa u razdoblju od kolovoza 2022. do veljače 2024. ukupno naplaćen iznos od 2.572,21 eur na račun tužene. Tužena je u isto vrijeme bila u obvezi doprinositi za tužiteljevo uzdržavanje, što je ona i činila na račun zakonskog zastupnika i oca tužitelja, ali su se iznosi koje je uplaćivala za uzdržavanje tužitelja vraćali na njezin račun temeljem izravne naplate koju je pokrenula protiv tužiteljevog oca. Nadalje, tužitelj je vlasnik računa u Addiko banci d.d. na koji je račun primao štednju do svoje punoljetnosti, a opunomoćenik po predmetnom računu da je bila tužena koja da je iznos od 414,00 eur upotrijebila za svoje potrebe.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužena uredno uplaćivala doprinose uzdržavanja za tužitelja sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi na tekući račun oca i zakonskog zastupnika tužitelja TB koji je naveden u sudskoj nagodbi. Dakle, tužena da je izvršavala svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja. Međutim, tužitelj da tvrdi da je tužena iznose uzdržavanja trebala uplaćivati na zaštićeni račun njegovog oca i zakonskog zastupnika jer su joj iznosi koje je plaćala bili vraćeni temeljem izravne naplate koje je pokrenula protiv njegovog oca. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj neosnovano potražuje isplatu iznosa od 2.389,05 eur jer da je taj iznos tužena primila temeljem valjane pravne osnove, odnosno temeljem zahtjeva za izravnu naplatu (ovršni postupak) koju je pokrenula protiv oca tužitelja zbog neplaćanja uzdržavanja. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos.
6.2. U odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 414,00 eur, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužena otvorila štednju na ime tužitelja i bila je opunomoćena podizati sredstva jer da je tada tužitelj još bio maloljetan. Roditelji mogu u razdoblju od jednog mjeseca raspolagati novčanim sredstvima maloljetnog djeteta u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (sada 1.327,23 eur) jer navedeni iznos ne predstavlja djetetovu vrjedniju imovinu, te za takvo raspolaganje novčanim sredstvima banka ne traži prethodno odobrenje suda. Slijedom navedenog, tužena da nije trebala prethodno odobrenje suda za raspolaganje imovinom tužitelja jer da se radi o iznosu od 414,00 eur, a tužitelj da nije dokazao da je taj iznos tužena potrošila za vlastite potrebe. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos.
7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim zahtjevima. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1.1. Tužitelj temelji zahtjev za isplatom iznosa od 2.389,05 eur na činjenici da je tužena trebala doprinose za njegovo uzdržavanje plaćati na posebni (zaštićeni) račun njegovog oca, a ne na račun koji je naveden u sudskoj nagodbi, pa stoga potražuje od tužene ponovno plaćanje doprinosa za njegovo uzdržavanje jer joj se novac kojeg je doprinosila za uzdržavanje tužitelja „vratio“. Prije svega valja reći da je posve irelevantno što se tuženoj „vratio“ novac kojeg je plaćala za uzdržavanje tužitelja. Naime, tužena je uredno podmirivala doprinose za uzdržavanje tužitelja i neosnovano tužitelj potražuje ponovno plaćanje doprinosa za njegovo uzdržavanje. To što je tužena dobila natrag plaćene iznose ne predstavlja stjecanje bez osnove jer je ona plaćala doprinose za uzdržavanje tužitelja na račun tužiteljeva oca naveden u sudskoj nagodbi, a novac joj je „vraćen“ po drugoj osnovi-u postupku izravne naplate (jer joj je tužiteljev otac ostao dužan podmiriti doprinose za tužiteljevo uzdržavanje).
8.1.2. Čak i da je tužena plaćala iznose uzdržavanja na pogrešan račun, na što tužitelj ukazuje u žalbi, eventualni zahtjev protiv nje mogao bi podnijeti samo tužiteljev otac jer je jedino on bio ovlašten primati uplate za tužiteljevo uzdržavanje.
8.2. Prvostupanjski sud je pravilno odbio i tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje iznos od 414,00 eur. To stoga jer tužitelj nije dokazao da je tužena potrošila navedeni iznos za svoje potrebe. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tužena nije dokazala da je taj iznos potrošila na njega, valja navesti da je tužena iskazala da je taj iznos potrošila na tužiteljeve izlete i za ostale njegove potrebe, što tužitelj nije osporio.
9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki III. izreke.
U Rijeci, 19. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
