REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

[adresa]

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-1207/2019-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D O P U N S K A P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Danijelu Juriću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Rijeci, A. Medulića 4, protiv prvotuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po zastupniku temeljem zakona Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, OIB: 86687204743, Građansko-upravni odjel, sa sjedištem u [adresa], drugotuženika - protutužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, iz Zagreba, Širolina ulica 4, zastupan po punomoćnici po zaposlenju VB, mag. iur., radi isplate, bez održavanja rasprave, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u točki III., koja, koja glasi:

„Nalaže se tužiteljici-protutuženici ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da drugotuženiku-protutužitelju Hrvatskim autocestama d.o.o. iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, od rujna 2019.godine plaća mjesečni iznos naknade za korištenje cestovnog zemljišta od 1.399,21 EUR, koji iznos dospijeva 31. listopada 2019., pa nadalje sve do predaje u posjed tužitelju – protutuženiku nekretnine; restorana u površini od 501 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom brodu, a koji mjesečni iznosi dospijevaju na plaćanje posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec korištenja cestovnog zemljišta.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženik ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 4.259.722,98 kuna, a dio tužbenog zahtjeva za iznos 14.512,98 EUR od tužiteljica je povukla na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 27. listopada 2025.

2. Tuženici su podnijeli odgovore na tužbu u kojima su osporavali tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. Drugotuženik je uz odgovor na tužbu istaknuo i protutužbeni zahtjev. Predmetni protutužbeni zahtjev, u skladu s važećom valutom drugotuženik-protutužitelj uredio je podneskom od 20. ožujka 2023.

Protutužbenim zahtjev, drugotuženik-protutužitelj, u točki I. protutužbenog zahtjeva zahtijevao je od suda da naloži tužiteljici-protutuženici da mu preda u posjed nekretnine upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] restoran u površini 501 m2, slobodnu od osoba i stvari.

U točki II. protutužbenog zahtjeva drugotuženik-protutužitelj zahtijevao je od suda da naloži tužiteljici-protutuženici da drugotuženiku-protutužitelju isplati iznos od 61.249,45 EUR (461.483,93 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki III. protutužbenog zahtijevao je da sud naloži tužiteljici-protutuženici da mu od rujna 2019.godine plaća mjesečni iznos naknade za korištenje cestovnog zemljišta od 1.399,21 EUR, koji iznos dospijeva 31. listopada 2019., pa nadalje sve do predaje u posjed tužitelju – protutuženiku nekretnine; restorana u površini od 501 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji mjesečni iznosi dospijevaju na plaćanje posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec korištenja cestovnog zemljišta. Nadalje, u točki IV. protutužbenog zahtjeva drugotuženik-protutužitelj zahtijevao je naknadnu troškova parničnog postupka.

3. U pogledu tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovaj sud je nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. listopada 2025. donio i objavio rješenje i presudu poslovni broj: P-1207/2019-72 od 12. prosinca 2025.

4. Podneskom od 15. prosinca 2025. drugotuženik-protutužitelj predložio je sudu donošenje dopunske presude, navodeći da sud nije odlučio o točki III. postavljenog protutužbenog zahtjeva.

4.1. Postupajući po prijedlogu drugotuženika-protutužitelja za donošenjem dopunske presude, ovaj sud utvrdio je da izreka predmetne presude od 12. prosinca 2025. uistinu ne sadrži odluku u pogledu točke III. portutužbenog zahtjeva, dok je sud o točki I. protutužbenog zahtjeva odlučio u točki II. izreke presude, o točki II. protutužbenog zahtjeva u točki III. izreke presude, te o točki IV. protutužbenog zahtjeva u točki VI. izreke presude.

5. Odredbom članka 339. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP) propisano je ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Odredbom članka 340. stavak 1. ZPP propisano je da se dopunska presuda može donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen.

6. U pogledu točke III. protutužbenog zahtjeva, o kojemu je sud propustio odlučiti presudom poslovni broj: P-1207/2019-72 od 12. prosinca 2025. drugotuženik- protutužitelj je u protutužbi naveo kako tužiteljica-protutuženica drži u posjedu predmetnu nekretninu iz kojeg razloga je drugotuženik-protutužitelj uskraćen u obavljanju svojih zakonskih ovlasti. U tom smislu drugotuženik-protutužitelj naveo je kako mjesečna naknada za korištenje cestovnog zemljišta na autocesti u površini od 501 m2 iznosi 8.667,37 kuna s uračunatom PDV-om, a naknada za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva iz skupine restorani iznosi 1.875,00 kuna s uračunatim PDV- om (sukladno Pravilniku o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti – „Narodne novine“ broj: 78/14). Drugotuženik-protutužitelj naveo je kako se u pratećem uslužnom objektu obavlja djelatnost restorana, a za koju je člankom 8. stavak 1. navedenog Pravilnika utvrđena visina naknade u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn. Slijedom navedenog, obračun mjesečnog iznosa naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti koji tužitelj potražuje određen je zbrojem navedene mjesečne naknade za korištenje cestovnog zemljišta u iznosu od 6.933,90 kn i mjesečnog iznosa za prateće uslužne djelatnosti u iznosu od 1.500,00 n (6.933,90 kn + 1,500,00 kn) odnosno 8.433,90 kuna uvećano za PDV od 25% jer se sukladno propisima o oporezivanju vrši isporuka usluga. Dakle, drugotuženik-protutužitelj u točki III. protutužbenog zahtjeva zahtijevao je isplatu iznosa od 1.399,21 EUR /10.542,38 kuna na ime mjesečne naknade za korištenje predmetne nekretnine, a za razdoblje rujan 2019. – 31. listopada 2019. pa nadalje, sve do predaje predmetne nekretnine drugotuženiku-protutužitelju u posjed.

6.1. U odgovoru na protutužbeni zahtjev, tužiteljica-protutuženica je isti osporavala u cijelosti. U odnosu na potraživanje drugotuženika-protutužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta tužiteljica-protutuženica je istaknula je i prigovor zastare potraživanja u odnosu na utuženi iznos od 461.483,93 kune, skupa sa kamatama, a koji iznos odgovara zbroju propisanih dospjelih mjesečnih naknada za korištenje cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti, navodeći da predmetno potraživanje zastarijeva u roku 3 godine, pa je u tom smislu istaknula prigovor zastare za drugotuženikova-protutužiteljeva potraživanja koja bi bila starija od tri godine od dana podnošenja tužbe 7. listopada 2019. S tim u svezi tužiteljica-protutuženica navela je kako se radi o privremenim tražbinama iz članka 226. Zakona o obveznim odnosima, odnosno o davanjima koja su istovjetna zakupnini/najamnini iz članka 229. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica – protutuženica je osporavala i navode drugotuženika-protutužilja iz kojih proizlazi da bi činjenica posjedovanja predmetne nekretnine nužno značila i obavljanje uslužne djelatnosti, navodeći da je predmetni objekt zatvoren 1. listopada 2019., od kada ona ne obavlja uslužnu djelatnost u predmetnom objektu, stoga smatra da od trenutka zatvaranja predmetnog objekta ne postoji obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta jer se isto ne koristi.

7. U odnosu na navedeno, ovaj sud utvrdio je kao nesporno da je tužiteljica- protutuženica do 1. listopada 2019. obavljala ugostiteljsku djelatnost u izuzetim nekretninama, iznajmljivanjem predmetnog restorana, ali po ocjeni ovog suda zahtjev drugotuženika za isplatom nije osnovan iz razloga što u tijeku postupka nije dokazano da bi bio proveden postupak za davanje korisnicima na korištenje zemjišta odnosno djela cestovnog zemljišta. Slijedom navedenoga nije niti mogla nastati obveza tužiteljice-protutuženice da drugotuženiku-protutužitelju, za plaćanje naknade radi obavljanja djelatnosti ugostiteljstva iz skupine restorani.

8. Naime, sud je protutužebni zahtjev za isplatu, cijenio neosnovanim, a iz istog razloga kako je sud i naveo u presudi ovoga suda poslovni broj: P-1207/2019-72 od 12. prosinca 2025., dakle, sud neosnovanim smatra kako isplatu iznosa od iznos od 61.249,45 EUR (461.483,93 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.399,21 EUR, koji iznos dospijeva 31. listopada 2019., pa nadalje sve do predaje u posjed tužitelju – protutuženiku predmetne nekretnine, a koji mjesečni iznosi dospijevaju na plaćanje posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec korištenja cestovnog zemljišta. Navedeno iz razloga što obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta mora proizlaziti iz zakona, dok se Pravilnicima razrađuje, način obračuna, naplate te visina naknade, u tom smislu odredba članka 2. stavak 2. Pravilnika o mjerama za izračun naknade korištenja cestovnog zemljišta (na koje se poziva tuženik), nije samostalno primjenjiv pravni temelj za obvezu plaćanja sporne naknade na strani tužiteljice. Iz odredaba Zakona o cestama proizlazi isključivo mogućnost da se cestovno zemljište daje, odnosno povjerava korisniku na korištenje, a ne postoji zakonska obveza plaćanja naknade za korištenje bez provedenog postupka davanja na korištenje, što i proizlazi iz odredbe članka 3. Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta, kojem je propisano da se cestovno zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama Ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta i na druge zakonom dozvoljene načine što proizlazi i iz članka 66. stavak 5.

Ovaj sud s tim u svezi smatra da se odredba članka 2. stavak 2. Pravilnika o mjerama za izračun naknade treba tumačiti kao zakonska osnova za obvezu plaćanja za korištenje cestovnog zemljišta uz ispunjenje propisanih uvjeta da se radi o pravnoj ili fizičkoj osobi koja koristi priključak ili prilaz do objekta u kojem obavlja komercijalnu djelatnost uz primjenu i svrhu Zakona o cestama, što znači da je nastanak obveze plaćanja naknade u odnosu na tu obvezu se mora provesti odgovarajući postupak povjeravanja korisnicima na korištenje odnosno djela cestovnog zemljišta, kao sastavnog dijela javne ceste. (isto Županijski sud u Puli-Pola broj: Gž-649/2023-2 od 11. rujna 2023.)

9. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe članka 339. stavak 1. i članka 340. stavak 1. ZPP sud je donio dopunsku presudu i odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica ĆB po punomoćniku Danijelu Juriću, odvjetniku u Rijeci

– e-komunikacijom

2. Prvotuženik Republika Hrvatska, po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, na broj: P-DO-131/2019-e- komunikacijom

3. Drugotuženik-protutužitelj Hrvatske autoceste d.o.o. – e-komunikacijom