Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-130/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš - Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Milici Nenadović Timarac i Marku Bebeku, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženice PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-70/2022-15 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice PN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-70/2022-15 od 4. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice PN za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 781,25 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice TN za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.

IV. Nalaže se tuženici PN isplatiti tužiteljici TN daljnji trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.875,00 eur u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice PN za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 745,70 eur i troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 745,70 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici PN, vlasnici T, obrt za trgovinu, vl. PN, [adresa] da tužiteljici TN, [adresa], naknadi štetu u ukupnom iznosu od 19.494,45 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 16.807,35 eur od 30. listopada 2019,

- na iznos od 2.687,10 eur od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice TN preko iznosa dosuđenog toč. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženici PN, vlasnici T, [obrt] trgovinu, vl. PN, [adresa] da tužiteljici TN, [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 7.656,73 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženica navedenu presudu pobija sadržajno u dijelu u kojem nije uspjela u sporu pod točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za koju tvrdi da je nastala na radu kod tuženice, na radnom mjestu prodavačice, dok je prilikom posluživanja mušterije stala na plod trešnje koji se nalazio na podu ispred prostora trgovine te se poskliznula i pala te pri tome zadobila tjelesne ozljede.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tuženica. Naime, presuda u pobijanom dijelu sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju pobijane presude navodi o sadržaju zapisnika u postupku i samih tih zapisnika te se stoga ista može ispitati.

6.1. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

6.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, u situaciji kada zaključi da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP). Stoga, kada je sud zaključio da nije potrebno izvoditi dokaze predložene od strane tuženice podneskom od 14. veljače 2023. i na ročištu 17. ožujka 2023. jer time ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženica. Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje odlučne činjenice potrebne za ocjenu postojanja odgovornosti tuženice za štetu koja je nastala tužiteljici, pravilno utvrđujući da:

- je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja 11. lipnja 2018. bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu prodavačice, u trgovačkom obrtu [obrt], vl. tuženice, na adresi [adresa];

- je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu u okviru redovitog rada, obavljanju poslova prodavača na radnom mjestu koje osim zatvorenog dijela prodavaonice obuhvaća i prodajni prostor ispred prodavaonice gdje se nalaze posloženi artikli namijenjeni prodaji, na kojem je došlo do pada i ozljeđivanja tužiteljice;

- je mišljenjem liječnika vještaka, Petra Škavića, Davorina Stojakovića i Dražena Jankovića utvrđeno da su ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju posljedice pada i iste nisu u uzročnoj vezi s prethodnim bolestima i dijagnozama tužiteljice;

- se medicinskim vještačenjem nije mogao utvrditi uzrok pada tužiteljice;

- je medicinskim vještačenjima kao posljedica zadobivenih ozljeda kod tužiteljice utvrđena smanjena pokretljivost lijevog koljena u odnosu na desno, verificiran artritis s oba kuka izraženije lijevog i lijevog koljena kao posljedica promijenjenog načina hodanja, promijenjene statike prilikom hoda te su svi vidovi štete prikazani kumulativno. Tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju četiri dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju 12 tjedana, a slabog intenziteta u trajanju 12 tjedana. Tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah prilikom štetnog događaja (kratkotrajno) kao i jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 5 mjeseci i slabijeg intenziteta kao zabrinutost za nastavak života i liječenja. Tuđa njega i pomoć bile su joj potrebne 20 dana u trajanju od 6 sati, sljedeća dva mjeseca u trajanju 4 sata, dva mjeseca po 3 sata i dva mjeseca po 2 sata a potrebna joj je i trajna tuđa pomoć (doživotna) po dva sata tjedno. Naruženje je zaostalo u srednjem stupnju koje je uvijek vidljivo trećim osobama (hod uz pomoć štake ili štapa, deformirano lijevo koljeno i postoperativni ožiljci). Zaostalo je umanjenost pokretljivosti lijevog koljena u lakom stupnju te ukupno se smanjenje životne aktivnosti ocjenjuje s 15%.

8. Na žalbene navode tuženice kako nije pasivno legitimirana za naknadu štete kao i da ne postoji njezina odgovornost jer se štetni događaj dogodio na prostoru koji nije pod njezinim nadzorom i izvan procesa rada, valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tuženica dio svojih artikala namijenjenih prodaji izložila i na prostoru ispred prodavaonice (koja se nalazi na prostoru tržnice) te je stoga tužiteljica u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta u komunikaciji s kupcima koji to zatraže trebala pokazati svaki artikl pa tako i one koji su se nalazili izloženi na prostoru ispred zatvorenog dijela prodavaonice s obzirom da su i ti izloženi artikli bili namijenjeni prodaji.

9. Na daljnje žalbene navode kojima tuženica ukazuje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao odlučnu činjenicu da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na prostoru tržnog centra, odnosno ispred dućana tuženice koji se nalazi na tom prostoru te da nije postojala zakonska obveza tuženice na održavanje tog prostora, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako navedeno nije od utjecaja za ocjenu odgovornosti tuženice u okolnostima konkretnog štetnog događaja. Pitanje eventualne odgovornosti Gradske tržnice Sisak d.o.o. s kojom je tuženica imala zaključen ugovor o zakupu (zbog eventualnog propusta u održavanju prostora tržnice), tuženica može rješavati u zasebnom postupku s obzirom da Gradska tržnica Sisak d.o.o. nije prijavila svoje miješanje u ovoj parnici, iako je o istoj bila obaviještena tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom.

10. Člankom 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev-479/2025-2 od 9. srpnja 2025. koje je doneseno u ovoj pravnoj stvari na postavljeno pitanje „Je li dovoljno da radnik u parnici protiv poslodavca radi naknade štete zbog ozljede na radu dokaže da se radi o ozljedi na radu, a koju je pretrpio obavljajući poslove za poslodavca ili mora dokazivati i štetu radnju u vidu propust samog poslodavca?“, odgovorio je da u konkretnom slučaju neovisno o tome da li je do pada tužiteljice došlo zbog toga što se okliznula jer je stala na plod trešnje ili ne, tuženica odgovora za pretrpljenu štetu na radu na temelju odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - u daljnjem tekstu: ZZR).

12. Slijedom navedenog svi žalbeni razlozi kojima tuženica ukazuje u žalbi na uzrok pada - plod ili košticu trešnje, nisu odlučni te kao takvi nisu niti posebno cijenjeni.

13. Člankom 25. ZZR u st. 1. propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je st. 2. propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Na žalbene navode da je uzrok pada tužiteljice nepoznat te se stoga ne može staviti na teret tuženici obveza naknade štete, da je isključivi uzrok pada taj što se tužiteljica ničim izazvana saplela i pala, a koji propust njezine pažnje tuženica nije mogla predvidjeti i spriječiti ili da je uzrok pada njezino zdravstveno stanje odnosno viša sila na koju tuženica nije mogla utjecati pa da je stoga tuženica u postupku dokazala pretpostavke oslobođenja od odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani.

14.1. U postupku je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu obavljajući poslove za poslodavca u okviru svojih poslova i radnih zadataka trgovca, da medicinskim vještačenjem nije dokazano da bi uzrok pada bilo njezino opće zdravstveno stanje niti njezina namjera ili krajnja nepažnja u obavljanju poslova njezina radnog mjesta, kao niti viša sila ili neka radnja treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati ili je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega je tuženica u obvezi naknadi joj nastalu štetu.

15. Odluku o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja donosi u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi odluka o visini naknade štete. Pravilnim navođenje tih kvalifikatornih okolnosti na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je koja su to prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO tužiteljici povrijeđena, u čemu se sastoji navedena povreda i koji je njezin opseg.

15.1. Na žalbene navode kojima se tuženica poziva na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodeći da je dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici dvostruko veći od navedenih u tim kriterijima te je time došlo do povrede materijalnog prava u smislu odredbe čl. 1100. ZOO, valja odgovoriti kako su navedeni kriteriji samo orijentacijski te se kao takvi ne primjenjuju „matematički“ kako to očito smatra tuženica. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete sud je pravilno cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, utvrđene ozljede koje je tužiteljica zadobila, trajanje liječenja i primijenjene medicinske zahvate tijekom istoga kao i trajne posljedice zadobivene ozljede te joj posljedično svemu navedenom zbog utvrđene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravilno dosudio iznos od 16.807,35 eur, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

16. Na žalbene navode da je sud trebao uzeti u obzir da tužiteljica zbog svog prethodnog lošeg zdravstvenog stanja već trpi bolove, strah, da joj je već potrebna tuđa pomoć i njega te da joj je već smanjena životna aktivnost u određenom omjeru, valja odgovoriti kako je navedene okolnosti na koje tuženica ukazuje u žalbi, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su medicinski vještaci jasno razgraničili i utvrdili posljedice koje su rezultat zadobivene ozljede na radu s kojeg osnova joj je i dosuđena naknada štete u odnosu na opće zdravstveno stanje tužiteljice i ostale bolesti od kojih boluje. Ujedno valja istaknuti kako je sadržajno navedeni žalbeni navod raspravljen u toku postupka, jer je tuženica s tog osnova i prigovarala nalazu vještaka, da su isti prigovor vještaci u svom usmenom očitovanju otklonili kao neosnovan, nakon kojeg očitovanja po tom prigovoru tuženica nije imala daljnjih prigovora.

17. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.687,10 eur koja tužiteljici pripada temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, a prema cijeni sata tuđe pomoći utvrđenog u skladu s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP u iznosu od 2,65 eur po satu, te u skladu s mišljenjem vještaka utvrđenom duljinom trajanja potrebe za tuđom pomoći, što paušalnim žalbenim navodima koja ne obrazlaže razloge u navedenom dijelu nije dovedeno u sumnju.

18. Zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno je dosuđena temeljem odredbi čl. 29. ZOO i čl. 1103. ZOO od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a u odnosu na zahtjev za isplatom zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, ista je tužiteljici pravilno dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO.

19. Odluku o trošku tuženica pobija samo iz razloga pogrešne primjene odredbe čl. 155. st. 2. ZPP u dijelu u kojem smatra da je prvostupanjski sud pogrešno priznao vrijednost boda od 2,00 eur prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) za radnje poduzete prije stupanja na snagu 25. studenog 2023. smatrajući kako nema osnove za retroaktivnu primjenu Tarife.

19.1. Neosnovano tuženica pobija vrijednost boda od 2,00 eur jer je odredbom Tbr. 52/3 Tarife propisana primjena tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i koja je prema Tbr. 54 Tarife iznosila 2,00 eura.

19.2. Žalbu u pogledu dosuđenih troškova za radnje poduzete u postupku tuženica posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužiteljici uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja pod točkom III. izreke.

20. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 781,25 eur, jer s žalbom nije uspjela.

22. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

23. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 479/2025-2 od 9. srpnja 2025. odlučeno da se odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja za konačnu odluku, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP naloženo tuženici PN isplatiti tužiteljici TN trošak revizijskog postupka po Tbr. 10/5 Tarife u iznosu od 1.875,00 eur, a koji se sastoji od sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije od 750,00 eur i sastava revizije od 750,00 eur, sve uvećano za pripadajući pdv, jer je u cijelosti uspjela u istome.

23.1. Posljedično ranije navedenom s obzirom na uspjeh tužiteljice u revizijskom postupku troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 745,70 eur i troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 745,70 eur, valjalo je odbiti kao neosnovane (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

24. U sadržajno ne pobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš - Horvat