Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-2015/2019-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja UR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Adeli Budinić – Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. (OIB:23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti, nakon glavne rasprave održane 12. studenog 2025., 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu, broj: 24020061031262160/ 51400607-5102765882 sklopljenog dana 15.12.2005. godine između tužitelja KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa] i tuženika Erste &Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa] u dijelu koji glasi: “…..obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj..”,. u dijelu istog ugovora pod nazivom valutna klauzula koji glasi: “…”obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa obroka u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.”, u članku 8. U dijelu koji glasi: “Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke, te u članku 10. istog Ugovora koji glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 00,600 % ( nula cijelih šezdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200, 00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom plasmana.
Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.”
II. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa] da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], isplati na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika i na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita, iznos od 8.526,86 EUR (slovima : osamtisućapet stotina dvdeset šest eura osamdesetšest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.09.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa] da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], na ime zateznih kamata na preplaćene iznose kamata i tečaja dospjele do dana konverzije, isplati tužitelju iznos od 3.914,82 EUR (slovima: tritisuće devet stotina četrnaest euira osamdeset dva centa), sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa], da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], isplati na ime nezakonito naplaćene ulazne naknade iznos od 529.46 EUR (slovima : petstotinadvadeset devet eura četrdesetšest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od dana 24.01.2006. godine pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja izvršena podneskom od 1. listopada 2025. i dijelovima koji glase:
"1. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa], da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], isplati na ime razlike glavnice iznos od 475,94 EUR (slovima:četiristotinesedamdeset pet eura devedeset četiri centa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom , koja na navedeni iznos teče od 30.09.2015.godine do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana
2. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa] da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], isplati na ime uplaćenog manjka u konverziji iznos od 3.676,69 EUR (slovima: tritisućešeststotinasedamdesetšest eura, šesdeset devet centi) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 30.09.2015.godine do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju s osnove razlike u kamati u iznosu od kn 7.824,33/EUR 1.038,33 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 394,18/€ 52,32 od 02.02.2014. pa do isplate;
- kn 393,84/€ 52,27 od 02.03.2014. pa do isplate;
- kn 393,61/€ 52,24 od 02.04.2014. pa do isplate;
- kn 393,27/€ 52,2 od 02.05.2014. pa do isplate;
- kn 392,99/€ 52,16 od 02.06.2014. pa do isplate;
- kn 392,7/€ 52,12 od 02.07.2014. pa do isplate;
- kn 392,37/€ 52,08 od 02.08.2014. pa do isplate;
- kn 392,04/€ 52,03 od 02.09.2014. pa do isplate;
- kn 391,75/€ 51,99 od 02.10.2014. pa do isplate;
- kn 391,42/€ 51,95 od 02.11.2014. pa do isplate;
- kn 391,09/€ 51,91 od 02.12.2014. pa do isplate;
- kn 390,8/€ 51,87 od 02.01.2015. pa do isplate;
- kn 390,47/€ 51,82 od 02.02.2015. pa do isplate;
- kn 390,14/€ 51,78 od 02.03.2015. pa do isplate;
- kn 389,81/€ 51,74 od 02.04.2015. pa do isplate;
- kn 389,47/€ 51,69 od 02.05.2015. pa do isplate;
- kn 389,09/€ 51,64 od 02.06.2015. pa do isplate;
- kn 388,76/€ 51,6 od 02.07.2015. pa do isplate;
- kn 388,43/€ 51,55 od 02.08.2015. pa do isplate;
- kn 388,1/€ 51,51 od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Ill. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) [adresa], da tužitelju KR (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.966,74 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 1.685,76 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. protiv tužene podnio tužbu kojom zahtjeva da sud utvrdi ništetnim odredbe dijelova Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102765882 sklopljenog među strankama 15. prosinca 2005. kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.
2. Tužitelj je tužbom dalje tražio da mu tužena na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koju je platio, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, isplati iznos od 2.455,11 kn, a na ime preplate s osnove razlike tečaja iznos od 30.839,83 kn, a sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa preplate do isplate.
3. Nadalje, tužitelj je u tužbi zatražio da mu tužena plati nezakonito naplaćenu tzv. ulaznu naknade za obračun kredita u iznosu od 3.989,24 kn.
4. Iz navoda tužbe proizlazi da je među strankama 15. prosinca 2005. zaključen ugovor o kreditu (dalje Ugovor), kojim je tužena kao kreditor odobrila i stavila tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje iznos od 140.000,00 švicarskih franaka (dalje: CHF), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene da dan puštanja kredita u tečaj, da je ugovoren rok otplate kredita u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, početna visina kamatne stope od 4,55% koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tužene, da je nezakonito ugovorena ulazna naknada od 0,6% na iznos kredita obračunata na datum plasmana, da je na ime te naknade tužitelj platio tuženoj iznos od 3.989,24 kn.
5. Tužitelj tvrdi da je uslijed jednostranog povećanja visine kamatne stope te promjene tečaja CHF u odnosu na HRK kao i zbog nezakonite naplate ulazne naknade, preplatio iznos kredita kojeg bi platio da tijekom otplate kredita nije dolazilo do navedenih promjena.
6. Tužitelj smatra da je te iznose tužena stekla bez osnove.
7. Konačne tužbene zahtjeve tužitelj je postavio podneskom od 1. listopada 2025. nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Darinki Cimera na način kako je to navedeno u toč.I., toč.II., toč.V i toč.VI., izreke presude, te toč. I.1., toč.I.2. izreke ovog rješenja.
8. Iz tužbe dalje proizlazi da je među strankama 27. siječnja 2016. sklopljen Aneks br.1. Ugovora o kreditu broj 5102765882 kojim je izvršena konverzija kredita.
9. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbi i tužbenim zahtjevima, osporila osnovanost i visinu zahtjeva, istakla prigovor zastare tužiteljevog potraživanja navodeći da se u odnosu na njegovo potraživanje ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, a obzirom da se radi o postupku naknade štete.
10. Dalje je tužena istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da otplate anuiteta kredita nije vršio samo tužitelj nego i treće osobe, odnosno njegov sudužnik.
11. Tužena je dalje navela da je među strankama 27. siječnja 2016. sklopljen Aneks ugovora o kreditu kojim da su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove, a na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u KN s valutnom klauzulom CHF konvertiran u kredit denominiran u KN s valutnom klauzulom u EUR, a čime da je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u KN s valutnom klauzulom u EUR.
12. Tužena tvrdi da je tužitelj u postupku konverzije u potpunosti obeštećen jer da je postupak konverzije i utvrđenje iz iste, tužitelj dobrovoljno prihvatio, jer je postupak konverzije provedenom sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK /15 – Narodne novine, broj 102/2015).
13. Tužena tvrdi da je u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu bilo zakonom dopušteno i propisano ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da je o uvjetima ugovora o kreditu tužitelj prije sklapana ugovora bio adekvatno informiran od strane tužene putem brošura, letaka i zaposlenika tužene, da tužena ugovaranjem odredbi za koje tužitelj tvrdi da su ništetne, nije stekla nikakav ekstra profit, da su izmjene tečaja valute i visine kamatne stope vršene u skladu sa zakonom, odnosno da su usklađivane s tržišnim kretanjima.
14. Također, tužena osporava da je na strani tužitelja nastupila šteta koja bi bila prouzročena postupanjem tužene, da tužitelju ne pripada pravo tražiti preplatu s osnova promjene visine kamatne stope na način da se na utvrđenje razlike primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa jer da tako među strankama nije ugovoreno niti je to bila volja stranaka.
15. Tvrdi da je sklapanjem Aneksa ugovora među strankama uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama, da nakon provedene konverzije tužitelj nema pravni interes postavljati zahtjeve koje je postavio, jer da je u postupku konverzije u cijelosti obeštećen.
16. Tužena je, za slučaj da utvrdi osnovanim tužbene zahtjeve tužitelja izjavila prigovor radi prijeboja kojeg je, nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenje specificirala podneskom od 3. studenog 2025. na način kako je to navedeno u toč. II. izreke rješenja.
17. Tužena je predložila da su u cijelosti odbije tužbene zahtjeve tužitelja.
18. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 4), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102765882 sklopljen 15. prosinca 2005. (list 7 do 14), Ugovor o nalogu za podmirenje obveza iz ugovora o kreditu broj 5114154217 od 27. siječnja 2016. (list 17), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102765882 (list 18 do 25), otplatni plan za kredit (list 27 do 34), otplatni plan (list 35 do 44), pregled prometa po partiji kredita 5102765882 za razdoblje od 20.1.2006. do 30.9.2015. (list 45 do 61), pregled prometa po partiji kredita 5102765882 za razdoblje od 1.9.2015. do 3.6.2019. (list 62 do 67), obavijest o promjeni uvjeta po kreditu od 16. travnja 2008. (list 69), obavijest o kreditu od 2. listopada 2008. (list 70), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009. (list 71 do 73), otplatni plan (list 74 do 78), obavijest o kreditu od 2. rujna 2010. (list 79), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.prosinca 2013. (list 80), obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom od 12. listopada 2010. (list 81 do 85), obavijest o promjeni kamatne stope s otplanim planom od 3. svibnja 2011. (list 86 do 90), obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom od 6. listopada 2011. (list 91 do 95), obavijest o kreditu s otplatnim planom od 15. siječnja 2014. (list 96 do 100), obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016. (list 101), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2016. do 31.12.2016. s otplatnim planom (list 102 do 107), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2017. do 30.6.2017. s otplatnim planom (list 108 do 113), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2017. do 31.12.2017. s otplatnim planom (list 114 do 119), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2017. do 31.12.2017. s otplatnim planom (list 120 do 125), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2018. do 30.6.2018 s otplatnim planom (list 126 do 131), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2018. do 31.12.2018. (list 132 do 138), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2019. do 30.6.2019. s otplatnim planom (list 139 do 144), razlika kamata (list 145 do 152), odgovor na tužbu (list 297 do 303), podnesak tuženika od 6. travnja 2020. (list 382 do 390), obavijest o izračunu konverzije kredita (list 391 do 394), Izračun konverzije kredita broj 5102765882 na dan 30.9.2015. (list 395 do 402), obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 403 do 404), podnesak tuženika od 9. ožujka 2021. (list 425 do 427), podnesak tuženika od 28. srpnja 2022. (list 428 do 430), podnesak tužitelja od 3. siječnja 2023. (list 447), podnesak tužitelja od 9. siječnja 2025. (list 451 do 452), podnesak tužitelja od 13. siječnja 2025. (list 462 do 423), podnesak tužitelja od 5. ožujka 2025. (list 466 do 468), podnesak tuženika od 17. ožujka 2025. (list 469 do 483), saslušao tužitelja (list 639 do 642), proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darinki Cimera, podnesak tuženika od 4. travnja 2025. (list 653 do 656), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darinke Cimera od 25. Lipnja 2025. (list 671 do 686), račun vještaka broj 27-1-1 od 25. lipnja 2025. (list 687), podnesak tužitelja od 29. srpnja 2025. (list 692), podnesak tuženika od 21. kolovoza 2025. (list 695 do 698), očitovanje vještaka od 11. rujna 2025.l (list 701 do 703), podnesak tužitelja od 1.listopada 2025. (list 706 do 711), podnesak vještaka od 3. listopada 2025. (list 714), podnesak tužitelja od 24. listopada 2025. (list 715 do 716), podnesak tuženika od 3. studenog 2025. (list 717 do 721), troškovnik tužitelja (list 725), troškovnik tuženika (list 726 do 727).
19. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
20. Nije osnovan prigovor tužene o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku.
21. Naime, neovisno o tome što su otplate kredita vršile i treće osobe, odnosno sudužnici kredita, sve uplate su vršene u korist kredita čiji je korisnik tužitelj, a nema dokaza da su te treće osobe otplatu kredita vršile u njihovu korist.
22. Da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku, proizlazi utvrđenim i iz činjenice da je tužena upravo s njim sklopila i Aneks ugovora od 27. siječnja 2016., te na taj način faktički priznala aktivnu legitimaciju tužitelja.
23. Među strankama nije sporno da su 15. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos os 140.000,00 CHF u protuvrijednosti KN prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je prilikom sklapanja ugovora iznosila 4,55% godišnje, da je ugovoreno i plaćanje ulazne naknade od 0,6% od iznosa kredita, povrat kredita u 360 jednakih mjesečni anuiteta.
24. Uvidom u ugovor o kreditu (list 7), sud je utvrdio istinitim navode tužitelja koji se odnose na sadržaj odredbi ugovora za koje odredbe traži utvrđenje ništetnosti, a kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
25. Nije sporno niti da je među parničnim strankama 27. siječnja 2016. sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu.
26. Iz sadržaja Aneksa utvrđeno je da se isti sklapa sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., da su stranke suglasno promijenile broj partije kredita, ali i suglasno utvrdile da se radi o istom ugovorno – pravnom odnosu bez obzira na promjenu kreditne partije te druge izmjene izvršene Aneksom, kao i da te izmjene nemaju značaj obnove (novacije) u smislu odredbe čl.145. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
27. Iz Aneksa je utvrđeno da je kredit kojeg je tužitelj ishodio od tužene iz valute CHF konvertiran u valutu EUR, te da je utvrđena nedospjela glavnica kredita na iznos od 47.654,36 EUR, te da je utvrđeno da su obveze tužitelja kao korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF, po provedbi konverzije omogućene sukladno ZID ZPK, odnosno, da je utvrđen u provedbi konverzije manje uplaćeni iznos od 3.676,69 EUR.
28. Među strankama je sporno i da li je potraživanje tužitelja u zastari, da li ima pravo da nakon provedene konverzije kredita, zahtjeva obeštećenje s osnova osnovnog ugovora o kreditu, kao što je sporna i visina tužiteljevih potraživanja.
Toč.I. izreke presude.
29. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.I. izreke ove presude.
30. Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 15. prosinca 2005.,a koje se odnose na jednostrano povećanje visine prvotno ugovorene kamatne stope, te početnog tečaja valute CHF, a do kojeg povećanja je nesporno došlo nakon sklapanja ugovora o kreditu, te i na ništetnost odredbe kojom je ugovoreno pravo tužene da od tužiteljice naplati ulaznu naknadu u visini od 0,60% iznosa kredita.
31. Suprotno navodima tužene, po mišljenju ovog suda tužitelja i nakon sklapanja Dodatka ugovora, ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti tih odredbi osnovnog ugovora i ima pravo pozivati se na utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupcima pokrenutim tzv. kolektivnim tužbama za zaštitu prava i interesa potrošača.
32. Naime, činjenica da je među strankama došlo do sklapanja Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzije kredita, ne može dovesti u pitanje utvrđenu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a niti pravo tužiteljica da se na tu ništetnost poziva i nakon sklapanja Dodataka ugovora.
33. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu, nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te što ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl.326. st.2. ZOO).
34. Člankom 327. ZOO izričito je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a čl. 328. ZOO je propisano da se pravo na isticanje ništetnsoti ne gasi.
35. Slijedom navedenog, tužitelju temeljem navedenih odredbi ZOO pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi navedenih u toč.I. izreke ove presude.
36. Također, neosnovani su navodi tužene da se tužitelj ne može u ovom pojedinačnom postupku pozivati na učinke sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (dalje kolektivne tužbe), tim prije što da je tužen protiv odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 14. Srpnja 2013. ,a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. Lipnja 2018.
37. Tužena je zbog činjenice da je izjavila reviziju protiv navedenih odluka, zatražila da su odredi prekid u ovom parničnom postupku, a kojem zahtjevu sud nije udovoljio jer izjava izvanrednog pravnog lijeka u ovom slučaju ne predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg bi sud trebao odrediti prekid.
38. Suprotno navodima tužene, odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužiteljica ovlaštena štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
39. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč.I. do toč.VII., izreke utvrđeno je da je, između ostalih i PBZ banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.
40. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, potvrdio je i VSRH svojom odlukom Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
41. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tužena znala za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestila potrošače (u ovom slučaju tužiteljicu) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne, prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
42. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 15.prosinca 2005., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanje da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
43. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
44. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
45. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
46. Osim što je sud uvidom u Ugovor o kreditu od 15. prosinca 2005. utvrdio da je isti ugovor tipski ugovor o kreditu, sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, a što je također utvrđeno i za Aneks sklopljen među strankama 27. siječnja 2016., iz iskaza tužitelja također proizlazi utvrđenim da se o odredbama osnovnog ugovora o kreditu među strankama nije pregovaralo, da su mu u banci savjetovali da podigne kredit u CHF jer da je to puno povoljniji kredit kako u odnosu na kamatu, tako i u odnosu na valutnu klauzulu, da se na sklapanje ugovora u valuti CHF odlučio zbog savjetovanja od stranke banke,da u banci nije obaviješten o tome što znači promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, da su u banci forsirali da digne kredit u CHF, da su govorili da je to super da može otplaćivati veće iznose glavnice, da se radi o stabilnoj valuti kamati, da je on vjerovao službenicima banke jer je čvrsto želio kredit kako bi riješio svoje stambeno pitanje.
47. Iskazom svjedoka LR koja je prije sklapanja ugovora o kreditu bila direktor poslovnice tužene, nije dovedena u pitanje istinitost iskaz tužitelja.
48. Naime, svjedok LR nije sudjelovala izravno u sklapanju ugovora između parničnih stranaka, pa nema izravno saznanje o načinu pregovaranja među strankama prilikom sklapanja tog ugovora, a kako je to sama i iskazala.
49. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
50. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
51. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.
52. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
53. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
54. Tužitelj kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužitelju razumljiv način informiran o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
55. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.
56. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.
57. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.
58. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
59. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
60. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
61. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. izreke presude ništetne, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjev tužitelja.
62. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.
63. Odredba čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a i odredbe čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
64. Osim toga, odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
65. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđene u kolektivnom sporu.
66. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
67. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
Toč.II., toč.V. i toč.VI. izreke presude
68. Neosnovan je prigovor zatare potraživanja tužitelja navedenih u toč.II., toč.V. i toč.VI. izreke ove presude, a kojeg je tužena izjavila.
69. Tužitelj je tužbu u ovom postupku podnio sudu 12. lipnja 2019.
70. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
71. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, a ne kako tvrdi tužena o zahtjevu za nakandu štete, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl.225 ZOO.
72. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
73. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018.
74. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
75. Činjenica da je tužitelj tužbene zahtjeve iz toč.II., toč.V. i toč. VI. izreke ove presude specificirao tek nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, ne znači da su ti njeni zahtjevi u zastari.
76. Ovo iz razloga jer tužitelj nije promijenio istovjetnost tužbenih zahtjeva u odnosu na činjenične navode iz tužbe i tužbene zahtjeve koje je postavio do zaključenja prethodnog postupka, već iz opravdanih razloga, a nakon zaključenja prethodnog postupka i po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju, svoja novčana potraživanje uskladio s utvrđenjima iz nalaza vještaka i time konačno postavio tužbene zahtjeve.
77. U tom smislu tužitelj nije te navedene tužbene zahtjeve preinačio, nego samo svoje potraživanja uskladio s utvrđenjima nalaza vještaka, a do kojih utvrđenja sam nije bio u mogućnosti doći jer nema dokaza da je isti osoba koja je stručna utvrđivati navedeno.
78. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenje tužitelj je podneskom od 1. listopada 2025. (list 706) tužbenim zahtjev iz toč.II. postavio na način da je objedinio iznose preplate utvrđene od strane vještaka Cimera Darinke po osnovu preplate s osnova promjene visine kamatne stope i preplate s osnova promjene tečaja valute CHF.
79. Vještak Cimera je u nalazu i mišljenju od 25. lipnja 2025. (list 671) utvrdila da je tužitelj s osnova promjene visine kamatne stope u periodu do konverzije isplatio tuženoj iznos koji je za 1.650,94 EUR veći od nego što bi mu platio da do promjene visine kamatne stope nije došlo nakon početak otplate kredita, a da je tužitelj tuženoj s osnova tečajne razlike neosnovano platio iz os od 6.875,92 EUR.
80. Zbroj navedenih iznosa daje iznos od 8.526,86 EUR čiju isplatu tužitelj zahtjeva u tužbenom zahtjevu iz toč.II. izreke ove presude.
81. Kako parnične stranke nisu prigovorile matematičkom izračunu vještaka, te kako je nalaz vještaka dan temeljem spisu priležeće dokumentacije, detaljno obrazložen u pogledu metodologije i načina izračuna, te kako istinitost, točnost i stručnost nalaza vještaka nisu dovedeni u pitanje drugim dokazima, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja navedene u toč.II. izreke ove presude.
82. Tužitelju sukladno odredbi čl.29. ZOO, na dosuđeni iznos pripada i pravo naplate zakonskih zateznih kamata tekućih od dana konverzije kao dana do kojeg je tužena bila u obvezi platiti tužitelju navedeno potraživanje, odnosno dana do kojeg je to potraživanje u konverziji trebalo biti tužitelju isplaćeno ili priznato.
83. Kako je tužitelj zahtjev za naplatu zakonskih zateznih kamata postavio u skladu s odredbom čl. 29. ZOO, to je sud usvojio i zahtjev tužitelja koji se odnosi na kamate i koji je naveden u toč.II. izreke presude.
84. U odnosu na tuženi zahtjev tužitelja naveden u toč.V. izreke presude, također je provedeno vještačenje po istom vještaku.
85. Vještak Cimera je u nalazu mišljenju utvrdila da na iznos preplate s osnove promjene visine kamatne stope, zakonska zatezna kamata obračunata do konverzije iznosi 1.189,27 EUR, a zakonska zatezna kamata na iznos preplate utvrđene s osnove promjene tečaja valute CHF iznosi 2.725,55 EUR.
87. Tužitelju je stoga u cijelosti priznat obračunati iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose utvrđene po vještaku s osnova promjene visine kamatne stope i promjene tečaja valute CHF, ukupnom iznosu od 3.914,82 EUR.
88. Osnovan je i tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.VI. Izreke ove presude, a kojim je tražio da mu tužena isplati nezakonito naplaćenu ulaznu naknadu u iznosu od 529,46 EUR u kojem iznosu je vještak Cimera tu naknadu i utvrdila.
89. Naime, iako je odredbe iz čl.10 Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada od 0,6% od iznosa kredita jasno i lako uočljiva , nije jasno na što se odnosi ta jednokratna naknada tim više što se tužitelj sklapanjem ugovora o kreditu obvezao platiti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe (čl.16. Ugovora o kreditu).
90. Tužena u ovom postupku nije obrazložila a niti dokazala na koje usluge i koje troškove je potrošena ugovorena ulazna naknada, a koji troškovi i usluge bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu.
91. Stoga sud smatra da tužena nije dokazala opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, pa je stoga takva ugovorna odredbe suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja ako potrošača, te je ta odredbe ništetena (čl.81. st.1. u vezi s čl.87.st.1. ZZP/03)
92. Kakao je tužitelj zahtjev za plaćanje navedene naknade postavio u skladu sa visinom naknade utvrđene po vještaku Cimera a čija utvrđenje je sud u cjelosti prihvatio, to je prihvatio i tužbeni zahtjev tužitelj navedene u toč.VI. izreke presude.
93. Također, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate od dana plaćanja navedene naknade do isplate,a sve sukladno odredbi čl. 29. ZOO, kako je to tužitelj zatražio.
94. Suprotno navodima tužene, tužitelj i nakon provedenog postupka konverzije kredita ima pravo zahtijevati potpuno obeštećenje, odnosno isplatu iznosa koji su posljedica utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke ove presude, a koji iznosi mu nisu priznati u postupku konverzije kredita.
95. Naime, suprotno navodima tužene, sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu, odnosno ugovora o konverziji, nije među strankama prestao pravni odnos uspostavljen sklapanjem Ugovora o kreditu od 15. prosinca 2005., odnosno Aneks ugovora ne predstavlja novu pravnu osnovu nastalu među ugovornim stranama, odnosno ne predstavlja novaciju kako to proizlazi i iz sadržaja čl.2.2. Aneksa.
96. Po mišljenju ovog suda, tužitelj kao potrošač potpisom Aneksa ugovora o kreditu, zadržava pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji uređuju zaštitu potrošača, te to pravo ne može biti ukinuto niti pristankom potrošača, bilo dobrovoljnim ili prisilnim.
97. Namjera i cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK /2015) nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredbi i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanja sa EUR dužnicima i to putem simulacije otplate.
98. Stoga, u slučaju konverzije nema govora ni o kakvoj pravnoj osnovi uslijed koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadne stečene koristi od ništetnih odredbi.
99. Iz sadržaja Aneksa ugovora je razvidno da se taj dodatak odnosi na osnovni ugovor o kreditu, te su stoga pravna osnova ugovor o kreditu i novčana činidba i nadalje dodatkom ugovora nepromijenjeni.
100. Naime, radi se o istom ugovornom odnosu i istoj pravnoj osnovi nepoštenog i ništetnog stjecanja tužene za razdoblje do konverzije, samo sa naknadno izmijenjenim valorimetrom po kojem se obračunava kunska protuvrijednosti mjesečnog anuiteta.
101. Promjena valorimetra predstavlja izmjenu načina ispunjenja postojeće obveze na način da je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezano za EUR umjesto za dotadašnju valutu CHF, dok se i nadalje radi o novčanoj činidbi kao i u ranijem slučaju kada je tužitelj plaćao anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema CHF.
102. Stoga se takva izmjena ne smatra obnovom (novacijom) u smislu odredbe čl. 145. st.2. ZOO.
103. Sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, tužene kao potrošač ne gubi pravo zahtijevati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa izvršenih temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
104. Sve odredbe Glave IV a ZPK, pa tako i odredbe čl.19b i čl. 19c na koje ukazuje tužena, reguliraju ugovorni odnos koji je između tužitelja kao potrošača i tužene nastao temeljem ugovora o kreditu, a to proizlazi i iz odredbe čl.19a ZPK.
105. Također, po mišljenju ovog suda, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu, odnosno u ugovoru (čl.247 u svezi s čl. 20. st.1. ZOO/05), već ima pravnu osnovu u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl.1111, čl.323.st.1., čl.20. st.1. ZOO/05 u svezi s čl. 81 st.1. i čl. 87. St.1. ZZP/03).
106. ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos, tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove, a koji odnos je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.
107. Ugovornim odredbama Aneksa ugovora od 27. Siječnja 2016., odnosno ugovorom o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema prani učinak, tako da tužena neosnovano ističe da je sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF.
108. Ovaj sud smatra da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.
109. Također, sud smatra da ograničenja ili ukidanja bilo kojeg prava potrošača pa i prava na potpunu restituciju, moraju biti propisana jesnim i nedvosmislenim odredbama zakona, da moraju imati razumnu svrhu, te da se ograničavanja takovih prava potrošača ne može vršiti na temelju bilo čijeg mišljenja.
110. Po mišljenju ovog suda, ne postoji nikakova pravna osnova niti odredba zakona koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite, izgubili potpuno ili djelomično pravo na potpunu restituciju.
111. Predmet reguliranja ZID ZPK je konverzija, a ne restitucija, a taj zakon ne sadrži nikakovu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita tužitelj izgubii pravo na potpunu restituciju ili da mu je to pravo ograničeno.
112. Vrhovni sud u Republici u Hrvatskoj je u postupku Gos-1/2019 zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/2015 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi valutnoj klauzuli.
113. Tužitelj niti ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, nego svoj tužbeni zahtjev iz toč.I. izreke ove presude temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, pa stoga za ovaj postupak nije pravo relevantno shvaćanje iz postupka Gos-1/2019.
114. Tužitelj se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju, jer to nije propisano bilo kojom odredbom zakona pa ni odredbama ZID ZPK.
115. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji 27. siječnja 2016., na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2014. koji je stupio na snagu 8. travnja 2014.
116. Odredbom čl.41. st.1. ZZP/14 propisano je da se potrošaču ne može odrediti niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je st.2. istog članak propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.
117. Dakle, sukladno čl.41. st.1. i st.2. ZZP/14, tužitelju se kao potrošaču ne mogu ograničiti potrošačka prava, a što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju, a niti se on može odreći tih prava jer bi ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno, bile ništetne.
118. Prema odredbama ZID ZPK predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi koje bi tužitelj kao potrošač imao pravo potraživati protiv tužene kao kreditora s osnova restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi iz toč.I. izreke ove presude, pa se ne može smatrati da se tužitelj kao potrošač sklapanjem aneksa ugovoru, odnosno sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo se nije odrekao novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te nije niti ušlo u izračun prilikom konverzije.
119. Upravo potraživanje tužitelja iz toč.II., toč.V. i toč.VI. izreke ove presude, predstavljaju njegovo potraživanje koje nije ušlo u izračun prilikom konverzije kredita.
120. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope, tečaj valute CHF i naplatu tzv. ulazne naknade utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 15. prosinca 2005. valjani, odnosno radi se o iznosima koji su tužitelju bili poznati u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su tužitelju bile neodređene, nepredvidive i nepoznate, te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim.
121. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos kojeg je tužitelj preplatio u odnosu na iznos kojeg je bio dužan platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.
122. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine kamatne stope trebala utvrditi koja je promjena kamatne stope bila opravdana objektivnim kriterijima, odnosno utvrditi kolika je promjena kamatnih stopa trebala biti u spornom razdoblju
123. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.II., toč.V. i toč. VI, izreke presude, te iste usvojio.
124. Osnovan je i zahtjev tužitelja postavljen na isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznese dosuđene u toč.II. izreke presude od 1. listopada 2015. jer je isti zahtjev tužitelj postavila sukladno odredbi čl.29. ZOO.
125. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
126. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana provedene konverzije 30. rujna 2015.
127. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naplaćene nezakonito ulazne naknade (tužbeni zahtjev iz toč.VI. izreke presude), tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana kada je izvršio plaćanje te naknade, odnosno od 24. siječnja 2006. pa do isplate.
128. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužitelj visinu zakonske zatezne kamate postavio u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužitelja koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na dosuđene iznose.
U odnosu na tužbene uz toč. I.1 i toč.I.2. izreke rješenja
129. Tužitelj je tek podneskom od 1.listopada 2025. postavio tužbene zahtjev navedene u toč.I.1. i toč.I.2. izreke ovog rješenja zahtijevajući isplatu razlike glavnice utvrđene u konverziji te isplatu na ime uplaćenog manjka u konverziji.
130. Takove tužbene zahtjeve tužitelj nije bio postavio u tužbi, a niti do zaključenja prethodnog postupka.
131. Stoga sud smatra da je u tom dijelu tužitelj preinačio tužbu u smislu odredbe čl.191. st.1. ZPP, jer je uz tužbene zahtjeve postavljene u tužbi, istakao druge tužbene zahtjeve, odnosno tužbene zahtjeve navedene u toč. toč.I.1. i toč. I.2. izreke ovog rješenja.
132. Tužena se protivila takovoj preinaci.
133. Obzirom da je tužitelj tužbu preinačio nakon što je tužba već bila dostavljena tuženoj, a sud nije našao razloga zbog kojih bi smatrao da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, to nije dopustio preinaku tužbe tužitelja na način kako je to navedeno u toč.I.1. i toč. I.2. izreke ovog rješenja.
U odnosu na toč. II. izreke rješenja
134. Tužena je postavila prigovor radi prijeboja kojeg je specificirala nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 3. studenog 2025., na način kako je to navedeno u toč.II. izreke ovog rješenja.
135. Tim prigovorom tužena je tražila da se sa potraživanjem tužitelja prebiju iznosi koji predstavljaju manje plaćene iznose kredita od strane tužitelja u periodu od isplate kredita do konverzije, iz razloga što su kamate i tečaj bili manji od početno ugovorenih.
136. Po mišljenju ovog suda, tuženoj ne pripada pravo da od tužitelja traži isplatu iznosa koje je tužitelj platio po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.
137. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima, nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužitelja.
138. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužitelj ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.
139. Osim toga, tužitelj na ime smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekao, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.
140. Stoga je sud riješio u toč.II. izreke ovog rješenja.
141. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., čl.155. st.3. ZPP. te čl.29. ZOO.
142. Naime, tužitelj u spisu uspjela u cijelosti sa postavljenim tužbenim zahtjevima, a sud nije dopustio preinaku tužbe kako je to navedeno u toč.I.1. i toč.I.2. izreke rješenje pa o tom zahtjevima sud nije niti odlučivao.
143. Neovisno o tome, vezano za dijelove tužbe koje je sud utvrdio preinakom nisu nastali nikakovi posebni troškovi.
144. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (4.948,46 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
145. Tužitelj je troškovnikom od 12. studenog 205. zatražio naknadu u iznosu od 4.652,50 eura.
146. Sud je njegov zahtjev za naknadu troškova utvrdio osnovanim do iznosa do 2.966,74 eura, a neosnovan za iznos od 1.685,76 eura.
147. Sud je tužitelju kao osnovan i potreban za vođenje postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastav podnesaka od 13. siječnja 2025., 5. ožujka 2025., 1. listopada 2025. i 24. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja tužitelja na ročištima 14. siječnja 2025., 25.ožujka 2025. i 12. studenog 2025.u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife), te trošak sastava podneska od 29. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr.8.4. Tarife).
148. Sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025., obzirom da je navode iz tog podneska tužitelj mogao istaknuti već u tužbi pa taj trošak nije bio nužan za provođenje postupka.
149. Za sastav podneska od 29. srpnja 2025. tužitelju je dosuđen trošak od 50,00 eura obzirom da se na radi o nikakvom obrazloženom podnesku nego podnesku sastavljenom u smislu tbr.8.4. Tarife.
150. Dalje, nakon provedenog vještačenja došlo je do povećanja vrijednosti predmet spora na iznos od 12.971,14 eura.
151. Sukladno toj vrijednosti predmeta spora tužitelju su za sastav podneska od 1. listopada 2025., 24. listopada 2025. i zastupanje na ročištu 12. studenog 2025. dosuđeni iznosi od po 200,00 eura, a koliko su te radnje i vrednovane Tarifom.
152. Naime, tužitelj je za navedene radnje zatražio trošak od po 500,00 eura, no takav zahtjev nije osnovan obzirom da sud nije dozvolo preinaku tužbe kako je navedeno u toč.I.1. i toč.I.2. izreke ovog rješenja, te nije došlo do povećanja vrijednosti predmeta spora iznad iznosa od 13.272,00 eura da bi tužitelj imao pravo na naknadu tih troškova u vrijednosti od po 250 bodova, odnosno od po zatraženih 500,00 eura.
153. Obzirom na navedeno tužitelju je dosuđen i PDV u iznosu od 412,50 eura, umjesto zaraženih 725,00 eura.
154. Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 700,00 eura, zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 109,000 eura.
155. Dosuđen mu je i trošak sudske pristojbe na presudu koji sukladno vrijednosti predmeta spora i dosuđenim iznosima iznosi 95,25 eura, umjesto 218,50 eura koliko je tužitelj zatražio.
156. Kako je tužitelj zatražio trošak postupka u iznosu od 4.652,50 eura, a dosuđen mu je trošak u iznosu od 2.966,74 eura, to je odbijen iznosom od 1.685,76 eura.
157. Tužitelju također, a sukladno odredbi čl. 151. st.3. ZPP pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove tekućih od dana donošenja presude, a u visini određenoj odredbom čl.29. ZOO.
U Malom Lošinju, 19. prosinac 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Adela Budinić – Kušeta, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Dora Hanžeković Žuža, odvjetnik
