Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-872/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, Rijeka, Korzo 35, OIB: 00781927135, zastupanog po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG AUTOKLUBA, Zagreb, Avenija Dubrovnik 44, OIB: 53540975485, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pažinu, odvjetniku u Zlataru, radi utvrđenja i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 19. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tina Matije Staničića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika, objavljene 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije zakonit Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006-30/2023-1/2023-1/3 od 19. siječnja 2023. godine.

2. Stavlja se izvan snage Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006- 30/2023-1/2023-1/3 od 19. siječnja 2023. godine sa danom 19. siječanj 2023. godine.

3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi tuženiku-protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi (prvotno protutužbi u ovosudnom predmetu pod poslovnim brojem Pr-37/2023 tužitelja, ovdje tuženika protiv tuženika, ovdje tužitelja, predmet kojeg je nadomještanje suglasnosti za namjeravani otkaz MN, zaposlenom kod ovdje tuženika) da je ovdje tuženik zatražio dopisom od ovdje tužitelja suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu radniku MN, koji da je kod tuženika radio na radnom mjestu Mehaničar II, a, k tome, da je bio i sindikalni povjerenik za ovaj sindikat odnosno tužitelja, zbog čega je uživao zaštitu sukladno odredbama Zakona o radu. Tužitelj je obrazloženo i jasno odbio dati suglasnost za otkaz ugovora o radu radniku MN, zbog čega da je ovdje tuženik pokrenuo predmetni postupak za nadomještaj njegove suglasnosti (koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem Pr-37/2023). Nadalje navodi kako tuženik tvrdi da zbog neodrživog nerazmjera prihoda i rashoda, te zbog poslovno uvjetovanih i organizacijskih razloga otkazuje ugovor o radu radniku MN, potom da je provedena organizacijska promjena temeljem koje je ukinuto čak 14 radnih mjesta odnosno izvršitelja za radna mjesta ''Mehaničar I'' i ''Mehaničar II'', koji čine Sektor tehničke pomoći i informacija. Navedena promjena da je provedena donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006-30/2023-1/2023-1/3. (dalje: Pravilnik). Prije donošenja predmetnog Pravilnika tuženik da se svjesno i maliciozno savjetovao samo sa sindikalnom povjerenicom Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe Hrvatskog autokluba u funkciji radničkog vijeća, koja da je dala svoju suglasnost na izmjene i dopune Pravilnika. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je savjetovanje obavljeno sa sindikalnom povjerenicom toga sindikata jer je isto većinsko te čija sindikalna povjerenica je sve do 18. siječnja 2023. obavljala funkciju radničkog vijeća. Prema navodima tužitelja, promjene i izmjene Pravilnika su pokrenute zbog neodrživog razmjera prihoda i rashoda koji su navedeni u dopisu ''Suglasnost na redoviti poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu'' od 13. veljače 2023., broj: 225-10/2023-16/2023-1. U navedenom dopisu tuženik tvrdi da unazad tri godine, konkretnije za 2019., 2020. i 2021. mehaničari tuženika ostvaruju loše financijske rezultate koji nisu nigdje objašnjeni od strane tuženika, već je tuženik te navedene gubitke prikazao u maloj tablici s prihodima i rashodima te sa rezultatom istih. Tuženik da pokušava objasniti svoje negativne brojke vezane uz mehaničare računajući prosječni trošak i prosječni prihod svake pojedine izvršene usluge za svaku od navedenih godina te tuženik da na neki samo njemu poznati način dolazi do gubitaka od cca 2.000,000 kuna za svaku od navedenih godina. Međutim, tuženik nigdje nije htio pokazati stvarna godišnja financijska izvješća koja bi predavao na poreznu upravu. Navedeno nigdje nije konkretno, jasno i nedvosmisleno objašnjeno niti su prikazani točni financijski pokazatelji na koje se poziva tuženik u tome dopisu ''Suglasnost na redoviti poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu'', zbog čega da Odluka o otkazu ugovora o radu radnika MN nije zakonita ni osnovana. Čak i da postoje gubici, na što tužitelj sumnja, zar je jedini logičan potez koji je tuženik mogao povući taj da uruči otkaze svim svojim mehaničarima na radnom mjestu ''Mehaničar I'' i ''Mehaničar II'' te nakon toga uspostaviti radno mjesto ''Mehaničar u tehničkoj bazi'' koje će prihvaćati samo četiri izvršitelja. Tuženik da smatra da će davanjem otkaza 14 izvršitelja smanjiti svoj navodni gubitak i time ostvariti bolje i efikasnije angažiranje radnika u redovnim radnim zadacima. Između ostaloga, da je nejasno tužitelju kako bi tuženik takvom organizacijom rada (davanjem otkaza svim mehaničarima) efikasnije nudio svoje usluge pomoći na cesti u cijeloj Republici Hrvatskoj. Životna logika nalaže da četiri izvršitelja radnog mjesta ''Mehaničar u tehničkoj bazi'' neće moći po riječima tuženika :...''raditi u radionici na održavanju vozila i otklona kvara, uz pružanje članskih pogodnosti članovima HAK- a.'' ''Kada ne obavljaju radioničke poslove radnici će raditi na dijagnosticiranju i otklanjanju kvara vozila na cesti po nalogu Kontaktnog centra Hrvatskog autokluba.'' (Dopis ''Suglasnost na redoviti poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu'' od 13.02.2023. godine, Broj: 225-10/2023-16/2023-1). Navedene poslove koje opisuje tuženik da ne može obaviti 10 izvršitelja, a pogotovo ne četiri izvršitelja koje je zamislio tuženik. Dakle, navedene Odluke o otkazu nemaju nikakve osnove u navodnim financijskim gubicima, a pogotovo nemaju osnove s organizacijskog gledišta. Osim toga, tuženik se prije donošenja izmjena i dopuna Pravilnika savjetovao sa sindikalnom povjerenicom Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe Hrvatskog autokluba u funkciji radničkog vijeća, a znao je da svojim izmjenama i dopunama ukida radna mjesta radnicima koji su članovi upravo tužitelja. Pristankom gore navedene sindikalne povjerenice drugog sindikata su donesene izmjene i dopune te su otkazani ugovori o radu mehaničarima koji su članovi tužitelja. Jasno je da sindikalnu povjerenicu Sindikata prometa i veza Hrvatske ne zanimaju radnici koji nisu njezini članovi te se tuženik svjesno savjetovao samo sa tom sindikalnom povjerenicom pa je samim time nezakonito postupao kada je donio izmjene i dopune Pravilnika o radu i novu sistematizaciju radnih mjesta. U sklopu zakonitog provođenja postupka donošenja izmjena i dopuna Pravilnika i na koncu otkazivanja ugovora o radu, tuženik da je bio obvezan savjetovati se s tužiteljem vezano uz te izmjene, jer se te izmjene i dopune i odnose prvenstveno na radnike članove tužitelja te je životno logično da je tuženik trebao provesti savjetovanje s tužiteljem i njegovim sindikalnim povjerenikom. Tuženik navedeno nije učinio već se savjetovao sa sindikalnom povjerenicom drugog sindikata koji nema nikakve veze s mehaničarima na radnim mjestima ''Mehaničar I'' i ''Mehaničar II''. S druge strane, tuženik da je mogao i obaviti savjetovanje s jednim i drugim sindikatom kako bi dobio mišljenje dva sindikata od kojih u biti samo tužitelje ima dodirnih točaka sa ovom problematikom reorganizacije rada, no, tuženiku to da očigledno nije bilo u interesu. Zbog očiglednog izbjegavanja savjetovanja s tužiteljem vezanom uz izmjene i dopune Pravilnika koji je izravno utjecao na otkazivanje ugovora o radu čak 14 mehaničara koji su članovi tužitelja, tužitelj smatra da Odluke o otkazu nisu zakonite. Nadalje navodi kako je točno da je tuženik ponudio zaposlenje na novoosnovanom radnom mjestu ''Mehaničar u tehničkoj bazi'', no, predvidio je samo četiri izvršitelja za cijelu Republiku Hrvatsku. Tužitelj da se ponovno opravdano pita, kako si je tuženik zamislio efikasnije provođenje pomoći na cesti i otklone kvara na vozilima, ako ima samo četiri izvršitelja za cijelu Republiku Hrvatsku i koji bi bili postavljeni u radionicama u Vukovaru i Gospiću. Tuženik da opravdava svoje savjetovanje samo sa sindikalnom povjerenicom Sindikata prometa i veza Hrvatske pozivajući se na prijašnje navode u tužbi odnosno jer je sindikat s kojim se savjetovao većinski pri tuženiku. Tuženik da se nije očitovao na navode tužitelja iz predmetne uskrate suglasnosti za otkaz da upravo tužitelj ima članove kojima su izmjenama i dopunama Pravilnika ukinuta radna mjesta i samim time otkazani ugovori o radu. Životna logika i odredbe Zakona o radu nalažu da se tuženik trebao savjetovati sa tužiteljem čiji će članovi dobiti otkaze takvom reorganizacijom rada. No, tuženik da neopravdano smatra takav stav tužitelja pogrešnim. Tuženik dalje da tvrdi da je utvrdio nerentabilnost kod svih mehaničara, ali koju tvrdnju nije nigdje jasno prikazao niti objasnio, već je samo u svojim dopisima prikazao paušalnu tablicu u kojoj su vidljivi gubici tijekom tri godine. Tuženik da ne dostavlja nikakve dokaze kojima bi dokazao nerentabilnost i gubitke u pogledu svojih mehaničara, jer su navodni gubici koje je tuženik navodno imao osnova gore navedenih promjena i dopuna Pravilnika te na koncu i otkazivanja ugovora o radu mehaničarima. Nadalje, tuženik smatra da ne postoje opstrukcije rada tužitelja, ali tuženik u svim svojim dopisima nije jasno i argumentirano obrazložio zašto nije proveo savjetovanje sa sindikatom čiji članovi su gore navedenim promjenama i dopunama Pravilnika dobili otkaze. Navodi tuženika da je proveo savjetovanje sa drugim sindikatom zbog toga što je isti većinski čine se paušalni i neosnovani. Tuženik da je svjesno izbjegao savjetovanje s tužiteljem i takvo postupanje tuženik da nije opravdao niti u svojim dopisima. Obzirom da tužitelj smatra kako tuženik nije proveo propisanu proceduru radi donošenja izmjena i dopuna Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe tuženika, to predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je čl. 27. st. 6. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) propisano da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnim, dok je čl. 153. st. 3. ZR-a propisano da ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (kao što je to ovdje slučaj), sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, a stavkom 4. istoga članka ZR-a je propisano da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Kod tuženika kao poslodavca da su djelovala tri sindikata i to Sindikat prometa i veza Hrvatske (kao većinski sindikat tj. sindikat s najvećim brojem članova), Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (kao sindikat s manjim brojem članova) i Novi sindikat (koji je kod tužitelja imao samo jednog člana). Sindikat prometa i veza Hrvatske i Nezavisni sindikat radnika Hrvatske da su sukladno čl. 153. st. 4. ZR-a dana 18. siječnja 2023. postigli Sporazum o sindikalnom povjereniku te su o tome obavijestili tužitelja kao poslodavca, a istom je pristupio i Novi sindikat. Navedenim Sporazumom da je za sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća (na rok od šest mjeseci) imenovan sindikalni povjerenik tuženika MN. Nadalje navodi da je navedeni Sporazum između sindikata bio na snazi samo do 26. veljače 2023. te iza toga novi Sporazum između sindikata nije zaključen. O prestanku i trajanju Sporazuma između sindikata je tuženika obavijestio tužitelj svojim dopisom (e- mailom) od 25. veljače 2023. Obzirom na navedeno, a budući tuženik po prestanku naprijed opisanog Sporazuma između sindikata nije od strane istih u smislu odredbe čl. 153. st. 4. ZR-a obaviješten da bi međusobno zaključili novi Sporazum o sindikalnom povjereniku s ovlastima radničkog vijeća, tuženik da opravdano smatra kako ovlasti radničkog vijeća kod njega kao poslodavca od 26. veljače pa nadalje obavlja sindikalni povjerenik većinskog sindikata odnosno Sindikat prometa i veza Hrvatske, a ne sindikalni povjerenik tužitelja. I to ne samo iz razloga što sindikati nakon 26. veljače 2023. nisu tuženika u smislu odredbe čl. 153. st. 4. ZR-a obavijestili da bi međusobno zaključili novi Sporazum o sindikalnom povjereniku s ovlastima radničkog vijeća, već i iz razloga što je kod tuženika kao poslodavca trenutno zaposleno manje od pet članova tužitelja, zbog čega ni tužitelj ni Novi sindikat (s jednim članom) sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZR-a uopće nemaju više pravo imenovati ni izabrati sindikalnog povjerenika, a kamoli sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća (sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZR-a sindikalnog povjerenika kod poslodavca može izabrati ili imenovati samo sindikat koji kod istog ima više od pet članova). Iz svega navedenog nesporno da proizlazi slijedeće:

- sukladno odredbi čl. 27. st. 6. ZR-a pravo od nadležnog suda zatražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima ima samo radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik s ovlastima radničkog vijeća ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (kao što je to ovdje slučaj);

- tužitelj još od 26. veljače da nema kod tuženika kao poslodavca sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća, dapače, uopće nema sindikalnog povjerenika budući je kod tužitelja zaposleno manje od pet njegovih članova (bivšeg sindikalnog povjerenika tuženika NN, zbog koga se i vodi ovaj postupak, štiti odredba čl. 188. st. 1. ZR-a prema kojoj sindikalnom povjereniku bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu još šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti);

- tužitelj da je u postupku pod poslovnim brojem Pr-37/2023 podnio protutužbu (predmetnu tužbu) 23. ožujka 2023., dakle nesporno u trenutku kada kod tuženika više nije imao ni sindikalnog povjerenika, ni sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća.

Zbog navedenog, tužitelj da nije aktivno legitimiran za podnošenje protutužbe čiji se sadržaj iscrpljuje u utvrđenju ništetnosti pravilnika o radu sukladno odredbi čl. 27. st. 6. ZR-a. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbu (protutužbu) odbaci kao nedopuštenu zbog pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja. Nadalje, ova tužba ne samo da nije nedopuštena zbog nedostatka aktivne legitimacije, već podredno da je neosnovana, slijedom čega da istu treba odbiti, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka VN (stranica 661-664 spisa), ŽN (stranica 664-667 spisa), MN (stranica 672-674 spisa), IN (stranica 675-678 spisa), ĆN (stranica 680-683 spisa) i LN (stranica 694-696 spisa), te zakonske zastupnice tužitelja DN (stranica 604-606 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ĐN (stranica 607-611 spisa), kao stranaka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije zakonit Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006-30/2023-1/2023-1/3 od 19. siječnja 2023., kumuliran sa zahtjevom da se isti stavi van snage s danom 19. siječnja 2023.

6. Između parničnih stranaka je nesporno da je dana 19. siječnja 2023. , na 26. sjednici Upravni odbor tuženika donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006-30/2023-1/2023-1/3 (stranica 132-156 spisa). Legitimitet za donošenje navedenog pravilnika proizlazi iz čl. 41. st. 2. Statuta tuženika, broj: 005- 30/2015-1/2015-4/2 od 10. srpnja 2015. i Izmjena i dopuna Statuta tuženika broj:

005-30/2021-2/2021-1/6 od 27. prosinca 2021. Nadalje, nesporna je činjenica da je isti donesen nakon savjetovanja sa sindikalnom povjerenicom Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe tuženika u funkciji Radničkog vijeća, VN.

6.1. Nadalje, nesporna je činjenica da je navedenim pravilnikom u članku 39. propisano da se u čl. 21. Pravilnika u „Sektoru tehničke pomoći i informacija“ u glavi II/2/1. pod nazivom „Služba tehničke pomoći“ u poglavlju II/2/1.2. pod nazivom „Mehaničari i podrška“ radno mjesto pod šifrom II/2/1.2.2. pod nazivom „Mehaničar I“ briše (ukida se). Isto tako, čl. 41. navedenog pravilnika propisano je da se u čl. 21. Pravilnika u „Sektoru tehničke pomoći i informacija“ u glavi II/2/1. pod nazivom „Služba tehničke pomoći“ u poglavlju II/2/1.2. pod nazivom „Mehaničari i podrška“ radno mjesto pod šifrom „II/2/1.2.3. „Mehaničar II“ briše (ukida se).

6.2. Između stanaka je nesporno i da je čl. 42. navedenog pravilnika propisano da se u čl. 21. Pravilnika u „Sektoru tehničke pomoći i informacija“ u glavi II/2/1. pod nazivom „Služba tehničke pomoći“ u poglavlju II/2/1.2. pod nazivom „Mehaničari i podrška“ dodaje novo radno mjesto pod šifrom „II.2/1.2.3. Mehaničar u tehničkoj bazi“, a predviđenim brojem izvršitelja: 4.

6.3. Nesporna je i činjenica da je predmetni pravilnik stupio na snagu i da se primjenjuje od 1. veljače 2023. (čl. 81. navedenog pravilnika).

7. Sporna je između parničnih stranaka aktivna legitimacija tužitelja te je li na zakonit način, a prije donošenja navedenog pravilnika, provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća.

8. Prvotno se napominje da je odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) propisano da se o donošenju pravilnika o radu poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim tim Zakonom.

9. Sukladno čl. 150. st. 1. ZR-a, prije donošenja odluke važne za položaj radnika (u ovom konkretnom slučaju Pravilnika), poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Nadalje, st. 1. istog članka propisano je da u slučaju iz st. 1. ovog članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih dogovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Radničko vijeće dužno je dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci (u ovom konkretnom slučaju prijedlogu Pravilnika) u roku osam dana, ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno (st. 5. istog članka). Ako se radničko vijeće protivi odluci poslodavca, mora obrazložiti svoje protivljenje (st. 8. istog članka), s time da poslodavac nije dužan uvažiti mišljenje radničkog vijeća. Međutim, ako se poslodavac ne savjetuje na način propisan čl. 150. ZR-a, pravilnik će biti ništetan (st. 12. istog članka).

10. U odnosu na zakonitost Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Stručne službe Hrvatskog autokluba, broj: 006-30/2023-1/2023-1/3 od 19. siječnja 2023. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) treba istaknuti da sukladno čl. 27. st. 6. samo radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnim.

11. Nadalje, prema čl. 153. st. 3. ZR-a, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, dok je odredbom st. 4. istog članka propisano da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st. 3. ovog članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

12. U postupku je utvrđeno da su tužitelj i Sindikat prometa i veza Hrvatske, Sindikalna podružnica Stručne službe tuženika, sukladno čl. 153. st. 4. ZR-a, dana 18. siječnja 2023. postigli Sporazum o sindikalnim povjerenicima i o tome obavijestili tuženika, kao i da je tuženik mailom od 25. veljače 2023. obaviješten da 26. veljače prestaje važiti Sporazum o sindikalnim povjerenicima s ovlastima radničkog vijeća kod tuženika (navedeno sud utvrđuje uvidom u mail od 25. veljače 2023. sa stranice 259 spisa i iskaza z.z. tuženika ĐN).

12.1. Nadalje, iz iskaza z.z. tuženika ĐN i svjedoka MN ovaj sud utvrđuje da su kod tuženika sindikalnim povjerenicima bili imenovani VN (iz Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe tuženika) i MN (iz Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske), svaki na rok od šest mjeseci.

13. Imajući na umu navedeno, u ovoj pravnoj stvari, sukladno čl. 27. st. 6. ZR-a, aktivnu legitimaciju za osporavanje zakonitosti Pravilnika ima samo onaj sindikat čiji je povjerenik preuzeo funkciju radničkog vijeća.

14. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da po prestanku Sporazuma o sindikalnim povjerenicima između tužitelja i Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe tuženika (koji je postignut 18. siječnja 2023., a prestao važiti 26. veljače 2023.), tuženik nije obaviješten da bi tužitelj i Sindikat prometa i veza Hrvatske, Sindikalna podružnica Stručne službe tuženika međusobno sklopili novi Sporazum o sindikalnom povjereniku/povjerenicima s ovlastima radničkog vijeća, uz napomenu da je Pravilnik donijet 19. siječnja 2023., a stupio na snagu 27. siječnja 2023., tada nitko od sindikalnih povjerenika nije niti mogao stupiti u funkciju radničkog vijeća sve dok sindikati ne postignu sporazum o tome.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud ocijenio je osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

16. Podredno se ističe kako se propust tužitelja i Sindikata prometa i veza Hrvatske, Sindikalne podružnice Stručne službe tuženika da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku/povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća i na taj način se aktivno uključe u postupak donošenja Pravilnika ne smije pripisati tuženiku kao poslodavcu u krivnju, niti on zbog toga smije snositi posljedice u smislu čl. 150. st. 12. ZR-a.

16.1. Naime, prema odredbi čl. 140. st. 1. ZR-a, postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. To što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a niti postignut sporazum o sindikalnom povjereniku/povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća ne može ići na teret tuženiku jer je sudjelovanje u odlučivanju mogućnost, a ne obveza radnika.

17. Kako predmet ovog postupka nije (pre)ispitivanje poslovne politike tuženika kao poslodavca, nego zakonitost provedenog savjetovanja prije donošenja odluke važne za položaj radnika, odnosno ima li tužitelj pravo osporavati zakonitost Pravilnika, pri čemu je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe, to sud nije posebno obrazlagao iskaze ostalih saslušanih svjedoka. Sud nije posebno obrazlagao ni iskaz z.z. tužitelja SN obzirom da se isti prvenstveno odnosi na zakonitost pravilnika kojim je izmijenjena sistematizacija radnih mjesta, a što nije predmet ovog postupka i činjenicu da tužitelj ima pravo na sindikalnog povjerenika, što nije niti sporno, već je sporna činjenica ima li taj povjerenik prava i obveze radničkog vijeća, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da taj uvjet nije ispunjen.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa). Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), koja obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu (protutužbu) i zastupanja na ročištima od 10. svibnja i 12. srpnja 2024., te sastava podneska od 11. srpnja 2024. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava podnesaka od 12. rujna 2024. i 29. studenoga 2024. (100,00 eura x 2; Tbr. 7. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištima od 20. rujna 2024., 9. prosinca 2024., 11. veljače 2025., 28. travnja 2025., 23. lipnja 2025. i 19. studenoga 2025. (100,00 eura x 6; Tbr. 7. t. 2. Tarife), što iznosi 1.300,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (325,00 eura) 1.625,00 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim (a isti se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 12. srpnja 2024., koji trošak je obuhvaćen jednokratnom nagradom). Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 1.875,00 eura odbijen je kao neosnovan. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

18.1. Slijedom svega navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rijeci 19. prosinca 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika