REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari
tužitelja H.S. iz T.N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.G., odvjetnik u Z. o.u. M.G. & V.Š. u Z., protiv tuženika Z.e.t. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J.K., dipl. iur., Su-12/18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. rujna 2023., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja B.U., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika J.K., dipl.iur., dana 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z.e.t. d.o.o., iz Z., OIB: … isplatiti tužitelju H.Š. iz
T.N., OIB: …, iznos od 4.190,26 EUR* bruto uvećano za zakonske kamate koje teku:

- za ožujak 2018. na iznos od 113,27 eura od 11. travnja 2018. do isplate,
- za travanj 2018. na iznos od 129,42 eura od 11. svibnja 2018. do isplate,
- za svibanj 2018. na iznos od 126,88 eura od 11. lipnja 2018. do isplate,
- za lipanj 2018. na iznos od 117,45 eura od 11. srpnja 2018. do isplate,
- za srpanj 2018. na iznos od 121,27 eura od 11. kolovoza 2018. do isplate,
- za kolovoz 2018. na iznos od 124,26 eura od 11. rujna 2018. do isplate,
- za rujan 2018. na iznos od 110,23 eura od 11. listopada 2018. do isplate,
- za listopad 2018. na iznos od 116,64 eura od 11. studenog 2018. do isplate,
- za studeni 2018. na iznos od 115,76 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,
- za prosinac 2018. na iznos od 122,17 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,
- za siječanj 2019. na iznos od 123,19 eura od 11. veljače 2019. do isplate,
- za veljaču 2019. na iznos od 108,03 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,
- za ožujak 2019. na iznos od 114,99 eura od 11. travnja 2019. do isplate,
- za travanj 2019. na iznos od 130,55 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,
- za svibanj 2019. na iznos od 107,81 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,
- za lipanj 2019. na iznos od 91,18 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,
- za srpanj 2019. na iznos od 121,56 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,
- za kolovoz 2019. na iznos od 112,00 eura od 11. rujna 2019. do isplate,
- za rujan 2019. na iznos od 106,71 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

- za listopad 2019. na iznos od 112,08 eura od 11. studenog 2019. do isplate,
- za studeni 2019. na iznos od 110,74 eura od 11. prosinca 2019., do isplate,
- za prosinac 2019. na iznos od 127,63 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,
- za siječanj 2020. na iznos od 123,12 eura od 11. veljače 2020. do isplate,
- za veljaču 2020. na iznos od 116,19 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,
- za ožujak 2020. na iznos od 113,47 eura od 11. travnja 2020. do isplate,
- za travanj 2020. na iznos od 104,59 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,
- za svibanj 2020. na iznos od 38,32 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,
- za lipanj 2020. na iznos od 108,30 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,
- za srpanj 2020. na iznos od 109,69 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,
- za kolovoz 2020. na iznos od 112,38 eura od 11. rujna 2020. do isplate,
- za rujan 2020. na iznos od 110,89 eura od 11. listopada 2020. do isplate,
- za listopad 2020. na iznos od 121,73 eura od 11. studenog 2020. do isplate,
- za studeni 2020. na iznos od 110,12 eura od 11. prosinca 2020., do isplate,
- za prosinac 2020. na iznos od 124,35 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,
- za siječanj 2021. na iznos od 113,57 eura od 11. veljače 2021. do isplate,
- za veljaču 2021. na iznos od 106,51 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,
- za ožujak 2021. na iznos od 113,21 eura od 11. travnja 2021. do isplate,
sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate do

31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta
za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata
na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom
bruto iznosu.

III. Nalaže se tuženiku Z.e.t. d.o.o., iz Z., OIB: …, da tužitelju H.Š. iz
T.N., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.306,49 EUR* / 9.843,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 27. veljače 2018. zaposlenik tuženika na
radnom mjestu ''Vozač autobusa I''. U čl. 6. Ugovora o radu određeno je da će se
tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru te da će mu
se plaća isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20. Navodi da je Temeljnim

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Z.h. d.o.o.,
Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo
Z.h. d.o.o. određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno
vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične
skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik
raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Tužitelj dalje navodi da od
trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim autobusnim
linijama tuženika organizacijski raspoređenim u Autobusni promet D., te da
je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja
ugovora o radu s tuženikom diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji
obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom koeficijenta
2,40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak
je time veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao
rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja,
njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do
kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od
vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu
2,40, a ne 2,20 kao tužitelju. Tužitelj dalje ističe da je iz same platne liste tuženika
vidljivo da se za radno mjesto vozača autobusa koje obavlja tužitelj ima
primjenjivati koeficijent 2,40, naime tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi
naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP D. 2,40, da bi
zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20. Tužitelj dalje
navodi da je poslodavac prema čl. 90. i 91. Zakona o radu dužan isplatiti
radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove
odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na
jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa
tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u
istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i
uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na
posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je
ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu
2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema
koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu. Slijedom
navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud
tuženiku naloži da mu isplati iznos od 4.190,26 EUR bruto sa zateznom kamatom
koja na pojedine mjesečne iznose teče od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, kao
i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od
presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi
da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač
autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da
prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio
Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z.e.t. iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu
složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Predlaže u cijelosti
odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su
stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke M.R., D.L. i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike
plaće između pripadajućeg koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta
složenosti 2,20.

6. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika,
da je temeljem Ugovora o radu od 27. veljače 2018. bio zaposlen na određeno
vrijeme na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'', šifra radnog mjesta ZS182, nakon
čega je s tuženikom sklopio još dva Ugovora o radu za isto mjesto, i to 27. veljače

2019. Ugovor na određeno vrijeme i 17. svibnja 2019. Ugovor na neodređeno
vrijeme. U Ugovoru o radu u utuženom razdoblju tužitelju je određen koeficijent
složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju
obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema
kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta
Z.h. d.o.o. podružnice Z.e.t., u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Nakon što je tuženik dostavio izračun razlike bruto plaće tužitelja ukoliko bi njegov koeficijent plaće bio 2,40, a tužitelj prihvatio izračun tuženika i specificirao tužbeni zahtjev sukladno istom, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' i
''Vozač autobusa III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o
radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, u daljem tekstu ZR), za koje je
poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li
tužitelj, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike
između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

8. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju vidljivo je da je tuženik
tužitelju za cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova
2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 04080 Vozač autobusa u AP
D. s koeficijentom 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

9. Svjedok M.R. u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika kao
vozač autobusa u AP D. već 28 godina te da je tužitelj radio iste poslove
kao i on na način da je nakon njegove smjene preuzimao isti autobus. Ističe da su
radni zadaci tužitelj bili u potpunosti isti jer su vozili na istom autobusu te nije bilo
nikakve dodatne odgovornosti, vještina ili ičega što bi razlikovalo rad svjedoka od
tužiteljevog rada te da mu je koeficijent na plaću u istom razdoblju iznosio 2,40.

10. Svjedok D.L. navodi da je zaposlen kod tuženika kao vozač
autobusa već 8 godina te da je često preuzimao autobus od tužitelja, a tužitelj od
njega. Također ističe da je tužitelj radio iste poslove kao i on bez razlike u
odgovornosti i vještinama. Navodi da mu je plaća isplaćivana po koeficijentu 2,40.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika kao vozač
autobusa od veljače 2018., da je u utuženom razdoblju vozio na istim autobusima
kao i svjedoci D.L. i M.R., da je preuzimao autobus od njih i oni od njega,
da su njihovi zadaci, odgovornost i vještine bili isti, ali da je tužitelj u tom razdoblju
imao niži koeficijent složenosti poslova, i to 2,20 dok su oni imali 2,40 pa im je i
plaća bila veća. Konačno, navodi da je obavljao iste radne zadatke kada je imao
Ugovor o radu s koeficijentom 2,20, kao i onda kada je dobio Ugovor o radu s
koeficijentom 2,40.

12. Sud je iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti
kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u
spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci M.R. i D.L.
radnici tuženika koji rade ili su radili na radnom mjestu vozača autobusa kao i
tužitelj, no dok su saslušani svjedoci prema svojim iskazima u utuženom razdoblju
primali plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent za
izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako radi iste poslove. Sud je utvrdio
da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da su u utuženom periodu
navedeni svjedoci i tužitelj obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača
autobusa kod tuženika. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika između
obavljanja poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III,
kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima
vozača autobusa na istim autobusima i na istoj liniji.

13. Slijedom navedenoga, na temelju svih izvedenih dokaza i rezultata cijelog
postupka, sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju od ožujka 2018. do travnja

2021. tužitelj kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa primao
plaću prema koeficijentu 2,20, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji rade
iste poslove vozača autobusa primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako svi rade
iste poslove vozača autobusa kao i tužitelj.

14. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti
jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok
odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije
osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle
jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od
njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog
posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na
narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji
obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine,
odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome
odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se
odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne
odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih
radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što
je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog
suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

15. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu,
kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st.

1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s
tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu
vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u
utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici
tužitelja na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg
vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu
2,40.

16. Slijedom navedenoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi
traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje koju bi ostvario po
koeficijentu 2,40 u ukupnoj visini od 4.190,26 EUR bruto.

17. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne
novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu
ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske
zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne
kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog
ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,
osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

18. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema
odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine"
br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s
isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne
kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika
plaće.

19. Prigovor zastare valjalo je odbiti jer je tužba podnesena 15.4.2021. za
potraživanja od ožujka 2018. pa nadalje, a koje potraživanje dospijeva 11. travnja

2018., pa slijedom navedenog nije prošao zastarni rok iz čl. 139. ZR-a.

20. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi
donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to je valjalo odustati od provođenja daljnjih
dokaza kao nepotrebnih i neodlučnih.

21. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 Poslovni broj: 24 Pr-13200/2021-17

odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 1.500,00 kn (Tbr. 7/1), sastava
podnesaka od 23.8.2021. i 11.4.2023. – svaki po 1.500,00 (Tbr. 8/1), pristupa na
ročišta 28.3.2023. i 7.9.2023. – svako po 1.500,00 kn (Tbr. 9/1), te sastava
podneska od 27.3.2023. – 375,00 kn (Tbr. 8/3), što uz 25% PDV-a (1.968,75 kn)
ukupno iznosi 9.843,75 kn / 1.306,49 EUR.

23. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151.
st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog
zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

24. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6.5.2022. jer se radi o
požurnici pa kako je sud dužan postupati po službenoj dužnosti, to navedeni
trošak nije bio potreban radi vođenja spora u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Trošak
pristupa svjedoka nije priznat jer isti trošak nije priznat niti svjedocima pa taj trošak
nije ni nastao.

25. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio
spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a) pri čemu se naglašava da zatezne kamate predstavljaju
sporedno potraživanje.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. listopada 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4
primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450