Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-676/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Vrbanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO- 512/2025-3 od 30. rujna 2025., na raspravi održanoj 18. prosinca 2025. kada je ista i dovršena te presuda javno objavljena u prisutnosti GČ, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu te optuženog HČ osobno uz branitelja Ivana Bornu Ninčevića, odvjetnika u Karlovcu,

p r e s u d i o  j e

Optuženi ČČ, sin SČ, rođene SČ, rođen **.**.1980. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Ukrajine, automehaničar, zaposlen, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, lošeg imovnog stanja, po vlastitoj izjavi neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je

3. rujna 2025. oko 19,24 sati, na autocesti A1 kod km oznake 70, u smjeru Bosiljeva, po prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom i sukladno uputama koje je dobivao na svoj mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy S 22“, u cilju da se protupravno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana za novčani iznos od 1.100,00 eura koje je trebao dobiti po izvršenom prijevozu, osobnim vozilom marke Škoda Octavia, mađarskih nacionalnih registracijskih oznaka [registarska oznaka], prevozio sedam ilegalnih migranata, državljana Turske, od čega dvoje u prtljažnom prostoru, a koji su prethodno mimo granične kontrole i bez valjanih putnih isprava nezakonito ušli na područje Republike Hrvatske, u čemu je spriječen po policijskim službenicima,

II. dakle iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 -dalje u tekstu: KZ/11)

III. pa se na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu i 1 (jedan) mjesec.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom UČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 3. rujna 2025. u 20,00 sati, pa nadalje.

V. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog HČ oduzima se mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S 22, IMEI broja [IMEI broj], oduzet prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 3. rujna 2025., te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi ČČ oslobađa se od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-512/2025-3 od 30. rujna 2025., Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom UČ počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi ČČ iskazao je da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani optuženi ČČ u cijelosti je ostao kod ranije iznesene obrane u kojoj je naveo da je na Facebooku našao oglas za posao sa zaradom od minimalno 3.000,00 eura mjesečno. Kontaktirao je osobu te mu je rečeno da ode u Hrvatsku, time da je pitao da li je sve legalno, na što mu je ta osoba rekla da je sve legalno. Došao je u Hrvatsku, u Split, te je sljedeći dan na mobitel primio lokaciju na koju je došao i pronašao ljude koje je trebao voziti, njih sedam. Po dolasku na lokaciju upitao je osobu koja je bila s putnicima da li je sve legalno, te je on rekao da je. Nije primijetio da bi neke osobe ušle u prtljažni prostor. Mjesto gdje je preuzeo putnike bilo je na lokaciji dva sata udaljenoj od Splita, na sporednoj cesti, na kraju sela u blizini posljednje kuće. Osobe je prevozio do lokacije koju je primio putem mobitela za zaradu od 1.100,00 eura koje je trebao primiti nakon obavljenog posla. Žao mu je zbog učinjenog te se iskreno kaje. Na raspravi je u obrani optuženi porekao da bi ranije prevozio na isti ovaj način osobe, no prilikom prvog ispititvanja rekao je da je prevozio ljude na ovakav način, i to dva dana ranije, te da je za to primio 600,00 eura. Sve mu je to bilo sumnjivo, zbog čega mu je u konačnici žao.

4. U dokaznom postupku pročitano je izvješće o postupanju policijskih službenika, zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa s DVD medijem.

5. Na temelju priznanja optuženog HČ te provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

6. Pritom je sud istinitim cijenio obranu optuženog HČ jer je u suglasju s materijalnom dokumentacijom, posebice zapisnikom o pretrazi mobilne stvari i bankovnog sefa, koja potvrđuje navode obrane optuženog. Iz navedenog je sud utvrdio da je kritične zgode optuženi došao u Republiku Hrvatsku na temelju prethodnog dogovora s nepoznatim osobama, a u svrhu stjecanja zarade od ukupno 1.100 eura. Optuženi je tom prilikom koristio vozilo koje je vlasništvo njegove supruge, a kretao se prema lokacijama koje je dobivao putem mobitela, putem kojeg je i komunicirao s organizatorom prijevoza. Po dolasku na lokaciju u vozilo je ušlo sedam osoba, za koje je evidentno znao da su u Republiku Hrvatsku ušli nezakonito i mimo granične kontrole, što sud utvrđuje upravo iz činjenice da je i sam rekao da mu je sve to bilo sumnjivo, a osobe je preuzeo i na lokaciji na kraju "nekog sela" u blizini posljednje kuće te su tom prilikom dvije osobe ušle u prtljažni prostor vozila, što zasigurno nije uobičajen način prijevoza osoba. Osobe je prevozio prema lokacijama koje je dobivao putem mobitela sve do trenutka zaustavljanja od strane policijskih službenika. U ovakvom postupanju optuženika ostvareni su kako objektivni tako i subjektivni elementi kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret jer je utvrđeno da je optuženi po prethodnom dogovoru sa organizatorima ilegalnog prijevoza migranata radi stjecanja imovinske koristi u iznosu od 1.100 eura, omogućio ilegalnim migrantima kretati se u Republici Hrvatskoj, u čemu se ogleda njegova namjera postupanja na naprijed opisani način pri čemu njegova ubrojivost nije ničim dovedena u pitanje.

7. Obzirom da je optuženi ČČ priznao počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, a njegovo priznanje je u skladu s preostalim izvedenim dokazima, to je sud odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

7.1. Sud je prilikom odmjeravanja kazne polazeći od stupnja krivnje na strani optuženog HČ koji je maksimalan budući je utvrđeno da je postupajući sa izravnom namjerom dogovorilo prijevoz ilegalnih migranata zbog kojeg je i došao u Republiku Hrvatsku, sa jedinim i isključivim ciljem stjecanja imovinske koristi u iznosu od 1.100 eura, što samo po sebi ukazuje na povećan stupanj krivnje na strani optuženog. Također je sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije na način da odabrana izrečena sankcija za optuženog ostvari svrhu i dovede do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da sam odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini. Isto tako sud je vodio računa da izrečena sankcija ostvari i svrhu generalne prevencije jer je broj kaznenih djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 na području mjesne nadležnosti ovog suda u kontinuiranom porastu. Naime, počinitelji iskorištavaju slabu naseljenost i odsutnost prirodnih prepreka da bi omogućili migrantima prelazak granične crte mimo kontrole i protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj iskorištavajući pritom teške životne situacije tih osoba, kao i činjenicu da osobe koje na ovakav način žele doći do krajnjeg odredišta plaćaju za to značajne novčane iznose pa sud smatra da će izrečena kazna utjecati i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

7.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je olakotnom cijenio činjenicu da je već prilikom prvog ispitivanja optuženi ČČ priznao počinjenje kaznenog djela te je samim time olakšao i ubrzao vođenje ovog kaznenog postupka. Istovremeno je sud otegotnima cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela, posebice činjenicu da je prilikom dolaska na lokaciju u osobno vozilo optuženi namjeravao do lokacije prevesti sedam osoba koje su zbog toga i ušle u osobno vozilo, radi stjecanja imovinske koristi. Drugih posebno olakotnih, ali niti otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije pronašao. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir da je za počinjeno kazneno djelo iz članka 326 stavka 1. KZ/11 zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina pa je stoga s obzirom na navedene otegotne, ali i olakotne okolnosti, pritom ostvarujući svrhu kažnjavanja sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, smatrajući da će na ovaj način biti ostvarena svrha generalne i specijalne prevencije.

8. Sud je na temelju članka 54. KZ/11 optuženom UČ u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od lišenja slobode od 3. rujna 2025. u 20,00 sati pa nadalje.

9. Nadalje je sud temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog HČ oduzeo mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S 22, IMEI broja [IMEI broj], oduzet prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 3. rujna 2025., te će se isti uništiti nakon pravomoćnosti presude budući je navedeni mobilni uređaj korišten za počinjenje kaznenog djela.

10. Sud je na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženog HČ oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i obveze naknade troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Karlovcu 18. prosinca 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-512/2025

2. ČČ, Zatvor u Karlovcu

3. Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu