REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2718/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO "MEDVJED" RAKOVICA, Rakovica, Jelov Klanac 211c, OIB: 63339166682, kojeg zastupa punomoćnik David Franjković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, 22694857747, naknaditi tužitelju LOVAČKO DRUŠTVO "MEDVJED" RAKOVICA, Rakovica, Jelov Klanac 211c, OIB: 63339166682, iznos od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2024. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.098,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 10. studenoga 2021., oko 2.50 sati, u mjestu Grabovac, Općina Rakovica, dogodila prometna nezgoda. U prometnoj nezgodi je sudjelovao vozač ĆB, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Vozilo je bilo u vlasništvu CB. Nezgodu je uzrokovala divljač (srnjak) koja je istrčala na kolnik i uginula na mjestu događaja. Tuženik upravlja prostorom loviša IV/148-Grabovac. Vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod Croatia osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti s ugovorenim djelomičnim kasko pokrićem za slučaju sudara sa životinjama. Croatia osiguranje d.d. je svom osiguraniku isplatila osigurninu u iznosu od 2.434,67 EUR, nakon čega je pokrenula postupak radi naknade štete protiv tužitelja. Taj postupak završen je u korist Croatia osiguranje d.d. presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1450/24 od 11. travnja 2023. Croatia osiguranje d.d. zatražila je regresnu isplatu štete od tuženika, a tuženik je zahtjev za naknadu štete odbio. Po pravomoćnoj presudu isplaćen je iznos od 2.434,67 EUR na ime glavnice i iznos od 65,33 EUR na troškove postupka. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi iznos od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti. Navodi da je nastupila zastara. Tuženik ne upravlja lovištem. Osporava nastanak štetnog događaja. Osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnov i visinu. Poziva se na čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Objašnjava da je Zakon o lovstvu specijalni propis. Navodi da treba primijeniti Zakon o cestama. Ističe prigovor isključive odgovornosti krivnje treće osobe, a to je pravna osoba koja upravlja cestama na tom području. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

3. Tužitelj u podnesku od 28. travnja 2025. navodi da zastara počinje teći prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Stoga se poziva na čl. 234. st. 1. Nije bitno je li u trenutku nastanka štetnog događaja provođen lov.

Osporava odgovornost, odnosno suodgovornost vozača.

4. Prvenstveno valja navesti da neosnovano tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Nadležnost suda proizlazi iz čl. 34.b t. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), suprotno osporavanju tuženika.

5. Tijekom postupka sud je pročitao tužbu tužitelja Croatia osiguranje d.d. protiv tuženika, podnesenu na ovaj sud 17. svibnja 2023. (listovi 7. – 11. spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. od 8. rujna 2022. (list 12. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 15. spisa), potvrdu MUP-a, PU karlovačka, PP Slunj od 7. prosinca 2021. (listovi 18. – 20. spisa), nalog o isplati i nalog za doznaku te izjavu o prijeboju (listovi 21. - 23. spisa), prijave štete za oštećenje (listovi 26. i 27. spisa), prometnu dozvolu (listovi 28. spisa), vozačku dozvolu (list 29. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 30. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1062/2023-4 od 22. svibnja 2023. (listovi 34. – 36. spisa), presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1062/2023- 5 od 1. prosinca 2023. (listovi 37. -39. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (listovi 42. i 43. spisa), uvjete za osiguranje automobilskog kaska (listovi 52. – 58. spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 59. spisa), uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (listovi 60. – 68. spisa), izvješće o provođenju lovnih aktivnosti L.D. " Ć" [adresa] na dan 10. studenoga 2011. (listovi 137.- 141. spisa), presliku spisa MUP-a, PU karlovačka, PP Slunj (listovi 143. – 147. spisa), saslušao svjedoka ĆB (listovi 154. i 155. spisa), svjedoka KB (listovi 155. i 156. spisa), svjedoka OB (listovi 183. i 184. spisa) te pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o. od 8. rujna 2025.

(listovi 170. – 174. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 28. studenoga 2025. (list 184. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tako sud nije provodio dokazni prijedlog pribave podataka od Općine Rakovica tko je zadužen za održavanje ceste. Ovo stoga jer se postupak u ovom predmetu vodi protiv osiguravatelja lovačkog društva, a ne protiv upravitelja ceste. Sud nije provodio ni vještačenje po vještaku za lovstvo. Navedeni dokazni prijedlog sud nije provodio iz razloga što je sudio u postupku na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO), što će biti dodatno obrazloženo.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju odredbe iz čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 2.500,00 EUR (2.434,67 EUR na ime glavnice i 65,33 EUR na ime troškova postupka), koji je iznos isplaćen Croatia osiguranju d.d., kao osiguravatelju oštećenog vozila, s kojim je Croatia osiguranje d.d. imalo sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti s ugovorenim djelomičnim kasko pokrićem za slučaj sudara sa životinjama.

9. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu te da je tuženik osiguravao tužiteljevu izvanugovornu odgovornost za nastanak štete od divljači u vrijeme štetnog događaja. Nije sporno da je tužitelj isplatio Croatia osiguranju d.d. iznos glavnice od 2.434,67 EUR i iznos troškova postupka od 65,33 EUR, odnosno ukupno 2.500,00 EUR.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnov, odgovornost, dinamika nastanka štetnog događaja, visina i zastara.

11. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

13. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Uvidom u tužbu tužitelja Croatia osiguranje d.d. protiv tuženika, podnesenu na ovaj sud 17. svibnja 2023. (listovi 7. – 11. spisa) vidljivo je da je Croatia osiguranje d.d. tužilo tuženika, kao lovoovlaštenika radi štetnog događaja koji se dogodio 10. studenoag 2021., u 2.50 sati, u mjestu Grabovac, Općina Rakovica, kada je vozilo, reg. oznaka [registarska oznaka] naletjelo na divljač srnu. Postupak se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-1062/2023. Iz činjeničnog supstrata tužbe od 17. svibnja 2023. i činjeničnog supstrata tužbe u ovom predmetu proizlazi da se radi o istim štetnim događajima. Tužbom u predmetu P-1062/2023 Croatia osiguranje d.d. je od tuženika tražila isplatu 2.434,67 EUR sa zateznim kamatama kao i troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

15. Dopisom Croatia osiguranja d.d. od 8. rujna 2022. (list 12. spisa) pozvan je tužitelj isplatiti iznos od 2.434,67 EUR / 18.344,00 kn na ime štete nastale na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] zbog naleta na divljač 10. studenoga 2021.

16. Dopisima tuženika od 10. studenoga 2021. odbijen je zahtjev Croatia osiguranje d.d. za isplatu naknade štete (listovi 13. i 14. spisa).

17. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU karlovačka, PP Slunj od 7. prosinca 2021. (listovi 18. – 20. spisa) vidljivo je da se dana 10. studenoga 2021., u 2.50, u mjestu Grabovac, Općina Rakovica, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao vozač ĆB, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te mu je na kolnik istrčala divljač (srna). Vidljivo je da vozač nije mogao izbjeći nalet te da je udario u divljač koja je odbačena te uginula na mjestu događaja. Na vozilu je nastala imovinska šteta. Na vozilu su bili tragovi dlake divljači. Na lice mjesta izašao je predsjednik lovačkog društva OB i preuzeo divljač. Vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Nije vidljivo da je vozaču izdan obvezni prekršajni nalog, naplaćena novčana kazna i/ili pokrenut prekršajni postupak.

18. Uvidom u nalog o isplati i nalog za doznaku te izjavu o prijeboju (listovi 21. -23. spisa) vidljivo je da je Croatia osiguranje d.d. izjavila prijeboj svom osiguraniku UB za iznos od 2.407,99 EUR / 18.143,00 kn 15. prosinca 2021.

19. Iz prijave štete za oštećenje na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] vidljivo je da je podnositelj odštetnog zahtjeva vlasnik vozila i osiguranik Croatia osiguranje d.d. KB koji je opisao da je vozač ĆB naletio na divljač (srnjak) – listovi 26. i 27. spisa.

20. Presudom zbog ogluhe ovog suda, posl. br. P-1062/23-5 od 1. prosinca 2023. (listovi 37. – 39. spisa) naloženo je tuženiku, ovdje tužitelju, naknaditi tužitelju u tom postupku Croatia osiguranje d.d. iznos od 2.434,67 EUR sa zateznim kamatama kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 70,80 EUR / 533,44 kn sa zateznim kamatama.

21. Protiv navedene presude od 1. prosinca 2023. žalbu je podnio tuženik, u ovom postupku tužitelj (listovi 40. i 41. spisa).

22. Odlučujući o žalbi tuženika, u ovom predmetu tužitelja, protiv presude ovog suda od 1. prosinca 2023., Visoki trgovački sud RH donio je presudu, posl. br. Pž- 1450/24-2 od 11. travnja 2024. kojom je odbio žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrdu presudu zbog ogluhe ovog suda od 1. prosinca 2023. (listovi 44. – 47. spisa).

23. Stoga je presuda zbog ogluhe ovog suda, posl. br. P-1062/23-5 od 1. prosinca 2023. postala pravomoćna 11. travnja 2024. i ovršna 18. svibnja 2024. (list 48. spisa).

24. Iz potvrda o plaćanju vidljivo je da je tužitelj platio croatia osiguranju d.d. iznos od 1.500,00 EUR i iznos od 1.000,00 EUR 30. kolovoza 2024., sve po presudi ovog suda, posl. br. P-1062/2023 (listovi 69. i 70. spisa).

25. Uvidom u izvješće o provođenju lovnih aktivnosti tužitelja na dan 10. studenog 2021. (list 137. spisa) nije vidljivo da su provođene lovne aktivnosti na dan štetnog događaja u lovištu na kojem je došlo do udara u srnu. Navedeno potvrđuje i kalendar skupnih lovova za lovnu sezonu 2021./2022. (listovi 139. i 140. spisa), kao i dopuštenja za lov (list 141. spisa).

26. Potvrdom o podrijetlu divljači i njezinih dijelova br. 171975 (list 138. spisa) vidljivo je da je na dan štetnog događaja evidentirana srna od 24 kg, što potvrđuje zapisnik o očevidu te saslušani vozač i suvozač koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi.

27. Svjedok, vozač vozila, reg. oznaka [registarska oznaka], ĆB, saslušan na glavnoj raspravi 9. lipnja 2025. (listovi 154. i 155. spisa) naveo je da je izašao iz zavoja na ravni dio ceste i tu je u njegovo vozilo udarila srna. Vozio je 70 – 80 km/h. Dopušteno je 80 ili 90 km/h. C je prvi puta uočio u trenutku kada je udarila u vozilo. Nema rasvjete. Kočio je. Nenaseljeno je područje. Protiv njega nije vođen prekršajni postupak, nije platio novčanu kaznu.

28. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao svjedoka KB (listovi 155. i 156. spisa) koji je naveo da da je bio suvozač kada se dogodila nezgoda. Vozač je vozio 70 km/h. Dopušteno je 80 km/h. mjesto je na ravnom dijelu, nakon izlaska iz zavoja. Misli da je srna preskočila ogradu. Srna je uginula nakon udara. Vozač je stigao minimalno kočiti. Protiv vozača nije vođen prekršajni postupak, nije platio kaznu. I inače se tu događaju takvi događaji.

29. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su iskazivali suglasno jedan drugome i ispravama u spisu, kao i provedenom vještačenju. Sud je iskaze nije prihvatio samo u dijelu prometnih znakova na cesti, a što nije od utjecaja na konkretan spor.

30. Radi odlučnih činjenica utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, kao i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode te visine štete, sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, koji je sačinio nalaz i mišljenje od 8. rujna 2025. (listovi 170. - 174. spisa) iz kojeg proizlazi da je vozilo svjedoka KB svojim prednjim, desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu svjedoka KB s desne strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila svjedoka KB, nalazilo se na desnoj polovini kolnika udaljeno od desnog ruba kolnika oko 0,5-1 m. Brzina kretanja vozila svjedoka KB neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskaznih 70-80 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane divljači vozilo svjedoka KB nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 2,9 m pa da je svjedok KB tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 48 m dok je na raspolaganju imao put od samo 2,9 m. U smjeru kretanja vozila svjedoka KB oko 300 m prije mjesta naleta nalazi se prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila ograničena općim načelom izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Visina potpune ili totalne štete na vozilu svjedoka KB kao posljedica predmetnog štetnog događaja iznosi 3.066,84 EUR.

31. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovor i primjedbi, a kao je i sudu sve bilo jasno, tako primjenom čl. 492.c st. 3. ZPP-a nije pozivao vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer je sačinjen jasno, obrazloženo i detaljno dok istovremeno stranke nisu imale prigovore na pisani nalaz i mišljenje.

33. Stoga je sud iz provedenih dokaza i to: uvidom u isprave, saslušanjem svjedoka i prometnim vještačenjem, utvrdio da je vozač vozila, reg. oznaka [registarska oznaka], naletio na divljač (srnjaka) koji je od udara odbačen te je na uginuo na licu mjesta. Nadalje, Sud je, također, iz navedenih dokaza utvrdio da vozač kretao 70 – 80 km/h, a da je dopuštena brzina kretanja 90 km/h. Ujedno je cesta označena prometnim znakom "divljač na cesti" te se radi o ravnoj dionici ceste, nakon izlaska iz zavoja. Sud nije provedenih dokaza nije mogao utvrditi (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221a. ZPP-a) da je vozač uzrokovao i/ili doprinio nastanku štetnog događaja. Ovo stoga jer je vozio unutar dozvoljene brzine kretanja na predmetnoj dionici ceste. Dapače, čak i u slučaju da je vozač pravovremeno reagirao kočenjem u trenutku započinjanja prelaska preko ceste od strane divljači, to vozač ne bi uspio kočenjem spriječiti nastanak štetnog događaja. Stoga je sud zaključio da je do štetnog događaja došlo zato što je divljač (srnjak) izletio na cestu kojom uobičajeno prometuju vozila. Nadalje, sud je utvrdio da je nastala šteta upravo u iznosu koji je tužitelj isplatio osiguravatelju oštećenog vozila Croatia osiguranje d.d., po pravomoćnoj presudi zbog ogluhe, a koja se sastoji od glavnice u iznosu od 2.434,67 EUR i troškova u plaćenom iznosu od 65,33 EUR, odnosno u ukupno isplaćenom iznosu od 2.500,00 EUR.

34. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 – dalje u tekstu: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

35. U konkretnom predmetu, prema stavu ovog suda, nema mjesta primjeni odredbi iz čl. 80. st. 6. ZL-a, suprotno upiranjima tuženika.

36. Naime, odredba čl. 80. st. 6. ZL-a je specijalna odredba navedenog Zakona koja uređuje samo dva slučaja kada dođe do nastanka štete naletom vozila na divljač, pa tako slučaj kada je za uzrokovane štete kriv vozač i slučaj kada je šteta nastala na području lovišta, a uzrokovana je provođenjem lova.

37. Navedeno stoga, a kao što je već na više mjesta obrazloženo, jer je u konkretnom predmetu utvrđeno da je vozačica upravljala vozilom sukladno zakonskim propisima.

38. Zbog navedenog, ne radi se o situaciji na koju bi se primijenila specijalna odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 1. ZL-a.

39. Također, a s obzirom na to da između stranaka nije sporno da se šteta dogodila izvan lovišta, odnosno nelovnom području, konkretno na cesti, to, prema stavu ove sutkinje, ne dolazi ni do primjene specijalne odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a.

40. Navedeno stoga jer odredba čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a uređuje štete koje se dogode isključivo na lovištu i koje su nastale zbog provođenja lova.

41. Međutim, prema odredbi iz čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

42. Stav je ove sutkinje da divljač i to u konkretnom predmetu divljač (srnjak) na cesti predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe iz čl. 1064. ZOO-a.

43. Stoga je valjalo, kao neosnovan, otkloniti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

44. Naime, prema odredbi iz čl. 1. ZL-a tim Zakonom se uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (st. 2.). Poslovi iz st. 2. toga čl. imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore (st. 3.).

45. Pritom cilj navedenog Zakona je propisan čl. 4. ZL-a i to je osigurati održivo gospodarenje populacijama divljači i njihovim staništima na način i u obujmu kojim se trajno unapređuje vitalnost populacije divljači, proizvodna sposobnost staništa i biološka raznolikost, čime se postiže ispunjavanje gospodarske, turističke i rekreativne funkcije te funkcije zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

46. Prema čl. 7. t. 11. ZL-a lovnogospodarski planovi su lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači, program zaštite divljači i njihove revizije.

47. Prema čl. 7. t. 12. ZL-a lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju toga Zakona.

48. Prema čl. 43. st. 1. ZL-a pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana.

49. Prema čl. 44. st. 1. ZL-a lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

50. Prema čl. 52. ZL-a uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskim planom te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima.

51. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZL-a proizlazi da, iako je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, lovoovlaštenik, u konkretnom predmetu osiguranik tuženika je ovlašten i dužan gospodariti divljači, odnosno ima sva prava i sve dužnosti vezane uz zaštitu i uzgoj populacije divljači. Ukratko, lovoovlaštenik ima prava i dužnosti vlasnika.

52. Zbog navedenog, tuženik je i odgovoran za štetu uzrokovanu od opasne stvari, u konkretnom predmetu divljači – srnjaka, koji je izletio na cestu i uzrokovao prometnu nezgodu, u kojoj je oštećeno vozilo , a koju štetu je tužitelj platio osiguravatelju vlasnika oštećenog vozila.

53. Prema odredbi iz čl. 76. ZL-a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

54. Time upravo odredba čl. 76. st. 2. ZL-a upućuje na primjenu ZOO-a, a koji je primijenio i ovaj sud.

55. U svakom slučaju, čak i da ne postoji odredba čl. 76. st. 2. ZL-a, došlo bi do primjeni odredbi ZOO-a te primjene svrhe i cilja gospodarenja divljači po ZL-u.

56. Nadalje, u konkretnom predmetu, a koji se vodi između osiguravatelja oštećenika, kao tužitelja protiv osiguravatelja lovačkog društva, kao štetnika, nema mjesta primjeni odredbi Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019 – dalje u tekstu ZC).

57. Naime prema čl. 60. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

58. Stoga, specijalne odredbe iz čl. 60. ZC-a uređuju pitanje odgovornosti osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a koji nije stranka u ovoj pravnoj stvari.

59. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan, sud je visinu štete utvrdio uvidom u potvrdi o isplati (po pravomoćnoj presudi zbog ogluhe i to glavnice i troškova postupka). (Pritom je sud uvažio da je vještak čak izračunao da je šteta i veća uod plaćenog iznosa.)

60. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznos od 2.500,00 EUR, a na dosuđeni iznos dosuditi zatezne kamate počev od traženog dana 31. prosinca 2024. (što je i kasnije o vršenih isplata 24. listopada 2024. – list 69. spisa i 30. kolovoza 2024. – list 70. spisa), sve primjenom čl. 963. st. 1. u vezi s čl. 1086. i čl. 1090. te čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (čl. 14. st. 2. ZOO-a) – radi se o ugovoru o osiguranju, sklopljenom između dvije pravne osobe, dok je djelatnost osiguranja osnovna djelatnost tužitelja).

61. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

62. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

63. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. travnja 2025. i 14. rujna 2025., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 7. svibnja 2025., 9. lipnja 2025. i 28. studenog 2025., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Tužitelju pripada i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak svjedoka po pravomoćnim rješenjima u iznosima od 39,00 EUR i 39,00 EUR te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,73 EUR, na rješenje u iznosu od 13,27 EUR i presudu u iznosu od 71,45 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.098,45 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

64. Međutim, iznad dosuđenog troška, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja i to za sastav podneska od 28. travnja 2025., 15. svibnja 2025., 28. svibnja 2025. Navedneo stoga jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, valjalo je odbiti previsoko tražen trošak sudske pristojbe na tužbu te suditi kao što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 71,45 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana