REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5607/2020-62

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ĆO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Ante Župić i Davor Markeš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o., Zagreb i Maša Vukušić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, koju zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, Rijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Župića i punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 486.380,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15.5.2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka za zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude pa sve do isplate i to prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju ĆO naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 86.855,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom, a kojega je kao odvjetnik od 2008. savjetovao i zastupao u raznim predmetima, 17.5.2011. sklopio Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga br. 5-10-14-398973-1-17052011 za grupu postupaka koje tuženik vodi ili će voditi protiv osoba navedenih u čl. 1. tog Ugovora te osoba povezanih s tim predmetima, a u svrhu naplate jedne osnovne tražbine tuženika koju je imao prema glavnom dužniku društvu Kapiteling d.o.o. U trenutku sklapanja Ugovora tuženik ništa nije znao glede vrijednosti predmeta spora, osiguranosti ili naplativosti tražbine tuženika, kao niti bilo koji drugi bitni parametar na temelju kojega bi mogao procijeniti količinu, dugotrajnost i protuvrijednost očekivanog angažmana, već se oslanjao na povjerenje stečeno dugogodišnjom suradnjom s tuženikom. Ugovor je u cijelosti sastavila pravna služba tuženika, isti je bio standardni tipski, a tužitelju je predočen na potpis bez mogućnosti pregovaranja o bilo kakvim izmjenama ugovornih odredbi, po principu "uzmi ili ostavi", ali uz uvjeravanja da će se odnosi ugovornih strana ravnati u skladu s ranijom praksom zastupanja i rješavati dogovorno i suglasno. Tim Ugovorom regulirano je i pitanje odvjetničke nagrade, ali na vrlo nejasan i konfuzan način. Naime, bilo je ugovoreno plaćanje odvjetničke nagrade u visini 70 % iznosa određenog odvjetničkom Tarifom za pojedine predmete po okončanju, s time da tužitelj ima pravo na punih 100 % iznosa Tarife u slučaju potpune naplate potraživanja. Također, tuženik se obvezao tužitelju isplatiti nešto što se smatralo predujmom, a to je 30 % naknade po obavljenim radnjama bezuvjetno, već po poduzimanju radnji, ali sve to najviše do 70.000,00 kn ukupno za sve predmete koje obuhvaća taj Ugovor, dok bi ostatak nagrade bio isplaćen, po okončanju postupanja, odnosno realizaciji potraživanja putem tužiteljevog zastupanja. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno do opoziva punomoći, s mogućnošću otkaza uz otkazni rok od 30 dana, a u završnim odredbama, čl. 6.7. određeno je da u slučaju otkaza Ugovora od strane banke, odvjetnik ima pravo na ukupnu naknadu u visini od 30 % odvjetničke tarife za sve obavljene radnje do trenutka otkaza Ugovora, pri čemu će se u navedeni iznos uračunati i svi iznosi koje je banka do tada platila odvjetniku. Po potpisu ugovora tužitelj je od tuženika dobio punomoć i ovlaštenja za zastupanje u samo manjem broju sporova od ukupnosti predmeta navedenih u čl. 1. Ugovora, tako da je tuženika zastupao u samo sedam sudskih postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod br. Ovr-1025/2011, Ovr-1023/2011, Ovr- 1024/2011, Ovr-1022/2011, Povrv-488/15 i Povrv-26/19, Povrv-356/18 i P-368/2014. U svim tim predmetima tužitelj je obavio ukupno 88 pojedinačnih odvjetničkih radnji, a ukupna vrijednost svih tih radnji obračunata prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova odvjetnika iznosila je tadašnjih 3.902.436,14 kn bez PDV-a, a s PDV-om od 975.609.03 iznosi ukupno tadašnjih 4.878.045,17 kn. Nakon devet godina zastupanja postalo je očito da je iznos predujma od tadašnjih 70.000,00 kn predviđen Ugovorom i isplaćen po tuženiku, potpuno neprimjeren izvršenom i očekivanom poslu, a uzimajući u obzir i vrlo visoku vrijednost predmeta spora, materijalne troškove tih postupaka i uloženi trud gdje je većina tih postupaka bila u fazi pred naplatom prodajom nekretnine dužnika, odnosno prezimanjem od strane tuženika što je isti odbijao učiniti. Tužitelj je sve to napomenuo predstavnicima tuženika tijekom 2020. tražeći primjeren iznos predujma glede nastavka zastupanja i to sve u dobroj namjeri sukladno praksi dugogodišnjih korektnih odnosa. Međutim, tuženik je umjesto postizanja dogovora o primjerenom predujmu ili davanja objašnjenja, neočekivano i iznenada bez povoda prekinuo pregovore, uz istodobno otkazivanje daljnjeg zastupanja u svim predmetima dopisom od 14.5.2020. Ujedno je pozvao tužitelja i da ispostavi račun u visini 30 % odvjetničke tarife za sve do tada poduzete radnje te je tužitelj udovoljio tome i prvo specifirao sve pojedine poduzete radnje, a onda ispostavio i račun u visini nespornog iznosa kojeg se tužitelj obvezao platiti, tj. 30 % od gornjeg iznosa umanjenog za plaćeni iznos predujma od 70.00,00 kn, a što je ukupno iznosilo 1.375.913,55 kn te je tuženik taj iznos i platio. Prilikom ispostavljanja specifikacije i računa tužitelj je jasno naglasio kako time nije u cijelosti podmirena obveza tuženika prema njemu, jer je tužitelj trebao s obzirom na sve okolnosti slučaja ostvariti pravo na puni iznos nagrade, do čega bi i došlo da nije bilo zlouporabe prava od strane tuženika, tj. njegovog postupanja u suprotnosti s temeljnim načelima i prisilnim odredbama obveznog prava. Tako je npr. sam Ugovor sadržavao i odredbe koje su bile u suprotnosti s odredbama Zakona o odvjetništvu, Tarife o nagradama i naknadi troškova i Kodeksu odvjetničke etike (davanje većeg popusta od dopuštenog na radnje dok još nisu obavljene, način obračuna nagrade koji nije predviđen), odnosno otpust duga dok dug tj. potraživanje nije nastalo. Kako se radilo o tipskom ugovoru, te odredbe su i ništetne sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, odnosno podredno i nejasne te ih kao takve treba tumačiti u korist tužitelja. Osim toga, tuženik je svojim nezakonitim postupcima poduzetim nakon sklapanja Ugovora protivno načelu savjesnosti i poštenja pokušao izbjeći obvezu ispunjenja obveze prema tužitelju time što je bez osnovanih razloga otkazao Ugovor i tako spriječio ispunjenje ugovornog uvjeta o kojem je ovisilo pravo tužitelja na puni iznos nagrade za zastupanje, a što je nedopušteno. Uz to, tuženik je na taj način ispunjenje obveze tužitelja učinio nemogućim, ali isto ne oslobađa tuženika njegove obveze isplate tužitelju. Isto tako, iako je tužitelj zastupao tuženika u ovršnom postupku protiv dužnika Uvala nekretnine d.o.o., nakon što je otvoren stečaj nad istim tužitelju je prema Ugovoru trebalo biti povjereno zastupanje i u stečajnom postupku, što nije učinjeno. Tuženik je stoga svojim protuugovornim radnjama oštetio tužitelja za iznos nagrade koju bi isti ostvario zastupanjem u tom postupku, a koju tužitelj prema podnesenoj prijavi potraživanja u tuženika u tom postupku u iznosu od 47.680.831,69 tadašnjih kn, procjenjuje na iznos od 200.000,00 tadašnjih kn, odnosno s PDV-om iznos od 250.000,00 kn. Stoga u konačnici, tužitelj potražuje od tuženika nagradu za poduzete odvjetničke radnje umanjenu za već isplaćene iznose tužitelju koja sada iznosi ukupno 3.414.632,50 tadašnjih kn, odnosno i iznos od 250.000,00 tadašnjih kn za nerealizirano zastupanje u stečajnom postupku, dakle ukupno 3.664.632,50 tadašnjih kn, a sada 486.380,31 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. U bitnom navodi da su stranke u sklopljenom Ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga od 17.5.2011. jasno i nedvojbeno definirale međusobna prava i obveze pa tako i pravo tužitelja na naknadu za poduzete radnje zastupanja tuženika. Tužitelj je mogao pregovarati o sadržaju Ugovora, ali u to vrijeme nije imao primjedbi niti prijedloga za dopunu ili izmjenu, a što bi bilo za očekivati u slučaju potrebe za istim budući da je tužitelj profesionalni punomoćnik – odvjetnik. Tuženik je ispunio sve obveze prema tužitelja iz Ugovora pa mu je tako isplatio i dogovoreni predujam u iznosu od tadašnjih 70.000,00 kn, a kasnije nakon otkaza Ugovora i predviđenih 30 % iznosa naknade što je iznosilo tadašnjih 1.375.913,55 kn. Isplata punog iznosa naknade nije mogla uslijediti s obzirom da se tuženik nije u cijelosti naplatio od suprotne strane niti tužitelj bilo čime dokazuje da bi se to dogodilo da je nastavio zastupanje. Tuženik je iskoristio ugovorno ovlaštenje i otkazao ugovor, a iako prema Ugovoru za to nije trebao navoditi posebne razloge ističe da je to učinio zbog gubitka povjerenja u tužitelja kao punomoćnika koji je tek devet godina nakon sklapanja Ugovora počeo osporavati odredbe istoga i daljnje zastupanje uvjetovao neosnovanim isplatama. Osporava i sve preostale navode tužitelja da bi Ugovor o zastupanju sadržavao ništetne odredbe. Tuženik niti jednom odredbom nije preuzeo obvezu da će tužitelju povjeriti zastupanje i u otvorenom stečajnom postupku nad dužnikom Uvala nekretnine d.o.o., zbog čega je potraživanje tužitelja bez osnove i u tom dijelu. Ističe i prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 17.5.2011. br. 5-10-14398973-1-17052011, izjavu tuženika o otkazu toga Ugovora od 14.5.2020., dopise tužitelja od 18.2.2020., 9.3.2020., 22.4.2020. i 22.5.2020., dopise tuženika od 20.2.2020., 7.4.2020., 14.5.2020., 18.6.2020. i 1.7.2020., račun tužitelja od 19.6.2020., rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 30.6.2017. br. St-825/2016-38 s Tablicom prijavljenih tražbina, popis poduzetih radnji, pismena iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr-1025/2011, Ovr-1023/2011, Ovr-1022/2011, poruku e-pošte tužitelja od 17.2.2016., ugovore o pružanju odvjetničkih usluga od 16.3.2016., 20.4.2015., 4.4.2014., 11.11.2010., 31.1.2013., 3.3.2014., 14.11.2011., 18.1.2011., 31.1.2013., 11.10.2010.,1.4.2016., 20.12.2016., 20.5.2011., 29.12.2016., 31.5.2010. s dodacima i popisom troškova, zapisnik o dražbi pred Općinskim sudom u Dubrovniku od 19.3.2015. u predmetu br. Ovr-447/2014 i zaključak od 14.10.2014., naloge o plaćanju s računima tužitelja, spise Općinskog suda u Dubrovniku br. P-368/2014 i Povrv-157/2021, spis Trgovačkog suda u Dubrovniku br. St-67/2019, spis Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama br. Povrv-26/2019, saslušane su stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su isti 17.5.2011. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga br. 5-10-14-398973-1-17052011 (dalje: Ugovor) kojim su u čl. 1. suglasno utvrdile da je predmet Ugovora zastupanje u sudskim predmetima koje tuženik vodi ili će voditi protiv Kapiteling d.o.o., Dubrovnik, Uvala nekretnine d.o.o., Lapad nekretnine d.o.o., Villa Štikovica d.o.o., svi zastupani po istom direktoru OO, Lobel d.o.o., Dubrovnik, zastupan po direktorici ĆOI, OO i OOI, kao odgovornih osoba u navedenim tvrtkama, vlasnika tvrtki, mjeničnih dužnika i drugih osoba vezanih na navedene predmete koje će tuženik navesti, u postupku (sudskom ili vansudskom) naplate potraživanja tuženika od pravnih i fizičkih osoba u navedenom predmetu, kao i eventualnih sporova koje će neka ili sve navedene osobe pokrenuti protiv tuženika u svezi ugovornog i izvanugovornog odnosa između tuženika i prethodno navedenih osoba, a sve temeljem punomoći koju će tuženik izdati tužitelju za navedeni predmet. U čl. 3.3. Ugovora je bilo određeno da će se tužitelju platiti zastupanje u navedenom predmetu (u parničnim, ovršnim, stečajnim i ostalim sudskim postupcima) pri čemu je osnovica za izračun naknade za rad tužitelju 70 % iznosa određenog Tarifom, a u skladu s Tbr. 37. toč. 2. Tarife, te se sukladno navedenom tužitelju prema odredbi čl. 3.3.1. tužitelju isplaćuje 30 % iznosa naknade, uzimajući u obzir osnovicu iz članka 3.3., određenog prema vrijednosti predmeta spora po obavljenoj radnji i ispostavljenom računu od strane tužitelja, a koji iznos dospijeva u roku od 15 dana od dana ispostavljenog računa, a najviše do 70.000,00 kn ukupnih odvjetničkih troškova za zastupanje u svim predmetima iz članka 1. Ugovora do konačne naplate od suprotne strane u cijelosti, a ostatak će se naplatiti po naplati navedenog iznosa definiranog u čl. 3.3.2. Ugovora. Ista odredba je određivala da će se preostalih 70 % iznosa naknade isplatiti tužitelju po naplati utuženog iznosa od suprotne strane u cijelosti, odnosno naplate po svim plasmanima prema navedenom klijentu u cijelosti, a po ispostavljenom raččunu tužitelja. Tužitelju se može isplatiti cjelokupni iznos (do 100 % vrijednosti Tarife) isključivo u slučaju da se tuženik naplati u cijelosti od suprotne strane. Pod naplatom tuženika u cijelosti, osim uplate na njegov račun, ne podrazumijeva se bilo koji drugi oblik stjecanja, radnji i namirenja tuženika direktno ili preko vlasnički povezanih tvrtki. Odredba čl. 3.4. Ugovora navodila je da u slučaju da tijekom postupka tuženik, tvrtka u većinskom vlasništvu tuženika, odnosno tvrtka koju tuženik pisano ovlasti i o tome obavijesti tužitelja, kupi ili na drugi način stekne dio imovine tuženika, ovršenika, založnog dužnika koji su u vezi sa predmetnim zastupanjem, tužitelj ima pravo na naknadu iz čl. 3.3.1., te razliku naknade iz članka 3.3.2. Ugovora, za radnje koje je tužitelj napravio do kupnje ili drugog načina stjecanja navedenih u tom članku za tuženika, a koji ukupni iznos isplaćenih naknada tužitelju, a sukladno čl. 3.3. Ugovora ne može biti veći od 70.000,00 kn, a u slučaju da se neki od postupaka iz čl. 1. Ugovora završi tako da tuženik s protivnom stranom sklopi nagodbu ili na neki drugi način, tužitelj ima pravo naplate odvjetničkih troškova za radnje koje je do tada obavio za tuženika do iznosa navedenog u čl. 3.4. Ugovora (čl. 3.5.) U slučaju da tuženik pravomoćno izgubi sudski postupak ili u drugom sudskom postupku bude odbijen sa svojim zahtjevom, naknada tužitelju isplaćena sukladno čl. 3.3.1. Ugovora smatra se konačnom nagradom tužitelju. (čl. 3.6.). Odredba čl. 3.7. Ugovora predvidjela je slučaj kada se radi naplate dugovanog iznosa provode postupci koji su naročito složeni bilo po opsegu bilo po kvaliteti i zahtijevaju dodatno zalaganje i trud tužitelja kojim pridonosi naplati potraživanja, kada ugovorne strane mogu sporazumo dogovoriti posebnu nagradu koja ne može prelaziti 50 % Tarife, a sporazum o tome mora biti sačinjen u pisanoj formi. Na sve prethodno navedene iznose obračunava se porez na dodanu vrijednost (čl. 3.8.). Sam Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno do opoziva punomoći kojom je tuženik ovlastio tužitelja na zastupanje u predmetima navedenim u čl. 1. Ugovora (čl. 6.1.). Ugovor stupa na snagu trenutkom potpisa po zakonskim zastupnicima stranaka, a primjenjuje se od 17.5.2011. kada je tuženik dao tužitelju punomoći za zastupanje u predmetima navedenim u čl. 1. Ugovora (čl. 6.2.). Prema odredbi čl. 6.3. Ugovora obje ugovorne strane mogu otkazati Ugovor, ne navodeći pri tome posebne razloge, uključujući i pravo tuženika da raskine odnosno otkaže Ugovor ako to naloži Hrvatska narodna banka, s time da je otkazni rok utvrđen u trajanju od 30 dana. Otkaz Ugovora, ugovorne strane će učiniti putem pisane izjave o otkazu. Izjava o otkazu Ugovora upućuje se suprotnoj strani preporučenim pismom s povratnicom, a tako učinjena izjava proizvodi pravne učine trenutkom otposlanja, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne, osim ako u samoj izjavi nije što drugo navedeno (čl. 6.3.). Ukoliko tužitelj otkaže Ugovor, dužan je podnijeti pisano izvješće o svim obavljenim radnjama u roku od 8 dana od otkaza Ugovora te vratiti predmete tuženiku najkasnije do kraja otkaznog roka pri čemu tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku osim onih koji su navedeni u čl. 3.3.1. Ugovora (čl. 6.4.). U slučaju otkaza Ugovora od strane tuženika, ugovorne strane su suglasno utvrdile da tužitelj ima pravo na ukupnu naknadu u visini od 30 % za sve obavljene radnje do trenutka otkaza Ugovora, u roku od 15 dana od dana otkaza Ugovora, u koji iznos će se uračanuti i svi iznosi koje je tuženik eventualno platio tužitelju sukladno čl. 3. Ugovora, a po ispostavljenom računu tužitelja što predstavlja ukupnu naknadu istome (čl. 6.7.) Nesporno je i da je tužitelj s tuženikom i prije i nakon sklapanja spornog Ugovora sklapao i druge ugovore o pružanju pravne pomoći na temelju kojih je po izdanim punomoćima zastupao tuženika u pojedinim sudskim ili drugim postupcima.

7. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa sklopljenim Ugovorom izdao punomoć tužitelju za zastupanje u pojedinačnim sudskim postupcima pa je tako tužitelj zastupao tuženika pred Općinskim sudom u Dubrovniku u postupku br. Ovr- 1025/11 (protiv ovršenika Villa Štikovica d.o.o. koji je pravomoćno dovršen obustavom ovrhe), zatim u postupku br. Ovr-1023/11 (protiv ovršenika OO koji postupak je dovršen dosudom tri nekretnine tuženiku i kasnije njihovom predajom u posjed), nastavno u postupku br. Ovr-1024/11 (protiv ovršenika Uvala nekretnine d.o.o. koji je prekinut uslijed stečaja istoga), u postupku br. Ovr-1022/21 (protiv ovršenika OOI koji je još uvijek u tijeku), u postupku br. Povrv- 488/15 (protiv ranije ovršenika i kasnije tuženika OO i OOI,koji postupak je u tijeku i sada se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću, Stalna služba u Pločama pod br. Povrv-26/19), u postupku br. Povrv-356/18 (ranije ovršenici sada tuženici OOI i OO, postupak u tijeku pod novim brojem Povrv-157/21) te u postupku br. P-368/14 (tuženici OOI i OO, postupak u tijeku).

8. Nesporno je i da je tuženik, a nakon prethodne prepiske stranaka (dopisi tužitelja od 18.2.2020., 9.3.2020. i 22.4.2020. u kojima je u bitnom tražio isplatu predujma u iznosu od 50 % vrijednosti do tada obavljenih radnji, odnosno isplatu daljnjeg predujma i dodatnog iznosa po pravomoćnom dovršetku postupaka ili trenutačnu isplatu u slučaju prestanka zastupanja i dopisi tuženika od 20.2.2020., 7.4.2020. kojim je osporavao takve navode i traženja tužitelja smatrajući ih suprotnim sklopljenom Ugovoru), izjavom od 14.5.2020. otkazao Ugovor sukladno čl. 6. istoga te pozvao tužitelja izvršiti povrat izvornika dokumentacije u predmetima koji su obuhvaćeni Ugovorom i dostaviti pisano izvješće o svim obavljenim radnjama i popratnom dokumentacijom u roku od 8 dana. Ujedno je tuženik isto izjavom, a nakon proteka otkaznog roka od 30 dana, opozvao tužitelju punomoć za zastupanje tuženika u predmetu protiv klijenta Kapiteling d.o.o., odnosno svim predmetima obuhvaćenim Ugovorom u kojima je bio punomoćnik tuženika. Isto tako, pozvao je tužitelja na ispostavu računa sukladno spomenutom Ugovoru. Nije sporno da je tužitelj postupajući po tome tuženiku dostavio popis poduzetih radnji u gore pobrojanim predmetima u kojima je zastupao tuženika gdje je kao ukupnu vrijednost zastupanja naznačio iznos od tadašnjih 3.902.436,14 kn plus PDV. Isto tako, izdao je i račun od 19.6.2020. br. Kapiteling 01/01/01-2020 i to na iznos od 30 % gornje ukupne vrijednosti zastupanja, tj. na iznos od tadašnjih 1.375.913,55 kn. Nesporno je da je tuženik taj iznos po ispostavi računa platio tužitelju 13.7.2020., odnosno da je i ranije izvršio isplatu predujma tužitelju u iznosu od 70.000,00 kn. Dakle, u ovom postupku prvenstveno je sporno pripada li tužitelju pravo na naplatu naknade za zastupanje i u preostalom iznosu (453.199,62 EUR) do pune vrijednosti zastupanja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

9. S tim u svezi, za istaknuti je da su stranke u odredbama čl. 6. sklopljenog ugovora izričito ugovorile mogućnost da svaka od ugovornih strana, ne navodeći pri tome posebne razloge, može otkazati Ugovor uz otkazni rok od 30 dana. Nesporno je da je to u konkretnom slučaju tuženik i učinio izjavom od 14.5.2020. te je u skladu s Ugovorom po ispostavljenom računu tužitelja istome podmirio naknadu za zastupanje u visini 30 % iznosa pune tarife za sve obavljene radnje tužitelja u zastupanju tuženika do izvršenog otkaza, a kako je i bilo ugovoreno odredbom čl. 6.7. Ugovora. Iz navedenoga jasno proizlazi da su stranke svojom suglasnom voljom uredile mogućnost i način prestanka Ugovora te međusobna prava i obveze po prestanku istoga. Stoga je ovdje neosnovano pozivanje tužitelja na dispozitivne odredbe čl. 368. (učinak raskida) i čl. 779. (odustanak od ugovora o nalogu) Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO), a budući da su stranke svoje odnose glede toga izričito uredile na drugi način sklopljenim Ugovorom. Tužitelj osim vlastitog iskaza ničim ne dokazuje niti navode da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom standardnom ugovoru tuženika na sadržaj kojega isti nije imao mogućnost nikakvog utjecaja, odnosno pregovaranja o sadržaju istoga. Navedeno se u okolnostima ovoga slučaja ukazuje neuvjerljivim i neživotnim, a posebice cijeneći da je tužitelj po zanimanju odvjetnik tj. osoba koja se profesionalno bavi pružanjem pravne pomoći te je zastupala tuženika dugi niz godina prije i nakon sklapanja Ugovora pod istim ili sličnim uvjetima ne smatrajući tada da bi se radilo o nepoštenim i nedopuštenim odredbama (npr. tužitelj je i kasnije vezano za slični ugovor o pružanju pravne pomoći iz 2016. potvrdio da su mu takvi uvjeti poslovno prihvatljvi). Stoga bi u takvoj situaciji upravo suprotno bilo više razloga za zaključiti da su upravo takve odredbe ugovora o pružanju pravne pomoći koji su se sklapali između stranaka bile rezultat njihovog prvotnog dogovora i samo su se ponavljale u kasnijim ugovorima. Nedokazani su i navodi tužitelja da bi Ugovor sadržavao opće uvjete ugovora u smislu odredaba čl. 295. ZOO-a pa posljedično i tome da bi isti eventualno bili ništetni pozivom na odredbe čl. 296. ZOO-a. Korištenje ugovornog ovlaštenja za otkaz ugovora prema nalazu suda, a suprotno navodima tužitelja ne predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno u konkretnom slučaju sprječavanje nastupa uvjeta za punu naplatu zastupanja (č. 297. ZOO-a), kao i odgovornost za nemogućnost ispunjenja obveze tužitelja (čl. 374. ZOO-a), dodatno cijeneći i da tužitelj ničim ne dokazuje da bi nastavkom njegovog zastupanja, ili kasnije i nakon toga eventualno bili ispunjeni uvjeti za naplatu pune vrijednosti zastupanja (prema Ugovoru samo ako se tuženik naplati u cijelosti). Tužitelj nadalje navodi da se nikada nije odrekao prava na naplatu punog iznosa odvjetničke nagrade i pri tome se poziva na odredbe čl. 203. ZOO-a koja regulira otpust duga, međutim isto je neodlučno u ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na izrijekom ugovorenu mogućnost otkaza Ugovora i pravne posljedice koje iz takvog otkaza proizlaze (u svezi toga nije bilo nikakvog otpusta duga, već je takvo potraživanje tužitelja nesporno podmireno). Dijelom iz istih razloga neosnovano je i tužiteljevo isticanje ništetnosti odredbi iz Ugovora koje se odnose na način utvrđivanja i visinu odvjetničke nagrade zbog njihove suprotnosti odredbama Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.), Kodeksu odvjetničke etike ("Narodne novine", br. 64/07. i 72/08.) te tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 148/09.), a zbog čega sud ne nalazi da bi postojala takva ništetnost u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, a sve i da je tome tako dolazilo bi do primjene odredbe st. 2. istoga članka (zabrana sklapanja samo tužitelju kao odvjetniku) te bi ugovor bio opet bio valjan. Sud prihvaća navod tužitelja o iznosu pune vrijednosti zastupanja od tadašnjih 3.902.436,14 kn uvećano za pripadajući PDV, a što je i tuženik faktično priznao podmirivši 30 % upravo tako naznačenog iznosa, zbog čega sud tuženikovo očito samo paušalno osporavanje visine zahtjeva u tom dijelu cijeni neosnovanim. Glede preostalog zatraženog iznosa od ranije 250.000,00 kn sada 33.180,70 EUR koji prema navodima tužitelja predstavlja izmaklu korist koju bi isti ostvario zastupanjem tuženika u stečajnom postupku protiv društva Uvala nekretnine d.o.o. sud isto također nalazi neosnovanim, a budući da tužitelj ničim nije dokazao da bi u konkretnom slučaju postojalo kakvo ugovorno ili drugo ovlaštenje istoga za takvo zastupanje koje bi tuženik svojim radnjama spriječio i tako tužitelju prouzročio štetu (čl. 346. ZOO-a).

10. Slijedom svega izloženoga, razvidno je da ne postoji osnova za isplatu zatraženog iznosa od 486.380,31 EUR, zbog čega je takav tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao pod toč. I. izreke.

11. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivanje istime nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj u ovom postupku nije preinačio tužbu, tako da je tuženikovo protivljenje navodnoj preinaci bespredmetno. Zastara utuženog potraživanja također nije nastupila s obzirom na zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji bi ovdje počeo teći otkazom Ugovora, dok je tužba podnesena 16.11.2020.

12. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 22.7.2021., 7.1.2022., 23.10.2024. i 30.9.2025. – 5 x zatraženih 3657 bodova = 18285 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 3.5.2022., 6.2.2024., 15.1.2025. i 13.10.2025. – 4 x zatraženih 3657 bodova = 14628 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 18.1.2022. – 1829 bodova (Tbr. 9. t. 2. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 486.380,31 EUR, što ukupno čini 34742 boda koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 69.484,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 17.371,00 EUR, što sveukupno čini trošak tuženika u iznosu od 86.855,00 EUR. Tuženiku kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 20.4.2022., 1.6.2022. i 10.1.2025. (uglavnom se ponavljaju ranije izneseni navodi, odnosno dostavlja ime osobe koja bi se saslušala za tuženika što je trebalo biti učinjeno već prilikom predlaganja tog dokaza), kao niti zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu koji za tuženika (barem za sada) nije nastao.

13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovoga suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženiku po pun.