Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-133/2023-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika NAUTA LAMJANA d.o.o., OIB: 87200166350, Kali, Put Vele luke 71, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Petrova 48A, radi isplate 75.683,85 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 14. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mihovila Grubišića i punomoćnika tuženika VV, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku NAUTA LAMJANA d.o.o., Kali, Put Vele luke 71, OIB: 872000166350 isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od 75.683,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 46.452,98 eura teku od 2. kolovoza 2019., a na iznos od 29.230,83 eura od 11. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku NAUTA LAMJANA d.o.o., Kali, Put Vele luke 71, OIB: 872000166350 naknaditi tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu od 11.976,53 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. ''

2. Nalaže se tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tuženiku NAUTA LAMJANA d.o.o., Kali, Put Vele luke 71, OIB: 872000166350 parnični trošak u iznosu od 8.925,63 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.066,87 Eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. ožujka 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tada prvotuženika Teodora j.d.o.o. Kali i drugotuženika Nauta Lamjana d.o.o. Kali radi isplate iznosa od 75.683,85 eura (570.240,00 kuna) pozivajući se na odredbu čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO).

Pojašnjava da je u brodogradilištu ovdje tuženika Nauta Lamjana d.o.o. tijekom obavljanja radova dana 16. ožujka 2019. došlo do požara na plovilu Agramer I u vlasništvu obrta [obrt] čiji je vlasnik FV. Požar da je bio uzrokovan remontnim radovima na vanjskoj oplati čiji su izvođači bili raniji tuženik Teodora j.d.o.o. i Nauta Lamjana d.o.o., sada preostali tuženik u postupku.

Pojašnjava da je oštećeni broj Agramer I u vrijeme štetnog događaj bio osiguran kod tužitelja, pa je tužitelj sukladno zaključenom ugovoru o osiguranju i pripadajućim Uvjetima za osiguranje brodice jahti svom osiguraniku, vlasniku broda isplatio na ime naknade imovinske štete utuženi iznos od 75.683,85 eura, a kojeg sada regresnom tužbom potražuje od tuženika.

1.1. Uvodno je za napomenuti da je sud tijekom ovog postupka 29. prosinca 2020. pod poslovnim brojem P-46/2020-8 donio presudu zbog ogluhe kojom je presudom naložio tuženicima Teodora j.d.o.o. i Nauta lamjana d.o.o. solidarno isplatiti ovdje utuženi iznos.

Protiv navedene presude žalbu je podnio ovdje tuženik Nauta Lamjana d.o.o., pa je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske najprije svojim dopisom poslovni broj 33 Pž-1331/2021 (l.s. 91) uputio prvostupanjski sud da je u odnosu na tuženika Teodora j.d.o.o. potrebno utvrditi prekid postupka zbog otvaranja i zaključenja stečaja, a nakon čega je ovaj sud postupio po uputi i donio rješenje poslovni broj 4 P-66/2020 od 20. srpnja 2022.

U odnosu na tada drugotuženika Nautau Lamjanu d.o.o. Kali, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj 47 Pž-1698/2023-2 od 6. lipnja 2023. ukinuo presudu zbog ogluhe te odredio provođenje postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu koji je zapravo iznesen u žalbi protiv ranije presude zbog ogluhe, ovdje tuženik pojašnjava da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štete na brodu osiguranika tužitelja. Tvrdi da nikada nije sklopio nikakav ugovor sa vlasnikom broda, niti se obvezao izvršiti remontne radove ili bilo koje druge radove na tom brodu. Poriče da bi na bilo koji način sudjelovao u izvođenju radova na brodu Agramer I. Smatra da već iz tužiteljevih dokaza proizlazi da je radove na brodu izvršilo isključivo društvo Teodora j.d.o.o. Kali, pa da onda ne postoji nikakva valjana osnova za bilo kakvu odgovornost ovdje tuženika. Prema tuženiku, ne postoje nikakvi dokazi koji bi opravdavali tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a u odnosu na tuženika. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti na štetu u odnosu na tog tuženika jer da ne postoje ni protupravnost ni štetna radnja niti uzročna veza. Kako tuženik nije odgovoran na nastup štete to onda u odnosu na njega da nema mjesta primjeni niti odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a slijedom čega se onda tužba ukazuje potpuno neosnovana.

3. Tijekom postupka stranke su u više navrata iznijele svoje činjenične navode i pravna shvaćanja u odnosu na predmet spora, posebno odgovornosti tuženika za nastup štetnog događaja. U bitnome tužitelj ustraje na tvrdnji da bi tuženik također bio izvođač radova koji su uzrokovali štetu, da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te priložene dokumentacije.

Poziva se i na pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu iz odluke poslovni broj Gž-1346/18 iz koje, prema tužitelju, proizlazi odgovornost tuženika jer da zasnivanjem daljnjih pravnih odnosa na dijelu pomorskog dobra na kojem je ovdje tuženik koncesionar ne prestaje njegova odgovornost za štetu koja se osobama dogodi prilikom korištenja tog dijela pomorskog dobra, tim više što se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti iz koje proizlazi načelo objektivne odgovornosti. Tuženik također ustraje u navodima kako ni na koji način nije uzrokovao nastalu štetu, jer da je sporne radove, bez njegovog sudjelovanja, izvršilo društvo Teodora j.d.o.o. Poriče da bi to društvo bilo njegov kooperant, te da takav zaključak ne proizlazi ni iz jedne činjenice utvrđene tijekom postupka.

Poziva se i na odredbu članka 601. ZOO-a navodeći da upravo ta odredba pokazuje da tuženik nije glavni izvođač spornih radova jer nikome, pa ni društvu Teodora j.d.o.o., nije dao nalog za obavljanje radova koji su uzrokovali štetu. Ustraje u tvrdnji da je vlasnik oštećenog broda s tuženikom imao ugovorenu samo uslugu suhog veza, a na temelju takvog poslovnog odnosa da tuženik nikako ne može odgovarati za nastupjelu štetu. Smatra da tužitelj pogrešno tumači iskaze svjedoka i isprave priložene spisu, te da niti iz jednog dokaza ne proizlazi njegova odgovornost. Ovo stoga jer drži da iz provedenih dokaza, posebno iskaza saslušanog svjedoka proizlazi da je vlasnik plovila sam usmeno s izvođačem ugovorio izvođenje radova koji su doveli do požara na plovilu odnosno nastanka štete.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ĆV (str. spisa 150- 151), ČV (str. spisa 151-152), ZV (str. spisa 153), IV (str. spisa 165-166), MV (str. spisa 166-168), LV (str. spisa 198- 199), te zamolbenim putem pred Trgovačkim sudom u Rijeci svjedoka EV (str. spisa 174-176).

4.1. Također, pregledane su isprave u spisu, i to: nalog za doznaku po šteti (l.s. 4), akt o likvidaciji štete (l.s. 5-10), ponudu (l.s. 11-16), dodatke ponudi (l.s. 17-20), svjedodžbu o sposobnosti jahte za plovidbu (l.s. 21), policu osiguranja (l.s. 22 i 28-29), dopis PU Zadarske od 23. travnja 2019. (l.s. 30), račune i ponude za radove (l.s. 31- 47), fotografije (l.s. 48-59), izvatke po transakcijskom računu (l.s. 60-61), izvadak iz sudskog registra za društvo Teodora j.d.o.o. (str. spisa 92-93 i 100-105), uvjerenje PU Zadarske od 5. listopada 2021. (str. spisa 124), ponudbeni troškovnik (str. spisa 125- 126), presliku elektroničke pošte (str. spisa 127-128), dopis tuženika od 21. ožujka 2019. (str. spisa 129), uvjerenje PU Zadarske od 28. ožujka 2019. (str. spisa 137) i izvješće PU Zadarske od 16. ožujka 2019. (l.s. 140).

4.2. Sud nije provodio daljnje dokaze smatrajući da iz provedenog dokaznog postupka može utvrditi odlučne činjenice.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ( Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 75.683,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je navedeni iznos tužitelj isplatio osiguraniku na ime naknade štete za požar na njegovom plovilu koji je izbio tijekom izvođenja radova 16. ožujka 2019. u brodogradilištu tuženika.

9. U ovoj fazi postupka nije sporno da je plovilo Agramer I u vlasništvu obrta MV oštećen u požaru 16. ožujka 2019. prilikom izvođenja remontnih radova na vanjskoj oplati i djelomičnoj izmjeni limova. Nije sporno niti da su ti radovi izvođeni u prostoru brodogradilišta tuženika, kao što nije sporno niti da je ovdje tužitelj vlasnik broda naknadio štetu temeljem police osiguranja i to upravo u utuženom iznosu. Ono što je između stranaka sporno jest postoji li odgovornost ovdje tuženika za nastalu štetu, a čime bi se onda ostvarile pretpostavke za regresni zahtjev tužitelja i prema tuženiku Nauta Lamjana d.o.o. Kali.

Posljedično tom pitanju sporno je postoji li veza tuženika s izvođenjem radova odnosno je li tuženik izveo sporne radove, bilo sam, bilo putem podizvođača. Pritom je činjenično sporno i jesu li radovi naručeni upravo od tuženika, te jesu li tuženiku i plaćeni.

10. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze taksativno navedene u točki 4. i točki 4.1.

11. Svjedokinja ĆV, zaposlenica tuženika u svom svjedočkom iskazu pojašnjava da je njezin posao direktora komercijale zapravo dati ponudu korisnicima i organizirati posao. U konkretnom slučaju da je FV vlasnik obrta [obrt] zatražio od tuženika korištenje suhog veza i podizanje broda na taj suhi vez, a da je poslovni odnos nastao prihvatom tuženikove ponude i da pisani ugovor nije zaključen. Prema tom usmenom ugovoru, da je posao tuženika bio podignuti brod iz mora te urediti i obojiti podvodni dio broda, što da je i učinjeno.

U odnosu na naručitelja ističe da tuženiku nije bilo poznato koje je ostale radove na brodu on eventualno ugovorio ili naručio, a da je suhi vez zatražen na rok od 6 mjeseci. Pojašnjava da je korisnik suhog veza, ukoliko izvodi neke radove na brodu, te radove dužan prijaviti tuženiku, ali da u ovom slučaju nikakvi radovi nisu bili prijavljeni. Ukazuje i da takva prijava mora biti u pisanom obliku. Što se tiče pristupa brodogradilištu navodi da je i za to također potrebna dozvola, ali da neki kooperanti brodogradilišta imaju trajne dozvole za ulaz odnosno dozvole na dulje vrijeme. Potvrđuje i da je upoznata s požarom, da je toga dana bila u brodogradilištu, da su dolazili vatrogasci, ali i da je vlasnik broda angažirao svoje ljude da saniraju posljedice požara.

Na posebna pitanja odgovara da kooperanti koji izvode radove u brodogradilištu tuženiku plaćaju naknadu u visini od 15% vrijednosti radova, a misli i da je Teodora j.d.o.o. platila tu naknadu. Ponavlja da je vlasnik ili brodar dužan prijaviti radove koje izvodi na plovilu unutar brodogradilišta, a za konkretno plovilo ukazuje da je više godina dolazilo u brodogradilište. Isto tako odgovara da usluge suhog veza ne obuhvaćaju zavarivačke radove, te još jednom tvrdi da niti EV, kao izvođač tih radova, niti FV kao vlasnik tog broda te radove nisu najavili.

To im je bila obveza, a kod takvih radova da se, po potrebi osigurava i prisustvo vatrogasaca.

Nadalje, pojašnjava i da je društvo Teodora j.d.o.o. od brodogradilišta dobilo pisanu ponudu za korištenje suhog veza, a u tom trenutku ponuda nije sadržavala radove koji će se izvesti. Potvrđuje i da je vlasnik plovila platio naknadu od 15% vrijednosti izvršenih radova, a da su visinu vrijednosti radova saznali od izvođača. Na predočene isprave, između kojih je i ponuda koja sadrži stavku ''zavarivački radovi'' očituje se na način da se radi samo o špranci, a da je to vidljivo i po tome što iza tako navedene stavke ne postoje jedinične cijene, kao ni za ostale radove koji nisu izvedeni. Konačno tvrdi da je za sve obveze prema vlasniku brodogradilišta FV znao jer je godinama dolazio u brodogradilište.

11.1. Svjedokinja TV, zamjenica direktora tuženika, potvrđuje da je doista došlo do požara na plovilu Agramer I i to uslijed neovlaštenih zavarivačkih radova koje je izvelo društvo Teodora j.d.o.o. Objašnjava da su radovi bili neovlašteni jer ih izvođač nije prijavio brodogradilištu, što mu je bila obveza, pri čemu navodi da je to društvo kooperant brodogradilištu. Što se tiče odnosa samog tuženika i vlasnika plovila navodi da je od tuženika zatražena usluga šestomjesečnog suhog veza što uključuje obvezu tuženika izvaditi brod iz mora, oprati u podmorskom dijelu i vratiti u more, te da je takva ponuda tuženika išla prema brodaru. Ukazuje da je u takvoj pisanoj ponudi, po ustaljenoj praksi, brodaru izričito navedeno da je dužan obavijestiti brodogradilište o eventualnoj potrebi za dodatnim radovima. Pojašnjava da su zaposlenici društva Teodora j.d.o.o. imali pristup prostoru brodogradilišta kao njegovi dugogodišnji kooperanti pa imaju dozvolu za ulazak. Tvrdi da tuženik nije imao saznanja o bilo kakvom odnosu vlasnika broda i društva Teodora j.d.o.o. Isto tako ističe da je uobičajena praksa da vlasnici broda odmah u početku zatraže termin korištenja suhog veza i najave radove koje će eventualno izvoditi za vrijeme korištenja tog veza. Pojašnjava i da tuženik naplaćuje naknadu za izvedene radove od strane trećih osoba jer su to dužni učiniti kao koncesionari, pa se zapravo radi o koncesijskoj naknadi, pa je tako Teodora j.d.o.o. tuženiku poslala račun za izvedene radove kojega je ovaj uvećao za 15% naknade koju je platio brodar.

Na posebna pitanja pojašnjava i da tuženik, u slučaju opasnih radova, kao u konkretnom slučaju, inzistira da se oni izvode u radno vrijeme, a da se u konkretnom slučaju radilo subotom koja je neradni dan.

Isto tako odgovara i da usluge suhog veza ne obuhvaćaju zavarivačke radove, te da ti radovi u konkretnom slučaju, ni u jednom trenutku tuženiku nisu najavljeni.

11.2. Svjedok ZV, šef proizvodnje kod tuženika u svom iskazu potvrđuje da je na plovilu Agramer I došlo do požara, ali da njemu nisu poznate okolnosti samog događaja, ali niti činjenica koji su radovi na tom brodu trebali biti obavljeni u brodogradilištu. Odgovara kako misli da tuženik nije radio na plovilu nikakve radove, te da je to radio kooperant EV.

11.3. Svjedok IV saslušan na ročištu od 17. siječnja 2025. iskazuje kako je, kao zaposlenik ovdje tužitelja, najprije izvršio uviđaj na oštećenom brodu, a potom i više pregleda nakon štetnog događaja. Prvi kontakt vezano uz štetu da je imao sa EV, vlasnikom tvrtke koja je izvodila radove, a da je s vlasnikom plovila razgovarao telefonski. Prema utvrđenjima svjedoka da je požar nastao kod izmjene željeznih limova otplate na podvodnom dijelu broda oko desnog stabilizatora, a inicijalno da je bila procijenjena na oko 750.000,00 kuna. Navodi da je od EV saznao da su varenje izvršili radnici njegove firme Teodora j.d.o.o. i da je imao informaciju da se radi o kooperantu ovdje tuženika. U odnosu na dokumentaciju koju je dobio na uvid pojašnjava da mu je FV rekao da je upravo od ovdje tuženika tražio informacije vezane uz izvođenje radova te da je imao na uvidu ponudu društva Teodora j.d.o.o. vlasniku broda, a koja da je sadržavala cijenu izvođenja radova ali i naznaku da ne sadržava iznos od 15% koji pripada ovdje tuženiku kao vlasniku brodogradilišta. Tvrdi i da je vidio račun ovdje tuženika koji da je sadržavao cjelokupan iznos radova izvedenih na brodu, ali i 15% iznosa koji je pripadao ovdje tuženiku odnosno oko 2.400,00 eura.

Na posebna pitanja odgovara da su se radovi odnosili na izmjenu limova kako je to u iskazu opisao te da je podatak o tome da bi društvo Teodora j.d.o.o. bilo kooperant ovdje tuženika dobio elektroničkom poštom od MV. Navodi da mu nisu poznati odnosi ovdje tuženika i društva Teodora j.d.o.o., pa ni postojanje nekakvog ugovora između ta dva društva. Pojašnjava da iz vlastitog iskustva zna da bi ovdje tuženik prije stečaja funkcionirao na principu vanjskih suradnika koji bi zapravo izvodili radove, a tuženik bi naplatio svoju proviziju.

U odnosu na konkretnu štetu ističe da je vlasnik broda istu mogao naplatiti preko svoje police kasko osiguranja ili od tuženika, ali da se naplatio putem police jer je tuženik otklanjao odgovornost.

Nadalje, na posebna pitanja odgovara da brodogradilište, ukoliko samo ne može izvršiti određene radove, vlasnika broda može uputiti na drugog izvođača koji će to napraviti. Ponavlja da mu nisu poznati odnosi brodogradilišta i društva Teodora j.d.o.o., ali da je vidio račun ovdje tuženika prema vlasniku koji je sadržavao stavke zimovanje broda, podvodno uređenje te stavku za izmjenu spornih limova, sve uvećano za proviziju brodogradilišta. Navodi i da nije vidio nikakvu ponudu ovdje tuženika prema MV, niti mu je ovaj rekao što je od ovdje tuženika inicijalno tražio. U odnosu na elektroničku poštu na listu spisa 127 očituje se na način da bi to bila ponuda za tzv. suhi vez, odnosno smještaj broda na takvom vezu. Isto tako odgovara da nema saznanja je li MV najavio brodogradilištu radove na izmjeni limova.

11.4. Svjedok FV, vlasnik broda Agramer I na kojem je nastala šteta, u svom svjedočkom iskazu navodi da je kao i svake godine, od tuženika, u njegovom brodogradilištu, naručio određene radove na brodu, prvenstveno izvlačenje broda iz mora, čišćenje i uređenje trupa broda. Naglašava da je od tuženika istovremeno tražio da mu osigura izvođača za radove na izmjeni limova, te je od tuženika tražio kontakt nekoga tko te radove kod njih obavlja. Koliko se sjeća, da je dobio dva kontata koje mu je dala zaposlenica tuženika, radilo se o brojevima telefona EV i osobe prezimena V, nakon čega je on kontaktirao EV koji mu je poslao pisanu ponudu i temeljem koje su dogovorili posao. Navodi da je te radove trebao platiti brodogradilištu odnosno tuženiku jer je takva bila praksa, a ističe i da su svi izvođači na prostoru brodogradilišta, po njegovom shvaćanju stvari, zapravo bili kooperanti brodogradlišta, jer je suradnja s tuženikom bila uvjet da netko može izvoditi radove na tom prostoru. Pojašnjava da za sve radove kontaktira brodogradilište koje ga onda uputi na kontakt konkretnog izvođača. Pritom ističe da za radove dobije račun od tuženika i plati ga tuženiku. Ističe da s tuženikom nije zaključivao poseban pismeni ugovor, već je samo platio račun koji mu je ovaj izdao.

Potvrđuje da je na brodu došlo do požara prilikom izvođenja radova, a da je on odmah po štetnom događaju kontaktirao tužitelja. Iskazuje da je na mjestu događaja bio IV, zaposlenik tužitelja, kojemu da je u razgovoru objasnio sve okolnosti suradnje i izvođenja radova.

Tvrdi i da je račun koji mu je izdalo brodogradilište sadržavalo jednu stavku, nije bio odvojen iznos koji pripada tuženiku, od iznosa koji pripada izvođaču. Međutim kada mu je predočen iskaz svjedoka IV da su na računu bile naznačene stavke "zimovanje broda, podvodno uređenje i izmjena limova uz koji dio računa je bila navedena i provizija brodogradilišta" iskazuje da više nije siguran u sadržaj računa o kojem je prethodno iskazivao.

Na posebna pitanja navodi da mu je.za radove koji su uzrokovali požar, ponudu poslao EV, da je s njim usmeno dogovorio izvođenje tih radova. Na pitanje je li ovdje tuženiku prijavio zavarivačke radove odgovara da je od tuženika zatražio izvođenje radova po vrsti, odnosno da mu je rekao koji mu radovi trebaju. Nadalje, na pitanja tuženika odgovara da je nakon požara od brodogradilišta putem e-maila tražio odobrenje za pristup u krug brodogradilišta osoba koje su trebale otkloniti posljedice požara, ali da takav mail tuženiku nije poslao prije početka tih zavarivačkih radova, jer da je te radove izvodio tuženikov kooperant koji je i inače radio u krugu brodogradilišta.

Nakon što su mu predočene poruke elektroničke pošte na listu spisa 127 i 128, navodi da je tim porukama od tuženika zatražio ponudu za smještaj plovila na suhome, te da je na taj zahtjev odgovorila zaposlenica tuženika 25. listopada 2018. ustvrdivši i da je odgovor na elektroničkoj pošti s lista spisa 128.

Na posebno pitanje da pojasni što je mislio rekavši da je od tuženika tražio da mu osigura izvođača, odgovara da je tražio da mu "oni nađu majstora".

11.5. Svjedok EV saslušan zamolbenim putem pred Trgovačkim sudom u Rijeci navodi da je bio prisutan kada je izbio požar na brodu Agramer I, te da se u tom trenutku nalazio na susjednom brodu Domagoj. Poriče da bi na brodu Agramer on obavljao radove, kao i da ima bilo kakve veze s društvo Teodora j.d.o.o.. Potvrđuje da je surađivao s tuženikom kao zaposlenik društva M inženjering d.o.o., kao podizvođač, te da su svi koji su radili u brodogradilištu bili podizvođači tuženika osim njegovih zaposlenika. Potvrđuje da je vezao uz sporni događaj razgovarao sa NV, potvrđuje i da ga je ovaj kontaktirao, vezano uz radove na polovilu Agramer I, ali da se nisu dogovorili. Iskazuje da su na Paraščićevom brodu radove obavili radnici društva Teodora j.d.o.o. čiji je vlasnik bio OV. Na posebna pitanja poriče navode policijskog izvješća od 23. travnja 2019. i tvrdi da policija uopće nije bila na licu mjesta. Poriče i navod svjedoka NV prema kojemu bi njih dvojica postigli usmeni dogovor oko izvođenja spornih radova. Priznaje da je vlasniku broda poslao ponudu, ali da se nisu dogovorili, te ponavlja da su sporne radove izveli zaposlenici Teodore j.d.o.o.

11.6. Svjedok LV u svom iskazu navodi da je, kao policijski službenik,izašao na lice mjesta zbog požara na brodu Agramer I u brodogradilištu u Lamjani. Navodi i da je zatekao brod iz kojeg je sukljao požar s tim da je brod bio u moru, također da je zatekao osobu po imenu F koji je radio na brodu te jednog vatrogasca.

Na predočeno policijsko izvješće na listu spisa 140 potvrđuje da ga je sačinio upravo on, ali da ga, zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću potvrditi. Na predočeni iskaz svjedoka EV navodi da je on (svjedok LV) na početku iskaza rekao što je zatekao na licu mjesta, odnosno brod u moru na kojem se vidi otvoreni plamen, ali da mu nije poznato što se događalo prije njegovog dolaska. Navodi da su na lice mjesta došli i pripadnici DVD s otoka Pašmana i Ugljana, ali da nisu uspjeli ugasiti požar iako su potrošili svu vodu iz cisterne. Navodi da je na lice mjesta došao i vlasnik broda za kojeg tvrdi da se preziva Ć.

Na poseban zahtjev suda da pojasni razliku između svog svjedočkog iskaza i pisano izvješća kojeg je sastavio navodi da na ročištu pred sudom prepričava skraćenu verziju događaja, te da mu se teško sjetiti detalja. Na predočenu fotografiju na listu spisa 52, iskazuje da, ukoliko se radi o fotografiji oštećenog broda, da je onda brod bio na suhom, a ne u moru. Na upit suda, a s obzirom na sadržaj pisanog izvješća, je li na licu mjesta provjeravao identitet EV za kojeg u izvješću stoji da je dao iskaz, odgovara da postupanje ovisi o konkretnom događaju. Za vlasnika broda odgovara da se preziva Ć, te da je ta osoba brod kupila, nešto prije izbijanja požara.

12. Što se tiče pisanih isprava priloženih spisu, prvenstveno je za istaknuti da je tužitelj dostavio dokumentaciju vezanu uz izvid štete i isplatu njezine naknade vlasniku broda (isprave na listu spisa 4-61).

Iz navedene dokumentacije proizlazi da je uslijed požara izazvanog zavarivačkim radovima u prostoru brodogradilišta tuženika došlo do štete na plovilu Agramer I vlasništvo MV, odnosno njegovog obrta Šest mora. Nadalje, navedenoj dokumentaciji prileže i dokazi da bi tužitelj kao osiguravatelj, vlasniku broda, svom osiguraniku, na ime naknade štete isplatio iznos kojega sada tužbom u ovom postupku potražuje od tuženika, ranije i od društva Teodora j.d.o.o. Međutim, sve činjenice koje proizlaze iz spomenute dokumentacije zapravo nisu sporne. Ovo stoga jer tuženik zapravo i ne spori da je do štete na brodu došlo, ne spori ni uzrok štete, kao ni činjenicu da je tužitelj vlasniku broda štetu nadoknadio. Ono što tuženik spori jest njegova odgovornost za nastup štetnog događaja.

12.1. Tijekom postupka tužitelj, u bitnome, svoj zahtjev temelji prvenstveno na tvrdnji da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te da njegova odgovornost proizlazi iz same činjenice što ima koncesiju na pomorskom dobru, odnosno prostoru na kojem je došlo do štetnog događaja.

Druga tvrdnja na kojoj temelji svoj zahtjev, odnosno odgovornost ovdje tuženika, jest navod da je neposredni izvođač radova, koji su uzrokovali požar na brodu, zapravo podizvođač tuženika.

U ovom dijelu sud je proveo brojne personalne dokaze, odnosno saslušao niz svjedoka, jer iz priloženih pisanih isprava nije moguće sa sigurnošću odrediti pravni odnos tuženika i neposrednog izvođača radova.

Naime, tuženik izričito otklanja tvrdnju da bi neposredni izvođač radova, a izvjesno je to društvo Teodora j. d.o.o., bilo njegov podizvođač.

U tom dijelu, a što se tiče neposrednog izvođača radova, treba reći da i nakon provedenih dokaza postoji određeni stupanj sumnje i u odnosu na pitanje tko je izvođač radova.

Naime, spisu doista prileži policijsko izvješće koje je sastavio saslušani svjedok LV. Iz sadržaja tog izvješća proizlazi da bi radove izveli zaposlenici društva Teodora j.d.o.o., čiji je vlasnik EV. Prema tom pisanom izvješću proizlazi da bi EV osobno izvodio zavarivačke radove, uslijed kojih radova da je došlo do požara u unutrašnjosti broda u kojem je izgorjela jedna kabina, odnosno lak na namještaju te da je zacrnjena kuhinja, a da je požar ugašen u 11:35 sati.

Međutim, LV koji je kao policajac to izvješće sastavio, kao svjedok u ovom postupku usmeno iskazuje potpuno drugačije, gotovo u svim detaljima. Tako u svom iskazu tvrdi da je iz broda sukljao plamen i da je brod bio u moru, da su došli vatrogasci s tri vozila, te da nisu uspjeli ugasiti požar. U izvješću međutim piše da je do požara došlo u unutrašnjosti broda, da se vidio samo dim i da je požar ugašen u 11:35 sati, odnosno 20 minuta od trenutka kada je operativno dežurstvo ovog policajca uputilo na lice mjesta.

Dodatno tome, svjedok EV u svom svjedočkom iskazu izričito poriče da bi on osobno vario na oštećenom brodu, tvrdi da policija uopće nije bila na licu mjesta, te da on nema nikakve veze ni s izvođenjem spornih radova, ni s društvom Teodora j. d.o.o.

U ovom dijelu treba ukazati i na sadržaj registarskog izvatka za društvo Teodora j. d.o.o. u kojem se EV ne spominje ni kao član uprave ni kao član tog društva, a spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da je on zaposlenik tog društva. Nadalje, ovim činjenicama, posebno iskazima svjedoka LV i EV proturječni su iskazi ostalih svjedoka prvenstveno MV ali i IV, te zaposlenica tuženika ĆV i DV, te IV zaposlenika tužitelja.

Iz tih iskaza proizlazi da bi sporne radove doista izvelo društvo Teodora j.d.o.o., pa u tom dijelu sud prihvaća njihove iskaze, koje za razliku od iskaza LV i EV smatra logičnim i međusobno sukladnim u tom dijelu. Dodatno tome, nakon svjedočkog iskaza EV, tužitelj je u spis dostavio i izvadak i Hrvatskog registra brodova (stranica spisa 186 i 187) koji izvadak pokazuje da je taj svjedok upisan kao zamjenik koordinatora zavarivanja u društvu Teodora j.d.o.o. Čak i neovisno o tom izvodu, iz ranije spomenutih dokaza sud utvrđuje da je društvo Teodora j. d.o.o. izvelo zavarivačke radove na brodu Agramer I.

12.2. Nakon prednjeg utvrđenja, ostalo je sporno je li Teodora j. d.o.o., radove izvela kao kooperant ovdje tuženika, ili je tuženik za zavarivačke radove samo povezao vlasnika broda i izvođača, odnosno posredovao u tom poslu.

U tom dijelu sud naglašava da je i nakon provedenih dokaza ostala tanka linije između utvrđenja da bi se radilo o kooperantu, od utvrđenja da je tuženik samo posredovao u poslu.

Naime, u tom dijelu općeniti su iskazi svjedoka koji, očito, navodeći činjenice ne iskazuju razumijevajući pravni termin podizvođača od pravnog termina posrednik. Tu razliku u svom iskazu, očito u pravnom smislu ne radi ni svjedok FV, koji bi po prirodi stvari s obzirom da je, vezano uz radove kontaktirao i tuženika i izvođača, trebao znati odlučne činjenice.

On, međutim, u svom iskazu najprije govori da ga je s izvođačem povezao ovdje tuženik, da je praksa bila da se dogovara samo s brodogradilištem, da nema nikakve veze s izvođačem, te da je sukladno tome, shvaćao da su izvođači kooperanti brodogradilišta. Pritom dodaje i da je račun dobio i platio ga upravo tuženiku. Međutim, u nastavku svog iskaza navodi da mu je ponudu za radove dao EV, da je te radove usmeno dogovorio upravo s njim, a da je od tuženika tražio da mu "nađu majstora". Također je, nakon predočenog iskaza svjedoka IV, izmijenio i svoje navode o računu kojega je platio, pa nakon predočenog iskaza tog svjedoka, navodi da nije siguran da račun koji je platio nije sadržavao stavku izmijene limova uz koji dio računa je bila izrijekom navedena i provizija brodogradilišta, dok je prethodno rekao samo da je račun dobio i platio ga tuženiku.

U tom kontekstu, ukazuje se i na dio iskaza svjedoka IV, inače procjenitelja tužitelja, kada kaže da je podatak o tome da bi Teodora j.d.o.o., bila kooperant tuženika u odnosu na sporne radove, dobio od MV, ali da njemu nisu osobno poznati odnosi tog društva i tuženika. Međutim, u svom iskazu navodi da mu je poznato da je tuženik, još od stečaja, funkcionirao na principu vanjskih suradnika koji su stvarno obavljali radove, a tuženik bi naplatio svoju proviziju od nekih 15 ili 20 %. Nadalje, u svom je iskazu naveo i da brodogradilište, ukoliko samo ne može izvršiti određene radove, vlasnika broda uputi na izvođača koji to može napraviti. Ponavlja i da je vidio račun ovdje tuženika ispostavljen vlasniku broda koji je za zavarivačke radove sadržavao iznos stvarne cijene uvećane za proviziju tuženika, te da nema saznanja je li MV najavio brodogradilištu da će izvoditi radove na izmijeni limova.

U kontekstu ovih iskaza treba naglasiti da spisu (stranica 125 i 126) prileži ponuda ovdje tuženika vlasniku broda Agramer I za izvođenje određenih radova. Prema iskazu svjedokinje ĆV (stranica 151 spisa) radi se o formularu koji se dostavlja po zahtjevu pojedine stranke.

Ono što je za naglasiti, navedena ponuda sadrži opis radova i njihovu cijenu, a u konkretnom slučaju za neke od opisanih radova istaknute su cijene, a za neke ne, pa onda sud zaključuje da su vlasniku broda od strane tuženika izravno ponuđeni samo oni radovi koji sadrže opis poslova i njihovu cijenu, odnosno preuzimanje i zbrinjavanje brodskog otpada, cijene za definirane radove koje obavlja Nauta Lamjana d.o.o., te troškove električne energije, pitke vode, dizanje i spuštanje broda u more i iz mora, kao i čišćenje podvodnog dijela broda.

Ostali radovi opisani u tom formularu koji ne sadržavaju cijene, po mišljenju suda nisu tuženiku naručeni od strane vlasnika broda MV, pa tako ni zavarivački i monterski radovi pod točkom 11. formulara (stranica 125 spisa). Dodatno tome, uz ovu ponudu spisu prileži i email poruka MV od 16. listopada 2018. kojom traži ponudu za smještaj broda Agramer I, te odgovor ĆV od 25. listopada 2018., u kojem dostavlja ponudu, očito onu na stranici spisa 125 i 126. Isto tako spisu prileži dopis tuženika MV u kojem ga obavještavaju da je u režiji brodogradilišta 16. listopada 2018. zatražio ponudu samo za smještaj plovila, a da je zavarivačke radove ugovorio s društvom Teodora j.d.o.o. (stranica 129 spisa).

I sam MV potvrdio je postojanje i sadržaj ove korespondencije s tuženikom, pa se u konačnici postavilo pitanje ocjene navoda svjedoka kada spominju da su svi izvođači radova na prostoru brodogradilišta pa i Teodora j.d.o.o., zapravo kooperanti ovdje tuženika. Pritom treba reći da sama činjenica da je Teodora j.d.o.o. na prostoru brodogradilišta radove obavljala i kao kooperant tuženika, te da su postojali i drugi kooperanti brodogradilišta, ne znači automatizmom da je i u konkretnom slučaju imenovano društvo bilo kooperant tuženika (tako i VTS RH, Pž- 3025/2022 od 30. kolovoza 2023.).

12.3. Ovo je odlučno zbog ocjene odgovornost ovdje tuženika, odnosno postojanje njegove obveze da prema čl. 963. ZOO-a tužitelju isplati utuženi iznos.

Naime, ukoliko je izvođač radova Teodora j.d.o.o. kooperant tuženika, odnosno njegov suradnik, došlo bi do primjene odredbe čl. 601. ZOO-a prema kojemu izvođač odgovora za osobe koje su po njegovom nalogu radile na poslu koji je preuzeo, kao da ga je sam izvršio. Ovo stoga jer bi, u tom slučaju, ovdje tuženik bio izvođač u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a. Dakle, radilo bi se o situaciji kada je tuženik kao glavni izvođač, za vlasnika broda kao naručitelja, izvršio zavarivačke radove na izmjeni limova na brodu Agramer I, s tim da je radove povjerio društvu Teodora j.d.o.o., na temelju odredbe čl. 600. ZOO-a.

U prilog ovakvom zaključku govore dijelovi navoda svjedoka kada oni izvođača radova definiraju kao "kooperanta brodogradilišta", kao i iz činjenice da je vlasnik broda sve izvedene radove očito platio tuženiku, koji mu je račun i izdao.

12.4. Međutim, u konkretnom slučaju činjenice utvrđene u dokaznom postupku ukazuju da bi se međusobni odnos tuženika, društva Teodora j.d.o.o. i vlasnika broda mogao ocjenjivati u smislu odredbe čl. 835. ZOO-a prema kojoj odredbi s ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

U konkretnom slučaju to bi značilo da je ovdje tuženik kao posrednik po nalogu MV vlasnika broda, kao nalogodavca, doveo u vezu s izvođačem radova Teodora j.d.o.o., te za to dobio naknadu, a koja bi se sastojala u proviziji od 10 ili 15 % koju spominje više svjedoka pa i sam MV.

Ovaj pravni odnos u bitnome mijenja odgovornost tuženika za nastalu štetu, sve u smislu odredbe čl. 842. st. 1. ZOO-a prema kojemu posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojeg je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobnu osobu za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za osobu za koju je znao ili morao znati da neće moći ispuniti obveze iz tog ugovora, i uopće za svaku štetu nastalu njegovom krivnjom.

13. Analizirajući dokaze provedene tijekom postupka, kako zasebno, tako i u međusobnoj vezi, sud je mišljenja da je tuženik u konkretnom poslovnom odnosu nastupao kao posrednik, te da je, zapravo, doveo u vezu vlasnika broda MV i izvođača radova, pri čemu je izvjesno da je to društvo Teodora j.d.o.o. Naime, usprkos navodima više svjedoka koji spominju "kooperanta" tuženika, odnosno drugu osobu koja bi izvela radove koje je ugovorom o djelu dogovorio tuženik, postoje okolnosti iz kojih proizlazi zaključak da navedeni izraz pravno ne definira položaj tuženika u poslovnom odnosu vezanom za izvođenje radova na brodu Agramer.

Ovo stoga jer iz provedenih dokaza proizlazi i da je vlasnik broda FV očito, sam dogovorio poslove zavarivanja kako to slijedi iz dijela njegovog iskaza kada kaže da je od tuženika dobio dva kontakta za dogovaranje tih radova, da je jedan bio saslušani svjedok EV, a drugi da se zvao V, te da se on odlučio za inženjera EV, nakon čega da su njih dvojica zaključili usmeni ugovor. Dodatno napominje da mu je upravo EV poslao pisanu ponudu koju je on prihvatio. Uz to, svjedok IV, zaposlenik tužitelja, navodi kako mu je FV rekao da je od tuženika tražio informaciju vezanu za izvođenje zavarivačkih radova, ali i da je vidio ponudu društva Teodora j.d.o.o., vlasniku broda za izvođenje upravo tih radova, te da je ponuda sadržavala iznos koji je uključivao i proviziju brodogradilišta odnosno tuženika i to u visini od 15 % cijene.

Uz sve navedeno, treba ukazati i na činjenicu da saslušani svjedoci navode kako im nije poznato postoji li nekakav ugovor između društva Teodora j.d.o.o. i ovdje tuženika za navedene radove. Dodatno tome, pregledom pisane ponude tuženika vlasniku broda (stranica spisa 125 i 126) vidljivo je da sadrži opis radova, ali da je u njoj samo za određene radove navedena jedinična cijena, ne i za one zavarivačke. Kada se sadržaj te ponude dovede u vezu s iskazom svjedokinje ĆV, iskazom svjedoka FV ali i priloženoj elektroničkoj pošti (stranica spisa 128) onda se može zaključiti da su osnovani navodi tuženika da bi FV od njega zatražio samo uslugu suhog veza te dijelom radova za koje je istaknuta jedinična cijena, pri čemu obrazac ponude sadrži i rubriku zavarivačkih i monterskih radova prema računu izvođača radova uvećano za 15 % naknade brodogradilištu, ali bez jedinične cijene. To znači da je, zapravo, vlasnik broda samostalno dogovorio te radove s izvođačem na kojega ga je uputio ovdje tuženik. Takav zaključak sud izvodi i iz iskaza MV, pogotovo kada on kaže da je od tuženika "tražio da mu oni nađu majstora".

Iz ukupnosti izvedenih dokaza sud smatra da društvo Teodora j.d.o.o. koje je izvelo radove nije u konkretnom slučaju podizvođač ovdje tuženika, u smislu odredbi ZOO-a koje reguliraju ugovor o djelu.

Naime, očito je da je vlasnik oštećenog broda uvjete zavarivačkih radova dogovorio izravno sa izvođačem. U tom dijelu bitno je napomenuti da svjedokinja ĆV i svjedokinja DV, izričito negiraju da bi tuženik za vlasnika broda dogovorio sporne radove, ali u tom dijelu njihov iskaz potvrđuju činjenice da ne postoje isprave koje bi upućivale da je tuženik taj posao dogovorio kao izvođač, te da takvu činjenicu ne potvrđuju iskazi ostalih svjedoka, makar izvođača nazivaju kooperantom. Odredbom čl. 600. ZOO-a propisano je da izvođač, osim ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo posao nije dužan obaviti osobno, odnosno može ga povjeriti svom suradniku, odnosno osobi koja posao izvrši sukladno njegovom nalogu, a tada odgovara za posao koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

U konkretnom slučaju, međutim, nisu provedeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je izvođač zavarivačkih radova radio upravo po nalogu ovdje tuženika koji bi prethodno zaključio ugovor za izvršenje upravo tih radova s vlasnikom broda.

13.1. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da su radovi izvedeni u prostoru brodogradilišta tuženika, da je tuženik naplatio te radove nakon što je povezao vlasnika broda kao naručitelja i izvođača radova, ali uvećavši cijenu za svoju proviziju. Međutim, usprkos činjenici da je račun ispostavljen od strane tuženika i da je MV sve radove na brodu platio tuženiku ostaje činjenica da su neki radovi naručeni izravno tuženiku (očito oni za koje u ranije navedenoj ponudi postoje jedinične cijene i za koje se ne spominje provizija), a da za zavarivačke radove postoji veza tuženika jedino u smislu navoda da je njihova cijena bila uvećana za proviziju tuženika, bez dokaza da su od njega bili naručeni.

Kako je svjedok MV iskazao da je ugovor o zavarivačkim radovima usmeno zaključio sa izvođačem radova, te da je znao da tuženiku, koji ga je povezao s izvođačem pripada samo provizija od 15 %, sud zaključuje da konkretan poslovni odnos triju strana, vlasnika broda, izvođača radova i tuženika, nema obilježja, u odnosu na tuženika, ugovora o djelu kojega bi tuženik ugovorio, a umjesto njega izveo njegov suradnik (Teodora j.d.o.o. kao podizvođač, odnosno kao kooperant), već ugovora o posredovanju.

Ovo stoga jer je odredbom čl. 835. ZOO-a određeno da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

U konkretnom slučaju, kako to sam navodi svjedok MV, dijelom i svjedok IV po onome što mu je taj svjedok ispričao, vlasnik broda je od tuženika, nakon što je naručio usluge suhog veza, utvrdivši potrebu, zatražio da ga ovaj (tuženik) poveže s nekim tko će izvesti i te zavarivačke radove. Tuženik ga je povezao s osobama prezimena EV i V, vlasnik je usmeno radove dogovorio s inženjerom EV, a cijena radova bila je uvećana za 15 % provizije tuženiku. To što su za radove izdani računi od strane tuženika samo po sebi ne znači da bi izvođač radova bio njegov kooperant u smislu ugovora o djelu, jer je očito da je konkretne zavarivačke radove i njihovu vrijednost naručitelj FV ugovorio izravno s izvođačem s kojim ga je povezao ovdje tuženik. Ovo stoga i zato jer odredba čl. 837. ZOO-a brani tuženiku samo da primi ispunjenje ugovora za nalogodavca, a njegov je nalogodavac vlasnik broda koji kao ispunjenje u konkretnom slučaju prima izvršeni rad, a ne novac na ime naknade za izvršeni posao, a tuženik je primio novac čiji je iznos sadržavao i njegovu (posebno ugovorenu) proviziju.

Sklapanjem ugovora između MV i izvođača tuženik je stekao pravo na proviziju, sukladno odredbi čl. 845. st. 1. ZOO-a.

Ova činjenica u izravnoj je vezi s tužbenim zahtjevom tužitelja, jer je odgovornost posrednika, kako je već ranije spomenuto u obrazloženju drugačija od odgovornosti podizvođača, odnosno osobe iz čl. 600. ZOO-a.

Naime, u smislu odredbi čl. 842. ZOO-a odgovornost posrednika ograničena je samo na situacije kada je posredovao za poslovno nesposobnu osobu za čiju je nesposobnost znao ili morao znati, za osobu za koju je znao ili morao znati da neće moći ispuniti obveze iz tog ugovora i uopće za svaku štetu nastalu njegovom (posrednikovom) krivnjom, odnosno kada je bez dopuštenja nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržaju naloga, o pregovorima ili o uvjetima sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju nisu ispunjene naprijed navedene pretpostavke. Nema dokaza da je izvođač radova poslovno nesposoban ili je bilo vidljivo da neće moći izvršiti ugovoreni rad. Isto tako, nema dokaza da je tuženik na bilo koji način sudjelovao u konkretnoj organizaciji spornog rada, bilo u pripremi i osiguranju radova, bilo u odabiru radnika, tehnike ili opreme kojom je izvođen posao koji je uzrokovao požar. Posrednik za štetu odgovara po načelu krivnje, a krivnja tuženika za nastalu štetu u ovom postupku nije utvrđena.

13.2. To, u konačnici, znači da s navedene osnove, tuženik ne može odgovarati za nastupjelu štetu kao što bi odgovarao da je Teodora j.d.o.o. izvela radove kao njegov podizvođač.

13.3. Konačno, prema mišljenju suda, tuženik ne može odgovarati niti po načelu objektivne odgovornosti, a sukladno navodima tužitelja da su radovi izvedeni na brodu Agramer I opasna djelatnost, te da tuženik za štetu od takve djelatnosti odgovara već na temelju same činjenice što je koncesionar prostora brodogradilišta na kojem su radovi izvođeni.

U odnosu na tu tvrdnju tužitelj se pozvao na pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu iz presude poslovni broj Gž-1346/2018.

Po mišljenju ovog suda takva tvrdnja tužitelja nije osnovana. Naime, samim tim što je tuženik koncesionar na pomorskom dobru, odnosno prostoru na kojem se nalazi brodogradilište odnosno prostoru na kojem su izvođeni radovi koji su uzrokovali štetu, ne znači automatski i bezrezervno da baš uvijek i u svakom slučaju za štetu koja se dogodi trećim osobama, na tom pomorskom dobru odgovara uvijek koncesionar i da se on nikada i ni pod kakvim uvjetima ne može osloboditi, pa primjerice niti zaključenjem pravnih poslova čiji bi predmet bio korištenje tog istog pomorskog dobra od strane drugih osoba. U konkretnom slučaju, nitko ne osporava da bi društvo Teodora j.d.o.o. koristilo prostor brodogradilišta tuženika i u njemu obavljalo poslove, (čak se navodi da je u brodogradilištu imalo svoj prostor), niti je sporno da bi to korištenje eventualno bilo nezakonito, iz čega je zaključiti da je Teodora j.d.o.o. prostor brodogradilišta koristila temeljem neke postojeće osnove, očito i izvjesno temeljem nekog pravnog posla s tuženikom. Međutim, taj pravni posao, odnosno njegov sadržaj sudu nije poznat, niti je bio predmet dokaznog postupka, a iz čega je onda zaključiti da ne postoje dokazi da bi ovdje tuženik odgovarao za štetu trećim osobama, koje je uzrokovalo društvo Teodora j.d.o.o.

Ovdje treba reći da tuženik očito nije bio obaviješten o vremenu i načinu izvođenja radova, da ni na koji način nije izravno sudjelovao u tim radovima, odnosno njihovoj organizaciji i izvođenju.

Konačno za istaknuti je u ovom dijelu navoda tužitelja da je Županijski sud u Splitu pravno shvaćanje da ne postoji automatska i bezrezervna odgovornost koncesionara za štetu trećim osobama koje je nastala na pomorskom dobru, iznio u svom rješenju poslovni broj Gž-1198/2016 od 25. svibnja 2017., a koja je odluka donesena u istom postupku u kojem je donesena odluka na koju se poziva tužitelj ona poslovni broj Gž-1346/2018., odnosno prethodi toj odluci.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, te odredbi Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5. i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25, dalje Tarifa).

14.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, cijeneći priloženi popis troška i vrijednost predmeta spora, trebalo je priznati zastupanje po punomoćnicima iz reda odvjetnika i to za sastav žalbe protiv ranije presude zbog ogluhe, sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2025., te trošak pristupa na ročišta od 9. srpnja 2024., 18. listopada 2024., 17. siječnja 2025. i 16. studenog 2025., svaka radnja u iznosu od zatraženih 1.142,00 Eura uvećano za PDV, te trošak pristupa na ročište od 2. listopada 2025. u iznosu od 285,50 Eura uvećano za PDV, s obzirom da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.925,63 Eura.

14.2. Protivno tome neosnovan je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka i to za iznos od 1.066,87 Eura, jer mu za pristup na ročište od 2. listopada 2025. ne pripada cjelokupni iznos odvjetničke nagrade, već 25 % jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 19. prosinca 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku

- u spis