Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-453/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP Banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.005,88 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 972,16 EUR na ime zateznih kamata obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije.

III. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom II. izreke do zatraženog iznosa od 3.161,85 EUR tužbeni zahtjev se odbija.

IV. O d b i j a s e prigovor radi prijeboja tražbine tuženika kojim zahtijeva:

- utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 18.315,90 kn / 2.430,94 EUR, uvećan za zatezne kamate tekuće od 29.1.2016. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s prednikom tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. dana 15.1.2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 40704/07 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 57.000,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, odnosno tuženika, važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan plaćanja uz redovnu kamatu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 %, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. Tužitelj se navedeni iznos kredita obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

2. Prilikom sklapanja Ugovora tužitelju nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelju je ponuđen kredit uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da svaka strana sklapanjem Ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. U predmetnom Ugovoru su postojala dva promjenjiva elementa i to valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, što ukazuje da se u ovom slučaju radilo o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja niti tijekom otplate nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuiteti toliko porasti do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju, nikada ne bi preuzeo takvu obvezu.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine, u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, tuženik u razdoblju od 1.10.2004. godine do 30.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi donošenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj:

Revt-2221/18 od 3.9.2019. godine kojom se odbija kao neosnovana revizija između ostalih i tuženika kao 7. tuženika iz kolektivne tužbe, protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su te banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da je tuženik predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Kako je navedenim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka Zakona, propisano je da obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

5. Tužitelj nadalje ističe da je u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo do značajne razlike u iznosu glavnice na štetu tužitelja. Tuženik je izračunao istu upotrijebivši nepovoljniji tečaj za tužitelja umjesto da je izračunao glavnicu po početnom tečaju CHF. Stoga tužitelj i s osnove razlike u glavnici koja je nastala u trenutku konverzije potražuje iznos koji će specificirati nakon vještačenja. Na kraju, nakon provedenog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani te predlaže njihovo odbijanje. Ističe da je sporno da li su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Misli se na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja. Tuženik smatra da se u ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu broj: P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu i Pž-6632/2017 Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu. Tuženik ističe da je 29.1.2016. godine s tužiteljem sklopio Dodatak broj 2 Ugovora o kreditu broj: 40704/07 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava tzv. konverzija, navedenim pravnim poslom stranke su sporazumno izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, a kojim je regulirana i valutna klauzula. Tužitelj je svojevoljno pristao s tuženikom izmijeniti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle, upravo one odredbe za koje u svojoj tužbi navodi da su ništetne. Ističe da tužitelj nema pravne osnove u ovom postupku potraživati bilo kakvu preplatu na temelju ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu, a koje ugovorne odredbe su stranke naknadno izmijenile sklapanjem Dodatka broj 2 Ugovora o kreditu. Tuženik na kraju predlaže odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da su parnične stranke dana 29.1.2016. godine provele tzv. konverziju Ugovora o kreditu broj: 40704/07. Ukazuje na opće poznatu činjenicu da je 30.9.2015. godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita potrošačima konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. Svrha takve konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik predlaže da tužbu u cijelosti odbije kao neosnovanu te dosudi troškove postupka u korist tuženika.

8. Podredno i isključivo, u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja unatoč provedenoj konverziji tužitelja, tuženik ističe prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja koja je predmetom ove parnice i preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita, a po osnovi Dodatka 1. Odredbama čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima predviđeno je pravo osobe koja je isti dug platila dva puta zahtijevati povrat po pravilima povrata stečenog bez osnove. Dodatkom broj 2 utvrđena je preplata tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 18.315,90 kn / 2.430,94 EUR. S obzirom da je tuženik u korist tužitelja već isplatio iznos preplate po Ugovoru o kreditu utvrđen u postupku konverzije, te da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom preplate po Ugovoru o kreditu tužitelj dva puta bio namiren za isti navodni dug po istoj pravnoj osnovi, podredno i isključivo ako sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom, tuženik ističe prigovor radi prijeboja te predlaže sudu utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 18.315,90 kn / 2.430,94 EUR uvećane za zatezne kamate tekuće od 29.1.2016. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju tužiteljeva i tuženikova uzajamnog potraživanja.

9. Na navode tuženika, tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja tuženika te navodi da prijeboj nastaje tek izjavom o prijeboju, a tuženik je tu izjavu učinio podneskom od 6.10.2023. godine. Kako je tražbina tuženika u zastari, to nije niti moguć prijeboj.

10. Tuženik ističe da tužitelj disponira tužbenim zahtjevom na način da vrši preinaku uvećanjem kondemnatornog zahtjeva od prvotno postavljenog u tužbi na što tuženik ne pristaje i preinaci se protivi.

11. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 330-331) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 15.1.2007. (list 11-19), u izjavu (list 20), u poduložak broj: 506 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21-23), u zahtjev za dostavu dokumentacije (list 86), u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 15.1.2007. (list 87-93), u izračun EKS i otplatni plan za Ugovor broj: 40704/07 (list 94-99), u Aneks Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 40704/07 (list 100-101), u dodatak broj 2 Ugovora o kreditu broj: 40704/07 sa Sporazumom o osiguranu zasnivanjem založnog prava (list 102-104), u izračun EKS-a i otplatni plan za Ugovor broj: 260023 (list 105-107), u Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu (list 108-121), u promet po računu (list 122- 146), u otplatni plan (list 147-152), u promet po računu (list 153-194), u obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 195), u dopis Splitske banke d.d. od 9.11.2015. (list 196-197), u dodatak Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranu zasnivanjem založnog prava (list 198-199), u otplatni plan (list 200-201), u pregled uplata (list 202), u izračun tečajne razlike za konvertirani kredit Splitska banka d.d. (list 203-209), u Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (list 215), u Dodatak broj 2 Ugovora o kreditu broj: 40704/07 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 216-219) i u nalaz i mišljenje Lider Premium d.o.o. - stalni sudski vještak mr. sc. Sanja Radoš dipl. oec. od 1.7.2025. (list 341-392).

12. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 40704/07 od 15.1.2007. godine (list 11- 17) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Societe Generale – Splitske banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita utvrđeno je da je pravni prednik tuženika s tužiteljem kao korisnikom kredita zaključio ugovor kojim je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 57.000,00 CHF, a kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju, a rok otplate je 240 mjeseci. Nominalna kamatna stopa iznosi 5,20 % i promjenjiva je, dok naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanja kreditom iznosi 0,50 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

13. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 6. tužena bila ovdje tužena OTP banka d.d.

14. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 6. utvrđeno da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 6. tužene OTP banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 6. koja se odnosi na 6. tuženu OTP banku d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

16. Nadalje, odbijena je žalba 6. tužene OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 6. izreke kojom se utvrđuje da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

17. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

18. Potom je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

19. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena OTP banka d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

20. Predmet ovoga spora je zahtjev za povrat preplate koju je tužitelj isplatio tuženiku temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF po predmetnom kreditu, zaključenom između tužitelja i tuženika (list 11-22) i prijebojni zahtjev za utvrđenje postojanja tražbine tuženika prema tužitelju iz konverzije.

21. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika OTP banku d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stop i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz predmetnog ugovora. Međutim, u pojedinačnom potrošačkom sporu sud je sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH prihvatio prijedlog za saslušanje tužitelja na okolnosti obaviještenosti potrošača u fazi sklapanja predmetnog ugovora.

22. Stoga je sud saslušao tužitelja VC (list 330-331) koji je u svome iskazu naveo da su mu kreditna sredstva bila potrebna za adaptaciju stana i da ga nitko u banci nije informirao da Hrvatska narodna banka štiti tečaj EUR, a ne i CHF, niti koji su parametri temeljem kojih se po ispunjenju drugih uvjeta mijenja kamatna stopa i koja bi bila nova visina kamatne stope. Banka je imala tipski Ugovor u koji je unijela njegove osobne podatke, a njegova opcija je bila da prihvati takav Ugovor ili da ostane bez kredita. Nije znao sadržaj pojma valutne klauzule, prema kojoj je glavnica vezana za CHF, niti promjenjive kamate, temeljem jednostrane odluke banke. Da je pravodobno bio upoznat s rizicima koje nose zaključenje Ugovora s valutnom kaluzulom prema kojoj je glavnica vezana za CHF i s promjenjivoj kamatom o jednostranoj odluci banke, ne bi zaključio predmetni Ugovor. Točno je da je u banci dobio izračun konverzije, no nitko iz banke mu nije predočio jesu li na taj način otklonjena sva pravna pitanja vezana za tečaj CHF i kamatu. Kada je dobio tekst Ugovora ni sa kim se nije savjetovao o odredbama koje nije shvaćao, jer mu je novac bio potreban za osposobljavanje i uređenje kupljenog stana. Dva puta je bio u bjelovarskoj poslovnici zbog rasta mjesečne rate, ali mu je rečeno da banka na to ne može utjecati. Temeljem iskaza tužitelja potvrđene su činjenice da tužitelj s djelatnicima tuženika nije posebno razgovarao, a niti pregovarao o mogućnosti promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli CHF, a i sam Ugovor bio je tipski Ugovor u kojem se ne mogu mijenjati kamatna stopa i valuta kredita, te je time potvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF iz odluke u kolektivnom sporu.

23. Stoga je sud u ovom pojedinačnom postupku radi isplate temeljem Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva od 15.1.2007. godine sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF o kojima se nije posebno pregovaralo.

24. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25. U ovome slučaju osnova plaćanja temeljem povećanja kamatne stope i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Međutim, tuženik u ovome postupu traži povrat primljenih novčanih sredstava samo temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF.

26. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Lider Premium d.o.o., stalni sudski vještak mr. sc. Sanja Radoš dipl. oec. od 1. srpnja 2025. godine (list 341-392) tužitelj je tijekom otplate kredita pa sve do konverzije, a u razdoblju od 29.3.2007. godine pa do 15.9.2015. godine platio više u odnosu na početni tečaj CHF u mjesečnim iznosima ukupan iznos od 6.005,88 EUR. Nadalje, utvrđeno je da je u istom razdoblju uplatio i više zbog promjene kamatnih stopa odnosno povećanja stopa u odnosu na početnu kamatnu stopu iznos od 2.478,76 EUR. Međutim, navedeni iznos tužitelj ne potražuje od tuženika. Nadalje, vještak je u svome nalazu utvrdio da je zatezna kamata na ukupnu preplatu temeljem tečaja CHF do dana konverzije 30.9.2015. godine iznosila 3.254,10 EUR. Na drugoj strani, u nalazu vještaka je utvrđeno da prema Sporazumu temeljem Zakona o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) u konverziji utvrđena preplata u iznosu od 17.193,27 kn što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR iznosi 2.281,94 EUR. Temeljem navedenih činjenica, kako je preplata u konverziji svakako išla u korist tužitelja, sud je za navedeni iznos uz primjenu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) umanjio potraživanje tužitelja po osnovi zateznih kamata na izvršenu preplatu od trenutka svake uplate do konverzije u iznosu od 3.254,10 EUR za iznos od 2.281,94 EUR, tako da je po osnovi zateznih kamata do dana konverzije preostalo dugovanje tuženika u iznosu od 972,16 EUR. Kako stranke nisu tražile saslušanje vještaka i na njegov računski nalaz nisu imali primjedbe, sud ga je prihvatio u cijelosti. U takvim okolnostima sud je prihvatio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka za isplatu iznosa od 6.005,88 EUR koji se odnosi na preplatu po predmetnom kreditu temeljem valute CHF za razdoblje otplate kredita do konverzije, s time da tužitelj nakon konverzije počev od 1.10.2015. godine pa nadalje do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO ima pravo na zakonske zatezne kamate sve do isplate te je donio odluku kao pod točkom I. izreke.

27. Prema nalazu vještaka tužitelj na preplaćene iznose temeljem povećanja tečaja CHF do konverzije 30.9.2015. godine ima pravo na zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.254,10 EUR. Kako je tužitelju u konverziji priznata preplata u iznosu od 2.281,94 EUR, sud je uz primjenu čl. 172. ZOO potraživanje na temelju zakonskih zateznih kamata umanjio za navedeni iznos te je po toj osnovi preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 972,16 EUR. Stoga je sud donio odluku kao pod točkom II. izreke.

28. U preostalom dijelu preko iznosa zateznih kamata navedenog pod točkom II. izreke do zatraženog iznosa od 3.161,85 EUR, sud je tužbeni zahtjev odbio te je donio odluku kao pod točkom III. izreke.

29. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci. Kako je čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) utvrđeno da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj u takvim okolnostima može preinačiti tužbu.

30. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

31. Od 13.6.2014. godine u odnosu na preplate po osnovu kamata do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 7.6.2023. godine protekao je opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove. Međutim, takvu preplatu tužitelj ne potražuje. Na drugoj strani, tužitelj potražuje preplatu temeljem valutne klauzule CHF. Kako je ništetnost valutne klauzule utvrđena 14.6.2018. godine, a tužba po toj osnovi je podnesena 7.6.2023. godine, kada nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, proizlazi da potraživanje po toj osnovi nije zastarjelo.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/22-2 od 31.1.2022. godine.

32. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen 1 Aneks Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 40704/07 od 15.1.2007. godine i Dodatak broj 2 Ugovora o kreditu broj: 40704/07 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 29.1.2016. godine, sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

33. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

34. Prema nalazu sudskog vještaka utvrđena je preplata tužitelja u konverziji, te je stoga sud za navedeni iznos preplate smanjio potraživanje tužitelja po osnovi preplate temeljem ništetnosti valutne klauzule CHF do konverzije, a na ime zakonskih zateznih kamata, te je donio odluku kao pod točkama II. i III. izreke.

35. Tijekom postupka tužitelj je sukladno nalazu vještaka u potraživanje uračunao i preostalu glavnicu na dan izračuna konverzije u iznosu od 2.189,69 EUR. Međutim, kako su ništetne odredbe po predmetnom Ugovoru isključivo odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i odredbe o valutnoj klauzuli CHF, tužitelj po ocjeni ovoga suda nema pravo potraživati od tuženika još i preostalu glavnicu na dan izračuna konverzije, jer je ta glavnica već uvrštena u samu konverziju kredita iz CHF u EUR.

36. Nadalje, tuženik je u podnesku od 6.10.2023. godine istakao i prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja koje je predmetom ove parnice i preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita, a po osnovi Dodatka broj 1. Ističe da je Dodatkom broj 2 utvrđena preplata tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 2.430,94 EUR, te kako je tuženik u korist tužitelja već isplatio navedeni iznos preplate po Ugovoru o kreditu utvrđen u postupku konverzije, to bi usvajanjem tužbenog zahtjeva za isplatom preplate po Ugovoru o kreditu tužitelj bio dva puta namiren za isti navodni dug po istoj pravnoj osnovi. Stoga podredno i isključivo ako sud usvoji tužbeni zahtjev za isplatom, tuženik ističe prigovor radi prijeboja te predlaže utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.430,94 EUR uvećan za zatezne kamate od 29.1.2016. godine pa do isplate, te donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju tužiteljeve i tuženikove tražbine. Kako je sud za preplatu u konverziji umanjio potraživanja tužitelja i donio odluku kao pod točkama II. i III. izreke presude, sud je odbio prijebojni zahtjev tuženika te je donio odluku kao pod točkom IV. izreke.

37. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 2.325,00 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na tri rasprave održane 10.11.2024., 20.12.2024. i 3.11.2025. godine u iznosu od 600,00 EUR, od troškova zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, od sastava tri potrebna podneska od 22.8.2023., 29.4.2024. i 20.10.2025. godine u iznosu od 600,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 375,00 EUR, te od troškova vještačenja u iznosu od 450,00 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, navedene troškove tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 19. prosinca 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284,

2. Tuženik po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, Kralja Zvonimira 17/I.