Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-394/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-16/2022-5 od 5. rujna 2022. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj K-16/22-5 od 5. rujna 2022. godine, okrivljenik ŽI oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s rokom kušnje od jedne godine.

1. 1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP dužan je okrivljenik platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 540,50 kuna/ 71,74 eura koji se odnose na troškove nastale dolaskom svjedoka i paušalnu svotu suda u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji smatrajući da je izrečena kazna okrivljeniku neprimjerena i preblaga i neće dovoljno utjecati na okrivljenika sa shvati neprihvatljivost svog ponašanja da više ne čini nova kaznena djela, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači u odnosu na izrečenu kaznu okrivljeniku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, prilikom izbora vrste i mjere kazneno-pravne sankcije okrivljeniku, prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KZ, te mu je pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja sankcija se ukazuje adekvatnom stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela, pa obzirom na predmet, okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, uvažavajući olakotne okolnosti koje se odnose na priznanje, izraženo žaljenje i kajanje, te dosadašnju neosuđivanost, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postoje zakonski uvjeti za primjenu uvjetne osude prema odredbama članka 56. KZ. Stoga i ovaj drugostupanjski sud nalazi da izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uvjetovana suspenzijom njenog izvršenja, na rok provjeravanja od 1 (jedne) godine, predstavlja dovoljno upozorenje koje izriče sud i koje će dostatno motivirati okrivljenika, koji ni prije ni poslije ovog događaja nije osuđivan, da ostane na razini zahtjeva društvenog poretka, te posebno utjecati na njega da ne ponavlja ovakva i slična kaznena djela.

7. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KZ, traži se da se kazna temelji na stupnju krivnje i težini djela i zahtjeva se određeni odnos tih dviju veličina i visine same sudske kazne. Mjerila za ocjenu krivnje i težinu prijekora nalaze se u počinitelju i njegovu djelu, pri čemu se mjera kazne kreće u području intenziteta krivnje, koji je utvrdio sud imajući u vidu sve okolnosti koje dimenzioniraju nepravo samog djela, kao i sve (subjektivne) okolnosti koje utječu na razinu prijekora.

8. U žalbi državnog odvjetnika neosnovano se kao otegotne okolnosti navodi veći broj ljudi kojima je prijetio, da su svi oni osjetili strah i uznemirenost uslijed izrečenih prijetnji kao i to da su njihovi susjedski odnosi narušeni jer je među njima bilo više prijepora zbog čega je policija često intervenirala. Naime, veći broj oštećenih ljudi predstavlja jedno od kvalifikatornih obilježja predmetnog kaznenog djela (prijetnja prema većem broju ljudi), a okolnost da su svi ti ljudi osjetili strah i uznemirenost predstavlja bitno obilježje kaznenog djela prijetnje što ne može predstavljati otegotnu okolnost. Narušeni međuljudski odnosi između okrivljenika i obitelji oštećenika također ne predstavljaju otegotnu okolnost, niti se mogu stavljati na teret isključivo okrivljeniku.

9. Kako ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon to je trebalo, a sukladno čl. 482. ZKP odlučiti kao u izreci i odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

U Zadru 18. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Dijana Grancarić