Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-93/2025-2

U I M E R E P U B L I K e  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], J.J. Strossmayra 96, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 692/2016-68 od 7. srpnja 2025. u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, 19. prosinca 2025.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-692/2016-68 od 7. srpnja 2025., u pobijenom dijelu pod točkama III. i IV. izreke i u tom dijelu sudi se:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. daljnji iznos od 857,29 eura, bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- za studeni 2013. na iznos od 46,95 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 810,34 EUR počev od 16. lipnja 2014. do isplate, koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.488,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate o strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 156,25 eura u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 418,48 eur (3.153,08 kn) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2013.g. na iznos od 332,25 eur (2.503,36 kn) počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate,

- za travanj 2014.g. na iznos od 86,23 eur (649,72 kn) počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 270,33 eur (2.036,34 kn) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 1,57 eur (11,80 kn) počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate,

- za siječanj 2013.g. na iznos od 67,12 eur (505,68 kn) počev od 16. veljače 2013.g. do isplate,

- za prosinac 2013.g. na iznos od 0,06 eur (0,44 kn) počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate,

- za siječanj 2013.g. na iznos od 25,99 eur (195,84 kn) počev od 16. veljače 2013.g. do isplate,

- za ožujak 2013.g. na iznos od 42,51 eur (320,32 kn) počev od 16. travnja 2013.g. do isplate,

- za travanj 2013.g. na iznos od 14,82 eur (111,68 kn) počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate,

- za rujan 2013.g. na iznos od 1,81 eur (13,64 kn) počev od 16. listopada 2013.g. do isplate,

- za listopad 2013.g. na iznos od 89,70 eur (675,84 kn) počev od 16. studenog 2013.g. do isplate,

- za prosinac 2013.g. na iznos od 2,16 eur (16,30 kn) počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate,

- za travanj 2014.g. na iznos od 24,53 eur (184,80 kn) počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje o godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.372,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate o strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom isplate razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. u iznosu od 857,28 eur (6.459,27 kn), te dijelom isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 0,44 centa (3,36 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama III. i IV. izreke u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem od tužitelj odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji, podredno da ukine pobijanu presudu, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 156,25 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži jasne i određene razloge utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Neosnovan je daljnji žalbeni navod tužitelja da je donošenjem pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, te naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora koji je odbijen kao neosnovan,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, gardijska oklopno mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu vozača, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima,

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom,

- da je tijekom postupka izrađeno više nalaza i mišljenja po vještacima knjigovodstvene struke, s time da je sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka GLK revizija d.o.o. od 28. ožujka 2018., kojim nalazom je utvrđeno da tužitelju za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. lipnja 2016, (odnosno 1. lipnja) pripada naknada u iznosu od 3.153,08 kuna za prekovremeni rad, a na ime razlike plaće za godišnji odmor da mu pripada neisplaćena naknada u iznosu od 2.393,69 kuna,

- da je na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj uložio prigovore,

- da je zbog prigovora tužitelja određena dopuna vještačenja po vještaku Omega plus d.o.o., koji je izradio i temeljni nalaz i mišljenje,

- da je navedeni vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 26. travnja 2021., dopunjujući prethodno napravljeni nalaz vještaka GLK revizija d.o.o. primijenio upute tužitelja tako da je tužitelju za svibanj 2014. obračunao ukupno 96 prekovremeni sati i za studeni 2013. 5 sati, te je tako iskazane prekovremene sate uvećao koeficijentom 1,5,

- da je temeljem takvog izračuna utvrđeno da bi tužitelju na ime ostvarenog prekovremenog rada trebalo isplatiti razliku plaće u ukupnom iznos od 9.612,35 kuna, a na ime naknade plaće za godišnji odmor ukupni bruto iznos od 2.039,70 kuna, odnosno sve ukupno 11,652,05 kuna,

- da je nakon dopune nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka tužitelj precizirao svoj tužbeni zahtjev prema dopuni nalaza i mišljenja.

10. Slijedom ovih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljom u utuženom razdoblju u točki I. izreke i točki II. izreke s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje. Točkom III. odlučio je o parničnom trošku, a točkom IV. izreke odbio je tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva, sve pozivom na odredbe članka 60. stavak 1. i članka 81. Zakona o radu (Narodne novine 149/09 i 93/14), članka 14., članka 170. stavak 4., članka 200. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/08 i 124/09), te članak 142. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16) i dr., zatim primjenom Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09) kojom je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim blagdanima rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

11. Osnovano tužitelj u žalbi osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pozivajući se na odredbe članka 4. stavak 1. i 2., te članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) jer je propust tužene da dostavi podatak po kojoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja na terenu pogrešno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u drugoj varijanti prema kojoj se naknada za prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

12. Odredbom članka 4. stavak 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, dok je stavkom 2. istog članka propisano da evidencija iz st. 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu.

13. Iz dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja nije razvidno s koje je osnove tužitelju odobreno korištenje slobodnih dana. Obrazac dnevne evidencije radnog vremena za pojedine mjesece niti ne predviđa upisivanje osnove s koje je djelatnoj vojnoj osobi odobreno korištenje slobodnih dana. Iz objašnjenja skraćenica proizlazi da se je do lipnja 2014. koristio obrazac iz kojeg je razvidno da se je slobodan dan označavao: "Sd", stražarska služba "STR", dežurstvo unutarnje službe "DEŽ", aktivno dežurstvo "DEŽ-A" ili prekovremenog rada. Dakle, sam obrazac ne predviđa upis s koje je osnove djelatnoj vojnoj osobi odobreno korištenja slobodnog dana niti je to evidentirano u dnevnoj evidenciji radnog vremena.

14. Iz navedenog je razvidno da tuženik nije uredno vodio evidencije rada tužitelja, nije donosio pisana rješenja, naloge i odluke kojima bi se tužitelju priznavali slobodni dani, neka druga prava i slično po osnovama koje navodi prvostupanjski sud.

15. Naime, za sve osnove koje navodi prvostupanjski sud potrebno je pisano rješenje, nalog ili odluka koju može donijeti samo tuženik kao poslodavac tužitelja, budući tužitelj ne može sam sebi pisano odrediti kad će koristiti slobodan dan i slično.

16. Dakle, vođenje evidencija na temelju nepostojećih naloga o korištenju slobodnih dana, te nedostavljanje dokumentacije od strane tuženika tužitelj je dokazao propuste tuženika pa je stoga daljnji teret dokazivanja, sukladno odredbama Zakona o radu na tuženiku. Kako u konkretnom slučaju postoji spor među strankama u vezi korištenja slobodnih dana, teret dokazivanja je na tuženiku u smislu odredbe članka 131. stavak 4. istog Zakona.

17. Prema tome, iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja nesporno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao prekovremeni rad, te da je na osnovu tog i takvog vještačenja dokazao činjenicu obavljanja prekovremenog rada (odnosno da je na osnovu tog istog vještačenja) koje je sud trebao prihvatiti, dokazao činjenicu da nije koristio slobodne dane s osnove prekovremenog rada.

18. Nadalje, provedenim vještačenjem je također utvrđeno da tuženik unatoč zakonskoj obvezi nije na propisan način vodio evidencije iz kojih bi se vidjelo je li tužitelj i po kojoj osnovi koristio slobodne dane u utuženom razdoblju.

19. Odredbom članka 131. stavak 4. ZR-a propisano je da u slučaju spora u vezi s radnim vremena ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

20. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Irene Kovačević, jer je temeljem odredbe članka 131. stavak 4. ZR-a na tuženiku bio teret dokaza s koje je osnove tužitelju omogućeno korištenja slobodnog dana, odnosno da mu je odobreno korištenje slobodnog dana s osnove prekovremeno odrađenih sati, a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao niti je dostavila u spis naloge o korištenju slobodnih dana.

21. Prihvaćenjem žalbenih navoda tužitelja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u točki IV., te je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 857,29 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

22. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka. Dosuđeni trošak tužitelju temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te uspjeh tužitelja u sporu iznosi 100 %. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 eura) primjenom Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 eura) (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava četiri obrazložena podneska (podnesak od 30. siječnja 2017., 26. rujna 2017., 20. veljače 2018. i 9. svibnja 2018.) svaki u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura), (Tbr. 8. toč.1. Tarife), trošak sastava tri podneska ( podnesak od 17. rujna 2019., 10. lipnja 2021. i 12. veljače 2018.) svaki u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura), (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 24. siječnja 2017., 18. listopada 2017., 18. siječnja 2018., 13. ožujka 2018., 6. studenoga 2019., i 8. prosinca 2021. svako u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura) (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura) (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), što sve ukupno iznosi 13.250,00 kuna (1.758,58 eura) + 25% na ime PDV-a (3.312,50 kuna) = 16.562,50 (2.198,22 eura). Navedenom trošku treba dodati i troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (663,63 eura), a što sve zajedno iznosi 21.562,50 kuna (2.861,85 eura). Nakon preinačena prvostupanjske presude tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, slijedom čega ga pripada parnični trošak u cijelosti. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom dosuđen iznos troška od 1.372,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama to mu je valjalo dosuditi daljnji trošak u iznosu od 1.488,99 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka primjenom odredbi članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a u iznosu od 156,25 eura, a koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura + 25 % na ime PDV-a u iznosu od 31,25 eura.

24. Slijedom obrazloženog, a temeljem odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

25. Prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Gospiću, 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš