Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-113/2023-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji ovog suda Anici Milas kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Maje Mihalić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene ŠR, branjene po branitelju Hinku Žerjavu, odvjetniku iz Varaždina, te 2. okrivljene SR, branjene po braniteljici OR, odvjetnici iz [adresa], zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj KO-DO-395/2022 od 10. studenog 2022., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 15. prosinca 2025., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – Karla Martića, te branitelja 1. i 2. okrivljene, a izrečene i objavljene 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. okrivljena ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], kći ČR i MR, rođene MR, rođena **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, bez zanimanja, bez škole, nezaposlena, prima socijalnu pomoć u iznosu od 920,00 kuna, bez imovine, neudana, majka dvoje djece, osuđivana presudama:

- AG Berlin – Tiergarten, 255 CS 82/93 od 27. siječnja 1993., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 242. STGB, ,

- AG Berlin – Tiergarten, 253 CS 1066/94 od 21. listopada 1994., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 242. StGB,

- AG Berlin – Tiergarten, 252 CS 935/95 od 15. rujna 1995., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 242. st. 1. StGB,

- AG Berlin – Tiergarten, 251 B DS 28/96 od 22. svibnja 1996., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 242. StGB, krađe stvari male vrijednosti iz čl. 248.a StGB,

- AG Berlin – Tiergarten, 309 CS 103/98 od 17. veljače 1998., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela vožnja bez vozačke dozvole iz čl. 21. st. 1. StVG,

- AG Berlin – Tiergarten, 255 CS 736/00 od 13. srpnja 2000., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela prijevare u svezi s javnim primanjima iz čl. 265.a StGB, i krađe stvari male vrijednosti iz čl. 248.a StGB,

- AG Berlin – Tiergarten, 4 VRS/256 DS 535/98 od 23. veljače 2004., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 263. StGB,

- AG Berlin – Tiergarten, 244 CS 218/04 od 11. ožujka 2004., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 263. StGB,

- AG Berlin – Tiergargen, (256 DS), 52 JS 504/97 (535/98) od 17. kolovoza 2005., novčanom kaznom, u ovu presudu uključene su presude: AG Berlin – Tiergarten, 4 VRS/256 DS 535/98 od 23. veljače 2004. i AG Berlin – Tiergarten, 244 CS 218/04 od 11. ožujka 2004., zbog drugih kaznenih djela (2700 00),

- (Njemačka) Amtsgericht Berlin – Tiergarten, (271 Ds) 109 Js 3929/04 (66/06) od 12. lipnja 2006., uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, uz napomenu: uvjet produljen do 11. prosinca 2010., ECRIS šifra:

(1603 00) prijevara, uključujući varanje,

- AG Tostedt, 2 Cs 2510 Js 276/07 od 27. veljače 2007., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela vožnja bez vozačke dozvole iz čl. 21. st. 1. t. 1. StVG; i vožnja bez vozačke dozvole iz čl. 21. st. 2. t. 1. StVG,

- AG Berlin – Tiergarten, (303 Ds) 8 Ju Js 3484/06 (83/06) od 24. travnja 2007., novčanom kaznom, zbog kaznenog djela vožnja bez vozačke dozvole iz čl. 21. st. 1. t. 1. StVG,

- AG Berlin – Tiergarten, (303 Ds) 8 Ju Js 3484/06 (83/06) od 7. veljače 2008., novčanom kaznom, u ovu presudu uključene su presude AG Berlin – Tiergarten, (303 Ds) 8 Ju Js 3484/06 (83/06) od 24. travnja 2007., i AG Tostedt 2 Cs 2510 Js 276/07 od 27. veljače 2007., (2700 00) druga kaznena djela,

- (Njemačka) Amtsgericht Berlin - Tiergarten (304 Cs) 3031 Js 2290/08 (312/08) od 11. prosinca 2008., uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine uz sigurnosnu mjeru prestanak važenja vozačke dozvole (do 28. travnja 2010.), ECRIS šifra (2103 00) zbog kaznenog djela vožnja bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje,

- (Njemačka) Amtsgericht Berlin – Tiergarten, (279 Ds) 63 Js 4880/06 (63/10) od 23. kolovoza 2010., uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje u trajanju od 5 godina, uz posebnu obvezu: druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo, ECRIS šifra (1603 00) prijevara, uključujući varanje,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj 30 K-127/12-9 od 08. veljače 2013., bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 7 mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 210 sati, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-299/15-61 od 17. travnja 2018., bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 7 mjeseci, zbog kaznenog djela prijetnje iz

139. st. 2. Kaznenog zakona,

2. okrivljena SR, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Š i ER, rođene ER, rođena **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom osnovnom školom, nezaposlena, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, prima socijalnu pomoć u iznosu od 200,00 eura, bez imovine, osuđivana presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kmp-6/2020 od 15. listopada 2020., pridržajem izricanja maloljetničkog zatvora na vrijeme kušnje u roku od 2 godine, zbog kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz čl. 191. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kmp-37/2020-23 od 1. rujna 2021., uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 4 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, uz sigurnosnu mjeru: obveza naknade štete počinjene kaznenim djelom, zbog kaznenog djela krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona,

k r i v e  s u

I. što su:

dana 7. svibnja 2022., oko 12,00 sati, u Varaždinu, Gospodarska kbr. 54, u trgovini kbr. 110 trgovačkog društva Lidl Hrvatska d.o.o.k.d., zajednički i dogovorno, u nakani da se domognu tuđih predmeta, iz prodajnog prostora navedene trgovine uzele 6 komada baterija i jednu žensku haljinu ukupne vrijednosti 1.873,99 kuna, te ih stavile u torbu II-okrivljene SR, nakon čega su prilikom prolaska kroz blagajnu, bez plaćanja navedene robe, bile zaustavljene od strane VR, zaposlenice zaštitarske tvrtke, koja je zatražila da s njom pođu u službenu prostoriju trgovine u cilju izvršenja pregleda i pronalaska otuđenih predmeta, što su međutim odbile te u nakani da iste zadrže, najprije I-okr. ŠR zatvorenom šakom snažno udarila u predjelu prsa imenovanu zaštitarku, uslijed čega je ista ostala bez zraka, nakon čega im je tijelom pokušala zapriječiti izlaz iz trgovine, dok su ju I-okr. ŠR i II- okr. SR zajedno odgurivale od blagajničkog prostora prema izlazu, sve do dvorišta ispred trgovine Lidl, gdje su potom iz trgovine dotrčale prodavačice i zaštitarki priskočile u pomoć, dok su I i II okrivljenice pobjegle do osobnog automobila te se udaljile u nepoznatom smjeru,

dakle, zatečene pri počinjenju krađe, s ciljem da ukradenu stvar zadrže, uporabile silu protiv neke osobe,

II. čime su 1. i 2. okrivljena počinile kazneno djelo protiv imovine – razbojničkom krađom – opisano i kažnjivo po članku 231. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, u daljnjem tekstu: KZ/11), uz primjenu članka 36. KZ/11.

III. Temeljem članka 231. stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, 1. okrivljena ŠR

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

IV. Temeljem članka 231. stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, 2. okrivljena SR

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine,

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema 2. okrivljenoj izriče

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako 2. okrivljena u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a ( Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), 1. i 2. okrivljena se u cijelosti oslobađaju plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljenih im braniteljima po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 395/2022 od 10. studenog 2022., protiv 1. okrivljene ŠR i 2. okrivljene SR, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11, sve činjenično i pravno opisano u dispozitivu ove presude.

2. Okrivljene upitane da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ju ili ne smatraju krivima, iste su se izjasnile da se ne smatraju krivima, a kako nakon provedenog dokaznog postupka nisu pristupile na raspravu na koju su bile uredno pozvane, a svoj izostanak nisu opravdale, na završnoj raspravi reproducirane su snimke njihovih prvih ispitivanja.

3. Kod prvog ispitivanja 1. okrivljena je navela da su ona i 2. okrivljena bile u trgovini Lidl, da su gledale stvari i udaljile se jedna od druge te ona osobno nije imala nikakvu torbu. Nakon toga su otišle do blagajne platiti, dakle, došla je i 2. okrivljena. Onda je gospođa došla i držala ju, govorila je da su nešto ukrale, dok su prodavačice s kase rekle da nema ona torbu. Držala ju je ta gospođa, a 2. okrivljena je pobjegla van s torbom. Onda je ona osobno viknula na gospođu koja ju je držala, te ju je odgurnula od sebe jer ne zna zašto bi ju zadržala ako ona nije kod sebe ništa imala otuđeno. Otišla je van i vikala da nema ništa, da nije ništa ukrala. Ona je zapravo u trgovinu išla kupiti sokove, mlijeko, kiselu vodu, coca-colu, i to sve za svoju kćer, te je te stvari i platila. 2. okrivljena je bila ta koja je u torbi imala baterije, policija je nju osobno uhapsila i tako je saznala da je 2. okrivljena otuđila baterije, te je 2. okrivljena odnijela te baterije djelatnicima policije. Ona otuđenu haljinu kod 2. okr ivljene nije vidjela. Oštećena iz ovog postupka ju je držala za ruku i vikala je , dok ju je ona odguravala, a ona se štitila, pri čemu ju je oštećena htjela voditi u neku sobu, pri čemu ona nije htjela ići s njom, navodeći da je 2. okrivljena imala torbu, a nije ju privela. Ona osobno nije znala da će 2. okrivljena nešto ukrasti jer joj o tome nije ništa govorila, te su iz trgovine otišle doma. U osobnom vozilu je otvorila torbu 2. okrivljene te joj je rekla da je to uzela, radi čega joj je rekla da je trebala ići s gospođom, a ne da ona ima neugodnosti. Drugi dan je k njoj došla policija u vezi toga.

4. 2. okrivljena SR prilikom iznošenja obrane u svojstvu osumnjičene i okrivljene nije željela iznositi obranu i branila se šutnjom.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedokinje-oštećene VR (listovi 206-209 spisa), te iskaze svjedoka ŽR (listovi 216- 218 spisa), ŠRG (listovi 218-219 spisa), CR (listovi 230- 232 spisa), ČR (listovi 232-233 spisa), dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 07.05.2022. (listovi 24-25 spisa), popis otuđenih proizvoda iz trgovine F-110 TD Lidl Hrvatska d.o.o.k.d. (list 33 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 9. svibnja 2022. (listovi 35-36 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00054779 (list 37 spisa), podatke trgovine Lidl (260, 264- 265), podatke PP Varaždin (268), reproducirao je snimku video - nadzora s lista 38 spisa, ( o onome što se odvijalo unutra u trgovini Lidl kritičnog te što se događalo ispred trgovine Lidl između prodavačica, okrivljenih i oštećene – zaštitarke), pročitao je imovinske podatke za 1. i 2. okrivljenu (listovi 244-246, 247-251 spisa), te podatke iz KE za 1. i 2. okrivljenu (listovi 241-242, 187-188 spisa).

6. Branitelj 1. okrivljene te braniteljica 2. okrivljene u tijeku dokaznog postupka su predložili da se od društva Klemm sigurnost d.o.o. pribavi zapisnik o otuđenju robe u trgovini Lidl Varaždin od 07.05.2022., da se od društva Lidl pribavi inventura trgovine u [adresa] za 2022., da se od Lidla pribavi očitovanje o osobi koja je sudu pisala dopise od 18.04. i 09.05.2025. te da se od PU varaždinske pribavi zapisnik o predaji stvari ŽR, a koje dokazne prijedloge obrane je sud odbio smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja pravilne i zakonite odluke te da se radi o odugovlačećim prijedlozima obrane.

7. Nesporno je bilo u činjenicama da su dana 7. svibnja 2022. bile, oko 12,00 sati, u [adresa], 1. i 2. okrivljena u trgovini kbr. 110 trgovačkog društva LIDL Hrvatska d.o.o. radi kupnje nekih stvari, te da su ujedno 1. i 2. okrivljena prošle kroz blagajnu, te da su nakon blagajni bile zaustavljene od strane VR

– zaposlenice zaštitarske tvrtke, koja je zatražila da s njom pođu u službene prostorije trgovine u cilju izvršenja pregleda i pronalaska otuđenih predmeta, što su 1. i 2. okrivljena odbile, te nakon određene dinamike događaja između VR i 1. i 2. okrivljene da su pobjegle do osobnog automobila s kojim su došle na lice mjesta te se udaljile u nepoznatom smjeru, prije nego je oštećena provjerila da li su nešto protupravno uzele, i a kako je to proizašlo iz obrane 1. okrivljene, tako i iz iskaza svjedokinje-oštećene VR (listovi 206-209 spisa), iskaza svjedoka ŽR (listovi 216-218 spisa), ŠRG (listovi 218-219 spisa), CR (listovi 230-232 spisa), te ČR (listovi 232-233 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 07.05.2022. (listovi 24-25 spisa), popisa otuđenih proizvoda iz trgovine F-110 TD Lidl Hrvatska d.o.o.k.d. (list 33 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 9. svibnja 2022. (listovi 35-36 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00054779 (list 37 spisa), podataka trgovine Lidl (260, 264-265), podataka PP Varaždin (268), reproducirane snimke s lista 38 spisa, ( što se odvijalo u trgovini Lidl kritičnog dana i što se događalo ispred trgovine Lidl između prodavačica, okrivljenih i oštećene).

8. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li su 1. i 2. okrivljena došle kritičnog dana u trgovinu Lidl zajednički i dogovorno u nakani da se domognu tuđih predmeta, iz prodajnog prostora navedene trgovine,

- da li su uzele 6 komada baterija i jednu žensku haljinu ukupne vrijednosti 1.873,99 kuna, te ih stavile u torbu II-okrivljene SR,

- da li su nakon toga htjele proći kroz blagajnu, bez plaćanja ranije navedene robe, radi čega ih je zaustavila VR, radi pregleda

- da li je potom najprije 1. okrivljena ŠR zatvorenom šakom snažno udarila u predjelu prsa imenovanu oštećenu, uslijed čega je ista ostala bez zraka, nakon čega im je oštećena tijelom pokušala zapriječiti izlaz iz trgovine,

- da li su potom 1. i 2. okrivljena zajedno odgurivale oštećenu od blagajničkog prostora prema izlazu, sve do dvorišta ispred trgovine LIDL, gdje su potom iz trgovine dotrčale prodavačice i oštećenoj priskočile u pomoć,

9. U vezi spornih činjenica 1. okrivljena je navodile kao u svojoj obrani, dok se 2. okrivljena branila šutnjom.

10. U vezi spornih činjenica, da li su kritičnog dana 1. i 2. okrivljene došle zajednički i dogovorno u trgovinu Lidl, u nakani da se domognu tuđih stvari iz prodajnog prostora te trgovine, da li su uzele u trgovini 6 komada baterija (ionskih i to 20V/4 Ah, marke Parkside tkz. „aku“ baterije kako je to proizašlo iz optužnice i djelomično iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, listovi 35 -37 spisa) i jednu žensku haljinu, sve sveukupne vrijednosti od 1.873,99 kuna, da li su to stavile u torbu 2. okrivljene i htjele proći s tim stvarima kroz blagajnu bez plaćanja robe, da li ih je radi toga zaustavila nakon blagajne oštećena kao zaštitar u toj trgovini, proizlazi da je to 1. okrivljena negirala u obrani, iskazujući o spornim činjenicama kako je to već navedeno u njezinoj obrani, dok se 2. okrivljena branila šutnjom, radi čega su navedene činjenice i sporne.

11. Međutim, iz reproducirane snimke s lista 38 spisa, i to dinamike događaja koja se odvijala unutar trgovine Lidl kritičnog dana proizlazi, da su 1. i 2. okrivljena ušle u trgovinu Lidl zajedno. Također se vidi da su iste zajedno razgledavale unutar trgovine stvari, da su razgovarale međusobno, te da je 2. okrivljena imala crnu torbu na ramenu dok 1. okrivljena nema takvu torbu. Potom je vidljivo da 1. okrivljena razgledava haljinu s crno-bijelim prugama.

11.1. Nakon toga se uočava da 1. okrivljena stavlja aku baterije u kutiju koju drži 2. okrivljena u trgovini Lidl, te da u tu kutiju stavljaju i haljinu s crno-bijelim prugama i da odlaze. Također je vidljivo, da 1. okrivljena razgledava haljinu duže vrijeme, te da u jednom trenutku 1. okrivljena nosi kutiju s aku baterijama i haljinom u trgovini, dok se pored nje uvijek nalazi 2. okrivljena, pri čemu je vidljivo da zajedno razgovaraju.

11.2. Proizlazi, da premještanje stvari iz predmetne kutije u torbu 2. okrivljene nije na prezentiranom videonadzoru vidljivo, pa se zaključuje da su te stvari u crnu torbu 2. okrivljene negdje drugdje stavljale, van dosega video-nadzora.

12. Dakle, iz te reproducirane snimke otuđivanja predmeta je proizašlo, da su u trgovinu Lidl 1. i 2. okrivljene došle zajednički i dogovorno, sve u namjeri da uzmu u trgovini vrijedne predmete koje neće platiti (dakle, aku baterije i haljinu), a radi čega je 2. okrivljena nosila sa sobom veliku crnu torbu koja je kod dolaska u trgovinu bila prazna i koju je oštećena sama primijetila kod iste (da je prazna) prilikom ulaska u tu trgovinu, po iskazivanju na raspravi, te joj je sud u vezi te okolnosti povjerovao smatrajući da je ista taj detalj upamtila jer su takvi detalju bili povezani s poslom kojeg je obavljala.

12.1. Dalje, iz snimke je vidljivo da 1. i 2. okrivljena uzimaju zajednički i dogovorno baterije s polica trgovine i da ih stavljaju u jednu kutiju, za koju nije vidljivo gdje su ju pronašle u trgovini, te ujedno proizlazi da su na vrh te kutije, nakon što su u istu stavile baterije, stavile i tu jednu crno bijelu haljinu.

12.2. Obzirom na činjenicu da 1. i 2. okrivljena na blagajnu u trgovini Lidl nisu došle s predmetima - aku baterijama i haljinom (s namjerom da ih plate jer bi onda iste stavile u košaricu i predočile ih na blagajni), već je 2. okrivljena imala kod sebe svoju crnu torbu (koja je po zapažanju oštećene tada bila puna nekih stvari), te kada su prošle blagajnu 1. i 2. okrivljena, plativši samo jedan sok u predjelu blagajni (kako je navela oštećena, a kojoj je sud povjerovao jer je smatrao da je dobro upamtila što su iste platile na blagajni jer ih je pratila radi pregleda, nakon što prođu plaćanje na blagajni) i kako su se od prostora blagajni udaljavale prema izlazu, proizašlo je da su htjele blagajnu proći bez plaćanja predmetnih baterija i haljine (koje stvari su zajedno u trgovini otuđile i zajedno kroz blagajnu prošle ne plativši ih, a da ih je u svojoj crnoj torbi nosila 2. okrivljena) i da ih je upravo iz tih razloga i zaustavila oštećene VR radi pregleda, nakon što su prošle blagajnu (jer su već u tom trenutku protupravno prisvojile tuđe pokretne stvari – neplaćanjem istih na blagajni) a sve stoga što joj je jedan od kupaca u trgovini (kada je oštećena došla u prodajni prostor, nakon dolaska 1. i 2.okr. u unutrašnjost trgovine) rekao da su 1. i 2. okrivljena otuđile baterije, pri čemu se očito radilo o osobi koja je bila u trgovini i koja je pratila ponašanje 1. i 2. okrivljene koje je vidljivo na snimci video-nadzora, pa to samo potvrđuje istinitost navoda oštećene VR.

12.3. Potom, vidljivo je iz popisa otuđenih proizvoda trgovine Lidl (list 33 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 9. svibnja 2022. (listovi 35-36 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00054779 (list 37 spisa), da se 1. i 2. okrivljena terete za krađu samo 6 aku baterija te za otuđenje jedne haljine (haljine koja je vidljiva na snimci video-nadzora i pregledom koje su djelatnici trgovine Lidl prepoznali broj tog artikla i cijenu istog kada su dostavljali podatke o otuđenim predmetima), a da je tijekom policijske obrade 2. okrivljena djelatnicima policije donijela 8 aku baterija, pri čemu nije donijela crno-bijelu haljinu, radi čega je sud zaključio da su 1. i 2. okrivljene otuđile u trgovini kritičnog dana 8 komada aku baterija (smatrajući da je 2. okrivljena donijela baterije koje su otuđile ona i 1. okrivljena iz trgovine, i kojih je bilo 8, zaključivši da su ih otuđile 6 da bi ih toliko i vratila) i predmetnu crno-bijelu haljinu (koju nije vratila 2. okrivljena jer su ju odlučile 1. i 2. okrivljena protupravno prisvojiti) što je vidljivo iz snimke video-nadzora i zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 35-37 spisa).

13. Naime, sud je smatrao da djelatnici trgovine Lidl greškom nisu prijavili otuđenje 8 komada predmetnih aku baterija, kako je to proizašlo upravo iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 35-36 spisa), te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 37 spisa), a sve stoga što oštećena nije uspjela 1. i 2. okrivljenu nakon blagajni odmah pregledati i sačiniti zapisnik o broju otuđenih aku baterija (kakav je bio protokol u takvim slučajevima) jer su iste tome pružale verbalni otpor (1. okrivljena) i fizički otpor, kako bi otuđene stvari zadržale, primjenjujući silu prema oštećenoj (udarac zatvorenom šakom u prsa oštećene od strane 1. okrivljene, te obje primjenjujući odguravanje prema oštećenoj kada im je zapriječila tijelom izlazak iz trgovine, kako bi čim prije došle do izlaza i pobjegle).

13.1. Međutim, sud nije mijenjao u tom dijelu činjenični opis kaznenog djela (tj. da se 1. i 2. okrivljena terete za otuđenje 8 aku baterija stoga jer po pravilima identiteta optužnice i presude u kaznenom pravu 1. i 2. okrivljenoj nije smio staviti na teret veću kriminalnu količinu od one koju im je stavilo ODO u Varaždinu. Vrijednost 6 komada aku baterija ukupno je bila u kritično vrijeme 1.794,00 kn (obzirom je cijena svake pojedinačno bila – 299,00 kn) ili po fiksnom tečaju konverzije od 01.01.2023. - 238,12 eura (jer je 1 euro vrijedio 7,53450 kuna), a ujedno i vrijednost predmetne haljine je bila 79,99 kn, odnosno po fiksnom tečaju konverzije 10,61 eura. Naime, sud je povjerovao predstavnicima trgovine Lidl i dokumentaciji koja je otposlana sudu (list 33 spisa), smatrajući da su isti dali podatke o cijeni tih proizvoda u trgovini u kritično vrijeme, pri čemu se radilo o potpuno novim stvarima koje su imale kritičnog dana upravo tu cijenu u prodajnom centru Lidl, pa ako su tada sveukupno te stvari vrijedile 1.873,99 kn, ta vrijednost izražena u eurima predstavlja 248,73 eura, po fiksnom tečaju konverzije.

13.2. Dakle, u vezi ovih spornih činjenica, sud je u potpunosti povjerovao oštećenoj u pogledu zapažanja o ulasku 1. i 2. okrivljene u predmetnu trgovinu, o praznoj crnoj torbi kod 2. okrivljene kada je ulazila u istu, te o njezinoj punoj torbi kada je izlazila s 1. okrivljenom iz trgovine, a da stvari iz torbe nisu bile naplaćene, povjerovavši sud ujedno i snimci koja je reproducirana s lista 38 spisa iz dinamike događaja iz trgovine, smatrajući da je materijalna dokumentacija najvjerodostojniji dokaz u predmetu.

13.3. U konačnici sud je zaključio, da je 1. okrivljena u vezi tih spornih činjenica išla na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti, kao i odgovornosti 2. okrivljene kada je tvrdila da su posebno hodale trgovinom i uzimale stvari koje su trebale, da nije znala što je 2. okrivljena uzela u trgovini, te da nije znala što je ista imala u crnoj torbi, već da je za to doznala tek u osobnom vozilu od 2. okrivljene kada su se vraćale kući iz trgovine, dakle da je za otuđenje doznala nakon što ih je oštećena htjela zaustaviti, tako tvrdeći da nisu zajednički i dogovorno poduzimale ništa, a iz same snimke videonadzora je vidljivo da u svemu sudjeluju zajednički i dogovorno.

14. Što se tiče drugih spornih činjenica (da li je nakon što ih je oštećena, nakon blagajni, zaustavila radi pregleda 1. i 2. okrivljenu, 1. okrivljena zatvorenom šakom snažno udarila u predjelu prsa oštećenu, radi čega je ista ostala bez zraka i da li je nakon toga tijelom oštećena pokušala zapriječiti izlaz iz trgovine, te da li su potom 1. i 2. okrivljena zajedno odguravale od blagajničkog prostora prema izlazu oštećenu sve do dvorišta ispred trgovine Lidl te da li su i prodavačice iz trgovine Lidl došle kako bi oštećenoj pomogle) proizlazi također da je 1. okrivljena takvu dinamiku događaja negirala navodeći kao u svojoj obrani da se ista odvijala, dok se 2. okrivljena branila šutnjom.

14.1. Sama oštećena je detaljno navodila da je 1. i 2. okrivljene zaustavila u trgovini Lidl radeći na radnom mjestu zaštitarke nakon što su prošle blagajnu te išle prema izlazu iz trgovine.

14.2. Naime, detaljno je oštećena kao svjedokinja VR u svojem iskazu navela da je 7. svibnja 2022. radila u [adresa], u [adresa] u trgovini TD Lidl Hrvatska d.o.o., da je bila zaposlena u tvrtci KLEMM security od 2015. Ona je imala zadatak u trgovini Lidl kontrolirati kupljenu robu od kupaca i kontrolirati račune. Imala je zadatak praćenja kupaca unutar trgovačkog lanca u svrhu da kupci ne bi nešto otuđili. Kritičnog dana - 07.05.2022. bila je subota oko 12,00 sati, ona je bila na ulazu u trgovinu Lidl i taj ulaz je uvijek kritičan jer ljudi masovno ulaze i izlaze te se može dogoditi svašta vezano uz robu, tako da uvijek na ulazu stoji i prati. Ona je u tom praćenju vidjela da dvije gospođe ulaze u trgovački centar te je jedna imala crnu torbu na ramenu, bila je visoka i crna a druga je bila niža i imala je plave pramenove u kosi, (a što u potpunosti odgovara opisu 1. i 2. okrivljene kako su vidljive pregledom kamere video- nadzora) zajedno su ulazile i mislila je da se radi o S. Ta visoka crna je imala kod sebe veliku praznu crnu torbu. Kako je ona bila na toj poziciji ulaza, često je gledala i po trgovini, pogotovo u onaj dio gdje stoji tehnika jer krađe kad bi se događale najčešće su bile iz tog djela. Ona je u svojem radu često znala prekidati svoj nadzor kod ulaza i ulaziti u trgovinu i tamo vršiti nadzor. Tako je i te prigode odlučila ući u trgovinu te je došla tamo gdje su bile aku baterije koje su tada bile jako popularne i često je dolazilo do otuđenja istih. Odlučila je da tu malo kontrolira jer je bilo puno ljudi. Sjeća se da je ona ujutro, kada je došla u smjenu izvršila kontrolu koliko ima tih baterija na policama i da je čak fotografirala stanje. Kada je došla kritičnog dana i vremena do mjesta u trgovini gdje su bile složene aku baterije njoj se činilo da ih nedostaje. Sjeća se da je do nje stajao jedan stariji gospodin, u dobi 50-60 godina, koji joj je rekao "Gospođo, krale su vam baterije." Onda se ona sjetila da bi se moglo raditi o tim S koje je ranije uočila na ulazu. Uočila je tada da su one prošle njoj s lijeve strane prema blagajnama i u tom kratkom viđenju ona je uočila da je ona crna torba bila puna, koju je imala ona visoka i crna gospođa. Dakle, nije vidjela sadržaj i unutrašnjost te torbe, ali joj je ranije spomenuti čovjek rekao, kad je bila pored njega, da su uzele baterije. Ona je tada odlučila doći do blagajne, pri čemu nakon blagajne postoji još jedan prostor prema izlazu iz trgovine, gdje je ona stala i čekala. Te dvije gospođe su stale na kasi i misli da su kupile jedan sok kojeg su uredno platile. Ova niža, koja je bila obojene kose, po njezinom mišljenju je bila glavna u akciji, a ova druga je samo nosila torbu. Dakle, kada su one platile taj sok i kada su išle prema izlazu iz trgovine ona je iza tih blagajni na izlazu iz trgovine čekala. Tada ih je zaustavila i rekla im da idu s njom u skladište na kontrolu robe koju su kupile. Nakon toga joj je ta niža obojena gospođa rekla "Ti buš mene kontrolirala" i nakon što joj je to rekla snažno ju je pesnicom udarila u prsa. Ona je radi toga zateturala, te je nakon zadobivanja udarca u prsa ostala bez zraka. One su dalje htjele ići van te se ova druga crna i visoka sakrivala iza ove prve. Vjerojatno su mislile da će ona nakon udarca odustati od kontrole. Međutim, ona je cijelo vrijeme stajala ispred njih, a one su htjele doći do izlaza i otići. Ova manja i obojena ju je gurala, valjda rukama jer nije imala ništa drugo nego svoje ruke, dakle gurala ju je prema izlazu dok je ova druga bila iza nje, nosila je tu crnu torbu i nije njoj ništa govorila. Sjeća se da kad su prošle kasu, kad su išle prema izlazu i kad je rekla njima da moraju na kontrolu robe u skladište da jedino što je rekla ova crna gospođa je bilo "Kaj sam ti ja rekla". Kad su došle do samog dvorišta trgovine Lidl jer ju je ova manja gurala, i kad je njezina ruka bila na ramenu ove druge visoke crne kako bi joj dohvatila torbu i izvršila kontrolu, do nje su dotrčale prodavačice iz Lidla, ostavile su kasu i nju su pograbile govoreći joj da to nije toga vrijedno, u smislu da joj se nešto ne dogodi, te su te dvije žene onda pobjegle jer su imale parkirano osobno vozilo na parkingu ispred Lidla. Nakon toga njoj je postalo slabo, a kada se malo pribrala jer je bila u šoku, išla je kod voditeljice u trgovini, bila je u svom uredu te joj je pokazala crvenilo koje je imala na prsima, a ona se preziva O. Nakon toga ona je o tome što se dogodilo obavijestila svoju tvrtku i nadležne tako da su oni zvali policiju na lice mjesta te su oni došli i sačinili zapisnik, a ona je dala svoju izjavu kod policije. Radi ovog udarca kojeg je zadobila, i šoka kojeg je preživjela, ona nije radila 7 dana.

14.3. Na upit, gdje je zadobila taj udarac u prsa, navela je da ga je zadobila kod prve blagajne gledano od ulaza.

14.4. Na upit, da li je ona koju od tih ženskih osoba lovila za ruke ili bilo koji dio tijela, navela je da nakon što je dobila udarac u prsa se ne može sjetiti da li je koju od njih uhvatila za koji dio tijela. Ističe, da je sve bilo i snimljeno na kameri video nadzora i da je ona gledala tu snimke te je vidljivo što se događalo.

14.5. Na upit, kolika je udaljenost od prve blagajne u trgovini do izlaza procijenila je da je to 3 metra.

14.6. Na upit, da li znade tko je ŽR, navela je da je to bila voditeljica trgovine i da je njoj pokazala to crvenilo.

14.7. Na upit, da li zna što su te dvije osobe otuđile, navela je da ona osobno nije vidjela što su trpale u crnu torbu, ali taj čovjek koji je bio u trgovini joj je rekao da su otuđile aku baterije, a kasnije je vidjela i na video nadzoru da je otuđena jedna haljina. Ističe, da je ona ujutro fotografirala količinski koliko je bilo aku baterija na polici i onda se u tijeku dana dogodilo što je navela. U popodnevnim satima je došla druga voditeljica u Lidl i onda su na temelju njezinih fotografija ujutro uspoređivale stanje na policama te su zaključile da bi bilo otuđeno oko 7 tih aku baterija. Ona ne zna da li su djelatnici u Lidlu proveli inventuru. Ona osobno nije zatražila liječničku pomoć vezano uz udarac, a niti je to uslikala, međutim, je to crvenilo pokazala u razgovoru sa voditeljicom trgovine -Lidl, gospođom ŽR.

15. Tom događaju su nazočile i blagajnice trgovine Lidl – AR, te ČR, koje su na svoj način interpretirale dinamiku događaja kako slijedi.

15.1. Svjedokinja AR u svojem iskazu je navela da je 7. svibnja 2022. bila zaposlena u trgovini Lidl u [adresa], te je radila na kasi, da je radila u jutarnjoj smjeni koja završava u 14,00 sati. Kako je bila na blagajni i naplaćivala robu kupcima ona je u jednom trenutku začula galamu. Kada se okrenula prema mjestu gdje je bila galama, a to je bilo ispred blagajni prema izlazu iz trgovine Lidl van, vidjela je da su dvije ženske osobe napale zaštitarku VR, prezime zaštitarke ne zna. Ona je zapravo vidjela da je zaštitarka došla do njih u tom dijelu trgovine ispred blagajni, kod izlaza prema van iz trgovine, i da su ju u jednom trenutku te ženske osobe odgurnule rukama, i pobjegle van, te ista nije išla za njima. Zaštitarka joj je rekla da su te ženske osobe nešto otuđile u trgovini, da je to vidjela na kameri i da je ona u tom predjelu gdje su ju odgurnule htjela provjeriti sadržaj njihovih torbi što one nisu dozvolile, već su pobjegle van. O nekakvim posebnim udarcima koje bi joj one zadale joj nije ništa govorila, ali navodeći da je vidjela da su ju odgurnule i pobjegle van. U to vrijeme na blagajni u trgovini je radila i ČR, koja je bila dvije blagajne ispred nje jer svaka druga blagajna je radila. Zbog ovog događaja ŽR koja je bila poslovođa je pozvala djelatnike policije. Vjerojatno su oni o svim okolnostima dinamike događaja ispitali zaštitarku VR.

15.2. Na upit, da li može opisati kako su te osobe izgledale, navela je da su bile Č, te je jedna bila starija, a jedna mlađa.

15.3. Na upit je navela da je ova starija ženska osoba odgurnula u predjelu ruku zaštitarku svojim rukama, a onda ju je i platnenom vrećicom udarila u prednji gornji dio tijela, tako da je zaštitarka VR zbog toga išla malo unatrag, po njezinoj procjeni oko 1 metar. Ova druga mlađa osoba je pored nje samo galamila na zaštitarku. Navela je, da se dinamika događaja dogodila unutar trgovine, te da zaštitarka nije izašla van za počiniteljima, a osobu po prezimenu O koja je navodno bila voditeljica trgovine ne poznaje.

16. Svjedokinja ČR u svojem iskazu je navela da je 7. svibnja 2022. bila zaposlena u trgovini Lidl u [adresa] te da je tog dana radila na blagajni kad se događaj dogodio, pri čemu je s njom u smijeni bila i AR. Sjeća se, u jednom trenutku kada je radila na blagajni, da je zaštitarka VR izašla ispred blagajni u tom dućanu kojih je bilo 6 ukupno. Ona je htjela da te dvije ženske osobe prođu kasu i da ih onda zaustavi. Zna da je obavljala svoj posao te je u jednom trenutku čula da je zaštitarka zove u pomoć, tako je vikala. Nakon toga ona je okrenula glavu te je uočila da su dvije ženske osobe gurale zaštitarku prema van i to ju je svaka primila za jednu ruku i gurale ju van. Misli da su ju izgurale ispred ulaza u Lidl te nije vidjela nikakav udarac da bi ta zaštitarka dobila od neke od njih. Kada su zaštitarku izgurale van, te dvije ženske osobe su pobjegle. Kad se zaštitarka našla vani ispred trgovine ona joj nije pristupila, već je nastavila s radom te se sjeća da je bila pozvana policija na lice mjesta i da su te baterije nađene nakon nekoliko dana kod tih ženskih osoba te joj nije poznato da bi u poslovnici radila osoba po prezimenu O.

17. Tog kritičnog dana na radnom mjestu bile su i djelatnice Lidla koje nisu neposredno bile u trgovini kada se dinamika događaja odvijala, već su bile na drugim radnim mjestima i o dinamici događaja su čule od djelatnica u trgovini i same oštećene, i to ŽR i JR.

17.1. Svjedokinja ŽR je navela da je ona u TD Lidl Hrvatska d.o.o. 2022. bila voditeljica te trgovine te još uvijek radi taj posao. Ona nije bila nazočna samom događaju radi kojeg je intervenirala zaštitarka VR jer je bila u gornjem dijelu trgovine. Ona je čula od VR, zaštirarke, i djelatnica koje su tada radile u trgovini što se dogodilo. Naime, VR joj je govorila da je vidjela da su te dvije osobe otuđivale robu u trgovini, da ih je onda ona zaustavila kod blagajne nakon čega su ju one odgurnule, pa je udarila u vrata koja su se tu nalazila i da ju zato boli rame, nije znala reći koje ruke. Misli da je djelatnica DR bila s njom u smijeni, misli da se radilo o jutarnjoj smijeni, ali koliko se sjeća ona je isto bila u gornjem dijelu kao i ona te nije bila u donjem dijelu gdje se to dogodilo.

17.2. Na upit, što je u kritičnom događaju bilo otuđeno navela je da ukoliko dođe do otuđenja bilo kakve robe, da zapisnik o tome sastavlja upravo zaštitar, dakle u konkretnom slučaju to je trebala sačiniti VR.

17.3. Na upit, da li je trgovina Lidl radi tog događaja imala inventuru radi čega bi se popisivale stvari i utvrđivalo da li nešto nedostaje, navela je da nisu imali inventuru te inventuru inače imaju 3 puta godišnje i to je sve.

17.4. Na upit, da li se može izjasniti kako je bila obučena oštećena, da li je imala na sebi odoru zaštitara ili je bila obučena u civilnu odjeću, navela je da se toga više ne sjeća. No kada su ti zaštitari u tamno plavoj uniformi onda imaju na jakni, na rukavu natpis da su zaštitari, a kad su u civilu onda misli da imaju naprijed na majici takav natpis, ali to nisam sigurna.

17.5. Na upit, da li se oštećena kod pričanja o dinamici događaja skidala i pokazivala joj povrede, navela je da se nije skidala i da nije pokazivala nikakve povrede.

17.6. Na upit, da li u to isto vrijeme kada se dogodila dinamika događaja je postojala još jedna voditeljica navedene trgovine po prezimenu O, navela je da nije postojala.

17.7. Na upit, kada joj je predočen iskaz oštećene VR koji dio iskaza glasi "Ujedno ističem da nisam zatražila liječniku pomoć vezano uz udarac, a niti sam to uslikala, međutim sam to crvenilo pokazala u razgovoru s voditeljicom i to gospođom ŽR.", da li je moguće ovo što je navela ošt., a da se ja toga više ne sjeća, navela je da je moguće da je to tako bilo kako je ona navela u iskazu ali zbog proteka vremena da se ona toga ne sjeća.

17.8. Na upit, da se točno izjasni da li u konačnici ostaje kod iskaza da joj oštećena nije pokazivala nikakvo crvenilo jer bi se toga sjetila da joj je to pokazivala ili kod iskaza da joj je moguće pokazala to crvenilo u razgovoru, pa da je to zaboravila, kod kojeg svojeg iskaza ostaje, navela je da ostaje kod iskaza da joj je oštećena vjerojatno pokazala crvenilo, a da se ona toga više ne sjeća, a sve zbog toga što je oštećena to navela u svojem iskazu smatrajući da ona zasigurno ne bi lagala.

18. Svjedokinja SRG je navela da je radila u trgovini Lidl od 2014. te je bila pomoćnik voditelja te trgovine. Ona se samo sjeća da se dogodila nekakva krađa 2022., ne zna kojeg mjeseca. O tome da se dogodila krađa rekle su joj blagajnice koje su u to vrijeme radile u trgovini u Gospodarskoj 54, i to AR i ČR. Naime, ona se nije mogla izjasniti pojedinačno za svaku od njih što su joj govorile, što se u detalje dogodilo, ali može reći da su obje rekle da se ta dinamika događaja dogodila u predizlasku iz trgovine, pri čemu su rekle da su napale zaštitarku, nisu govorile o broju osoba, ali je ona zaključila da je bilo više njih jer su se izrazile u množini, ne sjeća se više što su govorile, na koji način su napale zaštitarku. Ona se imena i prezimena zaštitarke koja je tada radila ne sjeća, sjeća se samo da joj je bilo loše. Ne zna gdje je bila udarena, ali zna da je trebala ići na hitnu. Ne sjeća se da li je netko zvao hitnu ili je ta zaštitarka rekla da ide na hitnu, pri čemu se ona ne sjeća da bi hitna došla ispred trgovine. Što se tiče zaštitarke ne zna da li je bila na bolovanju radi događaja, znade da ju neko vrijeme nije viđala.

18.1. Ujedno je pojasnila, ukoliko dođe do pokušaja krađe ili krađe, pa onda zaštitar koji je u službi uhvati takvog počinitelja, tada se počinitelju stvari oduzimaju, u obrazac zapisnika kojeg posjeduje zaštitar se unosi roba koja je otuđena, i to sve od strane prisutnog zaštitara, dok se oni djelatnici izjašnjavaju o cijeni robe koja je pronađena kod počinitelja obzirom da posjeduju tave podatke te na kraju zbroje štetu i svi se potpišu, dakle djelatnici Lidla i sam zaštitar. Ukoliko zaštitar ne uhvati počinitelja tada mogu samo kroz video nadzor pratiti tko je počinitelj, eventualno to prijaviti policiji, a što čine samo ako je veća vrijednost otuđenih stvari, a ako je manja onda to ne prijavljuju.

18.2. Na upit, da li poznaje kakvu gospođu O koja bi radila u to vrijeme u Lidlu, navela je da takvu gospođu ne poznaje, koja bi tamo radila u to vrijeme.

18.3. Na upit je navela, da je oštećenoj bilo loše, ona je nešto pokazivala na svojem tijelu da je bila udarena, a gdje i što ne zna, nešto je pokazivala da li u predjelu odjeće, majice ili veste da je bilo potrgano ili nešto slično, ne može se sjetiti, te je zapazila da je ista bila u šoku. Naime, znalo se događati do tada da je bilo krađa, ali nikad nije bilo napada na zaštitara, te je zaštitarka bila vidno šokirana ponašanjem počinitelja.

18.4. Na upit, kako je izgledala ta zaštitarka, navela je da se radilo o starijoj gospođi plave kose do ispod uha, malo jače građe, koja je bila obučena u uniformu crne boje i na rukavu je bio znak te zaštitarske tvrtke kojoj je pripadala. Nije sigurna kakav je ona imala donji dio odjeće, ali zna da je gornji dio bio dio uniforme, dakle, na rukavu sa znakom zaštitarske tvrtke.

19. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi i ovih spornih činjenica.

20. Naime, sud je povjerovao oštećenoj kako je ona opisala dinamiku događaja, tj. da je htjela, nakon što su 1. i 2. okrivljena prošle blagajnu provjeriti što imaju u crnoj torbi, da su bile zajedno kod izlaska nakon blagajni i da im je rekla da dođu za njom u skladište radi pregleda, a nakon toga da joj je upravo 1. okrivljena rekla „Ti buš mene pregledavala“, a nakon toga da ju je snažno pesnicom udarila u prsa, radi čega je zateturala, ali je ostala na nogama, navevši da je u jednom trenutku ostala bez zraka. Međutim, ostala je stajati ispred njih i dalje, iako su 1. i 2. okrivljena mislile da će ona odustati od namjere pregledavanja, te su 1. i 2. okrivljena htjele doći do izlaza i otići.

20.1. Navela je da ju je rukama prema izlazu gurala 1. okrivljena i da to nije činila 2. okrivljena, međutim je svjedokinja ČR (koja je bila jedna od blagajnica u trgovini i na licu mjesta gdje se događala radnja) navela da je oštećenu prema izlazu gurala, osim 1. okrivljene, i sama 2. okrivljena, dakle obje, pri čemu ju je svaka uhvatila za jednu ruku i gurale su ju prema van, dok je oštećena zvala u pomoć, navodeći da su oštećenu izgurale do izlaza, pri čemu je sama oštećena isticala da je u toj dinamici događaja ona nastojala od 2. okrivljene uzeti crnu torbu, te joj je sud povjerovao da je na istu bila fokusirana radi pregleda i stoga što je uočavala da je bila puna stvari.

20.2. U konačnici je oštećena pojasnila da kada je od 1. okrivljene zadobila udarac u prsa da se ne može sjetiti da li je koju od njih uhvatila za koji dio tijela, sud zaključivši da se nije mogla dobro prisjetiti svih detalja dinamike događaja u tom trenutku, nakon snažno zadobivenog udarca u prsa od 1. okrivljene, kada je ostala bez zraka, a što je očito za nju bilo šokantno i uznemirujuće, dakle, da se zato nije mogla prisjetiti da ju je i 2. okrivljena gurala prema izlaznim vratima, a što je dobro upamtila svjedokinja ČR koja je to primijetila s distance blagajne gdje je radila i odakle je mogla imati dobar pogled u tom smjeru.

20.3. Dakle, sud je zaključio da je te detalje dobro vidjela upravo svjedokinja ČR koja je bila na blagajni u to vrijeme i koja je tvrdila da je to upravo tako bilo da su ju i 1. i 2. okrivljena naguravale prema izlazu, a što je sudu bilo i logično zato jer je iz iskaza oštećene proizašlo da je ona svojim tijelom stala ispred 1. i 2. okrivljene i da je sprječavala svojim tijelom da dođu do izlaznih vrata, da ne pobjegnu. U takvoj situaciji logično je bilo da su ju 1. i 2. okrivljene svojim rukama naguravale da se makne ispred njih kako bi došle do izlaza, a ona da ih je radi toga hvatala svojim rukama kako bi spriječila njihov odlazak van iz trgovine jer nije htjela da odu prije nego pregleda crnu torbu koju je nosila 2. okrivljena i uzme im otuđene stvari.

20.4. Ističe se da se vidi dio te dinamike događaja i iz reproducirane snimke dinamike događaja na raspravi koja se nalazi na listu 38 spisa (nakon što su se otvorila izlazna vrata trgovine) i koja prikazuje što se događalo nakon što su se izlazna vrata trgovine Lidl otvorila, tj. da su 1. i 2. okrivljena bile u fizičkom kontaktu s oštećenom, da ih je oštećena dohvatila za njihove dijelove tijela, da ih nije puštala, te da su 1. i 2. okrivljena u konačnici pobjegle dok su oštećenu okružile djelatnice trgovine.

20.5. Obzirom da su iskazi oštećene i svjedokinje ČR u velikom dijelu suglasni, kao što je navedeno (osim u djelu oko naguravanja i od strane 2. okrivljene) sud im je povjerovao smatrajući da se međusobno nadopunjuju i da su logični i vrlo detaljni i da se uklapaju u predmetnu snimku video-nadzora s lista 38, ujedno smatrajući da svjedokinja IR nije dobro upamtila dinamiku događaja zbog proteka vremena (kada je isticala da je starija ženska osoba, što odgovara opisu 1. okrivljene, odgurnula u predjelu ruku zaštitarku svojim rukama, a onda ju i platnenom vrećicom udarila u prednji gornji dio tijela, tako da je oštećena zbog toga išla malo unatrag, po njezinoj procjeni oko 1 metar, dok je druga - mlađa osoba, dakle 2. okrivljena, pored nje samo galamila na zaštitarku, ujedno navevši da se dinamika događaja dogodila unutar trgovine, te da oštećena nije izašla van za počiniteljima), a sve stoga jer je njezin iskaz u suprotnosti s iskazom oštećene i svjedokinje ČR, kao i u suprotnosti sa snimkom s lista 38 spisa (što se događalo kod izlaza iz trgovine) te joj stoga nije poklonio vjeru.

20.6. Također opisanoj dinamici događaja po svjedokinjama ŽR i SRG, sud nije povjerovao jer iste nisu bile nazočne neposredno dinamici događaja već su o istoj čule posredno od ispitanih blagajnica odnosno oštećene, pri čemu se ŽR prisjetila da je oštećenoj bilo loše i da joj je govorila da je vidjela da su dvije osobe otuđivale robu u trgovini, da ih je ona zaustavila kod blagajne nakon čega su ju one odgurnule, pa je udarila u vrata koja su se tu nalazila i da ju zato boli rame, dok je u bitnome SRG navela da ne zna gdje je bila udarena, ali zna da je trebala ići na hitnu, ne mogavši se sjetiti da li je netko zvao hitnu ili je oštećena rekla da ide potražiti liječničku pomoć, sud smatrajući da su nakon proteka vremena zaboravile što su im točno govorile oštećena te svjedokinja ČR, radi čega im niti nije povjerovao, povjerovavši samo suglasnim iskazima oštećene i svjedokinje ČR, te snimci videonadzora, koja po zaključku suda predstavlja najvjerodostojniji dokaz i potvrđuje istinitost iskaza oštećene i svjedokinje ČR.

21. Dakle, što se tiče ovog dijela spornih činjenica sud je zaključio da je 1. okrivljena svojom obranom išla na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti i kaznene odgovornosti 2. okrivljene radi čega joj nije povjerovao, obzirom da je njezina obrana oprečna iskazu oštećene i iskazu svjedokinje ČR, te materijalnoj dokumentaciji u spisu i prikazanoj snimci video nadzora s lista 138 spisa.

22. Sud je u konačnici zaključio da su kritičnog dana, na kritičnom mjestu 1. i 2. okrivljene ispunile sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela za koje su se teretile, radi čega ih je oglasio krivima i kaznio temeljem zakona.

23. Subjektivni element ispunile su u trenutku , kada su bile zatečene pri počinjenju krađe u trgovini Lidl u [adresa], kada su s ciljem da ukradenu stvar zadrže (6 aku baterija i haljinu crno-bijelog uzorka) uporabile silu protiv neke osobe, i to prvo okrivljena koja je snažno udarila oštećenu u predjelu prsa, tako da je ista ostala bez zraka, a nakon toga ju je odguravala prema vratima s 2. okrivljenom jer im je priječila put prema izlazu, dok ih je oštećena nastojala zaustaviti hvatanjem istih za njihove ruke, znajući 1. i 2. okrivljena što su u trgovini učinile i da pružaju otpor oštećenoj zaštitarki u vezi pregleda stvari, i to fizički otpor, a sve kako bi zadržale otuđene stvari iz trgovine, htijući se na takav način ponašati.

24. Dakle, u konkretnom slučaju sud je zaključio da su u konkretnom događaju 1. i 2. okrivljena bile supočiniteljice, sukladno članku 36. stavku 2. KZ/11 koji glasi: “Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji).“, a sve stoga što su zajedno došle u trgovinu Lidl kritičnog dana, što su zajedno obilazile trgovinu, zajedno otuđivale stvari s police i stavljale u jednu kutiju, nakon čega su zajedno bile na blagajni kada je 2. okrivljena imala punu crnu torbu na ramenu (pri čemu se kasnije i iz obrane 1. okrivljene utvrdilo da je 2. okrivljena imala u toj torbi aku baterije), ušavši u trgovinu s praznom torbom, da bi nakon toga odbile pregled od strane oštećene koja je bila na radnom mjestu zaštitarke kritičnog dana i pružajući fizički otpor oštećenoj zajedno, a sve u cilju da zadrže protupravno prisvojene tuđe stvari, kada su zatečene u tim radnjama.

25. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za 1. i 2. okrivljenu, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

25.1. Dakle, sud je cijenio kod 1. okrivljene da je slabijeg imovinskog stanja jer je nezaposlena, prima socijalnu pomoć i nema svoju imovinu, DJECA kao olakotne okolnosti, dok je na strani 1. okrivljene našao kao otegotnu okolnost njezinu raniju osuđivanost.

25.2. Sud je cijenio kod 2. okrivljene da je slabijeg imovinskog stanja, da je nezaposlena, da je samohrana majka djeteta u dobi od 4 godine, kao olakotne okolnosti, dok je na strani 2. okrivljene našao kao otegotnu okolnost njezinu raniju osuđivanost.

25.3. Imajući u vidu navedeno, sud je 1. okrivljenu ŠR, za kazneno djelo iz članka 231. stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, dok je 2. okrivljenu SR, za kazneno djelo iz članka 231. stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te joj je temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako 2. okrivljena u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da je navedena kazna zatvora za 1. okrivljenu i uvjetovana kazna zatvora za 2. okrivljenu primjerene težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istima ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora za 1. okrivljenu, te uvjetna kazna za 2. okrivljenu utjecati na iste da ubuduće više ne vrše kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije, poglavito za 2. okrivljenu koja je do sada bila svega 2 puta osuđivana , a samohrana je majka djeteta u dobi od 4 godine.

26. Ujedno se pojašnjava da sud nije dosudio imovinsko-pravni zahtjev oštećenom TD Lidl iz optužnice iz razloga što su isti prvotno potraživali naknadu štete u iznosu kako je to navedeno iz popisa otuđenih proizvoda iz trgovine (listovi 33, 264- 265 spisa), da bi nakon toga navodili kako zbog proteka vremena točno ne znaju o kojem se iznosu štete radi (list 260 spisa), te da naknadu štete niti ne potražuju jer su ju sanirali preko osiguravajućeg društva za takve situacije. Međutim, nakon što im je sud dostavio materijalnu dokumentaciju koju su oni prvotno dostavili u spis u tijeku prethodnog postupka (list 33 spisa) u vezi otuđenih predmeta naveli su da se radi upravo o toj vrijednosti stvari koje su im otuđene – 1873,99 kn, odnosno po izračunu sudu, po fiksnom tečaju konverzije - 248,73 eura, ali istaknuvši da ne raspolažu podatkom da li su im stvari vraćene.

26.1. Nakon toga sud je utvrdio temeljem dopisa djelatnika policije (list 268 spisa) da su stvari vraćene i to poslovođi u toj trgovini ŽR, i to 8 komada predmetnih baterija iz optužnice, međutim, da o tome nije sačinjena nikakva potvrda, pri čemu je sud povjerovao djelatnicima policije da su stvari oštećeniku vraćene, jer je i sama svjedokinja ŽR navela da su stvari nakon nekoliko dana pronađene kod počinitelja, a to je mogla znati samo ako su joj djelatnici policije stvari vratili.

26.2. Dakle, kako sam oštećenik nije potraživao nikakav imovinsko-pravni zahtjev v u postupku, isti im nije dosuđen prije svega stoga što su im stvari vraćene.

27. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a ( Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), 1. i 2. okrivljena su u cijelosti oslobođene plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljen ih im braniteljima po službenoj dužnosti jer su loših imovinskih prilika, a kako plaćanjem tih troškova ne bi bila ugrožena njihova egzistencija, kao i djeteta koje 2. okrivljena mora uzdržavati.

U Varaždinu, 18. prosinca 2025.

Sutkinja kao

predsjednica vijeća:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-395/2022

2. Okr. ŠR, [adresa]

3. Okr. SR, [adresa]

4. Branitelj 1. okr. – FR, odvjetnik iz [adresa]

5. Braniteljica 2. okr. – OR, odvjetnica iz [adresa]

6. Ošt. VR, [adresa]

7. Ošt. TD Lidl Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53