Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-85/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja FT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gregović, iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 1. Ugovora o kreditu br. 9012481025 sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, a kojom je ugovoreno kako se glavnica kredita veže uz valutu CHF.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 3.659,91 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,06 EUR počam od 15.6.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR počam od 15.8.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR počam od 15.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR počam od 15.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,25 EUR počam od 15.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,18 EUR počam od 15.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,10 EUR počam od 15.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR počam od 15.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,78 EUR počam od 6.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 EUR počam od 15.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR počam od 15.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR počam od 15.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR počam od 15.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,99 EUR počam od 22.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,33 EUR počam od 15.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,57 EUR počam od 15.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 43,85 EUR počam od 15.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 44,07 EUR počam od 15.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 34,57 EUR počam od 15.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3.431,21 EUR počam od 15.4.2009. pa do isplate,

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.062,59 EUR/8.006,15 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 14.4.2009. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.146,99 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. siječnja 2023. navodi da je s tuženikom 7. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 9012481025, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.695,99 CHF, radi kupnje nekretnine koja se koristi za potrebe stanovanja tužitelja i njegove obitelji, a koji se tužitelj obvezao ugovorom vratiti u roku od 156 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećim na dan dospijeća.

Tužitelj navodi da su odredbe ugovora o kreditu broj 9012481025 u kojoj se glavnica kredita veže uz odredbu CHF i u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne.

U ovom i sličnim slučajevima da je činjenica kako su banke i prije nego su ugovori o kreditu zaključeni propustili informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro jer HNB ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako ga štiti prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno neizvjestan što je utvrdio MMF još 1997. godine te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope što je potvrđeno i kolektivnim presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

Obzirom da je zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu CHF ništetna, to je tuženik temeljem zakonom propisanih posljedica koje uzrokuje ništetnost dužan vratiti tužitelju sve one iznose koje mu je naplatio temeljem ove klauzule .

Prema odredbi čl. 502 c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati.

Slijedom naprijed navedenog, tužitelj od tuženika u ovom postupku potražuje povrat koristi koje je tuženik neosnovano stekao primjenom nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi pozivom na odredbe čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana svakog pojedinog stjecanja, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu.

Tužitelj je podneskom od 26. siječnja 2023. prije dostave tužbe tuženiku na odgovor i prije njegova upuštanja u raspravljanje povukao točke. III. i IV. tužbenog zahtjeva, odnosno odustaje od zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te posljedično i zahtjev za isplatu s osnova te ugovorne odredbe.

U preostalom, tužitelj u cijelosti ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

Tuženik se na pripremnom ročištu neosnovano protivio povlačenju tužbenog zahtjeva pod točkom III. i IV. iz razloga što je do povlačenja došlo prije nego što se isti upustio u raspravljanje, odnosno prije dostave tužbe na odgovor istome, a kojem se povlačenju ne može protiviti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare tražbine tužitelja, te u bitnom ističe da među strankama ne bi trebalo biti sporno kako valutna klauzula predstavlja odredbu o predmetu Ugovora o kreditu, te da odredbe koje sadrže valutnu klauzulu su uočljive i jasno navedene u Ugovoru o kreditu, da su jasne i razumljive, te da je tuženik putem svog kreditnog referenta prije sklapanja Ugovora o kredita detaljno upoznao tužitelja s potencijalnim rizicima promjene tečaja kao i da je općenito provodio i sustavno informiranje i educiranje istih o rizicima valutne klauzule vezane uz CHF. Zaključno valutna klauzula da ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, te da ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

Otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu da je prestao postojati, pa tuženik smatra da ne postoji više dužničko-vjerovnički odnos između stranaka, niti postoji sporna odredbe o valutnoj klauzuli, te da se ista ne može više utvrditi ništetnom niti se na temeljem istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika.

Nadalje, tužitelj da se nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora budući da:

a) nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu;

b) temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva jest prethodno utvrđenje suda da su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a tužitelju nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje;

c) pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi se na Ugovor o kreditu.

Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2007. podigao kredit radi rješavanja stambenog pitanja u PBZ-u budući je tamo primao osobni dohodak cijelo vrijeme, kao i njegova supruga. U to vrijeme da mu je rečeno u banci da uzme kredit u CHF jer da je to najpovoljnije i da se radi o stabilnoj valuti. U ovom stanu da živi i danas sa suprugom i nikad ga nije iznajmljivao niti koristio u neke poslovne svrhe. Ugovor je sastavljen u banci i on ga je samo pročitao, potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Ističe da nije imao mogućnosti pregovarati o sadržaju ugovora. Ne sjeća se zbog proteka vremena točno, ali od početne rate vrlo brzo je došlo do enormnog povećanja zbog kojeg da je posudio u obitelji novac i prijevremeno zatvorio ovaj kredit. Iskazuje da je platio naknadu za obradu kredita i za prijevremenu otplatu, a u banci da mu nisu objasnili što zapravo plaća i o tome nije mogao pregovarati s bankom. Pojam valutne klauzule da mu je poznat budući je po zvanju diplomirani pravnik.

6. U svom nalazu i mišljenju od dana 1. listopada 2025., stalni sudski vještak Tomislav Prpić, dipl. oec. zaključuje da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio iznos od 3.659,91 €.

7. Tužitelj prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti te predlaže da se vještak pismeno očituje o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tuženik naplatio tužitelju, kao i datumu naplate takve naknade.

8. Vještak se očitovao o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita navodeći da je naplaćena naknada u visini 1% glavnice koja se prijevremeno otplaćivala i to u iznosu od 382,78 EUR na dan 15. travnja 2009.

9. Tuženik nema primjedbi na matematički izračun vještaka međutim smatra da je zadaća vještaku pogrešno određena jer bi slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovor o kreditu zapravo bio pretvoren u kunski kredit.

10. Sporno je među strankama je li odredba predmetnog Ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštena i stoga ništetna. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštene i ništetne odredbe i zastara predmetne novčane tražbine.

11. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

12. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 7. svibnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

14. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4 ZZP/07).

15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98. ZZP/07).

16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 9. ZZP/07).

17. Nadalje odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi nesporno utvrđenim da odredbe o valutnoj klauzuli i prijevremenoj otplati kredita predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome nije moglo biti poznato na koji će način i temeljem kojih parametara doći do promjene tečaja kao i da će zbog enormnog povišenja anuiteta biti u obvezi prijevremeno zatvoriti kredit i platiti naknadu u visini 1% još neisplaćene glavnice.

Tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik.

19. Završno je potrebno navesti da u pogledu ovog zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 20. siječnja 2023., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a, koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli.

21. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.

22. U članku 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u članku 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I.-III. izreke ove presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 30. ožujka 2023., 6. listopada 2025. i 21. listopada 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 23. veljače 2024., 8. ožujka 2024. i 27. studenoga 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 350,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 65,18 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.146,99 EUR.

U Rijeci, 19. prosinca 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika