REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2122/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ZLN, vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju ZLN vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 358,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu marke Škoda Octavia Comby Style 2,0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika BKS-leasing Croatia d.o.o., a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO).

1.1. Navodi da je temeljem Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o. račun popravka tužitelja br. 46/01/2 izdan na primatelja leasinga budući da isti provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Ističe da je korisnik leasinga tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 13. veljače 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj isplati nespornog dijela štete čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, korisnik leasinga je za popravak vozila odabrao tužitelja koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je popravio vozilo prema pravilima struke i za svoju je uslugu izdao račun br. 46/01/2 u ukupnom iznosu od 813,94 EUR s uključenim PDV-om, a tuženik je dužan podmiriti osnovicu po tom računu u iznosu od 651,15 EUR kako bi oštećeniku nadoknadio štetu. Tuženik je predmetni račun likvidirao na iznos od 355,50 EUR odnosno 292,29 EUR, dok razliku od 358,86 EUR koju nije platio opravdava time da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 55,00 EUR plus PDV.

1.2. Tužitelj navodi da je vlasnik vozila kao ustupitelj s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 7. listopada 2004. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 358,86 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2004. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tuženik sa vlasnikom vozila sklopio policu kasko osiguranja i da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police. Oštećeniku je prilikom procjene štete tuženik ukazao na Uvjete osiguranja i da mjesto popravka sukladno istima određuje tuženik. Osporava službeni cjenik tužitelja i zatraženi tijek kamata.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja i zastupnika po zakonu korisnika leasinga i zastupnika po zakonu oštećenika u svojstvu svjedoka, i prijedlog tuženika da se tužitelja obveže na dostavu računa za popravke koje je izdao fizičkim osobama u 2024. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 358,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti kako Iz Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 26.-28. spisa) proizlazi da je BKS-leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 46/01/2 i na temelju izvida štete broj 248203200398 (oznaka štete dužnika), a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 292,29 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema dužniku (tuženiku) u iznosu od 358,86 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 22. listopada 2024. (list 30.-32. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO).

9.1. Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

9.2. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.3. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Prema sadržaju dokumentacije u spisu proizlazi da je korisnik leasinga 25. siječnja 2024. tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 23. siječnja 2024., povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete (list 12., 14. spisa) te isplatio naknadu u nespornom iznosu (list 14., 22. spisa). Dakle, tuženik nije osporavao svoju odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Štoviše, iz sadržaja ponude od 4. ožujka 2024. (list 14. spisa) proizlazi da je tuženik priznao odštetni zahtjev kao pravno osnovan i isti umanjio za cijenu radnog sata.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 23. siječnja 2024. pregledao oštećeno vozilo 13. veljače 2024. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 5,00 h, lakirer – 4,50 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera. Račun koji je tužitelj izdao korisniku leasinga 26. veljače 2024., sukladno Gneralnoj suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta od 15. travnja 2015. (list 16. spisa), s dospijećem plaćanja 27. ožujka 2024. (list 10. spisa) odnosi se na potrošni materijal te rad na vozilu limarski 5,00 h i lakirerski 4,50 h po cijeni od 55,00 EUR po satu uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 26. veljače 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 2. siječnja 2024. (list 24. spisa).

13. Iz sadržaja navedenog računa je vidljivo da je istim obračunat rad limara i lakirera upravo u trajanju koji je predviđen izvidom štete tuženika. Upravo je cijena radnog sata limara i lakirera predmet prijepora između stranaka, a ne preostale stavke iz računa tužitelja.

14. Tuženik je uputom o radionici za popravak vozila od 13. veljače 2024. (list 15.-16. spisa) uputio oštećenika da vozilo popravi u jednoj od dvije radionice koje je tuženik odredio u toj uputi uz upozorenje da će u protivnom, ukoliko se popravak vozila izvrši u nekoj drugoj radionici, tuženik priznati troškove popravka u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama koje je naveo u predmetnoj uputi.

15. Navedeno, prema stajalištu ovog suda, nije od utjecaja na ishod ovog spora.

16. Naime, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja , mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 54.-57. spisa).

17. S tim se u vezi ističe da odredba točke E. I.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 84. spisa) propisuje da se naturalna restitucija osiguranog vozila odnosi na popravljanje oštećenih dijelova vozila pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, međutim navedena odredba ne propisuje dužnost osiguranika da popravak vozila izvrši u servisu koji je odabrao tuženik. Kako je tužitelj za popravak predmetnog vozila obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja ) za isplatu iznosa od 358,86 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO.

18. Tuženik je dužan isplatiti na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 943. ZOO od 28. ožujka 2004. do isplate.

18.1. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO određeno je da je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO), a prema stavku 4. ovog zakonskog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

18.2. Dakle, kada se uzme u obzir da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 25. siječnja 2024. (list 14. spisa) i kada se ima u vidu da je 11. ožujka 2024. isplatio nesporni iznos, dok nije isplatio preostali, ovdje utuženi, iznos, za koji je sud ocijenio da ga osnovano tužitelj kao primatelj na temelju Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 7. listopada 2024. potražuje, to proizlazi da je tuženik, u skladu s čl. 943. st. 4. ZOO na navedeni iznos dužan isplatiti zatezne kamate od primitka odštetnog zahtjeva, odnosno od 25. siječnja 2024. pa do isplate. Međutim, kako tužitelj isplatu zateznih kamata potražuje od kasnijeg datuma, sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

18.3. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP). Troškove postupka sud je odmjerio prema vrijednosti predmeta spora od 358,86 EUR, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife) i sukladno predanom troškovniku (čl. 164. st. 2. ZPP) (list 123.-124. spisa).

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, troškovi sastava podneska od 5. studenog 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškovi zastupanja na ročištu 18. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i troškovi pristupa ročištu na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 269,91 EUR.

21. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 EUR do zatraženog iznosa od 13,27 EUR (za iznos od 6,63 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).