- 1 -              Rev 713/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 713/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., iz S., OIB ..., koga zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv 1. tuženice Z. Š., iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S. i 2. tuženika Z. R., iz P., OIB ..., koga zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1335/2022-3 od 8. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3986/2021 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1335/2022-3 od 8. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3986/2021 od 8. travnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju solidarno isplatiti iznos od 112.253,00 € protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa kamatama koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u DEM a koje na iznos od 15.485,69 DEM teku od 30.prosinca 1999.godine do 28.veljače 2002.godine, na iznos od 7.905,70 € teku od 1.ožujka 2002.godine do 31.prosinca 2005.godine, te zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 7.905,70 € od 1.siječnja 2006.godine do 31.prosinca 2007.godine, a od 1.siječnja 2008.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te mu naknaditi parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1 i ad. 2 za naknadu parničnog troška od tužitelja.

 

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5136/2022-2 od 3. siječnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1335/2022-3 od 8. rujna 2022. u odnosu na pitanje:

 

„Je li sud obvezan primijeniti institut određivanja novčane svote po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a) u slučaju ako je ugovor o djelu raskinut krivnjom tuženika pa isti sada moraju tužitelju vratiti korist koju su stekli njegovim radom, a sud je nesporno utvrdio da je tužitelj izveo ugovorene radove čije količine se ne mogu utvrditi?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju radi navedenog pravnog pitanja uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu koristi koju su tuženici imali na ime radova koje je tužitelj obavio temeljem ugovora o djelu, a nakon raskida tog ugovora u smislu odredbe čl. 132. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 51/91, 73/91, 37/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

 

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev polazeći od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

-da su tužitelj i tuženici sklopili ugovor o djelu u usmenom obliku kojim su tuženici od tužitelja naručili uređenje putova i obrađivanje terena te su se obvezali platiti tužitelju naknadu za taj rad,

 

-da je naknada za izvršeno djelo tužitelju trebala biti plaćena nakon obavljenog rada odnosno izvršenja istoga, na način da mu bude isplaćen 1 DEM po m2 prodanog zemljišta,

 

-da je navedeni ugovor o djelu sklopljen u vrijeme kada su tuženici s P. i F. zaključili predugovor o prodaji nekretnina, u veljači 1998., a da je tužitelj bio svjedok u tom predugovoru,

 

-da su se tuženici, kao prodavatelji i vlasnici nekretnina, navedenim predugovorom obvezali nekretninu isparcelirati u manje čestice te izgraditi putove širine 4 m do svake parcele, putove nasuti sitnim žalom kako bi se moglo nesmetano prometovati,

 

-da je tužitelj ugovorenim poslovima pristupio neposredno nakon zaključenog predugovora o prodaji i zaključenog usmenog ugovora o djelu između stranaka,

 

-da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj angažirao i platio radnike za čišćenje nekretnine od šiblja i stabala, angažirao radni stroj i radnika za micanje postojećih suhozida i ravnanje terena,

 

-da su tužitelj i tuženici sporazumno raskinuli ugovor o djelu te da tuženici tužitelju nisu isplatiti naknadu, a da je tužitelj obavio određenu količinu radova na nekretnini tuženika,

 

-da su tuženici, nakon što je ugovor raskinut, angažirali trgovačko društvo F. d.o.o. da obavi te iste radove te da je i to trgovačko društvo tužilo tuženike radi isplate naknade za izvršene radove (predmet suda prvog stupnja broj II P-453/02),

 

-da je u ovom predmetu pravomoćno presuđeno (presudom broj P-2722/99 od 3. siječnja 2012.) da su tuženici dužni isplatiti tužitelju za izvedene radove 7.905,70 eura u kunskoj protuvrijednosti, a iz navedene presude (list 94 spisa) proizlazi da se taj dosuđeni iznos odnosi na radove probijanja novih putova, čišćenja postojećih putova te čišćenja postojećih putova s proširenjem novog dijela na širinu od 3 m,

 

-da je ostalo sporno raspraviti zahtjev za isplatu još 112.253,00 eura,

 

- da je tužitelj nedvojbeno obavio i poslove sječe drveća te čišćenja šiblja u gustoj makiji,

 

-da se na licu mjesta ne može utvrditi, a da tužitelj nije dokazao što je točno po pitanju količine i kvalitete napravio vezano za radove sječe šiblja, rezanje stabala i grana te vađenje panjeva, te da (imajući u vidu i činjenicu proteka vremena), nije moguće sudskom vještaku dati nalog i zadatak vještačenja, niti je moguće u takvoj situaciji primijeniti Cjenik H. š.,

 

-da tužitelj nije vodio nikakav dnevnik radova, niti je tuženicima dostavljao na znanje dokaze o izvedenim radovima, a da nije inicirao ni postupak osiguranja dokaza,

 

-da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji iz kojih bi proizlazilo da su mu tuženici dužni platiti daljnji iznos od 112.254,00 eura.

 

10. Osnovano revident postavljenim pitanjem ukazuje da su sudovi propustili primijeniti odredbu čl. 223. ZPP-a.

 

11. Odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a propisano je: „Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti  prema slobodnoj ocjeni.

 

12. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na odluku ovog suda broj Rev-2332/2015-2 od 7. svibnja 2019. u kojoj se navodi da se u situaciji kada je utvrđeno da su određene usluge pružane, a nije dokazan broj sati koji je utrošen, ne može izvoditi zaključak da na te usluge nije utrošen niti jedan sat i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, jer iz utvrđenja o pružanju usluga proizlazi i pravo na određenu naknadu (novčanu svotu). Nastavno se u navedenoj odluci navodi da sud, ako nije moguće utvrditi visinu te svote u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a, odlučuje po slobodnoj ocjeni cijeneći brižljivo i savjesno svaki izvedeni dokaz i rezultate cjelokupnog postupka.

 

13. U ovom predmetu je utvrđeno da je tužitelj obavio poslove sječe drveća, rezanja grana te čišćenja šiblja, pa ne može se prihvatiti stajalište nižestupanjskih sudova da je zahtjev za isplatu na ime naknade za te izvršene radove neosnovan u cijelosti, posebno kada iz rezultata očevida (list 60 i 61 spisa) proizlazi na kojem dijelu kompleksa su vršeni navedeni sporni radovi odnosno koja površina je bila predmetom tužiteljeve obrade. Osim toga, utvrđeno je i da su stranke ugovorile cijenu po 1 m2 prodanog zemljišta, pa je neodlučno koliko je stabala posječeno i o kojoj se količini radova oko sječe drveća i čišćenja šiblja radilo. Osnovano, stoga, tužitelj postavljenim pitanjem ukazuje na da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Za ocjenu suda o visini naknade u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a potrebno je, osim rezultata očevida i ugovorene cijene, imati u vidu i da je tužitelju za dio radova (probijanje novih i čišćenje postojećih putova) dosuđena naknada kao i činjenicu da je drugi izvođač (F. d.o.o.) na predmetnim nekretninama nakon tužitelja izveo dio radova, a kako to proizlazi iz predmeta broj II P-453/02 u koji su sudovi izvršili uvid.

 

14. Budući da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi 223. st. 1. ZPP-a. Propustivši sankcionirati navedenu povredu, drugostupanjski sud i sam istu je počinio. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pitanje.

 

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 24. listopada 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.