Poslovni broj: Pn-2578/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK iz V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Davor Pavičić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri d.o.o. protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2/V, OIB: 94472454976 zastupan po punomoćniku Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja ŠK odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika Ivane Štih odvjetnice, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2/V, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.607,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to na:

- iznos od 2.050,00 EUR od dana 21.2.2024. godine pa do isplate,

- iznos od 382,00 EUR od dana 16.12.2024. godine pa do isplate,

- iznos od 175,00 EUR od dana 14.3.2024. godine pa do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim potražuje od tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2/V, OIB: 94472454976 isplatu danjeg iznosa od 204,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to na:

- iznos od 89,79 EUR od dana 21.2.2024. godine pa do isplate,

- iznos od 112,15 EUR od dana 15.4.2024. godine pa do isplate,

- iznos od 52,71 EUR od dana 15.5.2024. godine pa do isplate,

kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2/V, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.458,18 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16.12.2024. godine navodi da je dana 19.11.2023. godine na cesti A1 - Zagreb (Čv. Lučko, A3) – [adresa] – Čv. Bosiljevo 2 (A6)

– Split – Ploče – Opuzen – Zavala – Imotica – Dubrovnik, općina [adresa] na km 44 km + 750 m, stradao u prometnoj nezgodi kao putnik vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Tvrdi se da je za nezgodu odgovoran ŽK iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] zbog neprilagođene vožnje udario u vozilo u kojem se nalazio tužitelj, te na taj način izazvao nesreću. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police].

2. Dalje se u tužbi navodi da je tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac, u [adresa]. Isto tako se navodi da su tužitelju uslijed nezgode nastali troškovi liječenja u iznosu od 175,00€, a na koji iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO), od dana nakon plaćanja zadnjeg računa, odnosno od 14.03.2024. godine.

3. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu za troškove prijevoza koje je imao prilikom odlazaka na liječenje i na fizikalnu terapiju. Tužitelj je za putovanje od mjesta stanovanja, odnosno iz [adresa] pa do gore navedene ustanove gdje je obavljao liječenje i fizikalnu terapiju prevožen osobnim vozilom, te je pri svakom odlasku prelazio oko 36,50 km u jednom smjeru, dakle u oba smjera je prilikom svakog odlaska prelazio udaljenost od ukupno 73 km. Tužitelj je ukupno 30 puta odlazilo na fizikalnu terapiju, a 8 puta na liječenje, u Opću bolnicu Karlovac, a što je vidljivo iz dostavljene medicinske dokumentacije. Nadalje, tužitelj se liječio i u Poliklinici Croatia kao i u Poliklinici Rotim u Zagrebu, a na čije je preglede odlazio 4 puta (duljina puta u jednom smjeru za obje klinike iznosi otprilike 43 km, odnosno u dva smjera 86 km).

4. Sukladno navedenom, tužitelj je proputovao 2.774 km radi obavljanja fizikalne terapije i liječenja u Općoj bolnici Karlovac, a za što je imao prosječni trošak goriva u jednom smjeru od 4,48€, odnosno 8,96€ u oba smjera, a što ukupno predstavlja izdatak od 340,48€. Tužitelj je putujući u Polikliniku Croatia i Polikliniku Rotim u Zagrebu proputovao 344 km te imao prosječni trošak goriva u 5,19€, odnosno u oba smjera 10,38€, a što ukupno predstavlja izdatak od 41,52€.

5. Nadalje, tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 20.11.2023. g. do 31.05.2024.g., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, a koja se dostavljaju u prilogu, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz tužiteljevih platnih lista je vidljivo kako je isti za vrijeme redovnog rada imao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 1.360,39€ (1.542,24+1.268,81+1.270,13/3), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće. Tužitelj navodi da je do razlike za ova dva mjeseca došlo iz razloga što tužitelju nije refundirano ona zarada koju inače ostvario da se nije ozlijedio u tim mjesecima a koje nastaje zbog noćnog rada, rada nedjeljom, rada u drugoj smjeni i sl. Samu visinu je tužitelj dobio tako da je zbrojio dobivenu neto plaću tri mjeseca prije ozljeđivanja i iz nje je izvukao prosjek, i to je usporedio sa svim dobicima koje je ostvario za navedena dva mjeseca temeljem platnih lista i korekcija.

6. Tužitelj se u mirnom postupku dana 20.02.2024. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a temeljem kojeg mu je tuženi isplatio na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete iznos od 1.450,00€. Predlaže usvojiti njegov precizirani tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 19.11.2023. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik ističe kako je točan navod iz tužbe da je tuženik tužitelju na ime naknade cjelokupne štete isplatio iznos od 1.450,00 EUR-a. Kako prema tuženiku upravo navedeni iznos, a uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju tuženik smatra da je navedenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti.

8. Tuženik osporava troškove liječenja nastalih u privatnim ustanovama budući je sporne pretrage tužitelj mogao obaviti na teret svog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, tuženik ističe kako je tužitelju zadobivena ozljeda priznata kao ozljeda na radu u kom slučaju, suprotno navodima tužbe, tužitelj nije imao gubitak zarade, a također tužitelj je imao pravo naknade troškova prijevoza od HZZO-a u smislu odredbe čl. 62 Zakona o obvezom zdravstvenom osiguranju.

9. Tijekom postupka tuženik je izjavio da ne osporava visinu izgubljene zarade za ožujak i travanja 2024. g. ali osporava pravo da potražuje taj trošak obzirom da smatra da je tužitelj zbog pretrpljenoj ozljede na radu imao pravo na refundacije tog troška. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

10. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Potvrdu MUP-a RH (list 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja sa računima, platnim listama i korespondencijom sa tuženikom (list 9-57 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 86-87 spisa), iskaz vještaka i tužitelja osobno dan na ročištu koje je održano dana 12. studenog 2025. godine (list (108-110 spisa).

11. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

12. Obzirom na navode tužitelja istaknute u tužbi te tijekom postupka kao i navode tuženika u odgovoru na tužbu te tijekom postupka, a posebno na ročištu koje je održano dana 20. veljače 2025. godine sud je utvrdio da među parničnim strankama nije sporna aktivna legitimaciju tužitelja, pasivna legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, to sud na te okolnosti nije provodio daljnje dokaza veće je prihvatio takov očitovanje stranaka i time utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.450,00 EUR dana 08.03.2024. godine.

13. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 12. studenog 2025. godine tužitelj VK je izjavio da je išao na fizikalnu terapiju i preglede autom i to su ga vozile ili kćer ili supruga. Gorivo za auto i trošak autoceste prema [adresa] ili Zagrebu je on plaćao. Postoji mogućnost fizikalne terapije i u [adresa] ali se na nju jako dugo čeka te se još dodatno plaća. On je išao kod fizijatra u [adresa] i tamo su mu liječnici fizijatari odmah dali preporuku da nastavi liječenje fizikalnom terapijom kod njih, te je tamo išao na fizikalnu terapiju. On je još neke pretrage radio u Zagrebu, a cijenu tih pretraga je platilo njegovo privatno osiguranje CROATIA osiguranje. Zbog toga je putovao u Zagreb. Njemu je doktor rekao da ja nemam pravo na refundaciju troškova prijevoza obzirom da su sve udaljenosti na koje sam ja išao manje od 50 km. Na poseban upit pun. tužitelja vezano uz troškove magnetske rezonance navodi da se preko HZZO čeka preko godinu dana, a da je njemu trebao taj nalaz odmah radi liječenja. Na poseban upit pun. tužitelja koliko je puta išao autom radi liječenja odgovara do [adresa] nekih 40 puta, a do Zagreba 4-5 puta.

14. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću kirurgu.

15. Provedenim medicinskim vještačenjem sud je utvrdio da je tužitelj VK stradao dana 09.11.2023.g. u prometnoj nesreći te je tom prilikom zadobio ozljede u vidu trzajne ozljede vrata te natučenje oba ramena. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u opisanoj dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice u srednjem stupnju po prijelomu VII vratnog kralješka. Liječenje je završeno dana 31.05.2024. godine.

16. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su kod tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja zastale trajne posljedice od 2-3 % u kojem će opsegu u daljnjem životu morati ulagati pojačane napore. Tužitelj je trpio fizičke bolove i to jake 1 dan, srednje 8 dana i manje 50 dana, kumulativno. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio primarni strah koji je bio jak i kratkotrajan. Tijekom liječenja tužitelj je trpio sekundarni strah i to jaki 1 dan, srednji5 dana i manji 40 dana, sve kumulativno. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana, a naruženje nije nastalo. Na ovaj dio nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi ali je sud pozvao vještaka da se očituje od drugim dijelovima tužbenog zahtjeva.

17. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 12. studenoga 2025. godine stalni sudski vještak dr. Jakša Filipoviće je iskazao da na poseban upit tužitelja da li su medicinski opravdani troškovi liječenja navodi da je magnet vratne kralježnice indiciran, a kako je poznato u našim uvjetima se čeka i preko godinu dana, te s obzirom da informacije o toj objektivnoj pretragi su potrebni i najbolji kad su u kontinuitetu liječenja smatra da je trošak opravdan. Uvidom u doznake o bolovanju koje su do 01.06.2024. godine evidentno je da zadnja pretraga i nalaz datira o štetnom događaju od 31.5.2024. godine te se s obzirom na tijek medicinske dokumentacije može smatrati opravdano.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakša Filipović, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo kako u pisanom obliku tako i u usmenom očitovanju te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

19. Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužitelj ima pravo od tuženog zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

20. Obzirom da utvrđeni opseg duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužitelja , a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 450,00 EUR. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužitelja, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 EUR. Tuđa pomoć i njega je, prema vještacima, tužitelju bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 45 dana, odnosno ukupno 90 sati. Ovaj sud smatra da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 5,00 EUR po satu, što ukupno iznosi 450,00 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a.

21. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.500,00 EUR. Ali obzirom da je po ova dva vida štete tuženik tužitelju prije utuženja isplatio iznos od 1.450,00 EUR to se ukazuje osnovanim zahtjev tužitelja u iznosu od 2.050,00 EUR. Slijedom navedenog sud je odbio tužitelja sa dijelom zahtjeva u kojem potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 39,79 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 21.2.2024. godine pa do isplate.

22. Nadalje, sud je navedeni iznos od 2.050,00 EUR dosudio tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 21. veljače 2024. godine pa do isplate, te su tužitelju iste dosuđene na osnovi čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i dalje) i to iz razloga što je 21. veljače 2024. godine prvi sljedeći dan od dana dospijeća obveze tuženika – a to je bio dan primitka odštetnog zahtjeva tužitelja od 20. veljače 2024. godine (list 55 spisa) te kojeg je dana tužitelj dostavio tuženiku svoj odštetni zahtjev putem e maila.

23. Obzirom da je sudski vještak utvrdio opravdanim troškove liječenja koji se odnose na privatnu urađenu pretragu po MR te koje obrazloženje vještaka je sud prihvatio obzirom na opće poznatu činjenicu o više mjesečnim listama čekanja za navedenu pretragu u Republici Hrvatskoj te obzirom da je to pretraga koja zapravo služi za utvrđenje prirode i tužbi ozljeda kako bi se ista mogla liječiti što znači da se ista radi u pravilu na početku liječenja ovaj sud je prihvatio i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao pravdan te je dosudio tužitelju iznos od 175,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 14.03.2024. godine pa do isplate odnosno od prvog slijedećeg dana od dana plaćanja navedenog računa (list 51 spisa).

24. Vezano uz troškove puta sud je uvidom u zemljišnu kartu utvrdio da je mjesto stanovanja tužitelja izvan [adresa] i [adresa] te je stoga prihvatio njegovo obrazloženje da je zbog liječenja i fizikalne terapije u većem broju navrata bio prisiljen da ga se autom preveze do [adresa] i [adresa], te je stoga sud utvrdio opravdanim njegov zahtjev i dosudio mu za troškove puta iznos od 382,00 EUR zajedno sa zakasnim zateznom kamatom od 16.12.2024. godine pa do isplate obzirom da su svi troškovi puta napravljeni prije utuženja.

25. Vezano uz zahtjev za naknadu izgubljene zarade sud je izvršio uvid u platne liste i doznake za bolovanje te je utvrdio da je navedena povreda od strane HZZO-a priznata i vođena kao ozljeda na radu. Materija koja regulira pravo osobe na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137,13, 98/19 i 33/23). Navedeni Zakon ovu materiju regulira u čl. 36. – 45. istog. Ono što je važno da zaposlene osobe imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a koja naknada se određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku ispaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje.

26. Tužitelj je prema dokumentaciji u spisu bio na bolovanju tijekom ožujka i travnja 2024. godine, a dostavio je podatke o plaći za 8, 9 i 10 mjesec 2023. godine. Već i iz ovih podataka je vidljivo da tužitelj nije dostavio dokumentaciju s podacima koji su zakonom određeni kao temelj za izračun visine naknade za privremenu nesposobnost za rad, odnosno nije dostavio podatke o plaći za zadnjih 6 mjeseci veća za samo tri mjeseca po njegovom izboru. Obzirom na navedeno sud nije mogao utvrditi da li su točni navodi tužitelja da mu je isplaćena naknada plaće. Točno je da je tuženik učinio nespornim razliku za naprijed navedena dva mjeseca u odnosu na prosjek tri mjeseca iz 2023. godine no to ne znači da je sud mogao navedene iznose dosuditi obzirom da je tuženik osporio samo pravo na navedenu isplatu jer je trebao dobiti punu naknadu plaće te obzirom da tužitelj nije dostavio potrebne podatke kako to određuje naprijed citiran zakonski propis.

27. Obzirom na naprijed navedeno sud nije utvrdio da bi tužitelj imao pravo na pravo na isplatu novčanog iznosa s osnova izgubljene zarade zato što mu u dva sporna mjeseca nije isplaćena puna naknada plaće te je stoga o tom dijelu tužbenog zahtjeva sud odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

28. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate sud je za period do 31.07.2015. godine donio temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, a za period od 01.08.2015. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO NN 35/05.

29. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

30. Sud je tužitelju priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva od 20.2.2024. godine sa 200,00 EUR (Tbr 28), trošak sastava tužbe od 16.12.2024. godine sa 200,00 EUR (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 18.2.2025. i 21.7.2025. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/1), trošak pristupa na ročišta 20.2.2025., 22.10.2025. i 12.11.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak sastava podneska od 5.2.2025. godine sa 100,00 EUR (Tbr 8/3), te trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (Tbr 9/3) odnosno ukupno 1.600,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojati trošak za PDV u iznosu o d400,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja od 350,00 EUR, trošak pristojba na tužbu od 33,59 EUR, te trošak pristojbe na presudu od 74,59 EUR, pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.458,18 EUR koji mu je i dosuđen na teret tuženika i to u cijelosti obzirom da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Sud tužitelju nije priznao trošak podneska od 21.2.2025. godine kojim je dostavljena uplatnica obzirom da ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka.

31. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 i 8 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 18. prosinca 2025. godine pa do isplate.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika