REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-664/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Potkonjak, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59a/II, protiv tuženika, Hrvatske poštanske banke d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetna odredbe sadržane u članku 2., 4. i 8. Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 762747 od 5. srpnja 2005., a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić, Velika Gorica, Nikole Šopa 41, broj OU- 251/2005 6. srpnja 2005. u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak (CHF) kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita, zatim u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika te u dijelu u kojem tužitelj u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, a tužitelj se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da isplati tužiteljici PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope, iznos od 58,18 EUR a, uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos 1,43 EUR od 02.10.2009.

- na iznos 1,43 EUR od 03.11.2009.

- na iznos 1,45 EUR od 02.12.2009.

- na iznos 1,47 EUR od 03.01.2010.

- na iznos 1,48 EUR od 02.02.2010.

- na iznos 1,49 EUR od 02.03.2010.

- na iznos 1,51 EUR od 02.04.2010.

- na iznos 1,51 EUR od 04.05.2010.

- na iznos 1,53 EUR od 02.06.2010.

- na iznos 1,61 EUR od 02.07.2010.

- na iznos 1,57 EUR od 03.08.2010.

- na iznos 1,67 EUR od 02.09.2010.

- na iznos 1,59 EUR od 02.10.2010.

- na iznos 1,77 EUR od 03.11.2010.

- na iznos 1,77 EUR od 02.12.2010.

- na iznos 1,69 EUR od 04.01.2011.

- na iznos 1,73 EUR od 02.02.2011.

- na iznos 1,73 EUR od 02.03.2011.

- na iznos 1,69 EUR od 02.04.2011.

- na iznos 1,81 EUR od 03.05.2011.

- na iznos 1,85 EUR od 02.06.2011.

- na iznos 1,90 EUR od 02.07.2011.

- na iznos 1,96 EUR od 02.08.2011.

- na iznos 1,82 EUR od 02.09.2011.

- na iznos 1,81 EUR od 02.10.2011.

- na iznos 1,82 EUR od 03.11.2011.

- na iznos 1,85 EUR od 02.12.2011.

- na iznos 1,87 EUR od 03.01.2012.

- na iznos 1,88 EUR od 02.02.2012.

- na iznos 1,86 EUR od 02.03.2012.

- na iznos 1,87 EUR od 03.04.2012.

- na iznos 1,84 EUR od 03.05.2012.

- na iznos 1,86 EUR od 02.06.2012.

- na iznos 2,07 EUR od 03.07.2012.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da isplati tužiteljici PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, iznos od 1.095,86 EUR-a, uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2,22 EUR od 02.09.2005.

- na iznos od 2,28 EUR od 02.10.2005.

- na iznos od 1,99 EUR od 03.11.2005.

- na iznos od 2,14 EUR od 02.12.2005.

- na iznos od 1,10 EUR od 03.01.2006.

- na iznos od 0,69 EUR od 02.02.2006.

- na iznos od 3,62 EUR od 04.11.2008.

- na iznos od 7,36 EUR od 03.01.2009.

- na iznos od 8,16 EUR od 03.02.2009.

- na iznos od 8,58 EUR od 03.03.2009.

- na iznos od 7,21 EUR od 02.04.2009.

- na iznos od 6,49 EUR od 03.05.2009.

- na iznos od 4,32 EUR od 02.06.2009.

- na iznos od 1,93 EUR od 02.07.2009.

- na iznos od 2,65 EUR od 02.08.2009.

- na iznos od 4,21 EUR od 02.09.2009.

- na iznos od 2,87 EUR od 02.10.2009.

- na iznos od 2,52 EUR od 03.11.2009.

- na iznos od 4,13 EUR od 02.12.2009.

- na iznos od 6,41 EUR od 03.01.2010.

- na iznos od 7,90 EUR od 02.02.2010.

- na iznos od 8,05 EUR od 02.03.2010.

- na iznos od 10,90 EUR od 02.04.2010.

- na iznos od 10,98 EUR od 04.05.2010.

- na iznos od 12,86 EUR od 02.06.2010.

- na iznos od 21,05 EUR od 02.07.2010.

- na iznos od 17,04 EUR od 03.08.2010.

- na iznos od 26,60 EUR od 02.09.2010.

- na iznos od 19,12 EUR od 02.10.2010.

- na iznos od 36,53 EUR od 03.11.2010.

- na iznos od 36,53 EUR od 02.12.2010.

- na iznos od 28,97 EUR od 04.01.2011.

- na iznos od 32,53 EUR od 02.02.2011.

- na iznos od 32,49 EUR od 02.03.2011.

- na iznos od 28,58 EUR od 02.04.2011.

- na iznos od 41,56 EUR od 03.05.2011.

- na iznos od 44,85 EUR od 02.06.2011.

- na iznos od 50,60 EUR od 02.07.2011.

- na iznos od 56,08 EUR od 02.08.2011.

- na iznos od 41,92 EUR od 02.09.2011.

- na iznos od 40,58 EUR od 02.10.2011.

- na iznos od 42,02 EUR od 03.11.2011.

- na iznos od 45,14 EUR od 02.12.2011.

- na iznos od 47,07 EUR od 03.01.2012.

- na iznos od 47,93 EUR od 02.02.2012.

- na iznos od 46,71 EUR od 02.03.2012.

- na iznos od 46,87 EUR od 03.04.2012.

- na iznos od 44,48 EUR od 03.05.2012.

- na iznos od 46,11 EUR od 02.06.2012.

- na iznos od 42,97 EUR od 03.07.2012.

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 da nadoknadi tužiteljici, PE, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.062,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB:7939104217 za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika (VOLKSBANK d.d.) 5. srpnja 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj 762747, koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić, Velika Gorica, Nikole Šopa 41, broj OU- 251/2005 6. srpnja 2005.. Predmetnim ugovorom o kreditu tuženik je kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 15.163,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, na rok otplate od 7 godina. Ugovorom je određeno da je korisnik kredita dužan vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu, u anuitetima od 228,77 CHF obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Volksbank d.d., a na dan sklapanja ugovora iznosi 6,99% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Tužiteljica navodi kako je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao, odnosno povećavao kamatnu stopu, te je također došlo i do nekontroliranog rasta tečaja CHF, što je sve dovelo do neplaniranog i nekontroliranog povećavanja mjesečnih anuitete kredita. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovor unesene bez ugovaranja jasnih, poznatih i primjenjivih parametara; bez da je tužiteljica bila upozorena na neusporedivo veći rizik vezan uz valutnu klauzulu (posebno uz švicarski franak jer tečaj svih ostalih valuta osim eura nije pod kontrolom Hrvatske narodne banke); bez da su stranke o tome pregovarale i bez da je tužiteljici kao korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora na razumljiv i nedvojben način objašnjeno i prezentirano što znače te odredbe i koji su rizici. Naprotiv, tuženik je po načelu „uzmi ili ostavi“ nametnuo predmetne odredbe te je jednostrano mijenjao kamatnu stopu čime je postupio protivno odredbama ondašnjeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, stavljajući tužiteljicu u nejednaki i neravnopravni položaj. Nadalje, tužiteljica se poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka uključujući i tuženika, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima sklopljenim u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.g. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci u cijelosti potrošače informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018.g., kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka uključujući i tuženika, utvrđeno je da su u ugovorima o kreditima sklopljenim između 2003.g. i 2008.g. nepoštene i ništetne odredbe kojima je na ranije opisani način ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Predmetna odluka potvrđena je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2221/18, od 03.09.2019. Budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 2005., pravna se utvrđenja iz navedenih presuda odnose na njega, tako da se tužiteljica temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.53/98, 91/92, 58/93, 112/99,88/01, 117/03,88/05, 62/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u tekstu dalje ZPP) poziva na ista utvrđenja. Stoga, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu, odredbe sukladno kojima tužiteljica u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci kreditora pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, te naloži tuženiku isplatu iznosa od 58,18 eura (po osnovi promjenjive kamatne stope) i iznos od 1.095,86 eura (po osnovi valutne klauzule) a sve sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, te tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama. Smatra kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasne, uočljive i lako razumljive, da se o istima pojedinačno pregovaralo te da nisu uzrokovale neravnotežu u obvezama i pravima ugovornih strana. Visinu tužbenog zahtjeva ne osporava.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 8-16 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 17-19 spisa), plan otplate u jednakim anuitetima (list 20-21 spisa), Ugovor o kreditu broj 762747 (list 22-26 spisa), prometnu karticu za kredit 762747 (list 27-41 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Petra Bajla (list 42-48) te je saslušana tužiteljica.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnost dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, odredba kojom tužitelj u slučaju izmjene redovne kamatne stope temeljem odluke kreditora pristaje da tuženik povisi ili smanji iznos anuiteta, te da sud naloži tuženiku da mu isplati preplaćene iznose na ime promjenjive kamatne stope u iznosu od 58,18 eura i na ime rasta tečaja iznos od 1.095,86 eura sve sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, kao i da tužiteljici nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika (VOLKSBANK d.d.) 5. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 762747, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 15.163,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, na rok otplate od 7 godina. Ugovorom je određeno da je korisnik kredita dužan vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu, u anuitetima od 228,77 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Volksbank d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,99% godišnje. Nadalje tijekom postupka nije sporno da je prednik tuženika s kojim je tužiteljica zaključila Ugovor o kreditu (Volksbankd.d.d) promijenila naziv tvrtke u Sberbank d.d., zatim u Nova hrvatska banka d.d. Također, tijekom postupka tuženik Nova hrvatska banka d.d. je pripojena društvu Hrvatska poštanska banka d.d. te je sud u tom smislu 12. rujna 2023. donio rješenje kojim je utvrđen prekid postupka, pozvan je pravni slijednik Hrvatska poštanska banka d.d. da preuzme postupak, te je postupak nastavljen u odnosu na pravnog slijednika. Nadalje, nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka, promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredbe o suglasnosti tužiteljice da tuženik jednostrano mijenja visinu redovne kamatne stope, protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platila zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, kao i iznosa plaćenog na ime naknade za obradu kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, status potrošača tužiteljice.

8. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora

11. U tom smislu sud je saslušao tužiteljicu koja je navela da joj je predmetni kredit bio je potreban za kupnju vozila koji je koristila za osobne svrhe. U trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu, te je bila zaposlena u Plivi. Kredit je podigla u poslovnici tuženika, a prilikom zaključenja ugovora ponuđen joj je ugovor u švicarcima, jer nije imala druge opcije. Tužiteljica se ne sjeća da li joj je prije zaključenja ugovora objašnjen pojam valutne klauzule, ali takva opcija je bila jedina moguća. Prilikom zaključenja ugovora nije joj objašnjeno kako će se mijenjati kamatna stopa koja je iznosila nekih 6%, a rok otplate je bio 7 godina. Tužiteljica nije mogla utjecati na odredbe ugovora, jedino je mogla prihvatiti ono što je banka ponudila. Ugovor je prije potpisivanja letimično pročitala. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

12. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužiteljice, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

13. U odnosu na svojstvo potrošača tužiteljice treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Z3kona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07. dalje: ZZP/03) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu s pravnim prednikom tuženika kao namjena kredita je navedena kupnja vozila, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužiteljice, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne svrhe, da u trenutku sklapanja ugovora nije imala registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bila zaposlena u Plivi.

14. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužiteljica potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

15. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 5. srpnja 2005. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 11., čl. 12., čl. 46, čl.50. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

16. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula vezana uz CHF.

17. Na temelju izvedenih dokaza, te obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke kreditora prilikom otplate platila više 58,18 eura, a temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, prilikom otplate kredita tuženiku više platila 1.095,86 eura, te je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u točki II. i III. presude temeljem čl. 104. st. 1., čl. 210. i čl. 214. te čl.29. ZOO-a.

18. Vezano za tijek zateznih kamata tužitelju na svaki preplaćeni mjesečni iznos pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 214. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, budući je tuženik nesavjesni stjecatelj u trenutku plaćanja anuiteta.

19. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

20. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača u konkretnom slučaju za tuženika od 14. lipnja 2018. za kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 30. prosinca 2022.

21. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništavost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i 3., čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (1.154,04 eur) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

23. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 25. travnja 2023. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu 2. rujna 2025. i 13. studenog 2025. svaki u vrijednosti 75 bodova (Tbr.9/1. OT), za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti 37,5 bodova (Tbr.9/3. OT) odnosno sveukupno 337,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 843,75 eura. Nadalje, u cijelosti joj je kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,20 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,92 eura odnosno sveukupno 1.062,87 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

24. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. lipnja 2024. (požurnica) obzirom je riječ o podnesku koji prema stavu ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka.

25. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. prosinca 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.