Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-75/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŠC VIŠNJIK d.o.o., Zadar, Splitska Ulica 3, OIB: 79086303924, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u "MARINOVIĆ I PARTNERI" odvjetničko društvo, j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 14, protiv tuženika NOGOMETNI KLUB "ZARA" – ZADAR, Zadar, Put Murvice 75A, OIB: 55432298228, kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BULJAT & PARTNERI j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 45 A, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. studenoga 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja JS, njegovog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika Dina Kozine, odvjetnika u Zadru, nakon objave presude 19. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, Sv. Vinka Paulskog 34, poslovni broj Ovrv-11891/2022, UPP/OS-Ovrv-1192/2022 od 23. svibnja 2023., u dijelu kojim se nalaže tuženiku NOGOMETNI KLUB "ZARA" – ZADAR, Zadar, Put Murvice 75A, OIB: 55432298228, isplatiti tužitelju ŠC VIŠNJIK d.o.o., Zadar, Splitska Ulica 3, OIB: 79086303924, iznos od 32.517,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.805,03 EUR od 31. ožujka 2022.

- na iznos od 1.937,75 EUR od 16. travnja 2022.

- na iznos od 530,89 EUR od 21. svibnja 2022.

- na iznos od 1.897,94 EUR od 21. lipnja 2022.

- na iznos od 331,81 EUR od 31. srpnja 2019.

- na iznos od 729,98 EUR od 31. srpnja 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 1. listopada 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 16. listopada 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 1. prosinca 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. prosinca 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. siječnja 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 21. veljače 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. ožujka 2020.

- na iznos od 33,18 EUR od 16. travnja 2020.

- na iznos od 557,44 EUR od 16. travnja 2020.

- na iznos od 557,44 EUR od 1. srpnja 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 1. kolovoza 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 331,81 EUR od 1. listopada 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. listopada 2020.

- na iznos od 66,36 EUR od 31. listopada 2020.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. listopada 2020.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. studenog 2020.

- na iznos od 331,81 EUR od 1. prosinca 2020.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. prosinca 2020.

- na iznos od 690,16 EUR od 31. prosinca 2020.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. siječnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. ožujka 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. travnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. svibnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. svibnja 2021.

- na iznos od 895,88 EUR od 31. svibnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. lipnja 2021.

- na iznos od 935,70 EUR od 16. lipnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 31. srpnja 2021.

- na iznos od 1.015,33 EUR od 31. srpnja 2021.

- na iznos od 66,36 EUR od 16. kolovoza 2021.

- na iznos od 1.519,68 EUR od 1. listopada 2021.

- na iznos od 1.791,76 EUR od 31. listopada 2021.

- na iznos od 1.625,85 EUR od 16. studenog 2021.

- na iznos od 1.878,03 EUR od 31. prosinca 2021.

- na iznos od 710,07 EUR od 22. veljače 2022.

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, Sv. Vinka Paulskog 34, poslovni broj Ovrv-11891/2022, UPP/OS-Ovrv-1192/2022 od 23. svibnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavno potraživanje u iznosu od 6.702,49 EUR sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.327,23 od 21. svibnja 2022.

- na iznos od 132,72 EUR od 19. ožujka 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 3. ožujka 2019.

- na iznos od 663,61 EUR od 3. svibnja 2019.

- na iznos od 331,81 EUR od 31. ožujka 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 1. svibnja 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 31. svibnja 2019.

- na iznos od 1.061,78 EUR od 1. srpnja 2019.

- kamatu koja bi na dosuđeni iznos od 729,98 EUR tekla od 16. srpnja 2019. do 30. srpnja 2019., zatim zateznu kamatu koja bi na dosuđene iznose iz točke I. ove presude tekla po stopi većoj od one dosuđene kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.261,70 EUR na ime ovršnog troška zajedno sa zateznim kamatama; i tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.206,01 EUR, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 6.154,20 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 5. srpnja 2022. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 295.500,00 HRK sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 23. svibnja 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11891/2022, UPP/OS-Ovrv-1192/2022.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti u bitnom navodeći da račune navedene u Izvodu iz otvorenih stavki tužitelja od 31. svibnja 2022. tuženik nema u svojoj evidenciji, a kako iz Izvoda nije razvidno na što se utuženi računi odnose, tuženik da u cijelosti osporava i Izvod. Nadalje ističe prigovor zastare za račune broj: 00500870 u iznosu od 1.000,00 HRK, 0060091 u iznosu od 8.000,00 HRK, 00600116 u iznosu od 5.000,00 HRK, 00600117 u iznosu od 2.500,00 HRK, 00600199 u iznosu od 8.000,00 HRK, 00600370 u iznosu od 8.000,00 HRK i 00600535 u iznosu od 8.000,00 HRK. Iako su navedeni računi izdani 1. siječnja 2022. iz valute plaćanja da proizlazi kako su isti trebali biti podmireni u razdoblju od 18. ožujka 2019. pa do 30. lipnja 2019. odnosno da je do podnošenja prijedloga za ovrhu 5. srpnja 2022. proteklo više od 3 godine. Ističe kako iz otvorenih stavki tužitelja proizlazi kako je većina računa izdana 1. siječnja 2022. dok su kao valuta plaćanja navedeni raniji datumi što znači da je tuženik u vrijeme izdavanja računa već bio u zakašnjenju te da mu je zakonska zatezna kamata tekla prije nego što su računi bili izdani, što je protivno čl. 9. Zakona o računovodstvu i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje iz otvorenih stavki tužitelja da proizlazi kako tuženik tužitelju navodno duguje iznos od 285.500,00 HRK, dok je tužitelj u prijedlogu za ovrhu naznačio da od tuženika potražuje iznos od 295.500,00 HRK.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-75/2024-8 od 8. listopada 2024. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u nastavku postupka pojašnjava da je tuženik koristio sportske terene tužitelja prema rasporedu korištenja dnevnih, tjednih i mjesečnih sati i tabelarnom prikazu, a na temelju kojeg utroška sati za treniranje svojih kategorija kluba mu je tužitelj uredno ispostavljao utužene račune koje tuženik nije podmirio iako terene za obuku svoje djece kod tužitelja koristi i danas. Na okolnost da je tuženik doista koristio predmetne nogometne terene u ŠC Višnjik predlaže izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja KS te voditelje sportskih, napose nogometnih, terena kod tužitelja i to BS kao i JS koji je danas ujedno i zastupnik po zakonu tužitelja. Ukoliko tuženik ustraje pri tvrdnjama da dug ne egzistira ili da bi platio bilo koji dio iznosa predlaže provesti i financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Nadalje tuženik da je koristio i oglasni prostor u sklopu ŠC Višnjik te stavio više oglasnih banera i reklama na kojima je u utuženom periodu reklamirao svoj klub posebno navodeći da vrši upis djece različite dobi za školu nogometa tuženika, a niti to korištenje reklamnog prostora do danas nije podmirio.

U prilog prednjih tužitelj je dostavio utužene račune za razdoblje od 31. siječnja 2019. do 30. travnja 2022., Ugovore za korištenje terena, Cjenik marketinških usluga ŠC Višnjik te tabelarne prikaze rasporeda korištenja nogometnih terena.

5. U nastavku postupka tuženik je ustrajao kod ranije istaknutog prigovora zastare, osporio je i dostavljeni račun 870/SDF/01 od 31. listopada 2018. (opis: najam za period od 1. listopada 2018. do 31. listopada 2018.) u iznosu od 3.500,00 HRK obzirom se ne odnosi na utuženo potraživanje niti je naveden u Izvodu otvorenih stavki od 31. svibnja 2022. niti se ta tražbina nalazi u Rješenju o ovrsi. Preostali računi da nisu u nikakvoj vezi s dostavljenim Ugovorima o korištenju terena koji se odnose na vremensko razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2018. i na razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine. Ustraje i kod navoda da neosnovanost tužiteljevog potraživanja proizlazi i iz činjenice da tužitelj od tuženika potražuje iznos koji je različit od onog navedenog u vjerodostojnoj ispravi na koju se sam poziva i računa koje dostavlja u spis.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu, saslušao je svjedoke BS i KS kao i zastupnika po zakonu tužitelja JS. Sud nije provodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem držeći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Isplatu iznosa od 39.219,57 EUR potražuje tužitelj od tuženika na ime usluge korištenja nogometnih terena kao i oglasnog prostora u sklopu ŠC Višnjik kojima upravlja tužitelj.

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. Ugovorni odnos među strankama kombinira elemente ugovora o najmu/zakupu, pružanju usluga i oglašavanju. Radi se o sui generis ugovoru koji je dvostranoobvezni, naplati i neformalni.

11. Obzirom da je tuženik tijekom postupka upirao da je utuženo potraživanje protivno tužiteljevim poslovnim knjigama (Izvod otvorenih stavki) temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi kao i naknadno dostavljenim računima, uvodno se ističe da je tužitelj: po računu broj 522/SDF/01 (stranica 117 spisa) sa dospijećem 20. svibnja 2022. utužio iznos od 14.000,00 HRK iako je iz Izvoda razvidno da je tuženik uplatom u iznosu od 10.000,00 HRK djelomično podmirio ovo potraživanje koje tužitelj nije umanjio kao što je to učinio po računu 1212/SDF/01 (stranica 114 spisa) kada je ukupno dugovanje po ovom računu umanjio za iznos od 5.000,00 HRK koje je tuženik podmirio, a tuženik onda utužio preostalo potraživanje u iznosu od 5.350,00 HRK; da je potraživanje u iznosu od 8.000,00 HRK po računu broj 91/SDF/01 dospjelo 2. ožujka 2019., a ne 2022. kako je to tužitelj naveo i zatražio kamatu na ovaj iznos od slijedećeg dana; da je potraživanje po računu broj 116/SDF/01 u iznosu od 8.000,00 HRK dospjelo 3. ožujka 2019., a ne 3. svibnja 2019. kako je utuženo i to u iznosu od 5.000,00 HRK; da je potraživanje tužitelja po računu broj 633/SDF/01 (stranica 125 spisa) dospjelo 30. srpnja 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK, a da je tužitelj utužio iznos od 5.000,00 HRK sa dospijećem 16. srpnja 2019.; da tužitelj nije dostavio račune 640/SDF/01 sa dospijećem 20. lipnja 2022. za iznos od 14.300,00 HRK, 870/SDF/01 sa dospijećem 18. ožujka 2019. za iznos od 1.000,00 HRK te 472/SDF/01 sa dospijećem 15. lipnja 2021. za iznos od 7.050,00 HRK.

12. Na okolnost pružanja usluga na prijedlog tužitelja izveden je dokaz stranačkim saslušanjem kao i saslušanjem svjedoka BS i KS.

12.1. BS zaposlenik je tužitelja od 2017. U razdoblju od 2019. do 2022. godine radio je kao operativac na vanjskim terenima te je u ime tužitelja kontaktirao sa osobama iz NK ZARA. Prije korištenja terena ŠC VIŠNJIK da se potpiše ugovor između ŠC VIŠNJIK d.o.o. i kluba, što odrađuje pravna služba, nakon čega on u koordinaciji sa svim klubovima određuje raspored korištenja terena. Klub da je korektno, svakodnevno u različitim terminima (ovisno o drugim klubovima) koristio veliki teren kao i male terene. Veliki teren obično da su koristili jedan do dva sata, a mali teren četiri sata. Po sjećanju svjedok navodi da su na sredini malih terena bila minimalno dva banera na kojima je bila oznaka kluba NK ZARA kao i tekst "upisi u školu nogometa i broj telefona ili adresa elektroničke pošte" koje su zbog dotrajalosti skinuli krajem 2024. ili početkom 2025. godine. U ŠC VIŠNJIK da postoji odgovorna osoba koja se bavi marketingom i dogovara postavljanje banera kao i cijenu istoga. Tuženik da se nije nikad žalio da ne bi imao mogućnost koristiti terene ŠC VIŠNJIK, a što se tiče plaćanja on da im je ukazivao da malo pripaze prilikom rezervacije terena da im ne bi bilo previše za platiti. Najčešće da je razgovarao sa g. J tadašnjim predsjednikom tuženika koji mu je rekao da on zna za dug kluba prema ŠC VIŠNJIK i da će oni to postepeno plaćati, ali da to nisu nikad pismeno izjavili. Za vrijeme trajanja pandemije bolesti COVID-19 tereni da su se koristili ovisno o propisanim mjerama koje su bile na snazi.

12.2. Svjedok KS, u sporno vrijeme bio je zastupnik po zakonu tužitelja. U svom iskazu navodi da je tuženik u sporno vrijeme bio korisnik terena kojima upravlja ŠC Višnjik. Sa tuženikom da su uredno zaključeni ugovori, a tuženiku da je bila poznata cijena korištenja takve usluge. Sukladno dogovoru voditelj otvorenog terena da je bilježio termine te ih dostavljao odjelu za financije koji je ispostavljao račune sukladno Cjeniku. Ovo da je bilo uobičajeno postupanje u odnosu na sve klubove koji su koristili objekt. Što se tiče oglašavanja svi korisnici oglasnog prostora prostor da su koristili uz prethodni dogovor sa voditeljem određenog sektora, a u tom periodu oglasni prostor da je koristilo preko 100-tinjak klubova i firmi. Svako pojedino mjesto oglasnog prostora da je imalo svoju cijenu koja je bila propisana Cjenikom. Voditelj sektora da je vodio računa o tome i to dojavljivao odjelu za financije koji je ispostavljao fakture po Cjeniku. Ovo da je bila uobičajena praksa kako za tuženika tako i za sve druge korisnike oglasnih prostora ŠC Višnjik. Nije mu poznato je li za to sklapan ugovor ali je svakako prethodno postojao dogovor voditelja određenog sektora i korisnika takve usluge. Osobno da mu je poznato da je tuženik koristio ovu uslugu jer je vidio njihove oglase po objektu. Sjeća se da su bili nezadovoljni načinom plaćanja računa od strane tuženika jer su se među svim nogometnim klubovima isticali kao neuredni platiše zbog čega da je osobno razgovarao sa J, ranijim predsjednikom kluba i pozivao ga na plaćanje dugovanja, a češće da je to radio i voditelj sektora. Voditelji u sporno vrijeme da su bili BS i JS. Ističe da je ovo pozivanje bilo uobičajeno prema ovdje tuženiku kao i prema svim ostalim klubovima neplatišama. J da je nakon opomene navodio da će podmiriti dugovanje pri čemu da nikada nije osporavao da je koristio sve termine koji su obračunati u izdanim fakturama, nije osporavao izdane fakture, niti je osporavao osnovu s kojom ga tužitelj poziva na plaćanje. U konkretnom slučaju da su postojala očekivanja vodstva tuženika da mu Grad kao i nekima sufinancira terene, a što se nije dogodilo zbog čega je raniji predsjednik J u više navrata negodovao. Računi da su se u praksi ispostavljali sukladno Cjeniku s tim da se s nekim korisnicima sklapao ugovor, a s nekima ne. Ugovor da se u načelu sklapa s korisnicima koji uslugu koriste u kontinuitetu ali ne i ako se primjerice rezervira samo jedan termin ili nekoliko puta ali ne u kontinuitetu. Zakonska obveza da je bila izdavanje faktura temeljem Cjenika, a ne sklopljenog ugovora koji su se sklapali opet pozivom na Cjenike.

12.3. Zastupnik po zakonu tužitelja JS u svom stranačkom iskazu navodi da mu je i ranije kao voditelju financija, a paralelno s tim i kao voditelju donjih terena, kada je surađivao s kolegom BS, tako i danas kao direktoru poznato da je tuženik kroz utuženo razdoblje pa nastavno sve do danas korisnik nogometnih terena ŠC Višnjik. Korištenje ovih terena i njihove termine da najprije ručno popisuje voditelj BS, a isti kasnije da se unose u računalo. Unesene podatke on da isprinta i preda u računovodstvo na fakturiranje. U utuženom razdoblju tuženik da je i oglašavao u objektu ŠC Višnjik. Tuženik da je imao banere na zaštitim ogradama malih terena na kojima je bio grb kluba. Komunikacija s tuženikom u sporno vrijeme da je ponajviše bila preko kolege BS. Nema saznanja da bi tuženik u sporno vrijeme prigovarao bilo pruženoj usluzi bilo ispostavljenim računima. Osobno da je zaprimao prigovore koji se tiču infrastrukture za što je i bio zadužen. Obzirom da je radio i u financijama da je imao saznanja o predmetnom dugovanju ali da mu nisu bili poznati razlozi neplaćanja. Kako se dug nagomilao zbog opasnosti od zastare direktor KS da je bio primoran pokrenuti sudski spor. Navodi da je bilo i drugih klubova koji nisu uredno plaćali ali da su oni bili sufinancirani od strane Grada koji je kasnio s plaćanjem, ali je ipak plaćao. Nije mu poznato da bi Grad Zadar sa ŠC Višnjikom sklopio ugovor kojim se obvezao da će Grad Zadar za ovdje tuženika sufinancirati troškove termina. Posljednjih godinu i osam mjeseci koliko je direktor tuženiku da šalju opomene, pozivaju ga na plaćanje te mu nude obročno plaćanje. Tužitelj da ima šest nogometnih klubova koji su korisnici vanjskih terena svaki tjedan tijekom cijele godine te s takvim subjektima imaju zaključen ugovor, međutim s povremenim korisnicima koji rezerviraju jedan ili nekoliko preostalih slobodnih termina, takav ugovor da nemaju zaključen.

13. Saslušanim svjedocima BS i KS kao i zastupniku po zakonu tužitelja JS sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom da su njihovi iskazi međusobno suglasni i u skladu sa ostalom dokumentacijom koja prileži spisu. Kako iz iskaza saslušanih svjedoka kao i direktora tužitelja proizlazi da je BS uredno u tablice bilježio termine u kojima je tuženik koristio veliki i male terene tužitelja, a koje tuženik nije posebno osporio, da je računovodstvo temeljem tih tablica sukladno Cjeniku kojeg također tuženik nije osporio uslugu fakturiralo tuženiku, a da tuženik nije osporio niti primitak utuženih računa niti im je prigovarao sud nalazi da je tužitelj pružio uslugu iz računa koji su izdani i utuženi za korištenje nogometnih terena ŠC Višnjik. Nadalje, sud temeljem provedenih dokaza nalazi i da je tužitelj dokazao da je tuženiku pružio i uslugu oglašavanja i to putem banera u sklopu ŠC Višnjik u utuženom razdoblju također prema dostavljenom Cjeniku.

14. Međutim, kako je tuženik istakao materijalno-pravni prigovor zastare za navesti je da čl. 214. st. 1.-3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba čl. 226. ZOO-a prema kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Kako je obveza plaćanja među strankama utvrđena u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije, s tim da svaka mjesečna obveza dospijeva odvojeno, razmatrajući dospijeće svakog pojedinog utuženog iznosa kao i činjenicu da je prijedlog za ovrhu podnesen 5. srpnja 2022. sud nalazi da je ovaj prigovor tuženika osnovan odnosno da je potraživanje tužitelja zastarjelo u odnosu na potraživanja po računima: 91/SDF/01 sa dospijećem 2. ožujka 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK (1.061,78 EUR), 116/SDF/01 sa dospijećem 30. ožujka 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK (1.061,78 EUR), 117/SDF/01 sa dospijećem 30. ožujka 2019. u iznosu od 2.500,00 HRK (331,81 EUR), 299/SDF/01 sa dospijećem 30. travnja 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK (1.061,78 EUR), 370/SDF/01 sa dospijećem 30. svibnja 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK (1.061,78 EUR), 535/SDF/01 sa dospijećem 30. lipnja 2019. u iznosu od 8.000,00 HRK (1.061,78 EUR) i po računu 870/SDF/01 sa dospijećem 18. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 HRK (132,72 EUR) kojeg tužitelj nije dostavio u spis; slijedom čega je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva.

Nadalje sud je odbio i tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje od 1.327,23 EUR sa kamatom 21. svibnja 2022. utuženo po računu broj 522/SDF/01 sa dospijećem 20. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 14.000,00 HRK (1.858,12 EUR) jer je tuženik ovaj dio računa podmirio, a kako to proizlazi iz tužiteljeve knjigovodstvene evidencije dostavljene još uz prijedlog za ovrhu pa je o dijelu tužbenog zahtjeva obuhvaćenog toč. 14. obrazloženja odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

15. Obzirom da je ocjenom svih izvedenih dokaza sud zaključio da je tužitelj dokazao da je pružio tuženiku uslugu iz utuženih računa obuhvaćenih toč. I. izreke presude koju je tuženik bez prigovora primio ali koju nije podmirio primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a, nakon ocjene prigovora zastare, održao je na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 32.517,08 EUR kao iznos dugovane glavnice. Na dosuđen iznos tužitelja pripada i kamata pa je platni nalog održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Naime, kako predmetni ugovor nije trgovački ugovor jer tužitelj jest trgovac ali to svojstvo nema tuženik koji je udruga (Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o obveznim odnosima) tužitelja u konkretnom slučaju ne pripada kamata po višoj stopi već onoj koja vrijedi za ostale odnose. Sud je nadalje odbio tužiteljev zahtjev u odnosu na kamatu koja bi na priznati iznos od 729,98 EUR tekla od 16. srpnja 2019. pa do 30. srpnja 2019. obzirom da se radi o potraživanju po računu broj 633/SDF/01 od 30. lipnja 2019. koji dospijeva 30. srpnja 2019., a ne kako je utuženo 16. srpnja 2019.

16. Budući postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom, koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavljaju jedan jedinstveni postupak sud je ukinuo platni nalog javnog bilježnika i u odnosu na ovršni trošak kako bi donio jedinstvenu odluku o parničnom trošku.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 500 bodova, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava žalbe u visini od 625 boda, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, trošak sastava tri obrazložena podneska (od 9. srpnja 2025., 8. kolovoza 2025. i 29. rujna 2025.) u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 10. srpnja 2025., 31. srpnja 2025., 15. rujna 2025. i 27. studenoga 2025. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR) što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 11.562,50 EUR, na koji iznos valja nadodati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 432,18 EUR, sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21) kao i trošak na ime sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 219,33 EUR (umjesto zatraženih 451,92 EUR) i presudu u iznosu od 219,34 (umjesto zatraženih 663,61 EUR), sve sukladno čl. 4. i 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) i Tbr. 2. i 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno iznosi 12.433,35 EUR. Uzimajući u obzir omjere uspjeha u parnici (tužitelj 83%, a tuženik 17%), sud je tužitelju u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici dosudio troškove koji odgovaraju postotku preostalom obračunom postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno u iznosu od 66% koji na ukupno priznati (potrebni) trošak tužitelja iznosi 8.206,01 EUR, dok je za razliku tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zadru 19. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sudac

Iva Begonja Vuković

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.