REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-842/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, protiv tuženika LA, s zadnjom poznatom adresom prebivališta u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja platnog naloga, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 3. rujna 2025., poslovni broj: Pl-2374/2025-4, 19. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 3. rujna 2025., poslovni broj: Pl-2374/2025-4 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ovaj sud proglašava se nenadležnim za suđenje u ovom predmetu.

II. Ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku, te se odbacuje tužba za izdavanje platnog naloga od 02.04.2025."

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi:

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nadležnom javnom bilježniku, koji je predmet vratio prvostupanjskom sudu temeljem članka 281. stavka 6. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ), jer tuženik LA, nema prijavljeno prebivalište, niti boravište u [adresa], a njegova država rođenja je Srbija.

- da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje članak 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN broj: 101/17 – dalje ZMPP), jer je tuženik državljanin Srbije, koja nije članica Europske Unije, a kojom zakonskom odredbom je propisano: (stavak I.) da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/12 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012., o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), (Službeni list Europske unije 351 od 20. prosinca 2012.; u daljnjem tekstu: Uredba); (stavak II.) da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi Odjeljaka 2. i 3. Poglavlja II Uredbe iz st. 1. ovog članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

- da je u Odjeljku 2. Poglavlja II Uredbe u čl. 7. 1. (b) alineja druga propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u slučaju pružanja usluga, mjesta u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno Ugovoru,

te zaključuje da nije nadležan sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe, jer je domicil tuženika u Republici Srbiji, pa bi se nadležnost hrvatskog suda mogla temeljiti sukladno članku 5. stavku 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2 do 7 poglavlja II Uredbe, odnosno da nema mjesta da sud pokušava dostavu pismena u Republiku Srbiju, obzirom da se radi o tražbini utemeljenoj na vjerodostojnoj ispravi i jer tužitelj nije niti podnio tužbu nego je samo podnio ovršni prijedlog, pa radi toga nema temelja da se ustanovi nadležnost hrvatskog suda, već tužitelj može protiv tuženika pokrenuti postupak u Republici Srbiji, sukladno odredbama ZMPP-a.

5. Osnovani su žalbeni navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da se tražbina tužitelja odnosi na pruženu, a neplaćenu uslugu isporuke električne energije u iznosu od 1.318,08 EUR za razdoblje od kolovoza do prosinca 2024., na adresi [adresa], kupac ĐA,

- da je tužitelj protiv nasljednika kupca ĐA, iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: O-509/2018 od 4. listopada 2019., i to brata ostavitelja SA, s prebivalištem u [adresa] i OA, izvanbračne supruge, s prebivalištem u [adresa], podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate navedene tražbine,

- da je javni bilježnik proslijedio predmet prvostupanjskom sudu, jer je ovršenik osoba s prebivalištem izvan [adresa] pa se, sukladno članku 281. stavak 6. Ovršnog zakona, prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

7. Iz navedenog proizlazi:

- da u ovom slučaju predmetni ugovorni odnos predstavlja potrošački ugovor, obzirom da tužitelj utužuje za nepodmirene račune za obavljenu uslugu isporuke električne energije, koju je prednik tuženika u obvezi platiti kao vlasnik nekretnine u [adresa], dakle radi se o ugovoru o usluzi tužitelja, kao trgovca, koju isti pruža u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti,

- da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj.

7.1. Stoga je pitanje nadležnosti u ovom postupku uređeno Uredbom, temeljem odredbe članka 46. ZMPP, obzirom da je tuženik osoba s prebivalištem u državi koja nije članica Europske Unije, te u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 7. stavak 1. Uredbe koja glasi:

"Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze,

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drugačije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluge, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

(c) ako se ne primjenjuje točka b, primjenjuje se točka a."

8. Obzirom da je usluga predniku tuženika pružena u Republici Hrvatskoj i da se mjesto izvršenja konkretne obveze nalazi u Republici Hrvatskoj, to postoji nadležnost suda Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 7. stavak 1. točka 1. (a) i (b) odjeljak 2. Uredbe, te je za odlučivanje o predmetnoj tužbi nadležan sud u Republici Hrvatskoj.

9. Stoga je žalba prihvaćena i prvostupanjsko rješenje ukinuto, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka.

10. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Dubravka Šimić