Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-215/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-331/2024-21 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana žalba tužitelja pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 331/2024-21 od 23. travnja 2025:

a) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da se nalaže tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.000,00 eura, na ime neimovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznos od 3.976,38 eura, od 09.listopada 2024. do isplate,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan za iznos od 905,21 eura, kao i u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na iznos od 580,42 eura, od 16. srpnja 2021. do 22. travnja 2025.,

II Odluka o parničnom trošku ostaje neizmjenjena.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,12 eura, dok se za više zatraženi iznos po ovoj osnovi zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.602,83 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-3.976,38 eura, od 09.10.2024. do isplate,

- 580,42 eura, od 23.04.2025. do isplate,

- 23,16 eura, od 16.03.2023. do isplate,

- 5,59 eura, od 15.05.2023. do isplate,

- 17,28 eura od 21.06.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati iznos od 1.905,21 euro i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos kao i da mu tuženik isplati zatezne kamate tekuće na iznose od:

- 3.976,38 eura, od 16.07.2021. do 08.10.2024.,

- 580,42 eura, od 16.07.2021. do 22.04.2025.,

- 23,16 eura, od 16.07.2021. do 15.03.2023.,

- 5,59 eura, od 16.07.2021. do 14.05.2023.,

- 17,28 eura, od 16.07.2021. do 20.06.2023.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.831,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u odbijajućem djelu pod točkom II. kao i odluke o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi, suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ti razlozi imaju podlogu o izvedenim dokazima a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a to nije osnovan taj žalbeni razlog.

7. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, potpuno je pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta otuđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu 13. svibnja 2021. a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavaca.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće:

-da i zmeđu stranaka nije prijeporna: pasivna legitimacija tuženika., nastanak štetnog događaja., odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelj., visina cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,98 eura, te da je liječenje tužitelja završeno 09.10.2024. (povijest bolesti od tog datuma, str. 111. spisa).,

-da iz Prijave o ozljedi na radu od 14.svibnja 2021., slijedi da je tužitelj nastradao tijekom rada kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, prilikom namještanja retrovizora.,

-da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. Igora Stipančić dr. med. kao i njegovog iskaza pred sudom, ali i iz medicinske dokumentacije tužitelja, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ranu palca lijeve šake. Osim zaostalog ožiljka palca koji je hipertrofičan i tvrd postoji blaže ograničena abdukcija palca te ograničenje kretnji u zglobu između gornjeg i donjeg članka palca.,

-da je vještak je na glavnoj raspravi iskazao da je tužitelj zbog ove ozljede operiran u više navrata. Nakon inicijalne obrade rane, odnosno ozljede koju je zadobio, tužitelj je operiran 6 mjeseci kasnije, zato što mu je postavljena sumnja na oštećenje živca prsta, odnosno palca zbog čega je podvrgnut operaciji u kojoj je ožiljno tkivo oko tog živca bilo oslobođeno. Potom je operiran još u 3 navrata, od čega su još dvije operacije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem, a daljnja operacija je bila 15.02.2024., kada mu je opet učinjena eksploracija ožiljka i oslobađanje živca, a potom je opet operiran 19.09.2024., kada mu je ožiljak na palcu revidiran i načinjena mu je tzv. plastika, kako bi se osposobila funkcija palca.,

-da je kroz cijelo to razdoblje tužitelju bila potrebna tuđa pomoć jer se nije mogao služiti lijevom rukom, odnosno šakom, koja se čak nije smjela niti smočiti kroz to razdoblje.,

-da što se tiče naruženosti, vještak smatra da ožiljak, odnosno izgled toga palca koji je zaostao ipak čini naruženost prema srednjem stupnju.

-da troškovi liječenja (str. 47-49), su bili opravdani jer su navedeni lijekovi bili preporučeni tužitelju, a isti se ne mogu dobiti na recept.

-da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede od 3%.

-da vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 4 do 5 dana, srednjeg intenziteta oko 12 dana, a manjeg još do 2 mjeseca, sveukupno.,

-da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 5 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpio 6 mjeseci. Vještak navodi da je u ovoj ocijeni uključen i strah od ishoda operacija kojima je tužitelj bio podvrgnut.

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć koja mu je sveukupno bila potrebna u trajanju od 3 mjeseca, 2 sata na dan zbog potrebe mirovanja i nemogućnosti služenja lijevom rukom (180 sati). Potom je tužitelj još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca, 3 puta tjedno po 2 sata zbog otežanog služenja lijevom rukom (90 dana je cca 12,8 tjedana pomnoženo sa 6, daje 76,8 sati).

-da se tužitelj 15. srpnja 2021.,u mirnom postupku obratio tuženiku, koji mu je isplatio iznos od 3.500,00 eura na ime naknade štete.

-da tužitelj konačno preciziranim zahtjevom potražuje neimovinsku štetu, te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, te troškove liječenja, u ukupnom iznosu od 6.508,04 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično je prihvatio zahtjev tužitelja te istom dosudio ukupnu naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.602,83 eura s pripadajućom kamatom pobliže opisano u izreci pobijane presude smatrajući da je tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u vezi na radu i u vezi s radom, dok je za više traženi iznos od 1.905,21 eur odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. U vezi odgovornosti za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom zadobivenom na radu i koju je pretrpio tužitelj prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako za istu je odgovoran tuženik koji ju je dužan i naknaditi.

12. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 dalje: ZZR) propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koji je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. iz tog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje: ZR). Tako je odredbom članka 111. stavak 1. propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

14. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi sa radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotno leži na poslodavcu. U konkretnom slučaju poslodavac (tuženik) nije dokazao da je do štetnog događaja došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika (tužitelja) ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. S obzirom na navedeno tuženik – poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju – radniku po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbi članka 111. stavak 1. ZZR-a, a u svezi s odredbama članka 25. stavak 1. ZZR-a.

16. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu naučenu naknadu neovisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. iz tog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvane fizičke boli, duševne boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, a i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog zakona pored ostalog razumijevaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

18. Naime, kod određivanja neimovinske štete sud nema neki egzaktni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade,nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štednog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnavanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju) te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

19. Imajući u vidu duljinu, intezitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti pri liječenju, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su IV-47/2020-5, ovaj sud prihvaćajući dijelom žalbene razloge tužitelja ocjenjuje da je tužitelju valjalo priznati zatraženu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u visini od 8.000,00 eura.

20. Obzirom da je tužitelju po tom osnovu temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, prvostupanjski sud utvrdio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 7.000,00 eura, to je valjalo dijelom prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 1.000,00 eura s pripadajućom zakonskom kamatom slijedom čega je u tom dijelu u smislu odredbe članka 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I./a., dok je u preostalom dijelu za iznos od 905,21 eura, sa pripadajućom kamatom valjalo odbiti žalbu tužitelja, te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijani dio čime je odlučeno kao pod točkom I.b. izreke,ove presude.

21. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 09. listopada 2024. (završeno liječenje) u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a dok je posebno za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pravilno dosudio kamatu od dana presuđenja (23. travnja 2025.).

22. Naime, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na dosuđeni tijek zateznih kamata na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege treba navesti da kada sud visinu naknade materijalne štete utvrdi prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, zakonske zatezne kamate pripadaju od presuđenja do isplate. Naime, u situaciji kada je sud visinu materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl. 21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje dužnika - tuženika. Zato, kada je visina troškova za taj oblik štete utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude, tuženik kao dužnik tako utvrđene obveze ne dolazi u zakašnjenje s isplatom s onim danom kada su ti troškovi učinjeni, što i jest smisao odredbe čl. 29. ZOO-a, jer ni visina tih troškova nije utvrđivana prema cijenama toga vremena, pa otuda i nepostojanje obveze tuženika da zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos plaća od dana kada su ti troškovi bili učinjeni.

25. Iako je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, to nije trebalo na temelju odredbe članka 166. stavaka 2. u svezi s člankom 154. stavka 2. preinačiti odluku o troškovima postupka. Tužitelj određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

26. Budući je tužitelj dijelom uspio sa žalbom, to je valjalo imajući u vidu visinu predmeta spora koji se pobija (1.905,21 eura ) temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP u vezi s Tbr. 10. točka 5. Tarife istom priznati troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 78,12 eura, dok je za više zatraženi iznos valjalo odbiti kao neosnovan.

27. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević