REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1005/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 29. kolovoza 2025., poslovni broj: P-783/2023-44, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja BM, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, od 29. kolovoza 2025., poslovni broj: P- 783/2023-44.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o hipotekarnom kreditu od dana 11.04.2002. godine, zaključen između tužitelja BAJKOVEC DRAGUTINA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, ovjeren po javnom bilježniku Crnčec Jasenki iz Čakovca dana 11.04.2002. godine, broj ovjere OU- 398/02-01.

2. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju BAJKOVEC DRAGUTINU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju BAJKOVEC DRAGUTINU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do namirenja tuženika.”

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da iz presude prvostupanjskog suda nedvojbeno proizlazi da predmetni ugovor sadrži ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, da je sud temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi s člankom 1021. ZOO-a, da su bitni sastojci ugovora obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, da sud ne čini spornim kako su ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, te o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF, da izvedeni dokazi potkrjepljuju stajalište suda da su spomenute odredbe ugovora nedvojbeno ništetne, međutim da je sud propustio analizirati predstavljaju li te odredbe bitne odredbe ugovora, da nije sporno da glavnica kredita u valuti chf predstavlja predmet kredita, dok kamata predstavlja cijenu kredita, da prosječni potrošač nije mogao predvidjeti kretanje visine kamatne stope obzirom da se ista mijenjala samovoljom banke, niti je mogao znati visinu dugovane glavnice obzirom na drastičan porast tečaja chf u odnosu na kunu, pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u točki 23. obrazloženja pobijane presude. Nadalje se tužitelj poziva na sudsku praksu sudova u RH vezanu za kredite u valuti CHF, kao i na praksu Suda EU koja se odnosi na kredite u valuti CHF i tečajni rizik, vezano uz Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, ističući situacije u kojima je ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF.

2.2. Obzirom da pobijanu presudu smatra nezakonitom, pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba usvoji na način da se pobijana presuda preinači tako da se predmetni ugovor proglasni ništetnim u cijelosti, uz obvezu tuženika da mu naknadi parnični trošak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV, u iznosu od 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o hipotekarnom kreditu od 11. travnja 2002. zaključenog između parničnih stranaka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj: 51401320, sklopljenog 11. travnja 2002. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je ništetna ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kao bitnog elementa ugovora, zbog čega smatra da je ugovor ništetan u cijelosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, 11. travnja 2002. sklopljen predmetni nenamjenski ugovor o hipotekarnom kreditu broj: 51401320, za iznos kredita od 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena kamatna stopa od 9,98% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima,

- da je ugovoren rok otplate 180 mjeseci, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR, tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,

- da u konkretnom slučaju sud nije vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno za pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su tužene banke ugovaranjem kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope prema jednostranim odlukama banaka, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupale protivno tada važećim odredbama Zakona o zašiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, zbog čega su navedene ugovorne odredbe nepoštene odnosno ništetne.

8. Dakle, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu, nema direktan učinak u ovom sporu, budući da se obvezujući učinak te presude sukladno čl. 502.c ZPP-a odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kojima je glavnica ugovorena u valuti eure, pa stoga sud u ovom postupku u kojem je predmet spora ništetnost ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u euru, nije vezan za ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, koja je utvrđena presudom donesenom u kolektivnom sporu.

9. Prije svega valja navesti da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; - dalje ZZP/03) koji je na snazi od 8. lipnja 2003., a stupio je snagu 16. rujna 2003., jer je u ovome slučaju ugovor o kreditu zaključen prije stupanja na snagu tog Zakona, odnosno 11. travnja 2002.

9.1. Također je bitno navesti da žalitelj neosnovano u žalbi navodi da iz presude prvostupanjskog suda nedvojbeno proizlazi da predmetni ugovor sadrži ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli (zbog valutne klauzule nije niti podnio tužbu), jer to nije točno i sud isto nije utvrdio, posebno ne na nedvojbeni način, a neosnovano navodi i da je glavnica kredita vezana za valutu CHF koja da predstavlja predmet kredita te da kao potrošač nije mogao znati visinu dugovane glavnice obzirom na drastičan porast tečaja CHF u odnosu na kunu, to zbog činjenice što je predmetni kredit vezan za valutu eura (a ne za CHF), slijedom čega odluke Suda EU i županijskih sudova RH, na koje se žalitelj poziva u žalbi, nisu od značaja za odlučivanje o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

9.2. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ispitao konkretni slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, zaključujući da neovisno o tome je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu nepoštena odnosno ništetna, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno je li uslijed eventualne ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi određene na temelju jednostrane odluke tuženika, posljedično tome bio ništetan cijeli ugovor o kreditu, jer tužitelj ustraje u tvrdnji da su navedene odredbe ugovora bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

11. Prema mišljenju ovog suda, eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, protivno stavu tužitelja, ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

12. U konkretnom slučaju banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedeni iznos kredita u valuti eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za eur tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, te nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način, kao niti da je visina anuiteta ovisila o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

13. Kako u predmetnom slučaju tužitelj nije podnio tužbu zbog ništetnosti valutne klauzule, već zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, treba obrazložiti samo je li uslijed eventualne ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetan cijeli ugovor o kreditu.

14. Prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; - dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.1. Prema odredbi članka 324. stavka 1. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. istog članka propisao da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14.2. Nadalje odredbom članka 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14.3. Prema odredbi članka 1022. stavka 1. ZOO-a, ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, a stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

15. Podredno se napominje, obzirom da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe ZZP/03 (jer je predmetni ugovor zaključen 2002.), ali je važio u vrijeme otplate kredita, da je i tim Zakonom regulirano pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, na način da će i dalje egzistirati ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti kreditoru, što znači da niti ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora u cijelosti, jer uklanjanjem odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

16. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. ZOO u vezi s člankom 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Činjenica je da su odredbe kojima je ugovorena kamatna stopa, vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle samo uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, a eventualna ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe.

17. Stoga predmetni ugovor o kreditu, čak i kada bi bile ništetne sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 322. stavka 1. i 324. stavka 1. u vezi s člankom 2021. ZOO-a, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, ocijenio neosnovanim.

18. Iako Direktive EU u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu imale izravan učinak u RH, potrebno ih je uzeti u obzir kao smjernice, tako da suprotno žalbenim navodima tužitelja, tumačenje prvostupanjskog suda nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je iznio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (CM protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, CLI:EU:C:201:207), predmetu broj C-932/19 (JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt.,ECLI:EU:C:2021:673), predmetu C-19/20 (I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., ECLI:EU:C:2021:341) i predmetu C-453/10 (B i C, EU:C2012:144) iz kojih proizlazi da su u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala.

18.1. Osim toga, valja navesti i da države članice EU imaju na osnovi članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ, obvezu osigurati da nepoštene odredbe ne obvezuju potrošača, da ugovor ostaje na snazi bez nepoštenih odredbi, a ako je to prema nacionalnom pravu moguće i restituciju potrošača, što znači da se mogućnost ostavljanja na snazi ugovora (bez nepoštenih ugovornih odredbi) procjenjuje prema odredbama nacionalnog prava. Obzirom na to da u skladu s člankom 267. UFEU- a, Sud Europske unije nije nadležan za tumačenje nacionalnog prava, to je ocjena mogućnosti ostavljanja na snazi ugovora (bez nepoštenih ugovornih odredbi) u skladu s odredbama nacionalnog prava, isključivo na nacionalnim sudovima.

18.2. Valja istaći i da bi eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu došlo do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu „pacta sund servanda“ i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti.

19. Obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 9,98%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 9,98%, sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam promjene kamatne stope, jer nije dovedena u pitanje prava volja stranaka da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa.

20. Slijedom navedenog, a primjenom mjerodavnih odredbi nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj sud ocjenjuje da bi i slučaju eventualnog utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, bila moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da eventualno nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, osobito kada postoji pravo potrošača na povrat koristi koju je banka stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe, te da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između prava i obveza potrošača i banke kao trgovca.

20.1. Međutim, obzirom da se u konkretnom slučaju početno ugovorena kamatna stopa nije mijenjala od sklapanja ugovora o kreditu do prijenosa na potpuno dospjela potraživanja 31. ožujka 2005., dakle da obzirom na kamatu nije bilo preplaćenog iznosa, to nema osnove niti za utvrđenje djelomične ništetnosti odnosno ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose samo na promjenjivu kamatnu stopu.

21. Stoga tužitelj neosnovano prigovora pravilnom zaključku prvostupanjskog suda pod točkom 23. obrazloženja pobijane presude.

22. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP- a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

23. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP- a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

23.1. Odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tuženiku je osnovano dosuđen trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

24. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod,19. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak