Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: P-332/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
ZBOG OGLUHE
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu mr. sc. Tihomiru Kovačeviću, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, [adresa], protiv tuženika ASBOR d.o.o., OIB: 00455435340, [adresa], 31000 Osijek, radi isplate, VPS: 371,64 EUR , bez održavanja ročišta dana 18. prosinac 2025.
p r e s u d i o j e
Tuženik ASBOR d.o.o., OIB: 00455435340, sa sjedištem u [adresa], dužan je tužitelju HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, sa sjedištem u [adresa], platiti iznos od 371,64 EUR zajedno sa pripadajućim iznosom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 371,64 EUR od dana podnošenja tužbe 27. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da su djelatnici HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o., Sektora nekretnina, obavljali su 16. siječnja 2025. obilazak terena, prilikom kojeg je uočena natpisno -putokazna tj. reklamna ploča tuženika površine 1 m[2] , neovlašteno tj. bez pravne osnove postavljena na zidu zgrade koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], tj. na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a ista je u vlasništvu Republike Hrvatske, te je kao javno dobro u općoj uporabi povjerena na upravljanje tužitelju kao Upravitelju željezničke infrastrukture i slijedom navedenog, predstavlja željezničku infrastrukturu, sve sukladno odredbi čl. 71. Zakona o željeznici (Narodne novine, br. 32/19., 20/21., 114/22.; dalje: ZOŽ).
2. Dalje je tužitelj naveo da je o navedenom obavijestio tuženika dopisom br. 372/25;2.4.2./MI.V. od 12. veljače 2025. te zamolio žurno uklanjanje predmetne ploče radi postupka rušenja zgrade na kojoj se natpisno-putokazna ploča nalazi te je uz isti dopis također dostavio tuženiku Izjavu temeljem koje će biti fakturirana naknada za korištenje promidžbenog poslovnog prostora za razdoblje od 16. siječnja 2022. do 16. siječnja 2025. u iznosu od 360,00 EUR (bez PDV -a) i Izračun mjesečne naknade za razdoblje od 17. siječnja 2025. do dana predaje prostora u posjed tužitelja ili do dana rušenja zgrade, u iznosu od 10,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos PDV-a. Tuženik je dopisom od 20. veljače 2025. obavijestio tužitelja kako je natpisno-putokazna ploča uklonjena 19. veljače 2025., te zamolio da se oslobodi plaćanja naknade za korištenje promidžbenog prostora bez osnove, uz navod kako je za isto imao usmenu suglasnost „stanara tog objekta kao i bivših direktora HŽ -a“ o kojim suglasnostima tužitelj nema nikakvih saznanja te ističe kako se predmetne suglasnosti ne izdaju usmeno, niti je ijedan zaposlenik tužitelja ovlašten za davanje usmenih suglasnosti takve vrste.
3. Također tužitelj dalje navodi da je uputio tuženiku dopis br. 509/25;2.4.2./MI.V. od 3. ožujka 2025., kojim je na obrazložen način odbijena zamolba za oslobođenje od plaćanja navedene naknade za korištenje promidžbenog prostora bez pravne osnove, te je uz dopis ponovno dostavio tuženiku Izjavu temeljem koje će biti fakturirana naknada za korištenje promidžbenog poslovnog prostora za razdoblje od 16. siječnja 2022. do 19. veljače 2025. u iznosu od 371,64 EUR, uvećano za pripadajući PDV, uz mogućnost plaćanja iste u više obroka, kao i ponudu zakupa promidžbenog prostora na alternativnoj lokaciji. Tuženik se dopisom od 17. ožujka 2025. iznova očitovao kako predmetnu naknadu ne namjerava platiti, tj. da moli da se oslobodi plaćanja iste, iz razloga već ranije navedenih; tužitelj je ponovno odbio navedenu zamolbu dopisom br. 727/25;2.4.2./MI.V. od 26. ožujka 2025. i zatražio plaćanje tražene naknade, uz napomenu kako će u suprotnom pokrenuti sudski postupak radi ostvarenja naplate iste.
4. Tužitelj je u tužbi dalje naveo da je kao upravitelj željezničke infrastrukture na temelju Aneksa br. 1. Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenog s vlasnikom Republikom Hrvatskom 7. prosinca 2010. godine ovlašten u skladu s pozitivnim propisima raspolagati i sklapati ugovore o zakupu zemljišta i drugih poslovnih prostora u sklopu željezničke infrastrukture. Sukladno navedenom, Uprava tužitelja donijela je 20. veljače 2017. Odluku o visini zakupnine za uporabu željezničkog prostora naknade za osnivanja prava služnosti i prava građenja, naknade za uporabu željezničkog prostora u promidžbene svrhe te kategorizacije kolodvora (dalje: Odluka), koja je objavljena u Službenom vjesniku tužitelja br. 3/2017 od dana 16. ožujka 2017. Sukladno odredbama sadržanim u toč. III te toč. IX Odluke, kao i minimalnim cijenama najma oglasnih površina navedenim u tablici br. 5. koja je prilog Odluke, minimalna cijena za reklamne panoe manjih formata, putokaza i natpisnih ploča do 1 m[2] na području grada Osijeka iznosi 8,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos PDV. Iz fotografije zatečenog stanja, priložene kao dokaz uz tužbu, razvidno je da su na istoj nekretnini bile postavljene još tri natpisno-putokazne ploče, osim one koju je postavio tuženik. Provjerom je utvrđeno da je samo jedna od tih ploča postavljena ovlašteno, tj. temeljem Ugovora o zakupu promidžbenog prostora sklopljenog s tužiteljem, dok su preostale, uključujući i tuženikovu, postavljene neovlašteno. Slijedom navedenog, svim vlasnicima neovlašteno postavljenih ploča zaračunata je naknada prema cijeni koju je plaćao vlasnik ovlašteno postavljene ploče, tj. Boulder institution d.o.o. temeljem Ugovora br. Z-212/23 o zakupu promidžbenog prostora od 26. travnja 2024., u mjesečnom iznosu od 10,00 EUR + pripadajući iznos PDV-a, po 1 m[2] .
5. Kako iz svega navedenog nesporno proizlazi da je tuženik neovlašteno, tj. bez valjane pravne osnove koristio željezničku infrastrukturu za promidžbene svrhe, bez da je za njezino korištenje plaćao naknadu tužitelju kao upravitelju željezničke infrastrukture, navedeno postupanje tuženika predstavlja stjecanje bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje ZOO). Stoga je tužitelj ovlašten zahtijevati da mu tuženik naknadi korist koju je imao od uporabe željezničke infrastrukture i to najmanje u visini ugovorene naknade, sukladno odredbi čl. 1120. ZOO.
6. Budući tuženik neosnovano odbija platiti traženu naknadu tužitelj je usto ovom tužbom i predložio sudu da po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i donese presude kao u izreci ove presude.
7. Tuženik kome je tužba dostavljena na odgovor nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom mu roku od 30 dana po pozivu suda za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 27. listopada 2025. a koja mu je uručena 13. studenog 2024.
8. Sukladno čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9. U konkretnom slučaju ispunjena su uvjeti iz čl. 331.b st. 1. t. 1. – 4. ZPP-a jer su tužba i poziv tuženiku za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je priložio tužitelj i to fotografija (str. 4 spisa), zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (str. 5-6 spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 7 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 8-10 spisa), podnesak tužitelja od 12.02.2025. (str. 11-13 spisa), zamolba tužitelja od 20.02.2025. (str. 14 spisa), fotografija (str. 15 spisa), podnesak tužitelja od 3.03.2025. (str. 16-18 spisa), podnesak tuženika od 17.03.2025. (str. 19 spisa), podnesak tužitelja od 26.03.2025. (str. 20 -21 spisa), fotografija (str. 22 spisa), ugovor o upravljanju željezničkom infrastrukturom od 12.06.2008. (str. 23-32 spisa), aneks broj 1 od 7.12.2010. (str. 33-34 spisa), službeni list (str. 35 spisa), odluka o visini zakupnine za uporabu željezničkog prostora, naknade za osnivanja prava služnosti i prava građenja naknade za uporabu željezničkog prostora u promidžbene svrhe te kategorizacija kolodvora od 20.02.2017. (str. 36-41 spisa), tabele (str. 42-53 spisa), ugovor broj Z-212/23 o zakupu promidžbenog prostora s prilogom (str. 54-60 spisa).
10. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje ni opće poznate okolnosti koje bi spriječile tuženika da ne dostavi odgovor na tužbu, sud je usvojio tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. t. 1. – 4. ZPP te je sud bez održavanja ročišta donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
Osijek, 18. prosinca 2025.
Zapisničar:
Sudac:
Elizabeta Đeke
mr. sc. Tihomir Kovačević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može
nezadovoljna stranka izjaviti žalbu
Visokom Trgovačkom sudu RH u
Zagrebu u roku od 15 dana
pismeno putem ovog suda.
