Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-355/2018-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, pravnoj stvari tužitelja PETRA DURA d.o.o. Kaštel Stari, Javorska bb, OIB: 43764137492, kojeg zastupa punomoćnik Željko Puljić, odvjetnik u Splitu, A. Starčevića 11, protiv tuženika ADIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1/A, radi utvrđenja i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007., tzv . „valutna klauzula“, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, po kojoj je određeno vraćanje kredita u mjesečnim anuitetima vezanim za tečaj CHF prema kn, prema prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 6. ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika, a kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. ili drugom aktu banke, te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 39.992,99 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,79 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 1,61 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 7,78 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 16,60 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 15,53 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 6,30 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 7,96 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 11,36 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 6,82 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 15,71 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 18,81 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 60,39 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 41,60 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 75,90 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 71,44 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 79,58 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 42,66 EUR od 10. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 62,75 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 35,52 EUR od 8. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 63,25 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 35,27 EUR od 5. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 58,90 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 34,79 EUR od 3. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 50,50 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 77,27 EUR od 4. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 56,22 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 77,76 EUR od 4. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 60,13 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 77,04 EUR od 5. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 54,38 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 76,87 EUR od 5. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 52,99 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 77,85 EUR od 7. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 60,89 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 79,09 EUR od 12. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 70,80 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 79,84 EUR od 26. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 76,86 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 79,69 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 75,70 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 81,15 EUR od 14. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 87,38 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 81,25 EUR od 5. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 88,21 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 82,31 EUR od 4. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 96,74 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 84,52 EUR od 4. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 114,48 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 90,11 EUR od 14. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 159,37 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 87,40 EUR od 18. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 137,55 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 86,81 EUR od 27. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 132,87 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 93,68 EUR od 22. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 188,02 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 93,68 EUR od 22. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 188,02 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 92,58 EUR od 18. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 179,22 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 92,07 EUR od 7. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 175,13 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 92,53 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 178,81 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 90,19 EUR od 8. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 160,03 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 97,92 EUR od 30. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 222,07 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 97,53 EUR od 13. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 218,97 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 100,31 EUR od 12. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 241,32 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 105,18 EUR od 18. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 280,40 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 106,36 EUR od 21. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 234,43 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 90,01 EUR od 17. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 213,80 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 97,34 EUR od 10. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 217,49 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 97,35 EUR od 12. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 217,53 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 99,59 EUR od 12. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 235,51 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,54 EUR od 14. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 244,10 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,43 EUR od 12. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 243,39 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,26 EUR od 11. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 236,04 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,93 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 240,24 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,82 EUR od 12. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 245,85 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,68 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 238,67 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,23 EUR od 6. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 242,14 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 125,72 EUR od 11. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 226,35 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,84 EUR od 24. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 239,72 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,05 EUR od 20. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 241,03 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,01 EUR od 7. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 234,45 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 130,75 EUR od 24. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 222,90 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 125,75 EUR od 11. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 228,33 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 131,14 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 225,73 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,38 EUR od 23. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 238,03 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 124,19 EUR od 28. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 218,06 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 123,74 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 215,22 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 123,85 EUR od 29. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 215,93 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 125,40 EUR od 29. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 225,64 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 126,76 EUR od 28. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 234,14 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 125,89 EUR od 21. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 228,77 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 126,22 EUR od 19. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 230,85 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,34 EUR od 27. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 237,77 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 126,24 EUR od 23. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 230,93 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,75 EUR od 5. veljače 2014. do isplate

- na iznos od 240,36 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,00 EUR od 14. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 241,96 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,64 EUR od 29. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 239,67 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,04 EUR od 28. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 235,98 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 127,05 EUR od 28. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 235,98 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 128,92 EUR od 28. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 247,72 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 129,02 EUR od 29. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 248,40 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 133,06 EUR od 11. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 246,22 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 133,36 EUR od 11. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 248,03 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 130,46 EUR od 19. studenoga 2014. do isplate

- na iznos od 256,26 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 134,55 EUR od 10. prosinca 2014. do isplate

- na iznos od 255,84 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 130,64 EUR od 8. siječnja 2015. do isplate

- na iznos od 256,86 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 161,99 EUR od 4. veljače 2015. do isplate

- na iznos od 372,69 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 145,35 EUR od 3. ožujka 2015. do isplate

- na iznos od 352,06 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 147,87 EUR od 8. travnja 2015. do isplate

- na iznos od 367,79 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 147,36 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate

- na iznos od 364,61 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 146,23 EUR od 17. lipnja 2015. do isplate

- na iznos od 357,58 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 147,53 EUR od 21. srpnja 2015. do isplate

- na iznos od 365,63 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 142,49 EUR od 21. kolovoza 2015. do isplate

- na iznos od 334,24 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 140,99 EUR od 25. rujna 2015. do isplate

- na iznos od 324,92 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 143,10 EUR od 21. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 338,07 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 141,70 EUR od 4. studenoga 2015. do isplate

- na iznos od 329,34 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 142,27 EUR od 3. prosinca 2015. do isplate

- na iznos od 332,92 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 142,79 EUR od 7. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 336,11 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,88 EUR od 4. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 318,03 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 142,18 EUR od 4. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 332,35 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,56 EUR od 13. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 316,01 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 137,87 EUR od 9. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 305,48 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 137,22 EUR od 2. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 301,43 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,43 EUR od 18. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 315,18 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 140,01 EUR od 4. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 318,87 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,04 EUR od 9. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 312,78 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,56 EUR od 4. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 316,11 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 141,13 EUR od 4. studenoga 2016. do isplate

- na iznos od 325,83 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 141,22 EUR od 8. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 326,40 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 142,67 EUR od 2. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 335,37 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 141,63 EUR od 15. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 328,92 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 140,06 EUR od 14. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 319,17 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 141,10 EUR od 5. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 325,60 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,78 EUR od 2. svibnja 2017. do isplate

- na iznos od 317,46 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 137,97 EUR od 2. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 306,10 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 137,20 EUR od 6. srpnja 2017. do isplate

- na iznos od 301,32 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 174,37 EUR od 7. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 260,12 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 175,49 EUR od 4. rujna 2017. do isplate

- na iznos od 265,37 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 176,21 EUR od 11. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 268,71 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 175,04 EUR od 6. studenoga 2017. do isplate

- na iznos od 263,24 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 174,87 EUR od 6. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 262,46 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 172,16 EUR od 4. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 249,81 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 173,19 EUR od 5. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 254,59 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 172,41 EUR od 8. ožujka 2018. do isplate

- na iznos od 250,94 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 169,56 EUR od 12. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 237,71 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 168,10 EUR od 9. svibnja 2018. do isplate

- na iznos od 230,85 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 173,41 EUR od 4. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 255,80 EUR od 12. lipnja 2018. do isplate

po stopi koja se u razdoblju od 10. travnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se objektivna preinaka tužbe u dijelu kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev u podnesku od 20. veljače 2025. tražeći da mu tuženik plati glavnicu u iznosu od 39.992,99 EUR.

II Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe u dijelu kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev u podnesku od 20. veljače 2025. tražeći da mu tuženik plati zatezne kamate na svaki pojedini iznos glavnog duga u ukupnom iznosu od 26.399,82 EUR (više plaćen iznos anuiteta zbog rasta tečaja) prije 12. lipnja 2018. (dan podnošenja tužbe) te u dijelu kojim je traži da sud utvrdi ništetnim sve Odluke o kamatnim stopama koje je tuženik donio u razdoblju od 1. travnja 2009. do 1. travnja 2018. u odnosu na ugovor o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007.

III Nalaže se tuženiku ADIKO BANK d.d. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju PETRA DURA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 7.230,89 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se zahtjev tužitelja PETRA DURA d.o.o. da mu tuženik ADIKO BANK d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.300,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2018. podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da sud naloži tuženiku da mu plati 378.000,00 kn/ 50.169,22 EUR i zatezne kamate koje na iznos od 3.500,00 kn/ 464,53 EUR teku od kraja svakog mjeseca u razdoblju od 1. veljače 2009. do 1. lipnja 2018.

2. Izjavio je da je s tuženikom kao kreditorom 13. srpnja 2007. sklopio ugovor o kreditu broj 211-180/2007, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 100.000,00 CHF. Izjavio je da je kredit odobren s obvezom otplate od 1. srpnja 2008. do 1. lipnja 2018. Kredit da je otplatio.

3. Izjavio je i to da je člankom 3. ugovorena kamatna stopa vezana za jednomjesečni Libor za CHF s dodatkom marže od 2,75 % dekurzivno godišnje, da se kamate obračunavaju mjesečno i da su uključene u anuitete te vezane za mjesečni Libor i da će se u skladu s tim usklađivati i mijenjati. Prilikom sklapanja ugovora da je stopa Libora bila na visini od 6-8% da bi pao na nulu i na minus vrijednost i na takvoj razini ostao u sljedećim godinama otplate. Izjavio je da je stopa Libora pala pa da je sukladno članku 3. ugovora nakon toga bio dužan plaćati isključivo maržu koja je ugovorena na 2,75%, no da tuženik nije vršio usklađenje kamate i anuiteta, već je nakon pada stope Libora nastavio zaračunavati istu, čak i veću redovnu kamatu i anuitet.

4. Zbog toga, tužitelj smatra da je tuženik naplatom uvećanog mjesečnog anuiteta bez osnove stekao ili oštetio tužitelja za 3.500,00 kn/ 464,53 EUR mjesečno, pa je istaknuo zahtjev da mu tuženik plati 378.000,00 kn/ 50.169,22 EUR za razdoblje od 1. veljače 2009. do 1. lipnja 2018.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda sadržanih u tužbi i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio sudu izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o kreditu broj 211-180/2007, promet za klijenta od 14. veljače 2018., ispisanog članka i vještačenjem.

6. Tražio je tužitelj da sud od tuženika traži da dostavi isprave "tablica kretanja stope libora u razdoblju od veljače 2009. do 1. lipnja 2018." te podatke o svim izvršenim uplatama anuiteta od tužitelja te o kamatnim stopama koje je primjenjivao prilikom obračuna anuiteta za svaki mjesec od 1. kolovoza 2008. do 1. lipnja 2018.

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu.

8. Istaknuo je prigovor zastare.

9. Tuženik nije sporio činjenicu da su stranke sklopile ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 100.000,00 CHF s rokom otplate do 1. lipnja 2018. Izjavio je da je tužitelj kao pravna osoba sklopio ugovor radi kupnje nekretnine. Utoliko da se ne mogu primijeniti akti kojima se reguliraju prava potrošača.

10. Izjavio je tuženik da je kamatnu stopu mijenjao na dopušten način. U članku 3. ugovora o kreditu stranke da su odredile način formiranja redovne kamatne stope i to da se jednomjesečni Libor za CHF zbraja s maržom od 2,75 % dekurzivno godišnje. Kamatna stopa se utvrđuje mjesečno, svakog posljednjeg dana u mjesecu i zaokružuje na sljedeću četvrtinu. Sukladno odredbi članka 6. ugovora o kreditu ugovorne strane da su ugovorile da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika te da tužitelj svojim potpisom na ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest tuženika o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Tužitelj da je pristao da redovna kamatna stopa bude promjenjiva i da se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika. Izjavio je tuženik da je tijekom ugovornog odnosa mijenjao kamatnu stopu na način ugovoren člankom 3. i člankom 6. ugovora, sukladno važećim odlukama o kamatnim stopama. Osim toga, izjavio je da kamatnu stopu ne mijenja po vlastitom nahođenju već da na promjenu kamatne stope utječe niz objektivnih čimbenika na koje nema utjecaja i da se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim uvjetima. Jedan od bitnih faktora koji je utjecao na povećanje kamatnih stopa da je indeks troškova sredstava (TOS) koji prikazuje vagani prosjek troškova pribave sredstava za banke. Taj indeks da je u uvjetima financijske krize bio pod snažnim utjecajem promjena (rasta) domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamate uz koje su se domaće banke mogle financirati na inozemnom tržištu. Iz povećanja ugovorenih kamatnih stopa da se pokrivao trošak rasta domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata pod kojima se tuženik financirao na inozemnom tržištu s jedne strane i uvećanih troškova pribave sredstava za banke zbog povećanja obveznih rezervi i ostalih troškovno opterećujućih regulacija.

11. Nadalje, naveo je i to da se činidba tužitelja kao korisnika kredita sastojala od plaćanja mjesečnih anuiteta koji su se utvrđivali planom otplate koji je tuženik dostavljao tužitelju prije početka otplate i tijekom otplate prije dospijeća pojedinog anuiteta. Stoga da je činidba bila određena, odnosno odrediva jer je ugovor o kreditu sadržavao podatke pomoću kojih se činidba mogla odrediti. Dakle ugovaranje promjenjive kamatne stope da nije neodrediva činidba. Osim toga izjavio je da ugovaranje odredbe o promjenjivosti kamatne stope nije zabranjeno niti jednim propisom, pa da bi bilo govora o nedopuštenoj činidbi.

12. Uz to naveo je da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu trebao postupiti s povećanom pažnjom dobrog gospodarstvenika i da je imao dovoljno vremena proučiti sve odredbe ugovora o kreditu, pa tako i one o kamatnoj stopi iz članka 3. i 6. ugovora o kreditu. Ako nije bio siguran u značenje pojedine odredbe ili je sumnjao u valjanost da je to mogao istaknuti u tijeku pregovaranja ugovora o kreditu budući da se o svakoj odredbi posebno pregovaralo. Odredbama kojima se ugovara kamatna stopa da se jasno i transparentno određuje da tuženik ima pravo izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu tuženika, da se te odredbe primjenjuju kako glase i da nema potrebe za tumačenjem tih odredbi.

13. Osim toga, izjavio je da su krediti s fiksnom kamatnom stopom skuplji, tj. imaju višu kamatnu stopu i da svaki dužnik mora sam procijeniti što je za njega povoljnije. Tužitelj da sada nakon godina uživanja u povlasticama zbog ugovorene promjenjive kamatne stope kao niže, pokušava ostvariti i dodatne koristi time što traži vraćanje navodno preplaćenih kamata. Tužitelj da je samostalno ušao u rizik promjene kamatne stope, da bi prošao povoljnije.

14. Izjavio je da tužitelj nije dokazao da je došlo do stjecanja bez osnove odnosno temeljem osnove koja je naknadno otpala. No čak i da su ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove da ne bi imao pravo tražiti vraćanje jer nije dokazao da je zadržao pravo na povrat. Izjavio je da je više puta mijenjao kamatnu stopu, a da tužitelj nije nikada istaknuo da zadržava pravo na povrat. Uz to da nije dokazao niti pretpostavke nastanka odgovornosti za štetu.

15. Izjavio je da tužitelj traži iznos koji predstavlja preplaćeni iznos nezakonito uvećane redovne kamatne stope kojeg čini razlika između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta, a da ničim nije određeno da bi tužitelj imao pravo na isplatu iznosa koji premašuje od tužitelja očekivani iznos anuiteta kroz cijelo ugovoreno razdoblje. Uz to da nije obrazloženo zbog čega bi se tuženik trebao smatrati nepoštenim od dana stjecanja, a vezano za zahtjev za plaćanje zateznih kamata.

16. Predložio je izvesti dokaze čitanjem ugovora o kreditu i saslušanjem svjedoka OR.

17. U podnesku koji je sud primio 21. studenoga 2018. tužitelj je izjavio da je iz "pregleda prometa za klijenta od 14. veljače 2018." vidljivo da je tuženik i nakon potpunog pada stope Libora nastavio tužitelju zaračunavati i naplaćivati čak i višu stopu redovne kamate, iako je ugovoreno da je kamatna stopa vezana za jednomjesečni Libor i u skladu s tim se trebala usklađivati i mijenjati. O da je u 2006. bio na razini od 0,822% do 1,894 %, kroz 2007. od 2,039 do 2,180%, U listopadu 2008. da je stopa bila 4,583%, da bi u studenome i prosincu došlo do pada stope na 0,891%, pa na 0,325%. Kroz 2009. do 2018. da je stopa bila ispod 1% i da se kretala od 0,05 do 0,095% u 2009., 0,098% u 2010., a u listopadu 2011. da je na 0,000%,a 2018. 0,787%. Strane banke da su kažnjene zbog namještanja stope. Tako namještene stope da je tuženik primjenjivao, a kada je manipulacija prestala da je tuženik odlukama o kamatnim stopama bez osnova i razloga podizao kamatnu stopu tako što je povećavao fiksno ugovorenu maržu od 2,75 %. Izjavio je da je nakon podnošenja tužbe došao do dva otplatna plana od 1. kolovoza 2009. i 1. travnja 2013. iz kojih da je vidljivo da je pod redovnom kamatom 2009. zaračunata stopa od 5,750%, a 2013. 6.500 % iako je O kroz to vrijeme bio 0,0%. Ispravnom primjenom ugovornih stopa da je ukupna kamata trebala biti svedena na ugovorenu maržu od 2,75 %. Pozivanje tuženika na povećane troškove da ne proizlazi iz niti jedne odredbe ugovora.

18. Izjavio je i to da je tuženik slanjem obavijesti o dospjelom dugu i/ili opomenama tražio iznose koje je navodio bez obrazloženja, prijeteći pri tome i tužitelju i jamcima prisilnom naplatom i instrumentima osiguranja.

19. U podnesku koji je sud primio 21. studenoga 2018. tužitelj je zahtjevu za isplatu dodao i zahtjeve da se utvrdi ništetnom odredba članka 4. ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007., tzv. valutna klauzula, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, po kojoj je određeno vraćanje kredita u mjesečnim anuitetima vezanim za tečaj CHF prema kn prema prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, kao i zahtjev za utvrđenje ništavim svih Odluka o kamatnim stopama donesenih od tuženika u razdoblju od 1. srpnja 2008. do 1. lipnja 2018. u odnosu na ugovor o kreditu broj 211- 180/2007. Zahtjev za isplatu je smanjio tražeći da mu tuženik plati 300.000,00 kn/39.816,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos razlike od 5.000,00 kn/ 663,61 EUR od dana uplate tog iznosa tuženiku do isplate za svaki od 126 mjeseci kroz razdoblje od 13. srpnja 2007. do 1. lipnja 2018.

20. Izjavio je da ga tuženik nije upozorio na moguće rizike povećanja tečaja CHF prilikom ugovaranja valutne klauzule i da su korisnici kredita kao tužitelj uvjeravani da taj rizik ne postoji jer se radi o valuti koja dvadeset godina nije mijenjala tečaj. Tuženik da je stvarno platio kredit u kunama u protuvrijednosti CHF na dan sklapanja ugovora, a tužitelj da je vraćao kredit na način da bi tuženik izračunao protuvrijednost anuiteta u CHF u kn po tečaju CHF na taj dan. Tako da je iznos anuiteta udvostručen zbog porasta tečaja CHF. Početni tečaj CHF na dan uoči sklapanja ugovora 12. srpnja 2007. da je bio 4,396 i da se sustavno povećavao tako da je 24. siječnja 2015. dosegao iznos od 7.850, radi čega je tužitelj plaćao dvostruke i veće iznose anuiteta svaki mjesec. Izjavio je da smatra da su sve banke, pa i tuženik znale i morale znati da je moguć porast tečaja CHF, a da su nudile takve kredite kao novi proizvod sa zlom namjerom. Banke i s njima povezane institucije da su jedine mogle utjecati na visinu tečaja neke valute na međunarodnom bankarskom tržištu.

21. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava Pregled kretanja libora za CHF od 2006. do 2018. stranice Global rates, pregled prometa za kredit 211-180/2007.

22. Tuženik se protivio preinaci tužbe. Izjavio je da tužitelj nije potrošač i da se ne može pozivati na učinak koji presuda u kolektivnom sporu "Potrošač" ima na tijek i prekid zastare. Izjavio je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana od svake pojedinačne uplate navodno preplaćenih redovnih kamata tj. preplate po osnovi valutne klauzule. Ni jedan pozitivni propis da ne navodi da pokretanje kolektivnog spora ili donošenje presude u kolektivnom sporu na bilo kakav način utječe na tijek zastare potraživanja pojedinih potrošača.

23. Izjavio je da je odredba ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u ugovoru o kreditu. U toj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. S obzirom na to da je odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva da nije dopušteno ocjenjivati poštenost te odredbe. Izjavio je da je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti da bi informirao potrošače, pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF te da je pažljivo educirao svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Zaposlenik tužitelja koji je sudjelovao u obradi kredita da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora priopćio moguće rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Naveo je da su i guverneri HNB u više navrata u javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim uz ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Nitko da mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF u budućnosti pogotovo u razdoblju od više godina na koje je sklopljen ugovor o kreditu. Švicarski franak da je dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju što da je očigledno utjecalo na odluku tužitelja da sklopi ugovor u toj valuti. Izjavio je da nije razumno za očekivati da isključivo tuženik snosi valutni rizik, niti mu nametati nemoguću činidbu da predvidi kretanje tečaja CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Stoga da nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Uz to, sve da je propustio pružiti tužitelju sve informacije vezane za rizik sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF da ta činjenica ne bi utjecala na razumljivost i poštenje odredbe ugovora koja uređuje valutnu klauzulu, već bi ista upućivala na to da je postojala mana volje- zabluda, pa da bi tužitelj mogao tražiti poništaj ugovora, a nakon sklapanja ugovora i usprkos činjenici što je u razdoblju od pet godina nakon sklapanja ugovora tečaj rastao tužitelj nije ukazivao na to da je u zabludi izazvanoj od tuženika. Valutna klauzula da je dvostruka klauzula, pa da je postojala jednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u kunama bude veća ili manja od inicijalno predviđene u kunama. Stoga da nije postojala znatnija neravnoteža na štetu potrošača odnosno tužitelja.

24. Protivio se prijedlogu da se izvede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Za slučaj da se odredi vještačenje tražio je da se kao početna kamatna stopa odredi ona koja je u vrijeme sklapanja ugovora vrijedila za kunske kredite. Predložio je da se izvede dokaz saslušanjem direktora tužitelja JR.

25. U podnesku koji je sud primio 14. rujna 2020. tužitelj je smanjio zahtjev za isplatu tražeći da se naloži tuženiku da mu na ime razlike više plaćenih mjesečnih anuiteta plati 245.869,17 kn / 32.632,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

26. Potom je u podnesku koji je sud primio 3. veljače 2021. istaknuo zahtjev da sud utvrdi ništetnim članak 4. ugovora o kreditu, potom sve odluke o kamatnim stopama donesene u razdoblju od 1. srpnja 2008. do 1. lipnja 2018. te zahtjev da tuženik plati 250.000,00 kn/33.180,70 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe do isplate te zahtjev da tuženik plati zatezne kamate na svaki pojedini iznos od 2.000,00 kn/ 265,45 EUR od 1. kolovoza 2007. do 1. lipnja 2018.

27. U podnesku od 12. veljače 2021. tužitelj je istaknuo zahtjev da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 4. ugovora o kreditu, potom zahtjev za isplatu 145.800,54 kn/19.351,06 EUR radi povećanja tečaja CHF, s kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, zatim zahtjev za utvrđenje da je tuženik jednostrano i na štetu tužitelja mijenjao ugovorenu kamatu, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnim Odluka o kamatnim stopama koje je tuženik donio u razdoblju od 1. travnja 2009. do 1. lipnja 2018. u odnosu na predmetni ugovor o kreditu te zahtjev da tuženik plati 100.068,73 kn/ 13.281,40 EUR razlike između ugovorene i stvarno naplaćene kamate sa zateznim kamatama.

28. Na pripremnom ročištu koje je održano 16. ožujka 2021. tužitelj je istaknuo zahtjev da sud utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, a kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. ili drugom aktu banke te da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načina obračuna te novi otplatni plan u skladu sa promijenjenom kamatnom stopom umjesto zahtjeva za utvrđenje da je tuženik jednostrano i na štetu tužitelja mijenjao ugovorenu kamatu, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnim Odluka o kamatnim stopama koje je tuženik donio u razdoblju od 1. travnja 2009. do 1. lipnja 2018. u odnosu na predmetni ugovor o kreditu.

29. Sud je rješenjem poslovnog broja P-355/2018 od 16. ožujka 2021. dopustio objektivnu preinaku tužbe, pa je nakon donošenja tog rješenja zahtjev tužitelja bio utvrditi ništetnom odredbu članka 4. ugovora o kreditu, tzv. valutna klauzula, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora po kojoj je određeno vraćanje kredita u mjesečnim anuitetima vezanim za tečaj CHF prema Kn, prema prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, potom zahtjev za isplatu 145.800,54 kn/19.351,06 EUR radi povećanja tečaja CHF, sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, zahtjev da sud utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, a kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. ili drugom aktu banke te da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načina obračuna te novi otplatni plan u skladu sa promijenjenom kamatnom stopom te zahtjev da tuženik plati 100.068,73 kn/ 13.281,40 EUR razlike između ugovorene i stvarno naplaćene kamate sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

30. U podnesku od 20. veljače 2025., a nakon što je izveden dokaz vještačenjem tužitelj je tražio da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 4. ugovora o kreditu broj 211-180/2007 od 13. srpnja 2007 tzv . „valutna klauzula“, sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, po kojoj je određeno vraćanje kredita u mjesečnim anuitetima vezanim za tečaj CHF prema kn, prema prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, potom zahtjev za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. ugovora o kreditu broj 211-180/2007. od 13. srpnja 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika, a kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. ili drugom aktu banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom kao i sve Odluke o kamatnim stopama koje je tuženik donio u razdoblju od 1. travnja 2009. do 1. travnja 2018. u odnosu na isti te zahtjev da tuženik plati tužitelju iznos od 39.992,99 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

31. Tuženik se protivio preinaci tužbe navodeći da je zahtjev u potpunosti različit od zahtjeva iz podneska od 12. veljače 2021., kojeg je tužitelj uredio na ročištu od 16. ožujka 2021. Protivio se i smanjenju tužbenog zahtjeva s obzirom da je zahtjev za isplatu manji od zahtjeva iz tužbe.

32. Propisano je člankom 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP) da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

33. Propisano je člankom 190. stavcima 1., 2. i 3. ZPP-a da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od toga, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

34. Sud je, sukladno članku 190. stavku 1. ZPP-a rješenjem poslovnog broja P- 355/2018 od 16. ožujka 2021. dopustio objektivnu preinaku tužbe jer je tužitelj tužbu preinačio do zaključenja prethodnog postupka. Nakon što je sud izveo dokaz vještačenjem tužitelj je, suprotno tvrdnji tuženika, povećao tužbeni zahtjev za isplatu glavnice, tražeći plaćanje 39.992,99 EUR umjesto 32.632,46 EUR. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva podneskom od 20. veljače 2025., međutim do smanjenja nije došlo, već dapače do povećanja, kako glavnice tako i zahtjeva za plaćanje zateznih kamata, a osim toga i do ponovnog isticanja zahtjeva za utvrđenje ništetnim Odluka tuženika o promjeni kamatne stope. Naime, zahtjevima sadržanim u tužbi kakva je bila nakon preinake prije zaključenja prethodnog postupka dopuštene rješenjem ovog suda poslovnog broja P-355/2018 od 16. ožujka 2021., tužitelj je tražio plaćanje zatezne kamate na iznos od 145.800,54 kn/19.351,06 EUR (povećani iznos anuiteta zbog promjene tečaja CHF) od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je na preplaćene iznose zbog promjene kamate tražio zateznu kamatu od dana izvršenog plaćanja. U podnesku od 20. veljače 2025. tražio je isplatu zateznih kamata od učinjenog plaćanja svakog anuiteta, pa tako i više plaćenog iznosa zbog povećanja kamate, ali i tečaja CHF.

35. Izračun preplaćenih iznosa trebala je učiniti osoba stručnih znanja, odnosno radi utvrđenja tog iznosa bilo je potrebno izvesti dokaz vještačenjem, pa se ne može staviti u krivnju tužitelja što nije prije zaključenja prethodnog postupka znao točan iznos za koji je anuitet povećan zbog promjene kamatne stope i zbog utjecaja tečaja valute iz valutne klauzule. Zbog toga je sud, a temeljem članka 191. stavka 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe u dijelu u kojem je tužitelj povećao zahtjev za plaćanje glavnice zbog povećanja ugovorene kamatne stope s iznosa od 13.281,40 EUR na iznos od 13.593,17 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja, kao i zbog povećanja zahtjeva za plaćanje više plaćenog iznosa anuiteta zbog promjene tečaja s 19.351,06 EUR na 26.399,82 EUR. No tužitelj je nakon izvedenog dokaza vještačenjem povećao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na svaki pojedini iznos više plaćen zbog povećanja tečaja valute iz valutne klauzule i to tako što je tražio plaćanje zateznih kamata od svakog učinjenog plaćanja, dok je prema posljednjem zahtjevu, prije ove preinake, plaćanje zateznih kamata na više plaćene iznose zbog promjene tečaja valute CHF tražio od dana podnošenja tužbe. U tom dijelu sud nije dopustio preinaku tužbe jer je tužitelj i prije izrade nalaza i mišljenja vještaka znao kada je učinio plaćanje svakog pojedinog anuiteta, što potvrđuje prethodno podneseni zahtjev za plaćanje zateznih kamata na preplaćene iznose zbog promjene kamatne stope, pa nema opravdanog razloga što takav zahtjev nije postavio u odnosu i na ovaj dio tražbine, odnosno opravdanje za to što nije i ranije stavio takav zahtjev za plaćanje zateznih kamata nije izvan njegove krivnje. Jednako se odnosi i na ponovno postavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Odluka tuženika o promjeni kamatnih stopa. Zbog toga je o preinaci tužbe odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama I. i II.

36. Dakle, zaključiti je da je predmet ovog postupka tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi članka 4. i 6. ugovora o kreditu broj: 211-180/2007 te zahtjev za isplatu 13.593,17 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja i 26.399,82 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, dakle od 12. lipnja 2018., odnosno zahtjev za isplatu ukupno 39.992,99 EUR.

37. Radi donošenja odluke sud je izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o kreditu broj 211-180/2007, "promet za klijenta od 14. veljače 2018.2, ispisanog članka, "pregled kretanja libora za CHF od 2006. do 2018.", "pregled prometa za kredit 211- 180/2007", saslušanjem svjedoka OR i zastupnika po zakonu tužitelja JR te vještačenjem koje je obavio Centar za vještačenja d.o.o.

38. Kod donošenja odluke o valjanosti prethodno navedenih odredbi ugovora, trebalo je imati na umu određenja relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) kojima je uređen ugovorni odnos koji nastaje temeljem ugovora o kreditu, ali i odgovarajuće odredbe općeg dijela ZOO-a.

39. Prema članku 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

40. Prema članku 1022. ZOO-a ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku te se tim ugovorom utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

41. Propisano je člankom 3. ZOO-a da sud sudionici u obveznom odnosu ravnopravni.

42. Propisano je člankom 4. ZOO-a da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

43. Propisano je člankom 7. stavkom 1. ZOO-a da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

44. Propisano je člankom 10. ZOO-a da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

45. Prema članku 332. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

46. Propisano je člankom 323. stavkom 1. ZOO-a da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

47.Nije bilo spora među strankama o postojanju slijedećih činjenica:

- da su tužitelj i tuženik koji je u vrijeme sklapanja ugovora poslovao s tvrtkom HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. 13. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu broj: 211- 180/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na temelju kojega je tuženik imao obvezu tužitelju staviti na raspolaganje iznos kredita od 100.000,00 CHF, a tužitelj taj iznos otplatiti u razdoblju do 1. lipnja 2018.

- da je tuženik tužitelju dao na raspolaganje naprijed navedeni iznos u kunskoj protuvrijednosti uz obvezu tužitelja da mu plati i promjenjivu ugovorenu kamatu koja se sastoji od dvije sastavnice, Libor-a i marže

- da su stranke ugovorile valutnu klauzulu, odnosno vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske odredile izračunavati na temelju tečaja strane valute švicarskog franka CHF u odnosu prema valuti Republike Hrvatske kuni.

- da je tuženik u razdoblju ispunjenja, odnosno otplate kredita jednostrano donosio odluke kojima je utvrđivao kamatnu stopu, o čemu stranke nisu pregovarale

48. Spor je među strankama nastao u odnosu na to:

- je li odredba članka 6. ugovora ništetna, pa je li stoga tuženik neosnovano stekao iznose kamate naplaćene preko iznosa koji se dobije primjenom formule izračuna kamate određene člankom 3. ugovora

- je li odredba članka 4. ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna pa je li stoga tuženik neosnovano stekao iznose anuiteta naplaćene zbog promjene tečaja valute za koju je vezana valuta ispunjenja

- je li tužiteljeva tražbina zastarjela

49. Člankom 3. ugovora, koji nosi naziv kamatna stopa, ugovoreno je da se na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora obračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana za jednomjesečni Libor, s dodatkom marže od 2,75%, dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Kamatna stopa vezana je za mjesečni Libor, važeći na dan utvrđenja kamatne stope te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati (...). Kamatna stopa se uvećava za ugovorenu maržu iz stavka 1. ovog članka. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope (...).

50. Iz sadržaja citiranog članka 3. ugovora proizlazi da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se određuje cijena koju će korisnik kredita platiti kreditoru za odobreni kredit. Ugovoreno je da je visina kamatne stope vezana za promjenjiv mjesečni Libor s dodatkom marže od 2,75 %, kao fiksnim parametrom obračuna kamatne stope. Navedena ugovorna odredba je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, a u svakom slučaju odrediva. Osim toga, navedenom ugovornom odredbom iz članka 3. ugovora ugovorne strane su postigle suglasnost o ugovornoj kamati, kao jednom od bitnih sastojaka ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a), kao i svim parametrima (elementima) za njezino određivanje. Budući da ugovorna kamata predstavlja jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu i da je ona u konkretnom slučaju jasno određena člankom 3. ugovora, to tuženik kao kreditor ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora, već za takvu promjenu mora dobiti suglasnost druge ugovorne strane (korisnika kredita).

51. Člankom 6. ugovora koji nosi naziv promjenjivost kamatne stope, je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke te da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

52. S obzirom na to da je predmetni ugovor, dvostranoobvezni ugovor, prema kojemu je tuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, jednostrana promjena kamatne stope iz citiranog članka 6. ugovora protivna je članku 10. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Zbog navedenih razloga odredba članaka 6. ugovora je ništetna.

53. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP- a), proizlazi da tužitelj traži vraćanje iznosa kamata koje je tuženik neosnovano naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, članka 6. ugovora. U konkretnom slučaju se, dakle, radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. S obzirom na ništetnost odredbe iz članka 6. ugovora, tuženik u konkretnom slučaju ima pravo na kamate u skladu s člankom 3. ugovora kojim je, kao što je prethodno obrazloženo, na jasan i nedvosmislen način, određena visina kamatne stope na način da je ona vezana za promjenjiv mjesečni Libor s dodatkom marže od 2,75%, kao fiksnim parametrom obračuna kamatne stope.

54. Tuženik nije sporio činjenicu da je svojim odlukama u tijeku trajanja ispunjenja obveze tužitelja mijenjao kamatnu stopu.

55. Sudski vještak Ines Lozić iz Centra za vještačenja d.o.o. je dala pisani nalaz i mišljenje, a potom na ročištu glavne rasprave iznijela nalaz i mišljenje, ujedno i odgovarajući na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje.

56. U nalazu je navedeno da se otplata kredita činila u jednakim mjesečnim anuitetima kroz razdoblje od 120 mjeseci uključujući i period počeka otplate kredita u trajanju od 8 mjeseci za koje vrijeme se obračunava i naplaćuje redovna kamata. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu da je bilo 1. srpnja 2008., u iznosu od 1.072,92 CHF, što je na dan isplate kredita iznosilo 4.700,16 kn te sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. U nalazu je navedeno da je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, a da je u ispravi "pregledu prometa" navedeno da je ugovorena otplata po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te da je iz te isprave "Pregled prometa za klijenta" razvidno je da je tuženik anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja. Zbog toga da je obračun temeljem kojeg je dano mišljenje vještaka učinjen primjenom srednjeg tečaja HNB važećeg na dan plaćanja. Iz isprave "Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu" te "Pregled prometa za klijenta" vještak je utvrdio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale od 5,25% godišnje do 1.prosinca 2007., 5,50% godišnje do 1. siječnja 2008., 5,25% godišnje do 1. ožujka 2008., 5,50% godišnje do 1. svibnja 2008., 5,25% godišnje do 1. listopada 2008., 5,75% godišnje do 1. studenoga 2008., 4,75% godišnje do 1. prosinca 2008., 3,75% godišnje do siječnja 2009., 3,25% godišnje do 1. ožujka 2009., 4,50% godišnje do 1. travnja 2009., 4,25% godišnje do 1. srpnja 2009., 5,75% godišnje do 1. rujna 2011., 5,50% godišnje do 1. listopada 2011., 5,75% godišnje do 1. siječnja 2012., 6,75% godišnje do 1. siječnja 2013., 6,50% godišnje do 1. veljače 2013., 6,75% godišnje do 1. ožujka 2013., 6,50% godišnje do 1. kolovoza 2014., 6,75% godišnje do 1. listopada 2014., 6,50% godišnje do 1. studenoga 2014., 6,75% godišnje do 1. prosinca 2014., 6,50% godišnje do 1. veljača 2015., 5,75% godišnje do 1. ožujka 2015., 6,50% godišnje do kraja otplate kredita.

57. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 1.072,92 CHF početno do 1.155,73 CHF kao najveći iznos anuiteta. U nalazu je vještak izložio da je za svaki mjesec utuženog razdoblja izvršio izračun kamatne stope na način da je utvrđenu visinu jednomjesečnog Libora CHF, koja je također prezentirana u tablici u nalazu, uz primjenu fiksne marže koja se navodi u samom ugovoru. Vještak je sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita s anuitetima obračunanima primjenom početno ugovorene promjenjive kamatne stope za utuženo razdoblje. Naveo je vještak da tijekom otplate kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene kamatne stope. Temeljem obračuna koji je detaljno izložio i prikazao u tablici sadržanoj u nalazu, vještak je dao mišljenje da je zbog obračuna kamatne stope temeljem ništetne odredbe ugovora tužitelj platio 13.593,17 EUR više.

58. Tuženik je prigovorio ispravnosti obračuna sudskog vještaka navodeći da rezultat vještačenja nije ispravan zbog toga što je vještak koristio pogrešnu metodu, koja je primijenjena prema postavljenom zadatku. Dakle, tuženik nije problematizirao konkretni obračun vještaka, već postavljeni zadatak vještaku, pa onda i obračun koji je sačinjen po nalogu da izračuna iznos ugovorenih kamata (razlike u anuitetima) koje je tužitelj platio tuženiku iznad iznosa koji je trebao platiti obračunom kamatne stope iz članka 3. ugovora. Sud smatra da je zadatak dan vještaku ispravno određen i nije našao zamjerke obračunu po zadatku danom od suda te s obzirom da su nalaz i mišljenje sudskog vještaka jasni i potpuni, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka i utvrdio da je tuženik u razdoblju obuhvaćenom tužbom naplatio od tužitelja 13.593,17 EUR više iz razloga što je pogrešno i u većem iznosu od ugovorenog, a temeljem ništetne odredbe ugovora obračunavao stopu ugovorenih kamata.

59. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljeve tražbine. U konkretnom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. Zbog toga, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020.). Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena ovom odlukom, to zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije ni počeo teći. Zbog toga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine.

60. Uzevši u obzir navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tuženik na temelju odredaba članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a dužan platiti tužitelju 13.593,17 EUR. Osim toga, prema odredbi članka 1115. ZOO-a u vezi s odredbama članka 323. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužitelju zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. u vezi s odredbom članka 22. stavka 4. ZOO-a za ostale odnose.

61. Člankom 4. ugovora o kreditu broj: 211-180/2007 stranke su ugovorile da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima. Visina mjesečnog anuiteta utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ugovora i koji će Banka dostavljati Korisniku kredita prije početka otplate i tijekom otplate prije dospijeća pojedinog anuiteta. Anuiteti se podmiruju u CHF ili u kunama prema prodajnom tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama banke počevši od 1. srpnja 2008.

62. Propisano je člankom 21. ZOO-a da je dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo kad obveza ima za činidbu iznos novca.

63. Propisano je člankom 22. stavkom 1. i 3. ZOO-a da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

64. Valutna klauzula iz članka 22. ZOO-a dopušteni je instrument zaštite vrijednosti ispunjene vjerovnikove činidbe kako bi dužnikova protučinidba o dospijeću imala istu vrijednost kao i vjerovnikova činidba u vrijeme njezina ispunjenja. Dakle, primarno to je instrument zaštite vjerovnika od promjena vrijednosti valute u kojoj je ugovorena obveza izražena, kojom se dakle nastoji eliminirati valutni rizik i izbjeći gubitak zbog promjene vrijednosti ugovorene valute obveze. Tu klauzulu mogu ugovoriti i ugovaraju svi subjekti obveznog prava i fizičke i pravne osobe te klauzula ima jednak učinak u odnosima trgovaca i ostalim odnosima. Ugovaranje te klauzule ostavljeno je na volju ugovornim stranama, sukladno načelu dispozitivnosti ugovornih odnosa. Nametanje te ili bilo koje druge ugovorne odredbe protivno je načelima obveznog prava, sadržanim u ZOO-u.

65. O okolnostima ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu, a prvenstveno valutne klauzule i odredbe o ugovorenoj kamati, u ovoj parnici iskaze su dali zastupnik po zakonu tužitelja JR i svjedok OR koji je bio radnik tuženika, kreditni referent u razdoblju od 1998. do kraja 2007. te koji je sudjelovao u sklapanju ovog ugovora. On je u iskazu izjavio da je pripremao potrebnu dokumentaciju za kreditni odbor te nakon što je odbor odobrio sklapanje kredita i nakon što je prikupljena potrebna dokumentacija i isprave vezane uz instrumente osiguranja, i nakon odobrenja pravne službe da se pristupilo sklapanju ugovora o kreditu. Izjavio je da je tekst predmetnog ugovora o kreditu formaliziran, da je "špranca" banke, odnosno uobičajeni obrazac za takvu vrstu kredita koji su se u to vrijeme izdavali. Za predmetni kreditni posao da je razgovarao sa zastupnikom po zakonu tužitelja JR. Izjavio je da je zastupnik po zakonu tužitelja bio obaviješten o uvjetima sklapanja konkretnog ugovora o kreditu ili usmeno, pisano ili putem e-maila, nije naime znao kazati na koji je točno način obaviješten. Izjavio je svjedok i to da nije bilo posebnih pregovora između klijenta i banke o uvjetima kreditiranja, jer je u pravilu banka bila ta koja je diktirala uvjete sklapanja ugovora te je klijent mogao odustati ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim uvjetima, ili bi se eventualno nakon toga moglo pregovarati o instrumentima osiguranja, ali da su u pravilu klijenti prihvaćali uvjete kreditiranja određene od strane banke. Izjavio je i to da je klijentima bila dana obavijest o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi i uvjetima kreditiranja te da je pretežiti broj odobrenih kredita bio s valutnom klauzulom u EUR, a kasnije u CHF, da su postojali formalni obrasci ugovora koji su bili sastavljeni od banke te da je kreditni odbor određivao uvjete ugovora odnosno kamatne stope vezane uz pojedinu valutnu klauzulu. Svjedok je izjavio da se ne može sjetiti jesu li stranke pregovarale o konkretnom ugovoru o kreditu te je izjavio da misli da je tužitelj imao više sklopljenih ugovora o kreditu s bankom.

66. Zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da je tužitelj i prije ovog s tuženikom ugovarao kredite, da o uvjetima kredita nije posebno pregovarao s bankom, za niti jedan kredit, pa tako niti za ovaj kredit ,već da je mogao prihvatiti uvjete tuženika ili ne prihvatiti. U banci da su mu ponudili sklapanje ugovora o kreditu u švicarskim francima, a tek naknadno u samom tekstu ugovora da su bili navedeni uvjeti kreditiranja koji su se odnosili na visinu kamatne stope, i ostale uvjete. Nakon što je bilo određeno da će se odobriti kredit i kad je dobio tekst ugovora, da je tražio da dospijeće mjesečnog anuiteta umjesto prvog u mjesecu bude posljednjeg u mjesecu, ali da niti na tu izmjenu banka nije pristala. Ugovor o kreditu da je ovjeren odnosno solemniziran kod javnog bilježnika, radi čega da je otišao kod javnog bilježnika i potpisao tekst ugovora, a osobe ovlaštene za zastupanje banke da su već imale deponirani potpis, tako da nitko od predstavnika banke nije s njim bio kod javnog bilježnika. Izjavio je i to da mu je poznat pojam promjenjive kamatne stope, te je naveo da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, CHF bila stabilna valuta te da nije razmišljao u tom trenutku o bilo kakvim značajnim promjenama tečaja te valute, a niti ga je na takve rizike bilo tko upozorio iz banke. U konačnici, izjavio je da mu je tuženik ponudio samo sklapanje ugovora vezanog uz valutu CHF.

67. Iz sadržaja iskaza osoba koje su neposredno sudjelovale prilikom ugovaranja predmetnog ugovora, zaključiti je da prilikom ugovaranja ugovora o kreditu nije bilo konkretnih pregovora strana ugovora, odnosno da je sklapanje ugovora uslijedilo nakon što je tužitelj pristao na uvjete tuženika koje nije mogao mijenjati, pa tako i valutnu klauzulu. Iz sadržaja iskaza svjedoka OR, koji je bio zaposlenik tuženika u to vrijeme i čiji iskaz sud ocjenjuje istinitim jer nema nikakvih okolnosti koje bi ostavljale sumnju u istinitost njegovog iskaza, zaključiti je da tužitelj nije imao mogućnosti bilo kakvim pregovaranjem ostvariti drugačije uvjete ugovora od onih koji su bili sadržani u ugovoru koji je pripremila banka. Nadalje iz iskaza tog svjedoka zaključiti je i to da su tužitelju bili prezentirani uvjeti ugovora, ali se ne može zaključiti da je tužitelju bio detaljnije objašnjen rizik valutne klauzule, koji je, tako će se to pokazati kroz ispunjenje ugovora u vrlo kratkom vremenu od sklapanja, nastupio u toj mjeri da je narušeno načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, iako je svrha klauzule baš suprotna i to očuvati vrijednost uzajamnih činidbi i to prvenstveno u svrhu zaštite vjerovnika.

68. Sada je općepoznato da je valuta švicarski franak naglo aprecirala, odnosno povećala svoju vrijednost, posebno nakon 2008. godine, dakle, neposredno nakon sklapanja predmetnog ugovora. S tim u vezi obveza je banke bila, prilikom ugovaranja kredita s tužiteljem kojemu kreditiranje nije predmet poslovanja, podrobno informirati tužitelja o svemu, pa tako i mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule, koji su se ostvarili netom nakon sklapanja ugovora. No iz iskaza saslušanog svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja zaključiti je da tuženik to nije učinio, štoviše proizlazi zaključak da se o odredbama ugovora nije pregovaralo, niti se moglo pregovarati. Pregovaranje pak podrazumijeva i razmjenu relevantnih informacija za donošenje odluke o sadržaju ugovora. Toga, tako to proizlazi iz sadržaja iskaza saslušanog svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja u konkretnom slučaju nije bilo, već naprotiv proizlazi da je tuženik tužitelju ponudio ugovor u kojemu je već bila sadržana valutna klauzula CHF. Od trgovaca, što je i tužitelj, očekuje se da u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). No taj zahtjev za postupanje s povećanom pažnjom, osim što je zahtjev koji se primjenjuje kod ispunjenja, ne znači da tužitelj kao trgovac mora moći znati predvidjeti kretanja valute koji su od utjecaja na visinu obveze u pravnim odnosima u kojima je, kao u konkretnom slučaju, ugovorena valutna klauzula. S povećanom pažnjom te savjesno i pošteno u ovom slučaju morao je prvenstveno nastupiti tuženik, koji po svemu mora imati više znanja o monetarnim kretanjima od tužitelja. Tužitelj, iako trgovac ne mora imati specifična monetarna znanja te je baš na tuženiku bila obveza da prilikom ugovaranja jasno prezentira sve okolnosti važne za donošenje odluke o ugovaranju valutne klauzule. No to nije učinjeno.

69. Zbog snažne aprecijacije valute CHF i ugovorene valutne klauzule u CHF tuženik je kao vjerovnik novčane tražbine primio tužiteljevo ispunjenje u značajno većem broju novčanih jedinica od onih koje su ugovorene. Taj iznos, ostvaren zbog promjene tečaja valute iz valutne klauzule prema obračunu sadržanom u nalazu i mišljenju vještaka iznosi 26.399,82 EUR. Zbog promjene tečaja valute valutne klauzule pojavila se razlika u mjesečnom anuitetu koja je trajala gotovo kroz cijelo vrijeme ispunjenja i to kao povećanje od 21,04 kn do 2.754,87 kn. Kada se iznos za koji je povećan mjesečni anuitet usporedi i iznosom anuiteta na dan isplate kredita od 4.700,16 kn, uočiti je da je riječ o iznimnom povećanju obveze tužitelja. Iz tablice koju je vještak sastavio u nalazu i u kojoj je prikazao povećanje anuiteta kroz razdoblje otplate zbog promjene tečaja CHF vidljivo je da je značajno povećanje uslijedilo netom nakon početka ispunjenja obveze tužitelja i da se protezalo do kraja razdoblja ispunjenja. Zaključiti je stoga da je ostvarenje rizika jačanja tečaja valute valutne klauzule rezultiralo znatnim narušavanjem načela jednake vrijednosti ugovornih činidaba te se valutna klauzula pretvorila u instrument koji uzrokuje neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka, što je protivno svrsi i smislu valutne klauzule. Stoga je ugovaranjem valutne klauzule CHF u ugovoru o kreditu povrijeđeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz članka 3. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a te načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz članka 7. ZOO-a. Zbog toga je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, pa je stoga tuženik dužan tužitelju platiti 26.399,82 EUR koliko je u mišljenju iznio vještak na temelju detaljnog obračuna prikazanog u nalazu.

70. Tuženik je prigovorio ispravnosti obračuna sudskog vještaka navodeći da rezultat vještačenja nije ispravan zbog toga što je vještak koristio pogrešnu metodu, koja je primijenjena prema postavljenom zadatku. Dakle, tuženik nije problematizirao konkretni obračun vještaka, već postavljeni zadatak vještaku, pa onda i obračun koji je sačinjen po nalogu da izračuna iznos ugovorenih kamata (razlike u anuitetima) koje je tužitelj platio tuženiku iznad iznosa koji je trebao platiti obračunom kamatne stope iz članka 3. ugovora. Sud smatra da je zadatak dan vještaku ispravno određen i nije našao zamjerke obračunu po zadatku danom od suda te s obzirom da su nalaz i mišljenje sudskog vještaka jasni i potpuni, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka i utvrdio da je tuženik u razdoblju obuhvaćenom tužbom naplatio od tužitelja 26.399,82 EUR više zbog povećanja tečaja valute CHF iz valutne klauzule i to sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, odnosno od 12. lipnja 2018. po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

71. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljeve tražbine. U konkretnom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. Zbog toga, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020.). Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena ovom odlukom, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine.

72. Stoga je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u izreci presude.

73. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), imajući na umu da je tužitelj uspio u cijelosti u tužbenom zahtjevu, kao i promjene vrijednosti predmeta spora uslijed učinjenih promjena tužbenih zahtjeva.

74. Tužitelju su bili potrebni za vođenje ove parnice troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 21. studenoga 2018. u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 14. rujna 2020. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9.5. Tarife, trošak sastava podneska od 3. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 3. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 5. veljače 2021. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9.5. Tarife, trošak sastava podneska od 12. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu koje je održano 1. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 9.1., trošak sastava podneska od 20. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 30. listopada 2025. u iznosu od 1000,00 EUR prema Tbr. 9.1. Tarife te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 EUR. Sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.230,89 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

75. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 14. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 EUR, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Iz istog razloga sud je odbio i zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 16. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 EUR, potom podneska od 22. travnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR i 11. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR. Sud je odbio i zahtjev za naknadu više traženih troškova sastava podneska od 3. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR, 11. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR te zastupanja na ročištima 14. rujna 2020. u iznosu od 900,00 EUR, 5. veljače 2021. u iznosu od 900,00 EUR te 1. lipnja 2021. od 500,00 EUR, sve uvažavajući određenja Tarife. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.300,00 EUR sa zateznim kamatama.

75. Slijedom navedenog, o troškovima postupka je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama III. i IV.

U Splitu 19. prosinca 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.

DNA:

- Odvjetnik Željko Puljić

- Odvjetnik Branko Bulat

- U spis