REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3594/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreb, Listopadska 2,, Zagreb, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 8.254,01 €, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 22.4.2025. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 21. svibnja 2025. navodi da je osiguranica tužitelja VO nastradala u prometnoj nezgodi dana 16. ožujka 2002. u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede. Navodi kako je navedenu nesreću skrivila RO upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kao i da je odgovornost RO utvrđena u kaznenom postupku pod poslovnim brojem KMP-311/02 presudom od 27. listopada 2003. Nadalje, tužitelj navodi da je osiguranica tužitelja vodila postupak protiv tuženika povodom istog štetnog događaja pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-3512/02 i Pn-1458/12, a koji su postupci pravomoćno okončani. Tužitelj navodi kako je rješenjem broj 394021 od 15. rujna 2004. osiguranici tužitelja VO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je 70% ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede.

2. Tužitelj nadalje navodi kako su po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vođeni sudski postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-2461/2018, P- 1430/2016 te postupak pred ovim sudom broj P-548/2019 kao i postupak pod brojem P-100/2021.

3. Tužitelj navodi kako daljnjom isplatom mirovine trpi štetu koja u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. ožujka 2025. iznosi ukupno 11.971,44 eura, a budući je na invalidnost utjecala 70% ozljeda na radu, to tužitelj potražuje iznos od 8.254,01 eura sukladno čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Tužitelj navodi kako je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te da je uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete kao i da je tuženik zahtjev zaprimio 4. travnja 2025. no da je odbio podmiriti dug, čime tužitelj predlaže ovom sudu da temeljem čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 8.254,01 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2025. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja 16. ožujka 2003. u kojem je teško ozlijeđena RO koja je upravljala vozilom registarske oznake [registarska oznaka] za koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo ugovoreno osiguranje od automobilske odgovornosti po polici 0682258958. Obzirom je osiguranica tuženika vozilom upravljala pod utjecajem alkohola, u svrhu ostvarenja intervencijskog efekta, tuženik je predložio istu obavijestiti o ovoj parnici. Oaporava sve pravne i činjenične navode, Ističe prigovor zastare, osporava da je umirovljenje tužiteljice uzročno-posljedično vezano za predmetnu prometnu nezgodu na način kako to navodi tužitelj, a sve obzirom na naknadna ozljeđivanja osiguranice tužiteljice koja se dana 31. ožujka 2003., nakon zaključenog bolovanja zbog ove prometne nezgode, vratila na posao i nastavila raditi. Tuženik navodi kako je osiguranica tužitelja u travnju 2003. ponovno ozlijeđena padom na poslu, a koji pad je utjecao na njenu zdravstvenu i radnu sposobnost te je nakon te ponovne ozljede liječena i u konačnici i umirovljena. Tuženik nadalje spori da je iz tužbe i dokaza uz tužbu dokazana činjenica plaćanja, da je izračun na koji se poziva javna isprava jer nije ovjeren pečatom HZMO-a, niti je potpisan od osobe ovlaštene za zastupanje HZMO- a odnosno nije ga potpisao ravnatelj. Posebno se ističe da je pred ovim sudom, pod poslovnim brojem Pn-548/2019 između istih parničnih stranka vođen postupak radi naknade štete između istih parničnih stranaka povodom istog štetnog događaja, a za raniji period mirovine, te je tužitelj u istom pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom sve prema odluci Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-653/19 od 30. lipnja 2020. Tuženik osporava da je kod osiguranice tužitelja zbog ozljede iz ove prometne nezgode nastupilo umanjenje radne sposobnosti od 70%, spori visinu štete i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika za naknadu bilo kojeg potraživanja čiju obavezu nije preuzeo odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno konkretno odredbom čl. 27. ZOOP-a. Slijedom navedenog, a kako je evidentno da zbog činjenice da je osiguranici tužitelja pravo na mirovinu priznato temeljem ozljede na radu, to tuženik smatra kako nema obaveze koju bi tuženik morao naknaditi temeljem čl. 27. ZOOP-a, te predlaže odbiti tužbu u cijelosti.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to zapisnik o očevidu od 16. ožujka 2002., presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KMP-311/02 od 27. listopada 2003., presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3512/02 od 27. listopada 2006., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-644/07-2 od 24. travnja 2007., presudu ovog suda poslovni broj Pn-1458/12-68 od 23. listopada 2014., rješenje tužitelja broj 394021 od 15. rujna 2004., prijavu o ozljedi na radu, nalaz i mišljenje iz postupka poslovni broj P-1430/16, pregled isplata sa lista 45 spisa, pregled doznačenih mirovinskih primanja sa lista 46-63 spisa, odštetni zahtjev, odgovor na odštetni zahtjev.

7. Nadalje, sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem obzirom je tuženik odustao od provođenja navedenog dokaza budući smatra kako je teret dokaz za navedeno na tužitelju.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku tužitelja i to u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. ožujka 2025. u iznosu od 8.254,01 eura.

10. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti je sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, potom da predmetno potraživanje proizlazi iz ozljede na radu osiguranika tužitelja kao i da je visina štete postavljena sukladno čl. 161. Zakonu o mirovinskom osiguranju.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, pasivna legitimacija, odgovornost za isplatu navedenog iznosa i je li protekao zakonski propisani rok za zastaru utuženog potraživanja, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZOMO).

12. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine te kako je tjelesno oštećenje osiguranika prouzročeno povredom na radu i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

16. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KMP-311/02 od 27. listopada 2003. sud je utvrdio kako je navedenom presudom RO proglašena krivom da je upravljala vozilom pod utjecajem alkohola (1,71 g/kg) te da je vožnjom u alkoholiziranom stanju ugrozila druge sudionike u prometu i izazvala prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena čime je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, kao i da je ista postala pravomoćna dana 1. veljače 2005. Navedeno proizlazi i iz zapisnika o očevidu sa lista 4-5 spisa.

17. Uvidom u prijavu ozljede na radu UO je navela kako se na dan štetnog događaja na putu od kuće do mjesta rada vozila sama u osobnom automobilu i da je doživjela prometnu nezgodu sa drugim vozilom.

18. Prema rješenju tužitelja KLASA: 140-04/04-01, URBROJ: 341-25-03/1-04- 84813 od 15. rujna 2004. priznato je VO kao osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, a iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je uzrok profesionalna nesposobnost za rad ozljeda na radu 70% i 30% bolesti.

19. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, no isti nije sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost i to provođenjem financijskog vještačenja. Naime, tuženik je prvotno predložio izvođenje navedenog dokaza, no od istog je odustao na ročištu održanom dana 7. studenog 2025. budući smatra kako je teret dokaza na tužitelju.

20. Tužitelj nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a teret dokaza osnova i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju po čl. 219. ZPP-a.

21. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 45 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

22. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP- a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju i koji u odnosu na tu odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao, čime sud temeljem priložene dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. Naime, tužitelj nije dostavio niti predložio provođenje dokaza da bi invalidska mirovina bila veća od starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku događaja u utuženom periodu plaćao, odnosno da bi imao pravo na razliku iznosa u kojem je invalidska mirovina veća od starosne mirovine.

23. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

24. Obzirom u provedenom postupku tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja, to sud nije posebno razmatrao ostale prigovore tuženika.

25. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema zatraženom trošku na ročištu 7.11.2025. sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 8.254,01 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 400,00 eura i to na ime sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7/1 te za zastupanje po odvjetniku na ročištu dana 7.11.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, čime je odlučeno kao u točki II. Sud napominje kako tuženik nije zatražio obračun PDV-a na zatraženi trošak postupka.

26. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja