Poslovni broj: Us I-1398/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja KLIS d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 52, OIB: 57938030700, zastupanog po opunomoćenicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri, Zagreb, Dalmatinska 5, protiv tuženika, Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2, zastupanog po opunomoćeniku KB, zaposleniku tuženika, prema priloženoj punomoći, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 19. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/II 410-10/23-01/10, URBROJ: 2182-08/1-25-2 od 03. travnja 2025. godine.

II. Poništava se rješenje Općine Murter-Kornati, Jedinstveni upravni odjel, KLASA:UP/I415-03/22-01/1523, URBROJ:2182/18-04/01-22-1 od 16. studenog 2022. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Nalaže se Općini Murter-Kornati, Jedinstveni upravni odjel, da u roku od 60 dana od dana prijema presude i dostave spisa donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari, sukladno iznijetom stavu suda.

IV. Naleže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, isplati tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II 410-10/23-01/10, URBROJ: 2182-08/1-25-2 od 03. travnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da osporeno rješenje tuženika osporava iz slijedećih razloga: - pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, - što u osporavanim rješenjima nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, - zbog apsolutno bitnih povreda odredaba postupka; da su osporena rješenja donesena paušalno, bez utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja i bez valjanog pravnog osnova; da tuženik ne obrazlaže svoju odluku već navodi da je prema podacima prvostupanjskog tijela tužitelj obveznik plaćanja predmetnog poreza temeljem kriterija o načinu korištenja predmetne kuće; da suprotno načelima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a), prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu utvrdili niti pokušali utvrditi način korištenja predmetne nekretnine; da tuženik u rješenju iznosi pravno neutemeljenu usporedbu tužitelja s fizičkim osobama koje se bave sezonskim iznajmljivanjem te podliježu obvezi plaćanja poreza na dohodak i poreza na kuće za odmor pod uvjetom da se nekretnina iznajmljuje samo sezonski; da tuženik zanemaruje činjenicu da predmetna nekretnina nije korištena sezonski ni povremeno već kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine kao stalni poslovni prostor tužitelja u kojoj tužitelj obavlja svoje registrirane djelatnosti. U tužbi se navodi da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost koji iskazuje pri izdavanju računa u obavljanju svojih registriranih djelatnosti tijekom cijele godine; da se tuženik u jednom odlomku ispravno poziva na Zakon o lokalnim porezima koji je bio na snazi u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, te koji bi eventualno bio mjerodavan da se ovdje radi o kući za odmor (NN br. 115/16. i 101/17), dok se u drugom odlomku neobjašnjivo poziva na članak 27. Zakona o lokalnim porezima koji je stupio na snagu 01. siječnja 2025. godine, a koji je neprimjenjiv jer je retroaktivna primjena zakona zabranjena Ustavom Republike Hrvatske; da je točno utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine- nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, zk. čest br. 2264/11, stambena zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, ukupne površine 657 m2, upisane u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je u postupku propušteno utvrditi da je tužitelj trgovačko društvo koje se tijekom cijele godine bavi raznim djelatnostima poput trgovine, pružanja usluga, građevinarstvom te poslovima upravljanja nekretninama i njihovim održavanjem, a ne isključivo iznajmljivanjem smještaja kako navodi tuženik. Navodi da je za predmetnu nekretninu ishođeno rješenje Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Klasa: UP/I-335-03/21-03/55 kojim se utvrđuje da nekretnina posluje tijekom cijele godine; da u prilog navedenog idu i podaci o potrošnji struje i vode za 2022. godinu iz kojih proizlazi da je potrošnja tijekom cijele godine ujednačena. Navodi da kada se predmetna nekretnina ne koristi za iznajmljivanje trećim osobama da se nekretnina kontinuirano koristi za obavljanje poslovnih aktivnosti od strane osoba ovlaštenih za zastupanje. Poziva se na članak 6. i 8. ZUP-a. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da tužbeni navod da se predmetna nekretnina kontinuirano koristi tijekom cijele godine te navod da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj osobi koja obavlja djelatnost tijekom cijele godine kao i pozivanje na rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo nisu osnovani; da iz sadržaja rješenja Ureda za gospodarstvo proizlazi da se ono odnosi na poslovanje smještajnog objekta na navedenoj adresi u okviru tužitelja, pri čemu je isti upisan u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju kao apartmani; da je stoga netočan i neutemeljena tvrdnja da navedeno rješenje dokazuje cjelogodišnje korištenje objekta; da su tužbeni navodi kontradiktorni i dvosmisleni, jer se s jedne strane ističe da je predmetno rješenje dokaz stalnog korištenja nekretnine, dok s druge strane se navodi kako djelatnost iznajmljivanja nije jedina koju tvrtka obavlja, čime se potvrđuje da se predmetni objekt koristi isključivo za djelatnost iznajmljivanja; da je kao dokaz povremenog (sezonskog) korištenja, u spisu priloženi dokazi o potrošnji vode tvrtke Vodovod i odvodnja d.o.o. iz kojih je vidljivo da se voda u realnim količinama u 2022. godini trošila samo 4 mjeseca, dok ostale mjesece potrošnja vode iznosi mula kubika; da iz podataka o odvozu komunalnog otpada od strane tvrtke Murtela d.o.o. proizlazi da se radi o zajedničkom spremniku koji se koristi za više apartmanskih jedinica (navedenih u rješenju); da je prema pribavljenim podacima u 2022. godini odvoz otpada obavljen tijekom 7 mjeseci, što ukazuje na činjenicu da podaci o učestalosti odvoza otpada ne odražavaju realno korištenje objekta, budući da je malo vjerojatno da se za toliki broj jedinica (apartmana) otpad uopće ne zbrinjava tijekom razdoblja od listopada do ožujka svake godine; da je posljednji odvoz komunalnog otpada u 2022. godini zabilježen dana 17. listopada 2022. godine, dok je slijedeći odvoz uslijedio tek u ožujku 2023. godine; da tvrdnja tužitelja da do sada nisu bili obveznici ovog poreza je netočna, jer tužitelj ima izdano porezno rješenje za 2022.,2023.,2024. te za 2025. da nema podatke, ali da da je tužitelj za svaku od navedenih godina na pripadajuće rješenje izjavio žalbe. Ističe se da sukladno odredbama Zakona o lokalnim porezima, obveza plaćanja poreza na kuće za odmor ovisi o načinu korištenja predmetne nekretnine, a da porezna obveza ne nastaje u slučajevima kada se nekretnina trajno koristi za stanovanje; da je u konkretnom slučaju, na temelju provedenih dokaza utvrđeno da se premetni objekt ne koristi trajno, odnosno da ne predstavlja stalno mjesto stanovanja, čime su ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na kuće za odmor. Predloženo je da se tužba odbaci (odbije).

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 410-10/23-01/10, URBROJ: 2182- 08/1-25-2 od 03. travnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja

Općine Murter-Kornati, Jedinstveni upravni odjel, KLASA:UP/I415-03/22-01/1523, URBROJ:2182/18-04/01-22-1 od 16. studenog 2022. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke, utvrđena je za 2022. godinu tužitelju obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za nekretninu na adresi [adresa], Murterkih iseljenika 28A, površine 450,23 m2, u iznosu od 15,00 kn/m2, što ukupno iznosi 6.753,32 kune ili 896,32 eura. Točkom II. utvrđeno je da je tužitelj utvrđenu obvezu dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun Općine Murter. Točkom III. utvrđeno je da u slučaju nepravodobno plaćene obveze se obračunava i plaća zatezna kamata, dok je točkom IV. utvrđeno da ukoliko tužitelj utvrđenu obvezu ne podmiri u roku za izvršenje da će porezno tijelo pristupiti prisilnoj naplati radi namirenja poreznog duga, a točkom 5. da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 13. studenog 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao po odgovoru na tužbu. U navedenom podnesku tužitelj je u bitnom ostao kod tužbenih navoda. Ustrajao je u navodu da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost kojeg iskazuje pri izdavanju računa u obavljanju svojih registriranih djelatnosti. Predložio je da se službenim putem pribave podaci od Porezne uprave o PDV-a statusu tužitelja.

5. Na ročištu zakazanom od 19. studenog 2025.godine zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u potpunosti ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu, te kod sadržaja podneska od 13. studenog 2025. godine, ustrajući u svim navodima. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na podnesak tužitelja od 13. studenog 2025. godine kojim se navodi usporedba sa Hotelom Belvedere d.o.o.l opunomoćenik tuženika je istakao da ista usporedba nije osnovana iz razloga što navedena pravna osoba tj. spomenuti hotel posluje tijekom cijele godine, a da u konkretnom slučaju tužitelj predmetnu nekretninu iznajmljuje, što potvrđuju podaci o potrošnji vode kroz razdoblje od 3 godine, iz kojih proizlazi da maksimalno 3-4 mjeseca u predmetnoj nekretnini netko živi; da je u predmetnoj 2022. godini evidentirana potrošnja vode u mjesecima lipanj, srpanj, kolovoz i rujan, s tim da je u svibnju potrošnja bila 1 kubik, a što upućuje da se ne radi o cjelogodišnjoj upotrebi nekretnine; da iz rješenja Ureda za gospodarstvo proizlazi da je u navedenoj kući dozvoljene obavljanje djelatnosti iznajmljivanja u 7 apartmana, što sve potvrđuje da se radi o objektu koji se iznajmljuje. Navedenim navodima opunomoćenika tuženika protivila se je zamjenica opunomoćenika tužitelja, te je popisala trošak sastava tužbe, sastava podneska od 13. studenog 2025. godine te zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura , sve uvećano za PDV-a.

6. Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužitelja da se od Porezne uprave pribave podaci da je tužitelj u sustavu PDV-a, jer je ocijenjeno da pribavljanje navedenog podatka s obzirom na stanje spisa nije odlučujuća i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez pribave navedenog podatka.

7. U dokaznom postupku pregledana je tužba, odgovor na tužbu, osporeno rješenje od 03. travnja 2025. godine, podnesak tužitelja od 13. studenog 2025. godine, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 2022. godinu utvrđen porez na kuću za odmor na adresi [adresa], površine 450,23 m2, u iznosu od 15,00 kn/m2, što ukupno iznosi 6.753,32 kune ili 896,32 eura.

Među strankama je sporno da li je tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor u [adresa] na adresi [adresa], površine 450,23 m2, u iznosu od 15,00 kn/m2, što ukupno iznosi 6.753,32 kune ili 896,32 eura.

10. Spisu je priloženo rješenje izdano od Šibensko-kninske županije.

Upravnog odjela za gospodarstvo, KLASA:UP-335-03/21-03/55, URBROJ:2182/1- 09-01/1-21-3 od 02. rujna 2021. godine kojim se utvrđuje da smještajni objekt u [adresa], koji posluje u tvrtci KLIS d.o.o., Zagreb, Planinska 7, OIB: 57938030700 ispunjava uvjete propisane za smještajne objekte iz skupine "Ostali ugostiteljski objekti za smještaj, za vrstu –apartman (ukupno 7 apartmana). Dakle, navedenim rješenjem je tužitelju dano odobrenje da u predmetnom objektu na adresi u [adresa] obavlja gospodarsku djelatnost-djelatnost smještaja gostiju u navedenih 7 apartmana koji se nalaze u predmetnoj kući.

11. Prema članku 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17, 114/22), porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe.

12. U odnosu na predmetnu 2022. godinu prema relevantnoj sudskoj praksi u primjeni je bio stav u odnosu na oporezivanje nekretnina, porezom za kuće na odmor, da se oporezuje imovina koja se povremeno koristi, ali ne i imovina koja služi za stjecanje dohotka, tako da u situaciji kada vlasnik nekretnine u nekretnini obavlja registriranu ugostiteljsku djelatnost iznajmljivanja kuće turistima, da je ta kuća sredstvo za stjecanje dohotka, radi čega se ta nekretnina ne može podvesti pod pojam kuće za odmor, niti je vlasnik nekretnine dužan uz porez na dohodak plaćati i porez na kuću za odmor.

13. Kako je prema stanju spisa nesporno da tužitelj predmetnu kuću koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu, iznajmljivanja gostima, za koju plaća nadležnom tijelu utvrđeni poreza na dohodak, radi čega predmetna kuća nema status kuće za odmor već je to kuća koja služi za stjecanje dohotka, radi čega tužitelji za kuću kuće u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost (iznajmljivanja gostima), nije obvezan plaćati porez za kuću za odmor.

Navedeni stav izražen je u više presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao npr. presuda broj: Usž-1105/17-2 od 08. lipnja 2017. i broj: Usž- 1561/17-2 od 31. svibnja 2017. godine.

14. Zakona o lokalnim porezima je izmijenjen Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o lokalnim porezima koji je objavljen dana 04. listopada 2023. godine u Službenom listu RH-e, ("Narodne novine", broj: 114/23, dalje: ZIDZLP-a).

15. Člankom 7. ZIDZLP-a je utvrđeno: da se u članku 25. ispred riječi "Porez" dodaje oznaka stavka: "(1)"., a da iza stavka 1. se dodaje stavak 2. koji glasi: " (2) Obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranje kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor."

Člankom 12. ZIDZLP-a određeno je da ovaj Zakon stupa na snagu prvog dana od dana objave u "Narodnim novinama", osim članka 1. do 4. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 01. siječnja 2024. godine.

Navedeno znači da se navedene odredbe ne mogu retroaktivno primjenjivati i za predmetnu 2022. godinu.

16. Prema zakonsko određenje da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja nekretnine prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak, nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor, je na snazi tek od 01. siječnja 2024. godine.

17. Kako je u konkretnom slučaju poreznim rješenjem Općine Murter-

Kornati, Jedinstveni upravni odjel, KLASA:UP/I415-03/22-01/1523, URBROJ: 2182/18-04/01-22-1 od 16. studenog 2022. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika od 03. travnja 2025. godine tužitelju za 2022. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za nekretninu na adresi [adresa], Murterkih iseljenika 28A, a da je u istoj nekretnini tužitelj obavljao ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu, iznajmljivanjem gostima, u apartmanima, prema ocijeni suda u konkretnom slučaju treba primijeniti stavove iz sudske prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su bili u primjeni u tom razdoblju, koji su među ostalim iznijeti o navedenim presudama VUS-a.

Stoga, u konkretnom slučaju za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na kuću za odmor nije odlučujuće na koji način se kuća koristi da li se koristi za povremeno (sezonski) ili stalno.

18. Kako je tužitelj predmetnu kuću u 2022. godini koristio za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu, iznajmljivanjem gostima, za koju plaća nadležnom tijelu utvrđeni poreza na dohodak, predmetna kuća na adresi [adresa], iz razloga naprijed navedenih nema status kuće za odmor već je to kuća koja služi za stjecanje dohotka za koji se plaća porez na dohodak.

19. S obzirom na navedeno tužbeni navodi kao ni navodi tuženika iz odgovora na tužbu nisu razmatrani.

20.Sud ocjenjuje da je u postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, i stavovi iz relevantne sudske prakse, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS-a) poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

21. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će obzirom na izloženo stanje spisa donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o tužiteljevom obvezi plaćanja poreza na kuću za odmor za predmetnu 2022. godinu, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom člankom 151. stavkom 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

22. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.). Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

23. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati trošak za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 13. studenog 2025. godine te za zastupanje na ročištu od 19. studenog 2025.godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (po 1.000,oo eura), sve uvećano za PDV-a od 25 % ili 3.750.00 eura, koliko je dosuđeno.

U Splitu,19. prosinca 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a, dok je protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Owens, Houška i partneri, Zagreb, Dalmatinska 5,

- tuženiku, Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2,

- u spis.