REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-226/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja IP, vl. Usluge prijevoza i iznajmljivanja "Adžaga", Velika Mlaka, Nikole Tesle 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Knezović, odvjetniku u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženika Werner Laser Sintering d.o.o., Zlatara Bistrica, Ulica Stjepana Radića 9, OIB: 85869622653 radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-727/2024 od 25. studenog 2024. koje je donio javni bilježnik Jadranka Kramar iz Oroslavja kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 825,20 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 23. listopada 2024. podnošenjem javnom bilježniku Jadranki Kramar iz Oroslavja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (kartice kupaca – list 7. spisa). Na temelju navedenog, javni bilježnik je 25. studenog 2024. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv- 727/2024 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 2.875,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza siječnja 2024. do isplate i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Zatezne kamate tužitelj potražuje u odnosu na glavno potraživanje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora, a u odnosu na sporedna traženja, po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose .

2. Nakon što je tuženik protiv citiranog rješenja o ovrsi podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio tražbinu tužitelja, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-26/2025 od 19. ožujka 2025. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, nastavljan kao povodom prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno nadležnim za daljnje postupanje .

3. Tuženik je tražbinu tužitelja osporio u bitnom navodeći da prema tužitelju nema dugovanje u navedenom iznosu. Pojasnio je da su među strankama bile dogovorene dvije isporuke i to prva za iznos od 1.250,00 EUR bez PDV-a, a tužitelj je ispostavio račun na iznos od 1.875,00 EUR sa PDV-om, kojem je tuženik u zakonskom roku prigovorio, i druga isporuka za što je cijena dogovorena u iznosu od 500,00 EUR bez PDV-a, a tužitelj je za istu tuženiku poslao račun na iznos od 1.000,00 EUR sa PDV - om, koji je tuženik također osporio. Ujedno je dodao je roba iz ove druge isporuke pretovarena na kamion bez cerade, da je pokisla i da je tuženik imao reklamaciju kupca i troškove puta u Njemačku te popravak robe kao dodatne troškove.

3.1. Osim navoda koje je istaknuo u odgovoru na tužbu, tuženik u daljnjem tijeku postupka nije isticao nikakve druge navode niti je predlagao izvođenje dokaza iako mu je za to bila dana mogućnost (čl. 5. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), a njegova se pasivnost ogleda i u nedolasku na ročišta na koja je bio uredno pozvan.

4. Naime, odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti (o kakvom se sporu radi u konkretnom slučaju) u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4.1. Prema stavku 7. ovog zakonskog članka u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4.2. Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha (čl. 461.a st. 8. ZPP).

4.3. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka (čl. 461.a st. 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 10. ZPP).

5. Sud je rješenjem od 19. ožujka 2025. (list 45.-47. spisa), koje je strankama dostavljeno 26. ožujka 2025. (tužitelj) i 4. travnja 2025. (tuženik) (iza lista 47. spisa) upozorio stranke sukladno čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP.

6. Tužitelj se u zakonskom roku podneskom od 9. travnja 2025. očitovao na navode tuženika. Pojasnio je osnovu i visinu svog potraživanja navodeći da je tužitelj temeljem usmene narudžbe tuženika izvršio uslugu prijevoza robe tuženiku od mjesta Zlatar Bistrica do mjesta Sauerlach u SR Njemačkoj te uslugu prijevoza robe tuženiku od mjesta Zlatar Bistrica do mjesta Glatten u SR Njemačkoj za koje usluge je tužitelj uredno izdao tuženiku račun broj 1131/01/241 od 20. kolovoza 2024., koji račun tuženik nije podmirio, niti je na isti prigovorio. Ove je navode tužitelj potkrijepio dostavljenim računom broj 1131/01/241 od 20. kolovoza 2024, CMR-om broj:

N0005479 i CMR-om broj: N0005055, kao i ispravom naziva Lieferschein nr. 0612-01- 24 (potvrda isporuke od 12. lipnja 2024.). Nadalje je naveo da je temeljem druge usmene narudžbe tuženika izvršio uslugu prijevoza robe tuženiku od mjesta Zlatar Bistrica do mjesta Sauerlach u SR Njemačkoj, za koju uslugu mu je izdao račun broj 1132/01/241 od 20. kolovoza 2024., koji račun tuženik nije podmirio, niti je na isti prigovorio. Ove tvrdnje tužitelj potkrijepio dostavljenim računom broj 1132/01/241 od 20. kolovoza 2024., CMR-om broj: N0005482 i ispravom naziva Lieferschein nr. 0621- 01-24 od 21.06.2024. (potvrde isporuke od 21. lipnja 2024.). Osim toga, tužitelj je naveo da je primatelj robe u smislu odredbe čl. 686. st. 1. ZOO preuzeo robu od tužitelja bez prigovora, odnosno, tuženik i primatelj robe u smislu odredbe čl. 686. st. 2. ZOO nisu odmah, odnosno unutar roka od osam dana od predaje robe obavijestili tužitelja o bilo kakvim oštećenjima tj. neispravnosti na robi.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju u spisu, a ostale predložene dokaze nije izvodio jer je ocijenio da to nije svrsishodno niti ekonomično za donošenje odluke. Naime, uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno temeljem sadržaja isprava u spisu, i temeljem podataka pribavljenih od nadležne porezne uprave, a u vezi zakonske presumpcije iz čl. 221.b ZPP, daljnjim bi se izvođenjem dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak.

8. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

9. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.875,00 EUR temeljem računa broj 1131/01/241 od 20. kolovoza 2024. (list 52. spisa) i računa broj 1132/01/241 od 20. kolovoza 2024. (list 56. spisa).

10. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu, da je tuženik od tužitelja naručio prijevoz robe i da je tužitelj navedeni prijevoz izvršio.

11. Međutim sporna je, s obzirom na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, tuženikova obveza podmirenja predmetnih računa budući da tuženik tvrdi da su računi izdani na iznose više od ugovorenih te iz razloga što je tuženik zbog nekvalitetno izvršenog prijevoza imao dodatne troškove.

12. Računi koji su predmet spora izdani su od strane tužitelja tuženiku za izvršene usluge prijevoza, a da je tužitelj navedene usluge izvršio, dokazao je priloženim CMR- ovima i potvrdama o primitku (list 53. -54., 55., 57., 58.-59. spisa).

13. Tuženik, iako je to tvrdio, nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost da je prigovorio računima kao neosnovano izdanima ili izdanima u suviše visoko naznačenim iznosima. Sami zahtjev tuženika upućen tužitelju da se za isporuku izda račun na iznos od 500,00 EUR plus PDV (e-mail na listu 29. spisa) ne dokazuje osnovanost tvrdnji niti da su stranke dogovorile uslugu prijevoza za taj iznos niti da je tuženik osporio račun koji je kasnije izdan na iznos od 1.000,00 EUR sa uračunatim PDV-om. Osim toga ničim nije dokazao da je prijevoz izvršen nekvalitetno.

14. Sud je dopisom od 16. rujna 2025. zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 1131/01/241 od 20. kolovoza 2024. (čl. 221.b st. 1. ZPP) te je u vezi s navedenim upitom suda nadležna porezna uprava dopisom od 25. rujna 2025. (list 70. spisa) obavijestila sud da je tuženik ovaj račun knjižio u svojim poslovnim knjigama i po njemu odbio pretporez.

14.1. S obzirom na navedeno, u skladu s odredbom čl. 221.b ZPP smatra se da tražbina po tom računu postoji.

15. Nadalje je sud rješenjem od 16. rujna 2025. (list 66. spisa) pozvao tuženika da u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja (koje je tuženik primio 2. listopada 2025. – iza lista 67. spisa) dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 1132/01/241 od 20. kolovoza 2024. (čl. 221.b st. 4., u vezi st. 1. ZPP) uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da tražbina po tom računu postoji.

15.1. Kako tuženik u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, a niti nakon njegovog proteka, nije dostavio tražene podatke, to se, u skladu s odredbom čl. 221.b ZPP smatra da tražbina i po tom računu postoji.

16. Obzirom na navedeno, sud je primjenom odredbi čl. 9. i čl. 661. ZOO obvezao tuženika na isplatu utuženih računa sa pripadajućim zateznim kamatama od pada tuženika u zakašnjenje (22. kolovoza 2024.) do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkom I. izreke presude.

18. Tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, dužan je tužitelju, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, nadoknaditi troškove postupka.

19. Tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa) i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), što uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife, čl. 9. Pravilnika), iznosi 275,00 EUR (točka I. izreke presude).

19.1. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove ovršnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22.) i čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Tužitelju su, nadalje, priznati troškovi sastavljanja podneska od 9. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi zastupanja na ročištima 16. rujna 2025. i 19. prosinca 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife i troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 75,20 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) ukupno iznosi 825,20 EUR (točka II. izreke presude).

20.1. Kako tužitelj nije potraživao zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka u smislu čl. 151. st. 3. ZPP, sud o istima niti nije odlučivao.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).