REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-901/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku pod točkom II izreke presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 28. srpnja 2025., poslovni broj: P-3065/2025-3, 19. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tužiteljice CE, te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom II izreke presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 28. srpnja 2025., poslovni broj: P-3065/2025-3, na način da se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime troška žalbenog postupka naknadi iznos od 44,52 eura, u roku od 15 dana.
III Tužiteljica se odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 530,48 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici
- 276,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2009. do isplate
- 442,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.02.2011. do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 187,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.07.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom II izreke presude, tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 154. i 155. ZPP-a, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
2.1. U žalbi navodi da joj prvostupanjski sud pogrešno nije priznao trošak sastava zahtjeva za dostavu kreditne dokumentacije dostavljene uz tužbu, jer bi bez pribave iste bila izložena riziku nepovoljnog ishoda spora zbog nedostatnih dokaza pri čemu ukazuje na sudsku praksu vezanu za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe. Navodi i da je nejasno zašto joj nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu kada iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska jasno proizlazi iznos pristojbe od 26,54 eura, te da je sud pri tome propustio uvažiti činjenicu da je sudsku pristojbu na tužbu moguće platiti u roku od pet godina od isteka godine u kojoj je tužba podnesena.
2.2. Predlaže da se žalba usvoji i pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 eura uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 200,00 eura, dakle ukupan iznos od 575,00 eura.
3. Žalba tužiteljice je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23;
- dalje: ZPP), u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. stavka 1. ZPP- a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje sadržano pod točkom II izreke presude, jasno je i razumljivo, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem istog nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi.
4.1. Međutim, pravilno u žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, kada joj nije priznao trošak sastava zahtjeva u mirnom postupku (zahtjev za dostavu kreditne dokumentacije dostavljene uz tužbu), te trošak sudske pristojbe na tužbu.
5. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 276,00 eura i 442,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, s osnova ništetnosti odredbi ugovora o kreditu vezanih za naknadu za obradu i prijevremenu otplatu kredita,
- obzirom da tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe kojom je pod točkom I izreke naložio tuženiku da tužiteljici isplati utuženi iznos (u kojem dijelu se odluka ne pobija žalbom), dok je pod točkom II izreke odlučio o zatraženim parničnim troškovima,
- da prvostupanjski sud tužiteljici nije priznao trošak zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 150,00 eura uvećan za PDV, uz obrazloženje da isti nije bio relevantan za vođenje postupka, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da tužiteljica nije dokazala da joj je isti nastao.
6. Odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
6 .1. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a člankom 155. stavka 1. ZPP-a da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
6.2. Odredbom članka 232. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije.
7. Uvažavajući navedene zakonske odredbe, ovaj sud je mišljenja da tužiteljici pripada pravo na naknadu troška za sastav zahtjeva u mirnom postupku, konkretno zahtjeva za dostavu kreditne dokumentacije dostavljene uz tužbu (bez obzira što podnošenje tog zahtjeva nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe), jer je isti nastao u povodu postupka, bio je potreban radi eventualnog izbjegavanja pokretanja postupka, te radi sprječavanja rizika nepovoljnog ishoda postupka za tužiteljicu, uslijed nedostatka dokaza.
7.1. Prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), ako vrijednost predmeta spora iznosi od 664,01 do 1.327,00 eura, a kako je u konkretnom slučaju vrijednost označena u iznosu od 718,59 eura, odvjetniku pripada nagrada od 75 bodova, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na naknadu troška za sastav navedenog zahtjeva primjenom Tbr. 32/1 Tarife, u zatraženom iznosu od 150,00 eura uvećanom za PDV u iznosu od 37,50 eura, što ukupno iznosi 187,50 eura.
8. Isto tako tužiteljici pripada pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu na tužbu, koja obzirom na vrijednost predmeta spora, iznosi 26,54 eura.
8.1. Naime, prema odredbi članka 4. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku kada se predaje sudu, a prema članku 8. istog Zakona, pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu, pa kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 29. travnja 2025., te kako je tužiteljica u tužbi zatražila trošak sudske pristojbe na tužbu, koju prvostupanjski sud mora naplatiti u narednih pet godina, tužiteljici je valjalo priznati kao osnovan i trošak sudske pristojbe na tužbu.
9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da tužiteljici uz dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, pripada i daljnji trošak u iznosu od 214,04 eura, slijedom čega je valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu tužiteljice, preinačiti pobijanu odluku, te naložiti tuženiku da tužiteljici uz dosuđeni trošak u iznosu od 187,50 eura, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja joj je dosuđena od presuđenja tj. od 28. srpnja 2025. do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje ZOO).
10. Na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
11. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavka 2. ZPP-a, tužiteljici koja je u cijelosti uspjela sa žalbom, pripada trošak sastava žalbe po Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 25,00 eura uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 6,25 eura, odnosno ukupno 31,25 eura (to prema vrijednosti predmeta spora žalbenog postupka od 214,04 eura), a ne kako u žalbi traži 300,00 eura uz PDV, te joj primjenom članka 24. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Tbr. 3/4 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), pripada i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, a ne kako traži 200,00 eura, što sve ukupno iznosi 44,52 eura, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 530,48 eura, tužiteljica odbijena, te je odlučeno kao u izreci pod točkom II i III.
Slavonski Brod, 19. prosinac 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
