REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-4684/2021-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, S.occidental Blvd., Los Angeles, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika UŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Blaženki Dobrenić Primorac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krsnik &partneri d.o.o. u Zagrebu i II tuženika NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MŽ, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice I tuženika ŽŽM, odvjetnice i II tuženika osobno, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se I tuženiku UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tuženiku NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednicima iza pok. KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŽŽ, S.occidental Blvd., Los Angeles, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.984,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08. srpnja 2016. do isplate, a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I tuženiku UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tuženika NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ŽŽ, S.occidental Blvd., Los Angeles, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 4.432,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se I tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je sa prednikom tuženika pok. UŽ dana 14.12.2011. sklopio ugovor o zajmu broj HK/2011-12-14 u visini od 4.389,39 EUR s godišnjim kamatama od 5,93% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja rokom otplate 14.1.2014. te s eventualnim ovršnim troškovima. Do dana sastava ove tužbe prednik tuženik je umjesto ugovorenih rata ukupno platio iznose navedene u Izvatku iz otvorenih stavki koji se nalazi u prilogu ove tužbe. Člankom 1. Ugovora o zajmu da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od 4 dana. Iz izvatka iz otvorenih stavki je razvidno kako tuženik nije ispunio svojih obveza prema tužitelja te kako je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti, pa slijedom navedenog, a prema konačno postavljanom tužbenim zahtjevu u podnesku od 14.08.2019. potražuje od tuženika iznos od 4.984,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08. srpnja 2016. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu prednik tuženika pok. UŽ navodi kako je ugovor o kreditu nevažeći. Otplaćivao je kredit redovno, 5 rata, dok ih Uskok nije zatvorio. Napominje da je dobio na ruke 15.000,00 a ne koliko ga oni terete s time da je polovicu iznosa dobivenog otplatio. Nije imao kome otplaćivati jer su se javile koje kakve agencije i ljudi s kojima nije mogao kontaktirati. Redovno je kontaktirao Uskok i Županijski sud.

3. Tužitelj se na navode odgovora na tužbu detaljno očitovao svojim podneskom od dana 27. rujna 2018, u kojem navodi da su odredbe o ništetnim ugovorima koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva propisani člankom 322. ZOO-a . U koliko je tuženik smatrao da mu nije isplaćen cjelokupno ugovoreni iznos, isti ne dovodi do ni štetnosti ugovora, te se poziva na članak 360. ZOO-a koji propisuje da u slučaju neispunjenja ugovorne obveze jedna ugovorna strana od druge ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid ugovora. Osporava tvrdnju da bi predniku tuženika od ugovorenih 32.800,00 kn bio isplaćen iznos od 15.000,00 kn, a što potvrđuje i njegov potpis na istom ugovoru. U odnosu na navode prednika tuženika o nemogućnosti ispunjenja, navodi kako je predniku tuženiku bila poznata adresa tužitelja, a sam prednik tuženik se nikad nije obratio tužitelju u smislu čl. 5 Ugovora o zajmu s bilo kakvim upitom, prijedlogom. Osim toga prednik tuženika je u smislu odredbe čl. 168. ZOO-a imao mogućnosti položiti dugovani iznos kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe i time se osloboditi preuzeti obveze vraćanja zajma u smislu čl. 190 ZOO-a. Također osporava činjenicu da se protiv njega vodi bilo kakav kazneni postupak, a dostavljena optužnice se odnosi na 19 osoba koji su bili zaposlenici kreditnih ureda odnosno posrednika. Navodi da je prednik tuženik djelomično podmirio utuženo podmirivanje a što je vidljivo iz ostvarenih stavki tuženija ali predlaže vještačenja na okolnost visine predmetnog dugovanja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu br. HK/2011-12- 14 od 14. prosinca 2011. (list 4-5 spisa), izvadak iz otvorenih stavki tužitelja (list 6-7 spisa), presliku uplatnica na ime plaćanja predmetnog dugovanja (list 24-28 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu KOV- US 38/14 od 29. travnja 2014. (list 29-114 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu K-US-22/16 od 29.lipnja 2018 (list 115-197 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu K-US-36/15 od rujna 2015 (list 198-273 spisa), presliku smrtnog lista za pok. UŽ od 25. travnja 2019. (list 480 spisa), presliku rješenja O-3136/19 od 20.11.2019. (list 497-501 spisa), presliku rješenja O-2854/21 od 08.04.2021. (list 547-552 spisa).

5. Nadalje provedeno je knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću (list 482-488 spisa), presliku rješenja ostavinskog odjela O-3136/19 od 20. studenog 2019 (list 497-501 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju iza pok. UŽ O-2854/21 od 8. travnja 2021 (list 547-552 spisa), presliku smrtnog lista iza pok. RŽ (list 642 spisa),

6. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem tuženika na ročištu od 20. siječnja 2025. i 8. travnja 2025. (list 705 i 707 spisa)

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

8. U ovom postupku zbog smrti prednika tužitelja pok. UŽ, ovaj sud je rješenjem od 21. svibnja 2013 utvrdio prekid postupka, te isti nastavio po nasljednicima RŽ, supruzi, te tuženicima kao sinovima pok. UŽ.

9. Obzirom da je tijekom postupka preminula i majka tuženika RŽ ovaj sud je rješenjem od 4. studenog 2022 utvrdio prekid postupka iza pok. RŽ te rješenjem od 16. siječnja 2024. isti postupak nastavio po II tuženiku CŽ.

10. Iz Ugovora o zajmu broj HK7/2011-12-14 proizlazi kako je isti zaključen između tužitelja kao zajmodavca i prednika tuženika pok. UŽ dana 14. prosinca 2011., a temeljem kojeg je zajmodavac ispatio zajmoprimcu iznos od 4.389,39 EUR (kunska protuvrijednost od 32.800,00 kn) uz obvezu vraćanja na 24 mjesečne rate od po 194,44 EUR i sa dospijećem prve rate 14. siječnja 2012 i godišnju kamatu od 5,93 %.

11. Čl. 2 istog ugovora zajmoprimac izjavljuje kako nije u nuždi, teškoj imovinskoj situaciji, da nema smanjenju sposobnost za rasuđivanje, da pristaje na sve uvjete u ugovoru, zatim da je ugovor zaključen između dvije fizičke osobe od kojih niti jedna nit je pravna ni fizička osoba koja na području RH odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Čl. 3 istog Ugovora zajmoprimac kao osiguranje vraćanja zajma potpisuje bjanko zadužnicu i po potrebi drugim elementima osiguranja, a da se ugovor smatra raskinutim u slučaju kašnjenja s uplatom bilo koje rate 4 ili više dana te zajmoprimac mora obavijestiti zajmodavca kod promjene adrese ili tekućeg računa. Čl. 4 stranke ugovaraju da je ugovor pravovaljan u trenutku kad ga obje stranke potpišu, da nema značajne nerazmjerne imovinske koristi, da nije zajam koji bi bio dio područja Zakona o bankama ili Zakona o zaštiti potrošača jer je sklopljen između dvije fizike osobe. Čl. 5 stanke ugovaraju da će sve eventualne nepravilnosti i pitanja ili sporova obratiti zajmodavcu s kojim će prvotno pokušati sporazumno riješiti a da su u slučaju spora stranke suglasne da je nadležan sud u Zagrebu.

12. Na okolnost visine predmetne tražbine sud je iz vještva dipl. oec Darka Prpića utvrdio kako tužitelj tužbu potražuje iznos od 43.994,46 kn., temeljem dospjelih nepodmirenih obveza po Ugovoro o zajmu br. HK-2011-20-14 sa zateznim kamata od utuženja do isplate. Vještak konstatira da je između stanka zaključen ugovor o zajmu od 14. 12.2011. temeljem koje je tužitelj kao zajmodavac ispatio tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 32.800,00 kn, da se ugovor zaključuje na 24 mjeseca, da obrok iznosi 1.453,00 kn, da prvi dospjeva 14. siječnja 2012., a da se na ugovoreni zajam obračunavaju kamate od 5,93 % godišnje. Dug tuženika za glavnicu i redovne kamate, prema nalazu. Tužitelj je svoj obračun duga prednika tuženika UŽ evidentirao u kunama, a što je razvidno iz Izvatka iz otvorenih stavki tužitelja na listovima 6-7 spisa. Uvidom u Ugovor o zajmu, razvidan je ugovoreni iznos glavnice od 32.800,00 kn. Rate dopjevaju na naplatu svakog 14-og u mjesecu, posljednja rata dospijeva 14.prsinca 2013. Vještak je sačinio otplatni plan zajma u kunama, počev od Ugovornom propisane 1. dospjele mjesečne rate dana 14. siječnja 2012. zaključno s danom 14. prosinac 2013. danom dospijeća posljednje mjesečne rate. U razdoblju otplate zajma, od 14. prosinca 2011 do 14. princa 2013. sukladno Ugovoru o zajmu broj HK/2011-12-14 primijenjena je kamatna stopa prilikom obračuna mjesečnih rata u visini od 5.95 % godišnje. Za razdoblje od 14. siječnja 2012. dan dospijeća 1. mjesečne rate, zaključno s danom 14. prosinca 2013. danom dospijeća posljednje mjesečne rate, obračunate su mjesečne rate zajma u visini 34.872,00 kn glavnica u visini 32.800,00 kn uvećana za redovne kamate obračunate sukladno Ugovoru o zajmu u visini 2.072,00 kn. Slijedom navedenog, ukupan dug tuženika za mjesečne rate temeljem Ugovora o zajmu broj HK/2011-12-14 iznosi 34.872,00 kn. Slijedom navedenog ukupan dug tuženika za mjesečne rate temeljem Ugovora o zajmu brj HK/2011-12-14 iznosi 34.872.00 kn. Vještak je u tabeli na slijedećem listu dao prikaz dospjelih obveza za glavnicu i redovne kamate obračunate temeljem Ugovor o zajmu broj HK/2011-12- 14 s evidentiranom visinom kamatne stope te datumima dospijeća pojedine obveze za mjesečne rate. U tabeli 2. dan je prikaz dospjelih obveza za kamate, razduženu glavnicum, te obračunate zatezne kamate na dospjele, a nepodmirene obveze. Iz evidencije tužitelja prilježeće spisu razvidno je da je tužitelj evidentirao uplate tuženika temeljem Ugovora o zajmu broj HK/2011-12-14 u ukupnom iznosu 7.265,00 kn zaključno s uplatom od dana 10. svibnja 2012. Na listovima 24-28 prileže foto preslike uplatnica za plaćanje dostavljene od stranke tuženika u ukupnom iznosu od 7.265,00 kn koje se odnose na uplate tuženika po kreditu u razdoblju od 18. siječnja 2012. do 10. svibnja 2012. koje su uplate sve evidentirane u tužiteljevom Izvatku iz otvorenih stavki na listovima 6-7 spisa. Vještak je izvršio obračun zateznih kamata na dospjele, a nepodmirene mjesečne rate počev od dana 14. siječnja 2012. zaključno s danom 1. srpnja 2016. Osnovicu za obračun zatezne kamate čini dospjela glavnica i redovne kamate sadržane u mjesečnim anuitetima. zatezne kamate obračunate su od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta zaključno s danom 1. srpnja 2016. posljednji dan obračuna zateznih kamata. Ukupno zaduženje tuženika kao zajmoprimca za sve dospjele obveze temeljem Ugovora o zajmu, iznosi 44.819,90 kn glavnica u visini 32.800.00 kn uvećana za redovne kamate u visini 2.072,00 kn te za zatezne kamate obračunate zaključno s danom 1. srpnja 2016. u visini 9.947,90 kn. Tužitelj je postupao u korist tuženika te je za iznose izvršenih uplata umanjivao svoje potraživanje od tuženika za glavnicu, odnosno mjesečne rate zajma. Uplatama ukupnog iznosa 7.265,00 kn podmireno je u cijelosti 5 mjesečnih anuiteta. Slijedom navedenog preostao dug tuženika za anuitete iznosi 27.607,00 kn, a odnosi se na u cijelosti nepodmirene anuitete dospjele u razdoblju od 14. lipnja 2012. do 14. prosinca 2013. Ukupan preostao dug prednika tuženika UŽ tijekom ugovora o zajmu HK/2011-12-14 na dan 1. srpnja 2016. iznosi 37.554,90 kn od čega dospjela glavnica u ratama 26.282,95 kn redovna kamata u iznosu od 1.324,05 kn, zatezne kamate zaključno s 1.srpnjem 2016. 9.947,90 kn.

13. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl.oec. Darka Prpića kao objektivno i stručno jer je sačinjeno prema pravilima ekonomske struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, a na navedeno vještvo stranke nisu imale prigovora, te su po provedenom vještačenju tuženici jasno naveli kako ne osporavaju osnov i vinu duga, u predložili obročnu otplatu.

14. U ovom postupku prvotno je između prednika tuženika pok. KŽ i tužitelja bilo sporno da li je predmeti ugovor o zajmu ima elemente lihvarskog ugovora iz razloga što je predniku tuženika isplaćen manji iznos od ugovorenog odnosno iznos od 15.000,00 kn umjesto ugovorenih 32.800,00 kn, dok je nesporno da je prednik tuženika dio potraživanja podmirio, no navodi da ostatak potraživanja nije mogao podmiriti iz razloga što nije mogao stupiti u kontakt s tuženikom.

15. Nakon što su preuzeli postupak iza pok. UŽ i njihove majke RŽ, a nakon provedenom financijskog vještačenja tuženici su na ročištu od 16. studenog 2021. naveli kako ne osporavaju osnov i visinu zahtjeva te da su spremni sa tužiteljem sklopiti nagodbu o obročnoj otplati duga.

16. Nagodbeni prijedlog tužitelj je istaknuo u podnesku od 30. studenog 2021. na način da glavnicu s kamatama do dana ročište od 52.642,73 kn te parnični trošak u iznos od 4.540,00 kn predlaže tuženicima platiti u 36 ata od po 1.726,68 kn ili 60 rata u iznosu od 1.092,26 kn ili u jednokratnom iznosu od 50.000,00 kn u roku od 8 dana od dana sklapanja sudske nagodbe.

17. U podnesku od 4. veljače 2022. nakon što je učinio nespornim osnov i visnu potraživanja po provedenom financijskom vještačenju II tuženik je naveo kako je njegov prednik na ime predmetnog zajma primi iznos od 15.000,00 kn a ne od 32.800,00 kn, a da je platio 5 rata od po 1.453,00 kn pa je stoga u odnosu na preuzetu glavnicu ostatak duga iznosio 7.735,00 kn a da je njegov prednik preostao plaćati glavnicu od 15.000,00 kn jer je pokrenut u međuvremenu kazneni postupka protiv tuženika pa da toga osporava osnov i visinu zahtjeva.

18. Na ročištu od 18. veljače 2022 I tuženik je naveo kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda iznesenih tijekom postupka, a koji nisu u suprotnosti sa odgovorom na tužbu. Osporava osnov i visinu tražbine obzirom ima saznanja da je pok. otac preuzeo od tužitelja 15.000,00 kn, a ne kako tužitelj navodi cjelokupni iznos, te da je otplatio 5 rata svaku u iznosu od 1.453,00 kn. Nije suglasan s nagodbenim prijedlogom pun. tužitelja od 30.11.2021.g. i nije voljan sklopiti nagodbu predloženog sadržaja. Glavnica s kamatama ne može iznositi 52.640,00 kn, prijedlog je sačinjen protivno čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju i nije suglasan sa podmirenjem parničnog troška. I. tuženik traži da sud pozove pun. tužitelja da u sudski spis dostavi original Ugovora o zajmu od 14.12.2011.g. obzirom tužbi priloži u fotokopiji. Traži uvid u izvornik ovjerene punomoći za zastupanje tužitelja koja je prilog podnesku od 26.09.2016.

19. Na istom ročištu, a nakon uvida u spomenutu punomoć i izvornik ovjerene punomoći za zastupanje tužitelja pun. I tuženika naveo je kako potpis navodnog tužitelja pod imenom LŽ nije identičan pa čak niti sličan potpisu LŽ na izvorniku ovjerene punomoći. Tim više zahtjeva kako je prethodno predložila da se u sudski spis dostavi original spornoga Ugovora o zajmu. Nadalje, iz uvida u spis koji je izvršen prije par dana proizlaze saznanja da spisu nedostaju stranice istoga te izražava sumnju da je netko namjerno trgao stranice ali da tako ne zna koja bi to osoba imala takve namjere. Protivi se zaključenju rasprave sve dok se nesporno ne utvrdi tko je u ime kreditora odnosno davatelja zajma pok. ocu II. tuženika potpisao sporni Ugovor o zajmu.

20. U podnesku od 25. travnja 2022. I tuženik je naveo da se na navode sadržane na raspravnim zapisnicima od 16.studenog 2021. i 18.veljače 2022. te u podnesku tužitelja od 18.ožujka 2022., podredno i na dosadašnji tijek postupka, očituje kako slijedi. I tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja kao činjenično netočne i pravno neosnovane. Ostaje kod odgovora na tužbu, svih dosadašnjih navoda koji nisu u suprotnosti s odgovorom na tužbu i osporava osnov i visinu tražbine iz slijedećih razloga. U odnosu na Ugovor o zajmu br. HK/2011-12-14 Ugovor je ništetan jer je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva (čl.322. ZOO-a). To obzirom na okolnost da predmetni Ugovor na strani zajmodavca ŽŽ nije potpisao ŽŽ već neka druga osoba, a to obzirom na činjenicu da potpis stvarnog ŽŽ (koji je ovjeren na punomoći za zastupanje tužitelja, a ista prileži podnesku tužitelja od 26.9.2016.) nije niti najmanje sličan, a pogotovo nije identičan potpisu navodnog zajmodavca ŽŽ na spornom Ugovoru o zajmu. Ugovor o zajmu nije potpisala osoba ŽŽ koji je izdao punomoć za zastupanje i koji je tužitelj u ovoj parnici. Komparacijom ova dva potpisa (jednog na spornom Ugovoru na str.2., pod „Za zajmodavca ŽŽ“ i drugog na izvorniku ovjerene punomoći za zastupanje koji prileži podnesku tužitelja od 26.9.2016.) ukazuje se da se kod Ugovora o zajmu radi o krivotvorenom potpisu zajmodavca tj. lošem imitiranju potpisa stvarne osobe ŽŽ od strane neke druge osobe. Ugovor o zajmu br. HK/2011-12-14 je nevaljani ugovor u stupnju ništetnosti zbog rečenog vrlo ozbiljnog pravnog nedostatka. Ništav je ex tunc, od dana 14.12.2011. Ugovor nije sklopljen jer se zajmodavac ŽŽ kao ugovorna strana nije svojim potpisom suglasio s tekstom ugovora (čl.247. ZOO). Obzirom obveze nastaju na osnovi pravnih poslova (čl.20. ZOO) , a kojeg pravnog posla u smislu predočenog spornog Ugovora o zajmu nema, to ne postoji osnov za predmetnu tužbu niti obveza II tuženika na isplatu prema tužbenom zahtjevu. U smislu odredbe čl.327. ZOO-a i čl.12. ZPP-a, uzimajući u obzir da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (čl.327.st.1. ZOO) I tuženik predlaže sudu da pitanje ništetnosti Ugovora o zajmu br. HK/2011-12-14 iz prethodno navedenog razloga, razmatra kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva U odnosu na raspravni zapisnik od 16.studenog 2021. navodi kako zapisnik sadrži točnu izjavu I tuženika da „ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda iznesenih tijekom postupka“ i pogrešan navod da bi isti izjavio kako „ne osporava osnov i visinu zahtjeva…“ te se s te osnove stavlja primjedba na njegov sadržaj. Poriče se da bi II tuženik dao izjavu da „ne osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva“ jer je izjavio nešto drugo što zbog propusta u diktatu nije ušlo u zapisnik, i to cit. da se „ni sa čim ne može složiti jer nema saznanja da bilo kakav dug postoji a nema niti informacije o eventualnoj visini eventualnog duga“ na koju okolnost se predlaže izvesti dokaz saslušanjem II tuženika. Konačno, a obzirom je tuženik izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu (kojim se osporava osnov i visina – vidljivo iz odgovora) to logično nije mogao izjaviti suprotno tome da ne osporava osnov i visinu jer je to kontradiktorno s njegovom prethodno danom izjavom da „ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda..“ Opreza radi, a u slučaju da sud zauzme stav da je tuženik izjavio da „ne osporava osnov i visinu zahtjeva…“ ističe se da je ročištu 16.studenog 2021. tuženik prisustvovao kao pravno neuka osoba bez odvjetnika, te je raspravni sudac znajući za ovu okolnost bio dužan postupiti u smislu odredbe čl.11. st.1. ZPP-a i tuženika upozoriti na pravne posljedice ne osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, što nije učinio jer tuženiku nikakvo pojašnjenje niti upozorenje glede ovoga nije dao, a o čemu svjedoči sami raspravni zapisnik u kojem ne postoji nikakvo upozorenje ili pojašnjenje raspravnog suca, što bi u protivnom zapisnik svakako sadržavao, te je sud - propuštajući izvršiti svoju obvezu prema pravno neukoj osobi - postupio protivno odredbama ZPP-a i počinio bitnu povredu pravila postupka. Iz navedenih razloga i propusta na strani suda, a u slučaju da se zauzme stav da je tuženik doista izjavio kako je zapisano, tuženikova (navodna) izjava nije vjerodostojna i ne proizvodi nikakav pravni učinak. Konačno u slučaju da je sud uvjerenja da je tuženik izjavio kako „ne osporava osnov i visinu zahtjeva…“, tuženik opreza radi opoziva ovu izjavu sukladno čl.331.st.4. ZPP-a. U odnosu na raspravni zapisnik od 18.veljače 2022. Sukladno navodu pun. tuženika da je nagodbeni prijedlog pun. tužitelja od 30.11.2021. sačinjen protivno odredbi čl.139.st.4. Zakona o nasljeđivanju jer pritom nije uzeto u obzir da svaki nasljednik pa tako i I tuženik odgovara za ostaviteljeve dugove (samo) do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, upućuje na navode i dokaze iz svojeg podneska od 10. studenog 2021. kojim se očitovao o vrijednosti imovine koju je naslijedio iza pok. oca UŽ te iskazao volju, bez da se isto smatra priznanjem osnove i visine tužbenog zahtjeva, da je radi mirnog okončanja ovoga spora spreman isplatiti konkretan novčani iznos koji odgovara isključivo visini vrijednosti njegovog nasljedstva iza pok. UŽ. I tuženik ostaje kod tog prijedloga iz pobuda kako je navedeno. Opreza radi, a u slučaju da se utvrdi da sporni Ugovor o zajmu nije ništetan kao što jest, stavlja prigovor pozivom na odredbu čl.139. st.3. i 4. Zakona o nasljeđivanju da on osobno za dugove svojeg pok.oca smije odgovarati samo do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela koja je nesporno dokazana i ništa preko toga. I tuženik kategorički i nadalje predlaže da tužitelj dostavi u sudski spis original Ugovora o zajmu br. HK/2011-12-14 jer je isti privatna isprava čija se istinitost ne pretpostavlja nego se dokazuje i jer se izvornik toga Ugovora treba podnijeti sudu već na zahtjev protivne stranke ovdje tuženika (čl.108. ZPP) a sve iz razloga jer tužbi prileži u fotokopiji, jer je teret dokaza na tužitelju kao i iz razloga da se raspolaže izvornikom radi eventualnog grafološkog vještačenja krivotvorenog potpisa ŽŽ na samom Ugovoru. Tužiteljev navod iz podneska od 18.ožujka 2022. da „ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora“ dokaz je da tužitelj ne želi predati original ugovora jer je nelogično da ga nema u originalu a upušta se u parnicu i da time izbjegava da se provede grafološko vještačenje potpisa jer mu to očigledno ne ide u prilog. Svakako je na sudu da cijeni od kakvog je značenja okolnost da tužitelj odbija dostaviti sudu izvornik dokumenta na kojem temelji tužbu. I Tuženik ostaje kod navoda da spisu nedostaju stranice istoga. Sukladno raspravnom rješenju od 18.2.2022. predlaže da sud pronađe II tom predmetnog spisa te nakon kompletiranja istoga zakaže naredno ročište. U odnosu na podnesak tužitelja od 18.ožujka 2022. I Tuženik osporava tužiteljeve navode kao netočne, neosnovane i manipulativne. Poriče se da bi I tuženik na ročištu 16.11.2021. istaknuo kako ne osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i da bi sud upozorio tuženika na značenje i posljedice njegovog iskaza, sve s argumentacijom kako je navedeno u točki 4. ovog podneska. Poriče se da bi II tuženik istaknuo da je upoznat sa značenjem svojeg iskaza jer traga o takvom niti sličnom navodu II tuženika nema u raspravnom zapisniku, kojeg bi imao kada bi tužitelj bio u pravu. Očigledno je da se tužitelj služi neistinama i manipulacijama, a kako bi po hitnom postupku ishodio presudu na temelju priznanja jer mu osporavanje istinitosti potpisa u potpunosti ugrožava pravnu poziciju. Poriče se da bi I tuženik zloupotrebljavao procesna ovlaštenja. Imao je namjeru sklopiti nagodbu ali samo takovu koja je realna, razumna i pravedna odnosno kojom, sukladno Zakonu o nasljeđivanju, odgovara za ostaviteljeve dugove isključivo do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, a ne preko te visine. Iz razloga koji su obrazloženi u točki 5. ovog podneska kao i stoga što je naslijedio vrlo malu vrijednost za razliku od II tuženika, I tuženik nije bio voljan prihvatiti nerazuman tužiteljev prijedlog jer bi u slučaju prihvata odgovarao za dugove za koje zakonski ne odgovara i to umjesto I tuženika. Protivi se prijedlogu tužitelja za zaključenjem ovog postupka u ovoj procesnoj fazi, obzirom na značajne vrlo ozbiljne prigovore koje je tuženik iznio na ročištu 18.veljače 2022. i u ovom podnesku. Konačno na tužitelju je teret dokaza te je obvezan (obzirom postoje krucijalni prigovor) dokazati da je sporni Ugovor vjerodostojna isprava, da nije ništetan i da je potpisan od stvarne osobe ŽŽ kao zajmodavca.

21. U podnesku od 07.06.2024. I tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Odredbom čl.226. ZOO propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja a isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate. U spornom Ugovoru o zajmu određen je način plaćanja u ratama mjesečno i takvo plaćanje ima svojstvo povremenog davanja koje dospijeva mjesečno zbog čega, a sukladno čl.226. ZOO, rok zastare isplate pojedinih rata teče od dospjelosti svake pojedine rate i iznosi tri godine. Nije sporno da je tužitelj ustao s tužbom 08.07.2016., da je u Ugovoru o zajmu određen način plaćanja u mjesečnim ratama i da isto proizlazi iz Tabele 1. vještakovog nalaza i mišljenja od 02.07.2019. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenjem tužbe. UŽ je kao osiguranje vraćanja zajma izdao tužitelju bjanko zadužnicu iz čl.III Ugovora. Bjanko zadužnica je isprava kojom izdavatelj daje suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi kod banaka i da se sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku, a ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl.215. OZ). Budući je tužitelj raspolagao ispravom na temelju koje može tražiti izvansudsku ovrhu na sredstvima na računu UŽ te zatim sudsku ovrhu na drugom sredstvu ovrhe, to nije imao pravni interes ustati s tužbom radi isplate prije nego li pokuša provesti izvansudsku ovrhu i zatim sudsku ovrhu, a sve putem bjanko zadužnice. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužitelj nije kao zajmodavac sklopio Ugovor o zajmu od 14.12.2011. Potpis na Ugovoru na mjestu zajmodavca navodnog ŽŽ potpuno je drugačiji (nije čak niti sličan) od potpisa ŽŽ na izvorniku ovjerene punomoći za zastupanje koja prileži spisu. Aktivnu legitimaciju tužitelj bi trebao crpiti iz Ugovora o zajmu no kako ga on nije zaključio, već ga je zaključila neka nepoznata osoba, to tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom slučaju, Pozivom na odredbu čl.108.st.3. ZPP-a I tuženik zahtjeva da sud pozove tužitelja da Ugovor o zajmu podnese u izvorniku i da odluku o tome donese u formi rješenja, iz razloga iznesenih na roč.18.veljače 2022. i u podnesku od 25.4.2022. Ugovor o zajmu priložen je tužbi u običnoj fotokopiji. Ugovor je privatna isprava čija se istinitost ne pretpostavlja nego se dokazuje. Ugovor je dokazno sredstvo na kojem se temelji tužba, a sporan je. Potpis na Ugovoru na mjestu zajmodavca navodnog ŽŽ drugačiji je (očigledno i nesporno) od potpisa ŽŽ na izvorniku ovjerene punomoći za zastupanje. Potpis navodnog ŽŽ na Ugovoru je krivotvoren. Potpis na Ugovoru nije potpis ŽŽ tj. tužitelja. Izvornik Ugovora bitan je i za grafološko vještačenje koji se predlaže. U slučaju da tužitelj ne dostavi Ugovor u izvorniku prijedlog je odbaciti tužbu podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, bez daljnjeg raspravljanja. Poriče se da je I tuženik priznao osnov i visinu potraživanja. Na roč. 16.studenog 2021. izjavio je da „ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda iznesenih tijekom postupka“ i da se „ni sa čim ne može složiti jer nema saznanja da bilo kakav dug postoji niti informaciju o visini duga“ što nedosljednim diktatom nije ušlo u zapisnik. Obzirom na točno zapisanu izjavu da „ostaje kod odgovora na tužbu“ a u odgovoru se osporava osnov i visina, to nikako nije mogao izjaviti da osnov i visinu priznaje jer je to kontradiktorno s prethodnom izjavom da ostaje kod odgovora na tužbu. Kako je tuženik prisustvovao ročištu bez odvjetnika, kao pravno neuka osoba to je sud bio dužan u smislu odredbe čl.11. st.1. ZPP-a upozoriti ga na pravne posljedice ne osporavanja osnove i visine, što sud nije učinio - nije mu dao nikakvo objašnjenje niti upozorenje - kako je vidljivo iz raspravnog zapisnika, jer da jest zapisnik bi sadržavao objašnjenje ili upozorenje. Nije točno, kako tužitelj navodi, da je „sud upozorio tuženika na značenje i posljedice njegovog iskaza a da je isti istaknuo kako je upoznat sa značenjem svog iskaza“ jer kada bi to bilo točno isto bi bilo uneseno u zapisnik međutim toga niti slično tome u zapisniku ne postoji. Sud je propuštajući izvršiti obvezu prema pravno neukoj osobi, postupio protivno odredbama ZPP-a. Stoga je prijedlog izvesti dokaz saslušanja I tuženika na okolnost danih izjava na roč. 16. studenog 2021., upozorenja suda o pravnim posljedicama i vjerodostojnosti raspravnog zapisnika. Opreza radi, analognom primjenom čl.331.st.4. ZPP-a opoziva izjavu, paradoksalno koju uopće nije dao ali stoji u zapisniku, da „ne osporava osnov i visinu zahtjeva“. Priznanje osnove i visine identično je glede posljedica s priznanjem tužbenog zahtjeva pa primjena čl.331.st.4. ne može doći u pitanje. Opreza radi, u slučaju da se zauzme stav kako sporni Ugovor nije ništetan kao što jest, stavlja prigovor pozivom na odredbu čl.139.st.3. i 4. Zakona o nasljeđivanju da za dugove pok.oca odgovara samo do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela i ništa preko toga, a koja je visina naslijeđenog dokazana dokumentacijom iz podneska od 10.11.2021. Ugovor o zajmu je ništetan, protivan je Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva (čl.322.ZOO). Ugovor na strani zajmodavca navodnog ŽŽ nije potpisao stvarni ŽŽ već neka druga osoba krivotvoreći njegov potpis, a kako je i vidljivo iz izvornika ovjerene punomoći za zastupanje s ovjerenim potpisom ŽŽ u komparaciji s potpisom navodnog zajmodavca u Ugovoru. Potpis zajmodavca na Ugovoru i potpis ŽŽ na punomoći potpuno su različiti, nisu niti slični a pogotovo ne identični. Ugovor je ništetan ex tunc. Ugovor nije zaključen jer se zajmodavac kao ugovorna strana nije svojim potpisom suglasio s tekstom ugovora. Pravni posao pa tako i ugovor je valjan ili je nevaljan. Za Ugovor s krivotvorenim potpisom jedne ugovorne strane se ne može reci da je valjani ugovor. Stoga su navodi tužitelja iz podneska od 13.5.2022. (toč. IV) u potpunosti irelevantni. Kako obveze nastaju na osnovi pravnih poslova (čl.20.ZOO) a kojega kod spornog Ugovora nema to ne postoji osnov za tužbu niti obveza I tuženika na isplatu. Pozivom na odredbu čl.327. ZOO-a i čl.12. ZPP-a predlaže da sud pitanje ništetnosti razmatra kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. I tuženik predlaže provesti dokaz saslušanja II tuženika NŽ na okolnost visine isplaćenog zajma pok.ocu UŽ, broja i visine otplaćenih rata zajma i visine vrijednosti njegovog nasljednog dijela, o čemu I tuženik ima sva potrebna i neposredna saznanja.

22. U svom iskazu I tuženik CŽ iskazuje da je pokojni UŽ bio njegov otac, te on nema nikakvih neposrednih saznanja u svezi ovog predmetnog spora, odnosno da bi njegov otac zaključio ugovor o zajmu sa tužiteljem. On se na ročištu od 16. studenog 2021., zastupao sam i nije imao punomoćnika. On ostaje kod odgovora na tužbu koji je u ovom postupku dao njegov otac pokojni UŽ tim više što nema nikakvih saznanja o predmetu spora. RŽ je njegova pokojna majka. Ne zna što je na tom ročištu izjavio u pogledu osnove i visine, može biti da je izjavio da je spreman sklopiti sudsku nagodbu. On je najvjerojatnije na tom ročištu osporio osnovu i visinu. Dodaje da je sigurno osporio. Njemu nitko nije objasnio što znači osporiti osnov i visinu, a niti mu je raspravni sudac dao nikakvo pojašnjenje u vezi toga, a niti koje su posljedice. On nije čitao raspravni zapisnik od 16. studenog 2021., prije potpisivanja, jer je smatrao da ga ne treba provjeravati. On je od pokojnog UŽ naslijedio cca 1.500,00 kn. II tuženik je naslijedio kuću, stan, i to temeljem oporuke, kao i novčana sredstva, te nekakvu prikolicu. On nije u dobrim odnosima sa II. tuženikom. Nije bio u dobrim odnosima niti sa pokojnim ocem. U vrijeme sklapanja ugovora njegov otac je bio u mirovini. Nema saznanja kolika mu je bila mirovina. Sa njim su živjeli njegova pokojna majka i II. tuženik. Majka je također ostvarivala mirovinu a za brata nema saznanja.

23. U svom iskazu II tuženik NŽ navodi da je UŽ bio je njegov otac te zna da je on sa tužiteljem zaključio predmetni ugovor o zajmu no ne zna na koji iznos. On prema priči oca zna da je on predmetni zajam u cijelosti vratio tužitelju 2017. ili 2018. god. On je od pok. oca naslijedio predmetni stan u [adresa] u kojem danas živim, veličine 60m2. To je stan u kući, koji je u suvlasništvu njega i njegove strine. On ne zna dali je po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju naslijedio još nešto osim ovog stana. On je naslijedio i suvlasnički do parcele u Sesvetama veličine 137 m2 u ½ dijela, dok je vlasnik druge polovice njegov brat. Od oca nije naslijedio nikakvu mirovinu, niti bilo kakva sredstva po računima. Na upit da li je naslijedio prikolicu, navodi da nije jer iste nema. Naslijedio je i ½ dijela grobnog mjesta zajedno s bratom na Miroševcu. Detalje u vezi predmetnog zajma nema.

24. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

25. Nadalje, odredbom čl. 500. ZOO propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

26. Prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora a nesporazum postoji kada strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, u kojem slučaju ugovor ne nastaje.

27. Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor). Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od 5 godina od sklapanja ugovora (čl. 329. st. 1. i 4. ZOO-a).

28. U odnosu na navod II tuženika kako je predmetni ugovor zelenaški iz razloga što je prednik tuženika primio na ime zajma manji iznos od ugovorenog prije svega mnije razlog ništetnosti ugovora. Ukoliko je prednik tuženika i tuženici smatra da predniku tuženika nije isplaćen ugovoreni iznos zajma već manji iznos, to je isti u smislu čl. 360 ZOO-a imao mogućnost u slučaju neispunjenja ugovorne obveze tražiti ispunjenje od tužitelja ili raskid predmetnog ugovora.

29. Sa tim u vezi prema stavu ovog suda neosnovani su navodi prednika tuženika i samih tuženika o primitku manjeg iznos ugovora o zajmu, obzirom je potpisom predmetnog ugovora o zajmu kojeg tuženici niti prednik tuženika tijekom postupka ne osporavaju prednik tuženika priznao primitak ugovorenog iznosa zajma od 32.800,00 kn.

30. U odnosu na navod prednika tuženika i samih tuženika o nemogućnosti ispunjenja obveze prema tužitelju, te da je prestao plaćati primljeni zajam jer su protiv tužitelja vođeni kazneni postupci u pravu je tužitelj kada navodi kako je predniku tuženiku bila poznata adresa tuženika, a sam tuženik u ovom postupku ne dokazuje da bi se obratio tužitelju u smislu čl. 5 Ugovora o zajmu s bilo kakvim upitom, prijedlogom. Osim toga prednik tuženika je u smislu odredbe čl. 168. ZOO-a imao mogućnosti položiti dugovani iznos kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe i time se osloboditi preuzeti obveze vraćanja zajma u smislu čl. 190 ZOO-a.

31. U odnosu na pozivanje prednika tuženika na pravomoćne sudske presude u kaznenom postupku kao na osnovu odgovornosti tužitelja u smislu zaključenja ugovora pod zelenaškim uvjetima, navodi se kako navedene presude ne vežu ovaj sud budući da tužitelj ŽŽ nije stranka predmetnih kaznenih postupaka niti je iz dostavljenih obrazloženja presuda vidljivo da bi sud u kaznenom postupku utvrdio da se radi o fiktivnoj osobi, niti je predmetnim presudama obuhvaćen ugovor o zajmu kojeg je zaključio sa prednikom tuženika i koja se odnosi na navedeni ugovor o zajmu.

32. Nadalje, a u odnosu na navode u kojima I tuženik osporava da bi potpis na predmetnom ugovoru o zajmu bio potpis tužitelja pa da se stoga radi o ništetnom ugovoru o zajmu, ukazuje se kako je I tuženik po provedenom vještačenju prvotno učinio nespornim priznao osnov i visinu potraživanja, da je njegov prednik temeljem istog ugovora vratio dio potraživanja, pa u koliko je smatrao kako potpis na ugovoru nije potpis tužitelja, to znači da ugovor nije niti nastao, pa se postavlja pitanja zašto bi prednik tuženika išta plaćao po osnovi nepostojećeg ugovora upravo tužitelju.

33. Sa tim u vezi odredbom čl. 322. ZOO-a jasno je propisano da su ništetni oni ugovori koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.

34. Sukladno čl. 294. ZOO-a, propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku „…ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju…“.

35. Imajući u vidu citirane odredbe, sve i da je i u ovom postupku dokazano kako upravo tužitelj nije potpisao predmetni ugovor o zajmu, činjenica da je tužitelj ispunio u cijelosti sve svoje obveze preuzete ugovorom o zajmu sklopljenim s prednikom tuženika, prije svega isplatio predniku tuženika cjelokupan ugovoreni iznos, a što je prednik tuženika potvrdio nespornim svojim potpisom na ugovoru, kao i otiskom prsta, to je predmetni ugovor nedvojbeno sklopljen i proizvodi pravne učinke.

36. Isto tako sukladno čl. 312. st. 1. ZOO-a, jasno je propisano da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

37. Prema tome, sve da su takvi navodi I tuženika točni, tužitelj je ispunio u cijelosti svoju obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu sklopljenog s prednikom tuženika, te je isti opisanim postupanjem nedvojbeno naknadno i odobrio sklapanje predmetnog ugovora.

38. Navedeno je ujedno i stajalište sudske prakse pa se ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda od dana 19.02.2007. godine pod posl. brojem Pž-4297/04 iz koje proizlazi da „…ugovor obvezuje stranku ako je osoba koja se predstavljala kao opunomoćenik stranke prilikom sklapanja ugovora posjedovala pečat stranke te je stranka poslije djelomično podmirila obvezu iz sklopljenog ugovora…“.

39. U pogledu opoziva izjave na koju okolnost su i saslušavani tuženici u skladu s odredbom članka 331. stavak 4. ZPP-a, ističe se kako tuženici nisu priznali tužbeni zahtjev da ga u skladu s navedenom odredbom opozivaju, već su nakon provedenog financijskog vještačenja učinili nespornim osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a razloge koje su naknado iznijeli sud je uzeo kao nedokazane budući da svoje izjave nisu dali u neznanju ili zabludi, te da su i sami osobno iznijeli nagodbeni prijedlog prema tužitelju, da bi kasnije sve skupa osporili.

40. U odnosu na prigovor zastare sukladno odredbi čl. 226. sv. 1. ZOO-a tražbina povremenih davanja koje se dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što se tražbina uzdržavanja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Sukladno odredbi st. 2. čl. 226. ZOO-a isto vrijedi i za anuitete kojima su jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnicu i kamate, ali ne vrijedi za otplatu u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

41. Stoga, s obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe st. 2. čl. 226 ZOO- a, proizlazi da ukoliko se radi o prstenoj otplati zajma (običnom zajmu ) da se na potraživanje ne primjenjuje trogodišnji zastarni rok, propisan tom zakonskom odredbom. U tom se slučaju primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, po kojem tražbine zastarjevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare .

42. S obzirom na činjenicu kako je pravna osnova predmetnog potraživanja jest ugovor o zajmu, razvidno je kako se u konkretnom slučaju radi o običnom zajmu, a ne anuitetnom zajmu, a kako to pogrešno zaključuje I. tuženik. Naime, predmetnim ugovorom o zajmu zajmoprimac se obvezao ugovoreni iznos zajma, i to iznos od 32.800,00 kuna (protuvrijednost od 4.389,39 eura) vratiti u 24 jednakih mjesečnih rata, svaka u iznosu od 1.453,00 kuna (protuvrijednost 194,44 eura), s ugovorenim kamatama od 5,93 % godišnje, pri čemu 1. rata dospijeva na naplatu dana 14.01.2012. godine, a zadnja 14.12.2013. godine. Dakle, predmetnim su ugovorom predviđene mjesečne otplatne rate, a koje mjesečne rate dospijevaju kroz 24 mjeseca. Iz navedenoga proizlazi zaključak kako se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima, već o otplati u obrocima.

43. Budući da je predmetno potraživanje utemeljeno na ugovoru o zajmu, dakle radi se o običnom zajmu, odredbe članka 226. ZOO-a ne vrijede za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja koja dospijevaju u rokovima duljim od godine dana, odnosno kako se u konkretnom slučaju ne radi o jednakim i unaprijed određenim povremenim iznosima već o otplati u obrocima, a što se ne smatra povremenom tražbinom u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a.

44. S obzirom na činjenicu kako je u konkretnom slučaju riječ o običnom zajmu, tužitelj ističe da je odredbom članka 225. ZOO-a za ovosudno potraživanje propisan opći zastarni rok od 5 godina. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 08.07.2016. godine, a da je zadnja uplata tuženika izvršena 10.05.2012. godine, to je u cijelosti razvidno kako je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan, te kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a što potvrđuje i brojna sudska praksa u pogledu istovrsnih ugovora o zajmu u kojima se potvrđuje da se radi o obročnoj otplati ugovora o zajmu.

45. Nadalje u odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenjem tužbe iz razloga postojanja bjanko zadužnice koju je prema tvrdnji II tuženika njegov prednik kao zajmoprimac predao tužitelju prilikom potpisa predmetnog ugovora o zajmu, II. tuženik je tu tvrdnju trebao i dokazati pisanom potvrdom iz koje bi nesporno proizlazilo da je tužitelj doista zaprimio navedenu zadužnicu. Stranke ugovora o zajmu su predvidjeli kao mogućnost da se zajmoprimcu uruči bjanko zadužnica kao sredstvo osiguranja no u postupku navedena činjenica od strane tuženika i njihovog prednika nije dokazana.

46. U odnosu na prigovor I tuženika visini naslijeđem imovine u smislu čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju potrebno je navesti kako je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. UŽ, O-2854/21 od 08.04.2021. su tuženici zajedno da svojom majkom naslijedili suvlasničke dijelove dviju nekretnina, pravo korištenja grobnog mjesta , te novčana sredstva na nizu računa pok. UŽ, a čija vrijednost zasigurno premašuje visinu predmetnog dugovanja, pa je u tom smislu istaknuti prigovor i tuženika ocijenjen u cijelosti kao neosnovan.

47. Slijedom svega navedenog ovaj sud je zaključio kako je tužitelj kao zajmodavac sa prednikom tuženika pok. UŽ kao zajmoprimcem dana 14.12.2011. sklopio ugovor o zajmu u smislu čl. 499. ZOO-a broj HK/2011-12-14 u visini od 4.389,39 EUR s godišnjim kamatama od 5,93% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja rokom otplate 14.1.2014. te s eventualnim ovršnim troškovima, da je do dana utuženja prednik tuženika isplatio dio potraživanja, dok je iz predmetnog vještva utvrđeno kako je preostali dug prednika tuženika za neplaćene anuitete u razdoblju od 14. lipnja 2012. do 14. prosinca 2013. iznosi 27.607,00 kn, a odnosi se na u cijelosti nepodmirene anuitete dospjele u razdoblju od 14. lipnja 2012. do 14. prosinca 2013. Ukupan preostao dug prednika tuženika UŽ tijekom ugovora o zajmu HK/2011-12-14 na dan 1. srpnja 2016. iznosi 37.554,90 kn od čega dospjela glavnica u ratama 26.282,95 kn redovna kamata u iznosu od 1.324,05 kn, zatezne kamate zaključno s 1.srpnjem 2016. 9.947,90 kn, pa je slijedom navedenog sud sukladno čl. 499. u svezi sa člankom 9.10. i 342 ZOO-a obvezao tuženike na isplatu iznosa od 4.984,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od utuženja, tj. 08. srpnja 2016. do isplate i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

48. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

49. Budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti to su mu tuženici u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 26.9.2018., 200,00 EUR, za pristup na ročište 15.2.2019. 250,00 EUR, za pristup na ročište 15.02.2019. 200,00 EUR, za pristup na ročište 5.4.2019. 200,00 EUR, za sastav podneska od 13. 8. 2019. 200,00 EUR, za pristup na ročište 16.11.2021. 200,00 EUR, za pristup na ročište 18.2.2022, 200,00 EUR, za sastav podneska 13.5.2022. 200,00 EUR, za pristup na ročište 24.10.2022. 200,00 EUR, za pristup na ročište 18.6.2024. 200,00 EUR, za sastav podneska 21.8.2022. 200,00 EUR, za pristup na ročište 16.9.2024. 200,00 EUR, za sastav podneska 30.9.2024. 200,00 EUR, za pristup na ročište 20.1.2025. 200,00 EUR, za pristup na ročište 8. travnja 2025. 200,00 EUR, za sastav podneska od 28. 5. 2025. 200,00 EUR, za pristup na ročište od 14.10.2025. 200,00 EUR, ukupno 3.200,00 EUR uvećano za 25 % PDV-a od 800,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 100,00 EUR i presudu u iznosu od 100,00 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

50. Tužitelju je nadalje dosuđen trošak financijskog vještačena od 200,00 EUR, predujam za sudskog dostavljača od 29.1.2021. 16,00 EUR, predujam za sudskog dostavljača od 1.4.2022. 16,00 EUR.

51. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 13.08.2019. u iznosu od 4.984,32 EUR.

52. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 4.432,00 EUR, dok su tuženici zbog gubitka spora odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.

53. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 19. prosinca 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 19. prosinca 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu- 100,00 EUR

2. tuženiku po pun.