REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-974/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po Franji-Krešimiru Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 29. svibnja 2025., poslovni broj: Pn-2523/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 29. svibnja 2025., poslovni broj: Pn-2523/2023-19.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužiteljici MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.211,23 EUR s osnova naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. studenog 2020.godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023. godine po stopo koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla i natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.108,56 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. svibnja 2025. godine do isplate, određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla i natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o parničnom trošku.

2.1. Prvostupanjsku presudu pobija preko nespornog iznosa od 3.629,31 eura za neimovinsku štetu, navodeći da je iznos novčane naknade previsoko odmjeren, protivno sudskoj praksi i Orijentacijskim kriterijima o novčanim iznosima naknade neimovinske štete te da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 19. stavka 2., članka 1046. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima.

2.2. U žalbi čini nespornim visinu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 eura. Kad se od navedenog iznosa, oduzme već ranije isplaćeni nesporni iznos naknade neimovinske štete od 6.370,69 eura, dobije se iznos od 3.629,31 eura, koji tuženik u žalbi priznaje kao nespornu visinu neimovinske štete i iznad tog iznosa pobija prvostupanjsku odluku, ističući da je sud prvog stupnja odmjerio veći novčani iznos na ime pravične novčane naknade neimovinske štete koji se prema stajalištu sudske prakse dosuđuje za približno iste posljedice tjelesnih ozljeda i da ovlaštenje za primjenu pravnog standarda ne znači arbitrarno postupanje suda jer sud u primjeni pravnog standarda, radi izbjegavanja nejednakosti, kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, uvijek mora voditi računa i o objektivnim mjerilima – orijentacijskim kriterijima prihvaćenim u sudskoj praksi za utvrđivanje visine neimovinske štete te da je sama svrha Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda omogućavanje ujednačene primjene odredbi materijalnog prava, a koji cilj nije ispoštovan od strane prvostupanjskog suda i da je na taj način prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 19. stavka 2., članka 1046. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima.

2.3. Zaključno tuženik osporava odluku o parničnom trošku, navodi da su tužiteljici nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili joj sukladno Tarifi pripada naknada u manjem iznosu, nego je to prvostupanjski sud odmjerio i dosudio, pri čemu očito prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2.4. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti prvostupanjsku presudu i odluku o troškovima parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom i ne osporava te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 22. listopada 2020.

7. U žalbenoj dijelu postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade za povredu prava osobnosti preko iznosa od 3.629,31 eura.

8. U odnosu na sporne činjenice, prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđuje da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila višestruke tjelesne ozljede i psihotraumu i to: prijelom donjeg dijela goljenične kosti, otvorenu ranu glave, prijelom potkoljenice uključujući i nožni zglob, prijelom potkoljenice nespecificiranog dijela, višestruki prijelom potkoljenice, prijelom lateralnog maleola i otvorenu ranu vlasišta, zatim da su nakon provedenog adekvatnog liječenja, s ortopedsko traumatološkog motrišta zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma desne potkoljenice, s posljedičnim ograničenjem pokreta desnog gležnja u lakom stupnju, uz posljedične bolove prilikom i nakon opterećenja te ciruklatorne promjene u vidu oteklina donjeg dijela potkoljenice i gležnja, koje se javljaju prilikom i nakon opterećenja te nakon prisilnih položaja i da navedeno umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 10%, zatim da zbog posttraumatskog stresnog poremećaja tužiteljica u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% i da ukupna ocjena smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 13%, objedinjeno s kirurške i psihijatrijske strane.

8.1. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je liječenje tužiteljice je završeno dana 30. kolovoza 2022. i da je u štetnom događaju tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, da je u daljnjem tijeku postojao sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno (ozljeda i 3 operativna zahvata te ambulantno odstranjenje žice iz područja gležnja), srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju do tri mjeseca po stradavanju, zatim da je tužiteljica trpjela jake fizičke bolove u trajanju od 7 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dana ukupno, te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno, kao i da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

8.2 Dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti, prvostupanjski sud je cijenio jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, okolnost da je tužiteljica bila hospitalizirana i podvrgnuta operativnim zahvatima u tri navrata, uslijed čega je imala i daljnje neugodnosti i tegobe, postoperativni oporavak i fizikalnu terapiju te je cijenio okolnost trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice od 13%, kao i zaostalo naruženje u srednjem stupnju, uslijed ožiljaka koji su vidljivi naročito u ljetnim mjesecima, a opisani su u nalazu i mišljenju vještaka, te su vidljivi i na fotografijama dostavljenim u spis, a pri tome je uzeo u obzir i okolnost da se radi o osobi ženskog spola, srednje životne dobi, koja uslijed toga trpi neugodnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), članka 19. i članka 1046. ZOO-a, ocijenio osnovanom naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.625,31 eura, s obzirom da je prije podnošenja tužbe, tužiteljici isplaćen nesporni dio naknade štete u iznosu od 6.788,77 eura, od čega je za neimovinsku štetu isplaćen iznos od 6.370,69 eura, a za tuđu pomoć iznos od 418,08 eura. Pri odlučivanju o visini ove pravične naknade, prvostupanjski sud je vodio računa o jačini i trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom te je dosudio jedinstveni iznos naknade za neimovinsku štetu.

10. Tužiteljica je štetnom događaju u kojem je sudjelovala kao pješak, prelazeći pješački prijelaz, u kojem trenutku je uslijed neprilagođene brzine kretanja, u tužiteljicu udario motocikl, kojim je upravljao osiguranik tuženika i koji je pravomoćno presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 15 K-136/2021-2 od 13. srpnja 2021. proglašen krivim, zadobila višestruke teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama i vidljivim naruženjem srednjeg stupnja, zbog kojih je imala tri operacije, bila na više fizikalnih terapija te je pri liječenju, kao i za vrijeme oporavka i razgibavanja, trpjela bolove i brojne neugodnosti pa je tako imala postavljen vanjski fiksator na potkoljenicu, pri operaciji joj je u području fibule indicirana stabilizacija s intramedularnom konzervativnom žicom, kao i zaključana ploča za distalnu tibiju, bila je vezana za krevet i ovisna o tuđoj pomoći, koristila je štake, za vrijeme liječenja, kao i redovitih kontrola izlagala se brojnim radiološkim pregledima i zračenjima, zbog bolnosti je koristila analgetike, kao i lijekove zbog tjeskobe i nesanice te razvijenih strahova, a nakon više od godinu dana liječenja, u lokalnoj anesteziji su joj odstranjene žice te je izvršen operativni zahvat vađenja osteosintetskog materijala uslijed kojeg je utvrđeno puknuće glave jednog vijka koja je zasrala u kost pa je isti ostavljen u kosti, zatim su ponovno vršena previjanja, a nakon toga i ponovno odstranjivanje šavova. Liječenje tužiteljice s navedenim brojnim neugodnostima i zdravstvenim problemima trajalo je od 22. listopada 2020. do 30. kolovoza 2022. kada se stanje stabiliziralo.

11. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom i ne osporava, a koje proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da primjerena novčana naknada za povredu prava osobnosti tužiteljice iznosi 11.996,00 eura pa s obzirom da je tuženik tužiteljici po ovom osnovu isplatio nesporni iznos od 6.370,69 eura, osnovano je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio preostali iznos neimovinske štete od 5.625,31 eura. Prvostupanjski sud je vrednovao ukupnu težinu povrede prava osobnosti tužiteljice, dakle sve neugodnosti i probleme koje je imala tijekom liječenja, fizikalnih terapija, razgibavanja kod kuće i pri korištenju ortopedskih pomagala o kojima, uz utvrđene trajne posljedice i pretrpljene tjelesne i duševne boli te zaostalo naruženje, ovisi visina naknade neimovinske štete, a pri tome su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda, samo orijentacija u dosuđivanju pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u predmetnim kriterijima s obzirom da se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga žalba tuženika nije osnovana, a prvostupanjska presuda je pravilna i zakonita.

12. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku. Troškovi parničnog postupka dosuđeni su na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od od 17. studenog 2023., koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio nagradu po Tbr. 7/1 za sastav tužbe, zatim po Tbr 9/1. nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo o dokazima i određivao zadatak vještaku te za ročište za glavnu raspravu na kojem su se proveli svi dokazi i zaključila glavna rasprava te po Tbr. 8/1 nagradu za sastav očitovanja na odgovor na tužbu od 7. svibnja 2024. i za sastav podneska od 4. studenog 2024., kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga su pravilno parnični troškovi tužiteljice priznati u iznosu od 1.200,00 eura i PDV u iznosu od 300,00 eura, plaćeno vještačenje i pristup vještaka na ročište u iznosu od 500,00 eura te sudske pristojbe na tužbu i presudu, što sve ukupno iznosi 2.108,56 eura.

13. Iz svih navedenih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi.

14. Tuženik je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. te članka 155. ZPP-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

15. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna za žalbeni postupak.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak