Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-272/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja SA pok. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužiteljice JA OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koje zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu, protiv 1. tuženice MA, [adresa], 2. tuženice ŠA ud. S, [adresa], 3. tuženice ĐA rođ. N. EA, [adresa], 4. tuženice RA. J, [adresa], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Bukić i Andrea Zorca, u Šibeniku, 5. tuženika BA, iz [adresa], 6. tuženika AA, iz [adresa], i 7. tuženice DA, nepoznata boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Zvonimir Franetović, odvjetnik u Starom Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-554/2020 od 18. svibnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-554/2020 od 18. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa da su tužitelji ovlašteni ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u odnosu na 5. tuženika i 6. tuženika, i to: 1. tužitelj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A do W, a 2. tužiteljica na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A,B,C,D, uz prethodni izbris tog prava s imena 5. tuženika i 6, tuženika, sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na 1., 2., 3., 4. i 7. tuženika, koji glasi: "1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga su ovlašteni tužitelji ishoditi uknjižbu prava vlasništva, a u odnosu na i to: tužitelj ad. 1. SA na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A do W, u površini od 450 m², a tužiteljica ad. 2. JA na dijelu čes. zem. 527/12, z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A,B,C,D u površini od 214 m², uz prethodni izbris istog prava s imena tuženika, te s imena IA ud. M rođ. SA pok. GA i EA pok. GA, te ČA pok. Š, a sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljima da 4. tuženoj na ime parničnog troška isplate iznos od 6.625,00 kuna (točka III. izreke).

1.2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke, i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pod točkom III. izreke, žale se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. Na žalbu nije odgovoreno.

1.5. Žalba je osnovana.

2. Pravilnost i zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao jer se u tom dijelu presuda nije pobijala žalbama parničnih stranaka.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su vlasnici i to: 1. tužitelj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A do W, a 2. tužiteljica na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na situaciji geometra NA označeno točkama A,B,C,D, koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je vlasništvo stečeno kupoprodajom, ali i posjedovanjem od kupoprodaje.

4. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike koji taj zahtjev nisu priznali smatrajući da se u konkretnom slučaju vlasništvo na temelju pravnog posla može stječe tek kada je uknjiženo odnosno da nitko ne može biti “izvanknjižni” vlasnik na temelju pravnog posla, sve kod shvaćanja tog suda da se pravo vlasništva na temelju dosjelosti nije ni tražilo predmetnom tužbom.

4.1. Nadalje, prvostupanjski je sud smatrao da 2. tužiteljica sklopila ugovor o kupoprodaji u vrijeme primjene OGZ-a pa da joj za stjecanje prava vlasništva nije bila potrebna uknjižba u zemljišne knjige, međutim, da je predmet navedene kupoprodaje bila upravo čestica zem. [katastarska čestica], a ne čestica koja je predmet ovog spora, zbog čega je taj sud smatrao da na predmetnoj čestici 2. tužiteljica nema nikakva prava.

4.2. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da 1. tužitelj sklopio predugovora o prodaji s LA kojim kupuje dio čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u površini od 450 m², a koji dio zahvaća i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a potom ugovor o kupoprodaji nekretnine površine 450 m², pa da se iz sadržaja takvih ugov ora ne može utvrditi koja je čestica bila predmet prodaje, već da je poznata samo površina kupoprodajne nekretnine.

4.3. Zbog toga je prvostupanjski sud, iako je cijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji su iskazivali da im je poznato da su tužitelji kupili predmetne nekretnine, na temelju članka 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/92. i 77/92., dalje: ZOVO) odbio tužbeni zahtjev.

5. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je 1. tužitelj sklopio predugovor o prodaji s LA kao prodavateljem 14. studenog 2012., koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Jadranke Plenković pod poslovnim brojem OV- 4684/12, kojim ugovorom prodavatelj prodaje, a kupac kupuje dio čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u površini od 450 m², a koji dio zahvaća i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina],

- da je 1. tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji s LA kao kupcem **.**.1981. na način da je kupio nekretninu površine 450 m²,

- da su ĆA i 2. tužiteljica sklopili kupoprodajni ugovor i to ĆA kao prodavatelj i 2. tužiteljica kao kupca 15. veljače 1979. kojim je 2. tužiteljica kupila nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] i čest zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odnosno da iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog između VA i ĆA proizlazi kako je predmet kupoprodaje čest. zem. [katastarska čestica], koja je nastala od čest. zem. [katastarska čestica],

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. geod. NA od 14. veljače 2019. proizlazi kako predmet spora predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 450 m² određen plavom zatvorenom linijom i točkama od A do W na kojem se nalaze objekt O1 tlocrtne površine 14 m², objekt O2 tlocrtne površine 22 m², dio objekta O3 površine 10 m², objekt O4 tlocrtne površine 45 m²,

- da je 2. tužiteljica upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina],

- da je odbačena tužba 2. tužiteljice u predmetu tog suda poslovni broj P-362/99 kojom je 2. tužiteljica tražila utvrđenje prava vlasništva, a u odnosu na nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] protiv tuženika GA,

- da je svjedok HA u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je dio predmetne nekretnine od ĆA kupio otac tužiteljice i to 1980., te kako je drugi dio predmetne nekretnine kupio LA, i to otprilike godinu/dvije nakon tužiteljice; nadalje da mu je poznato da je SA zvan KA od LA kupio njegov dio nekretnine, te da je i sam bio prisutan kada je LA plaćao jedan dio kupoprodajne cijene; 2. tužiteljica da je na svom dijelu napravila „malu“ kućicu, koju je legalizirala a da koliko mu je poznato da nitko nije osporavao vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini,

- da je svjedok FA u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je dio nekretnine kupio otac 2. tužiteljice u njeno ime 1980. te da je drugi dio predmetne nekretnine kupio LA koju je kasnije prodao SA, a to vlasništvo tužitelja da nitko nikada nije osporavao, s tim da je pomagao u radovima na kući Đ KA koja se nalazi na predmetnoj nekretnini i to prije desetak godina, dok je 2. tužiteljici također vršio radove na kući koja se nalazi za predmetnoj nekretnini i to prije 5-6 godina.

6. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravne zaključke prvostupanjskog suda, za sada nije moguće prihvatiti iz razloga što su žalbenim razlozima dovedeni u sumnju.

6.1. Odredbom članka 114. ZV-a, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke državnog tijela, zakona i nasljeđivanjem, pa su tužitelji morali dokazati postojanje jedne od tih osnova. Nesporno je da su tužitelji kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naveli kupoprodajne ugovore, međutim, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su se tužitelji pozvali i na posjed tih nekretnina, a koju osnovu da bi dokazao morali su predočiti dokaz da su njegovi prednici, kao pošteni posjednici, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u posjedu spornih nekretnina najmanje deset godina.

6.2. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stava 1. ZV).

7. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama ZOVO-a, kao i odredbama OGZ koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941., dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (»Narodne novine«, broj 73/91.).

7.1. Prema pravilu paragrafa 1468. OGZ, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi četrdeset godina.

7.2. Prema članku 28. stavku 2. ZOVO-a, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina.

8. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

9. Prema tome, u konkretnom slučaju su se trebale ispitati pretpostavke na strani tužitelja odnosno jesu li tužitelji mogli steći vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti, što je prvostupanjski sud propustio cijeniti, a što tužitelji u žalbi ističu.

9.1. Kako tužitelji u činjeničnim navodima tužbe navode da ni 2. tužiteljica ni LA (pravni prednik 1. tužitelja) nisu izvršili uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a da su se nesporno nalazili u posjedu, to su se tužitelji pozvali kao osnovu stjecanja na kvalificirani posjed.

10. Kako iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka proizlazi posjed tužitelja, a čime se prvostupanjski sud nije bavio, to je činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti navoda tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.

10.1. Slijedom izloženog, a kako prvostupanjski sud naprijed navedene odlučne okolnosti nije utvrdio, niti je utvrdio kada su pravni prednici tužitelja od kojih su predmetne nekretnine kupljene preuzeli posjed tih nekretnina, te kakav je bio njihov posjeda, to činjenično stanje odlučno za rješenje ovoga spora i nadalje nije potpuno niti pravilno utvrđeno.

11. Stoga, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje u smislu naprijed ukazanog, a potom pravilnom i valjanom ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, primjenom citiranih zakonskih odredbi ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, vodeći pri tome računa da se u ovom slučaju traži utvrđenje vlasništva na točno određenom geometrijskom dijelu nekretnine u suvlasništvu, pa da su u tom slučaju svi suvlasnici predmetne nekretnine nužni suparničari i kao takvi moraju biti obuhvaćeni tužbom jer imaju položaj jedinstvenih nužnih suparničara.

12.1. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će se, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, odlučiti u konačnoj odluci.

13. S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 18. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević