REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-20/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SZ iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Brdarević, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 10. siječnja 2024., poslovni broj: P Ob-33/2016, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika TZ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 10. siječnja 2024., poslovni broj: P Ob-33/2016, u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

“I Tuženik TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je s osnova bračne stečevine tužiteljici SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti iznos od 156.466,76 kn odnosno 20.766,70 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. od 10. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II Tužiteljica SZ odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 29.233,30 Eura.

III Nalaže se tužiteljici SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije [adresa]), da tuženiku EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.400,00 kn odnosno 1.380,31 Eur, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I izreke, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi ponavlja navode već iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, te analizira iskaze svjedoka. Navodi i da je iz svojih vlastitih sredstava kupio predmetni poslovni prostor, te ulagao u uređenje kuće u [adresa]. Smatra da mu tužiteljica želi uzeti njegovu vlastitu imovinu, te da je prvostupanjski sud unatoč iskazima svjedoka poklonio u cijelosti vjeru iskazu tužiteljice, te da nije jasno temeljem kojih dokaza sud zaključuje da se radi o zajedničkim sredstvima njega i tužiteljice, slijedom čega zaključuje da je pri donošenju odluke došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi da su nejasni i proturječni, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika s iskazima i samih tih zapisnika, te da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.2. Predlaže da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi u cijelosti navodima žalbe navodeći da su isti paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka, te ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka.

3.1. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na žalbu, ali ne navodi u kojem iznosu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 264. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15; - dalje ObZ). Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, dakle na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene su sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te nije nerazumljiva, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku sa sadržajem danih iskaza, pa se presuda može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika.

5.2. Činjenica što tuženik osporava odnosno problematizira zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužiteljici s osnova postavljenog obveznopravnog zahtjeva zbog ulaganja bračne stečevine u vlastitu imovinu tuženika, ne pripada pravo na dosuđeni iznos, ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva utvrđenim činjeničnim stanjem, ali suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te će osnovanost tih žalbenih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

5.2.1. Prethodno navedeno valja obrazložiti time da sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavka 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za donesenu presudu nije zadovoljan i što smatra da je na temelju provedenih dokaza valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim, ne može imati značaj nezakonitog i pristranog postupanja suda.

5.3. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude, suprotno žalbenim navodima tuženika, ocijenio okolnosti na koje je isti ukazivao tijekom postupka, a ponavlja ih i u svojoj žalbi, sud je svoju ocjenu tih činjenica valjano obrazložio, a nezadovoljstvo tuženika izvedenom ocjenom tih dokaza, kao i činjenicom da sud nije poklonio vjeru njegovom iskazu u pogledu obima i vrijednosti ulaganja tužiteljice u njegovu vlastitu imovinu, već je vjeru poklonio iskazu tužiteljice obzirom da istinitost njezinog iskaza proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, ne čini činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđenim. Stoga, činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

5.4. Iako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), umjesto ispravno na odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15), koji je mjerodavan jer je vrijedio u vrijeme ulaganja u uređenje kuće u [adresa] (prema iskazu tužiteljice radovi su trajali od 2006. do 2010., a prema navodima tuženika radovi su započeli 2005./2006.), a u vrijeme kupnje poslovnog prostora u Zagrebu (1997.), mjerodavno pravo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva predstavlja ranije važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjivao u vrijeme stjecanja te nekretnine („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98; - dalje ZBPO), isto nije od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15; - dalje ObZ/03) i ZBPO-a, trebalo jednako odlučiti, pri čemu valja navesti i da se u oba navedena Obiteljska zakona, institut bračne stečevine definira na jednak način, pa je vezano uz pogrešnu primjenu materijalnog prava ovaj sud odlučio primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje osnovanosti obveznopravnog zahtjeva tužiteljice na ime ulaganja bračne stečevine u vlastitu imovinu tuženika, odnosno konkretno jesu li parnične stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice imovinu u vrijednosti od 41.533,42 eura, koja se odnosi na ulaganja u uređenje kuće u [adresa] i kupnju poslovnog prostora u Zagrebu, te pripada li tužiteljici polovina te vrijednosti, odnosno dosuđeni iznos od 20.766,70 eura.

8. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su parnične stranke zaključile brak 13. svibnja 1995., koji je razveden pravomoćnom sudskom odlukom donesenom 2020.,

- da je tuženik prije zaključenja braka, tj. 25. svibnja 1991., kupio predmetnu nekretninu u [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sastojeću od čkbr. [katastarska čestica] od čega kuća površine 84 m2 i dvor. površine 449 m2, koju kuću je 1989. „stavio pod krov“, te da je u vrijeme zaključenja braka, prizemlje bilo podobno za stanovanje, da je osim prizemlja bio uređen i podrum, dok potkrovlje odnosno gornja etaža nije bila u funkciji stanovanja, te da su se stranke po zaključenja braka uselile u prizemlje kuće, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ta nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tuženika,

- da je za vrijeme trajanja braka, tuženik kao kupac sa Industrogradnjom d.d. Zagreb kao prodavateljem, zaključio 3. prosinca 1997., ugovor o kupoprodaji broj 97/0811/01, temeljem kojeg je kupljen poslovni prostor u Zagrebu, odnosno poslovni prostor u poslovnoj građevini HORVAĆANSKA-SELSKA OBJEKAT "3" izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; objekt: PO HORVAĆANSKA 3; tip prostora:

POSL.PROST-lokal; broj: 0097; Ul. 3.; Kat.: prizem.; površine 9,57 m2, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 136.842,59 kn, što preračunato iznosi 18.162,13 eura,

- da su parnične stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički izvodili građevinske i druge radove u potkrovlju kuće i osposobili ga za stanovanje, kao i radove vanjskog uređenja kuće i dvorišta, te izgradnje terase i da su dodatno uredili prizemlje kuće, koji radovi su prema iskazu tužiteljice trajali od 2006. do 2010., a prema navodima tuženika započeli su 2005./2006., pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je na taj način tužiteljica ulagala u vlastitu imovinu tuženika, što joj daje pravo na obveznopravni zahtjev s osnova ulaganja bračne stečevine u vlastitu imovinu tuženika,

- da je prvostupanjski sud 1. listopada 2019., izvršio očevid na licu mjesta u [adresa], uz sudjelovanje građevinskog vještaka CZ, dipl.ing., kojom prilikom su u svrhu dokazivanja stranke saslušane, nakon čega je vještak sukladno zadatku vještačenja izradio nalaz i mišljenje u dvije varijante i to prvu varijantu prema iskazu tužiteljice i navodima iz njezinih podnesaka od 6. listopada 2016., 19. prosinca 2019. i 2. listopada 2020., te drugu varijantu prema iskazu tuženika i navodima iz njegovog podneska od 10. veljače 2020.,

- da prema prvoj varijanti vještačkog nalaza procijenjena građevinska vrijednost ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice, uzimajući u obzir stupanj uređenosti i opremljenosti utvrđen prilikom očevida, iznosi 176.090,97 kn (208,52 m2 x 844,48 kn/m2), što preračunato u valutu eura iznosi 23.371,29 eura,

- da prema drugoj varijanti vještačkog nalaza procijenjena građevinska vrijednost ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice, uzimajući u obzir stupanj uređenosti opremljenosti utvrđen prilikom očevida, iznosi 66.034,11 kn (208,52 m2 x 316,68 kn/m2), što preračunato u valutu eura iznosi 8.764,23 eura),

- da je vještak na ročištu održanom 16. lipnja 2021., usmeno iznio nalaz i mišljenje i očitovao se na istaknute prigovore, nakon čega parnične stranke nisu imale primjedbi na vještačenje, a sud mu je pravilno poklonio vjeru jer je sačinjeno u skladu s pravilima struke,

- da je prvostupanjski sud prihvatio prvu varijantu izračuna sačinjenu prema kazivanju tužiteljice, što je obrazložio činjenicom da su i svjedoci JZ, sestra tuženika, te BZ, sin parničnih stranaka, potvrdili kao točne navode iz iskaza tužiteljice, slijedom čega je utvrdio da tužiteljici s osnova bračne stečevine na ima ulaganja na nekretnini u [adresa], pripada polovina od procijenjene vrijednosti ulaganja odnosno iznos od 11.685,64 eura, koje utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj sud,

- da su parnične stranke tijekom trajanja bračne zajednice, oboje konstantno bili zaposleni i to tužiteljica koja je radila u Plivi, a tuženik radeći prvo u obrtu vl. UZ, potome u Autoturistu, zatim u ZET-u, te da je napose otvorio obrt kao autoprijevoznik i bio vlasnik jednog autobusa, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice kontinuirano svojim prihodima financijski doprinosili bračnoj stečevini,

- da je tužiteljica osim što je bila zaposlena u Plivi i redovno ostvarivala prihod od plaća, vodila brigu o domaćinstvu i uz sve to i brigu oko odgoja i podizanja troje zajedničke djece, pa je uzimajući u obzir sve te činjenice prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici s osnova bračne stečevine, pripada i polovina vrijednosti odnosno polovina isplaćene kupoprodajne cijene za poslovni prostor u Zagrebu, što iznosi 9.081,07 eura, koje utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj sud,

- da je slijedom navedenog pobijanom presudom naloženo tuženiku da tužiteljici s osnova bračne stečevine isplati ukupan iznos od 20.766,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su on i tužiteljica otplaćivali dug vezan za kupnju apartmana u Crikvenici, a zbog kupnje autobusa spominje i dug od 35.000,00 eura, što također ukazuje da su radom za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički stjecali imovinu.

9. Člankom 248. ObZ/03 koji se primjenjivao u vrijeme ulaganja u uređenje nekretnine u [adresa] (a ne člankom 36. koji navodi prvostupanjski sud), propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je člankom 249. stavka 1. istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakom dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, a stavkom 2. da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

9.1. Člankom 253. stavka 1. ObZ/03 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

10. Člankom 271. (član 277.) ZBPO-a koji se primjenjivao u vrijeme kupnje poslovnog prostora u Zagrebu, bilo je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, dok je člankom 281. (član 283) istog Zakona, stavkom 1. propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a stavkom 2. da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

11. U smislu spomenutih zakonskih odredaba, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

12. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili, prema odredbama ObZ/03.

12.1. Bračna stečevina je dakle imovina koja je stečena radom tijekom bračne zajednice pod kojim se smatra djelatnost bračnih drugova gdje oni ostvaruju prihode odnosno, pridonose povećanju svoje imovine što su primjerice prihodi ostvareni na temelju ugovora o radu, ugovora o djelu, prihodi iz obrta, poslova u domaćinstvu i poljoprivredi ili potječe iz takve imovine.

12.2. Radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji (presumptio iuris et de iure), koja je u naš pravni sustav uvedena odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98) koji se počeo primjenjivati 1. srpnja 1999., slijedom čega se u konkretnom slučaju ne utvrđuje doprinos tužiteljice zbog ulaganja u vlastitu imovinu tuženika u [adresa] već tužiteljici automatski pripada polovina vrijednosti ulaganja u tu nekretninu, kako je pravilno i odlučio prvostupanjski sud.

13. Ova neoboriva pretpostavka o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a ne i imovinu koja je kupljena odnosno pribavljena za vrijeme trajanja bračne zajednice vlastitom imovinom bračnog druga. Dakle s druge pak strane, vlastita (ili posebna) imovina je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka (zbog koje činjenice je tužiteljica pravilno postavila obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev) ili ona koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na drugom pravnom temelju, a ne radom.

14. Ovdje valja istaći da je teret iznošenja i dokazivanja činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve na tužiteljici, jednako kao što je na tuženiku teret iznošenja činjenica i dokazivanja tvrdnji kojima se pobijaju navodi i dokazi protivnika, kako je to propisano odredbom članka 219. stavaka 1. ZPP-a.

14.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala kako svojim iskazom tako i iskazima svjedoka činjenicu i obim ulaganja u vlastitu imovinu tuženika, vrijednost kojega je pravilno procijenjena građevinskim vještačenjem, a osim za nekretnine u [adresa], nije potvrdila postojanje neke druge vlastite imovine tuženika.

15.1. Iako tuženik u žalbi navodi da mu tužiteljica želi uzeti njegovu vlastitu imovinu, koja se odnosi na iznos od 45.000,00 DEM koje mu je na ime pozajmice vratio MZ, na iznos od 24.000,00 DEM od najma podruma u kući u razdoblju od 1994. do 1999. tvrtki DIV d.o.o. iz Samobora, na iznos od 30.000,00 DEM od prodaje nasljedstva, obiteljske kuće u [adresa], te svih alata i strojeva, i na građu (drvo) za izradu potkrovlja, nadstrešnice i stepenica, te tvrdnje tijekom postupka tuženik nije dokazao, pa ih primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud nije niti trebao uzeti u obzir prilikom donošenja pobijane odluke.

15.1.1. Naime, MZ, saslušan je u ovom postupku kao svjedok, te svojim iskazom nije potvrdio da bi tuženiku na ime pozajmice vratio iznos od 45.000,00 DEM, niti jedan od saslušanih svjedoka, nisu potvrdili da bi tuženik od najma podruma u kući u razdoblju od 1994. do 1999. tvrtki DIV d.o.o. iz Samobora stekao iznos od upravo 24.000,00 DEM, a isto se odnosi i na iznos od 30.000,00 DEM od prodaje nasljedstva, obiteljske kuće u [adresa], te alata i strojeva, niti je tuženik te činjenice potkrijepio materijalnim dokazima. To što iz iskaza nekih od svjedoka proizlazi da je tuženik prilikom radova na renoviranju i nadogradnji kuće u [adresa] koristio „drvo iz rodnog kraja“, ne dokazuje niti vrstu, niti količinu, pa tako niti vrijednost tog drveta. Isto tako, iako je nesporno da je tuženik kao nasljednik svog pok. brata koji je preminuo 1991., preuzeo obvezu uzdržavanja sada pok. S T, koja je zbog neizvršavanja obveza prema njoj, 1996. tražila sudski raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji postupak je vođen kod Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem: P-425/1996, a okončan na način da je ugovor raskinut, a tuženik 1997. isplaćen sa iznosom od 15.000,00 DEM, navedeno ne dokazuje tvrdnju tuženika da je taj iznos novca, iako isti predstavlja njegovu vlastitu imovinu, zaista iskoristio za kupnju poslovnog prostora u Zagrebu, jer niti tu činjenicu nije dokazao bilo materijalnim bilo personalnim dokazima, a njegovom iskazu sud upravo zbog nije poklonio vjeru.

16. Kako bi se mogla točno utvrditi jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine ObZ/03 je regulirao mogućnost ugovornog uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova i odredio da bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a ako nisu sklopili takav ugovor, bračni drugovi imaju i mogućnost tijekom trajanja braka ili nakon njegova prestanka također sporazumno urediti svoje imovinskopravne odnose sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine gdje će bračni drugovi također utvrditi i između ostalog, koja imovina predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu bračnih drugova.

16.1. Između stranaka nije sporno da nisu sklopili bračni ugovor niti sporazum, prije, tijekom bračne zajednice niti nakon njezina prestanka, kao prvu pretpostavku da bi postojala jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine.

17. Vezano za navode tuženika koji se odnose na eventualnu otplatu dugova koje je po prestanku bračne zajednice vršio ili i dalje on vrši, valja navesti da je odredbom članka 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO), propisano da kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima, a odredbom članka 94. ZOO-a, da ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku, a to u konkretnom slučaju iz razloga što se radi o teretu bračne stečevine, tako da ispunjenjem obveze po tuženiku (isplatom vjerovniku) teret bračne stečevine postaje dug bračne stečevine, pa tuženik ima mogućnost od tužiteljice tražiiti povrat polovice eventualno otplaćenog iznosa dugova, koji predstavlja njenu obvezu.

18. Slijedom svega iznijetog, zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici s osnova bračne stečevine pripada dosuđeni iznos i da je suvlasnički udio stranaka jednak, ima osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud pravilno cijenio i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da su neosnovani žalbeni razlozi tuženika, pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa stavkom 2. istog članka, žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

19. Odluku o parničnom trošku, tuženik žalbom ne pobija.

20. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom, a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan u ovom žalbenom postupku, pri čemu se tužiteljici ukazuje da je sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što je ona propustila učiniti.

Slavonski Brod, 19. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak