P-2760/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja QUADROPLAST d.o.o., Dugo Selo, Ulica Andrije Kačića Miošića 7, OIB: 70047165695, zastupan po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, Folnegovićeva 1B, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 4.871,09 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marine Sušilović, odvjetnice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika, donio je i objavio 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.871,09 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.842,74 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 507,26 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 8. veljače 2023., (prvotno u tužbi naveo 8. veljače 2023. koji navod je ispravio na ročištu održanom 13. veljače 2024.) na dionici autoputa A1, iz smjera juga prema zapadu, kod odmorišta Vukova Gorica, došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećen osobni automobile marke Mercedes GLC reg. [registarska oznaka], u vlasništvu Raiffeisen leasinga d.d., a u korištenju tužitelja, kojim je upravljala ŠS. Vozilo reg. [registarska oznaka], u vlasništvu Raiffeisen leasinga d.d., a u korištenju tužitelja, u trenutku prometne nezgode bilo je osigurano kod tuženika, po polici kasko osiguranja motornog vozila broj 03068200059324. Vlasnik vozila Raiffeisen leasing d.d. dao svoj izričiti pristanak tužitelju kao primatelju leasinga da može poduzimati sve potrebne radnje u cilju potpunog obeštećenja od tuženika po ovom štetnom događaju. Navodi da je u nezgodi nastala šteta u visini 4.871,09 EUR, a koji iznos je tuženik odbio isplatiti tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja budući da je kao osiguranik na polici navedeno društvo RAIFFEISEN LEASING d.o.o., Zagreb te da je tužitelj dostavio punomoć odnosno ovlaštenje za poduzimanje parničnih radnji, koje je procesno-pravno ovlaštenju, a ne materijalno- pravno ovlaštenje vezano za policu kasko osiguranja. Nadalje, osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i činjenicu da bi se navodni osigurani slučaj dogodio na mjestu, u vrijeme i na način kako to tužitelj predstavlja u tužbi, te osporava i uzročnu veza između opisanog štetnog događaja i utužene štete i ističe da tužitelj nije dostavio dokaz niti da je ispunio obveze iz članka H.2. 1.2.1 i H.2. 1.7.2. kojima je propisano postupanje osiguranika nakon nastupanja štetnog događaja odnosno navodi da je osiguranik trebao fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje 4 (četiri) fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika i iste dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja (1.2.) te da je prometnu nesreću (s imovinskom ili neimovinskom štetom), udar u divljač ili domaću životinju, osobno ili preko vozača, odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji. Potvrda o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem prilaže se uz prijavu osiguranog slučaja (1.7.), a koje obveze tužitelj nije ispunio slijedom čega ni tuženik nije dužan ispuniti svoju obvezu. Navodi da sukladno uvjetima osiguranja isplatom naknade iz osiguranja na tuženika prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu i to do visine isplaćene naknade pa ako je krivnjom osiguranika u potpunosti ili djelomično onemogućen prijelaz ovih prava, tuženik se u odgovarajućoj mjeri oslobađa svoje obveze prema osiguraniku, sve sukladno Uvjetima osiguranja K. Zaključno osporava visinu štete budući da tužitelj ne dostavlja dokaz da je platio štetu i tijek zateznih kamata te pravo na PDV.

3. Tužitelj u nastavku postupka navodi da su sukladno odredbi čl. 942. ZOO-a, ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila (list 8-9 spisa), Povrat premije za osigurana vozila (list 13 spisa), Izvid štete broj 238203200590 (list 14 spisa), Račun – otpremnica broj 1297-POS1- 100 (list 15-16 spisa), Odluka o otklonu odštetnog zahtjeva (list 17-18 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 31-57 spisa), Prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK (list 58 spisa), Izjava ŽS od 12.2.2024. (list 71-72 spisa), Izjava RS (list 73-74 spisa), Ugovor o financijskom leasingu broj 60351/19 (list 151-153 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 203-204 spisa), Uputa o radionici za popravak vozila (list 205-206 spisa), Dostava neophodne dokumentacije (list 207 spisa), Odluka o otklonu odštetnog zahtjeva (list 208-209 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 464.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.871,09 € na ime štete i to temelj police automobilskog kaska, a vezano uz štetni događaj od 8. veljače 2023., vezano uz oštećenje na vozilu Mercedes GLC reg. [registarska oznaka], u vlasništvu Raiffeisen leasinga d.d., a u korištenju tužitelja, kojim je upravljala ŠS.

7. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, visina tužbenog zahtjeva, te je sporno ima li tužitelj pravo na PDV. Jednako tako je sporno je li dolazi do isključenja obveze isplate osigurnine zbog toga što tužitelj nije ispunio obveze iz članka članka H.2. 1.2.1 i H.2. 1.7.2., odnosno nije fotografirao mjesto prometne nezgode i nije prijavio predmetni štetni događaj najbližoj policijskoj postaji.

8. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim.

9. Naime, pravilno navodi tuženik da tužitelj nije vlasnik predmetnog vozila, no u spisu prileži izjava (list 6 spisa) iz koje proizlazi da je vlasnik Raiffeisen leasing d.o.o. dao suglasnost tužitelju da u svoje ime i za svoj račun poduzima sve potrebne pravne radnje u postupku radi naknade štete na predmetnom vozilu te da je ovlašten u cilju ostvarenja svojih potraživanja angažirati i odvjetnički ured. Pri tome se ukazuje da je iz sadržaja predmetne izjave razvidno da je vlasnik vozila dao suglasnost tužitelju za naplatu utuženog potraživanja, bez obzira što je u naslovu predmetne izjave navedeno da se radi o „punomoći“, budući da pravnu prirodu isprave određuje sadržaj a ne naziv. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je vlasnik vozila ovlastio odnosno dao suglasnost tužitelju za naplatu utuženog potraživanja, to je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

10. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ŽS i svjedoka RS te je provedeno prometno vještačenje.

11. Svjedok RS u svom iskazu je u bitnome navela da je ona upravljala osobnim vozilom Mercedes te da se vraćala zajedno sa suprugom iz Šibenika, te da na samom kolniku nije bilo snijega i da se ona kretala u lijevoj voznoj traci. Navela je da je tom prilikom desnom trakom prošlo drugo vozilo velikom brzinom te da se ona zbog navedenog uplašila te joj se zatreslo vozilo i kojom prilikom je lijevom bočnom stranom vozila zastrugala po zaštitnoj bankini. Navela je da se ne može sjetiti je li predmetno vozilo koje je prošlo pored nje nastavilo vožnju u desnoj traci ili se nakon što je prošlo pored nje prebacilo u lijevu voznu traku. Svjedokinja je navela da su nakon toga stali na odmorištu Vukova Gorica te su vidjeli da je vozilo oštećeno po lijevoj bočnoj strani te je potom štetni događaj prijavljen osiguravajućem društvu i auto je i popravljeno u Auto kući Habek. Nadalje je navela da ne zna koje je marke bilo vozilo koje je prošlo pored nje velikom vrzinom ali se sjeća da je bio crne boje i da se radilo o osobnom vozilo po njenoj procjeni luksuznijem vozilu. Također je navela da nije zvala policiju budući je vozilo bilo u voznom stanju te da nikoga nije sigurnosno ugrožavala te je htjela što prije doći doma. Iskazala je da se ne sjeća je li u uvjetima kasko osiguranja navedeno da je potrebno kontaktirati policiju. Navela je da nije pokušala snimiti mjesto štetnog događaja jer to nije bilo moguće budući se radi o autoputu.

12. Zastupnik po zakonu tužitelja ŽS je u svom iskazu u bitnome naveo da su se on i supruga predmetnog dana vraćali iz Šibenika u Zagrebu, te da je bila noć. Naveo je da je supruga vozila motorno vozilo i to lijevom kolnom trakom te da je u jednom trenutku nepoznato vozilo velikom brzinom desnom kolnom trakom prošlo pored nje i prebacilo se u lijevu kolnu traku kojom prilikom je ona počela kočiti te je vozilo zaljuljano i tom prilikom je ogrebala lijevom bočnom stranom po zaštitnoj bankini. Naveo je da sam on osobno kontaktirao osiguravajuću kuću te je sukladno njihovim uputama i odveo auto u auto kuću Habek gdje je i izvršen popravak. Naveo je da je kod tuženika imao 5 osiguranih vozila i to sva po policama kasko osiguranja te da je samo jednom prijavio štetu na jednom vozilu 2 mjeseca prije ovog štetnog događaja a vezano uz oštećenje šofer šajbe. Nadalje je naveo da je tuženik prvotno pristao sanirati oštećenje budući je smatrao da će biti izvršeno samo lakiranje ali je auto kuća Habek procijenila da se radi o ogrebotini od 2 mm dubine te da stoga moraju biti zamijenjena vrata te je nakon toga tuženik odbio podmiriti utuženi iznos. Naveo je također da je tuženik isplatu štete po ranije štetnom događaju na drugom vozilu nije uvjetovao policijskim zapisnikom, te da je TS iz Adriatic osiguranja kontaktirao istu večer, te da mu on nije sugerirao da treba kontaktirati policiju. Nadalje je naveo da se sjeća da je predmetno vozilo bilo crne boje ali se ne sjeća marke vozila te da policija nije zvana jer se radi o jednoj crti na lijevoj bočnoj strani vozila te da stoga smatra da nije trebalo zvati policiju a navedeno mu nije bilo rečeno niti od gosp. TS kojeg je odmah zvao. Naveo je da se ne sjeća je li u kasko uvjetima navedeno da je potrebno zvati policiju a da mjesto štetnog događaja nije fotografirano jer se radilo o auto putu te se nije mogao niti zaustaviti.

13. Vještak Pero Todorović je u svom nalazu i mišljenju naveo da je vozilo tužitelja lijevom bočnom stranom naletjelo na relativno usku čvrstu zapreku i da nije moguće utvrditi o kakvoj se zapreci radilo, ali se ne može isključiti mogućnost naleta na središnju metalnu ogradu. Nadalje je naveo da Isključivo tehničkim putem nije moguće zaključivati o uzroku i razlozima slijetanja s kolnika i naleta vozila na zaštitnu ogradu. Visinu štete je utvrdio u iznosu od 4.871,09 € s uključenim PDV- om odnosno 3.896,87 € bez PDV-a.

14. Na ročištu održanom 15. siječnja 2025., vještak je usmeno dao nalaz i mišljenje te je dodatno naveo da je na autocesti dozvoljeno zaustavljanje vozila i to isključivo i jedino na zaustavnoj traci koja je i predviđena za situacije kada vozači iz nekog razloga moraju zaustaviti svoje vozilo. Nadalje je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi kada je doista i na kojem mjestu nastalo oštećenje vozila tužitelja, a što drugim riječima znači da se štetni događaj mogao dogoditi i na nekom drugom mjestu osim onoga koji se navodi u tužbi.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim, te u skladu s pravilima struke.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud je istu utvrdio iz nalaz i mišljenja vještaka koji je utvrdio da je trošak popravka vozila u vrijeme popravka iznosio 4.871,09 € sa uključenim PDV-om.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je došlo do osiguranog slučaja te budući da tuženik sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, nije dokazao svoje navode da je do štetnog događaja došlo na drugi način osim onog opisanog od strane tužitelja, to je ovaj sud sukladno odredbi čl. 943. ZOO-a i odredbi čl. E.3. Općih uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za iznos od 4.871,09 €. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. U odnosu na tuženikovo osporavanje iskaza svjedoka SS i zz tužitelja ŽS te u dijelu kojim je tuženik osporavao da je do štetnog događaja došlo na način kako ga opisuje tužitelj, ovaj sud je predmetni prigovor ocijenio neosnovanim.

19. Naime, uvidom u odluku o otklonu odštetnog zahtjeva (list 17-18 spisa), ovaj sud je utvrdio da je tuženik otklonio isplatu štete navodeći da tužitelj nije postupio sukladno Uvjetima kasko osiguranja cestovnih vozila odnosno da zbog propuštanja obveze fotografiranja i/ili prijavljivanja policiji je onemogućen prelazak osiguranikovih prava na osiguratelja prema odgovornoj osobi, u konkretnom slučaju „vozaču drugog vozila“.

20. Nije sporno da u pisanim izjavama svjedoka RS (list 73 spisa) i zz tužitelja ŽS (list 71 spisa) nije navedeno da je uzrok štetnog događaja prolazak drugog vozila desnom prometnom trakom te da je navedeno da su vozilom udarili u tvrdi nanos snijega. Međutim, ovdje treba ukazati da je iz samog otklona štete tuženika (list 17-18 spisa) razvidno da tužitelj niti u tužbi a niti u prijavi štete nije niti tvrdio da je do štetnog događaja došlo zbog naleta na nanos snijega, već je upravo iz samog otklona a kada sam tuženik navodi da je zbog propuštanja obveze fotografiranja i/ili prijavljivanja policiji je onemogućen prelazak osiguranikovih prava na osiguratelja prema odgovornoj osobi, u konkretnom slučaju „vozaču drugog vozila“, jasno proizlazi da je i u prijavi štete očigledno navedeno da je do štetnog događaja došlo upravo zbog drugog vozila, a ne zbog naleta na nanos snijega kako to krivo interpretira tuženik. Pri tome valja ukazati da čak niti u predmetnim pisanim izjavama svjedok i zz tužitelja ne navode da je nanos snijega bio razlog štetnog događaja već da su nakon zanošenja lijevim dijelom vozila udarili u nanos snijega pa niti ta tvrdnja tuženika nije u potpunosti točna, odnosno tek nakon štetnog događaj da je došlo do naleta na nanos snijega.

21. Dodatno se ukazuje da je sud rješenjem naložio tuženiku sukladno prijedlogu tužitelja, da u spis dostavi cjelokupni odštetni spis sa svim prilozima, fotografijama, izjavama i sl. upravo kako bi se i utvrdilo što je navedeno u samoj prijavi kao razlog nastanka štetnog događaja. Međutim tuženik nije dostavio cijeli spis odnosno nije dostavio opis nastanka štetnog događaja koji čini sastavni dio prijave štete, slijedom čega je sud sukladno odredbi čl. 233. st. 5. ZPP-a, navedeno cijenio na način da je smatrao da je i u prijavi štetnog događaja, tužitelj nastanak štetnog događaja opisao upravo kako su zz tužitelja i svjedok iskazivali, a što dodatno proizlazi iz iz samog otklona štete, kako je to ranije obrazloženo.

22. Vezano uz sporno pravno pitanje je li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost, treba navesti da prema mišljenju ovog suda, tužitelj ima pravo na iznos u koji je uključen i PDV. Prema odredbi članka E.1, st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, postupak naknade štete podrazumijeva naturalnu restituciju (uspostavljanje stanja osiguranog vozila koje je bilo prije nego je šteta nastala). Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe, koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu predmetne odredbe Uvjeta i odredbe čl. 1090. ZOO-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-341/10 od 12. rujna 2013. i Rev x-280/11 od 11. prosinca 2013., a također Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9 zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost i prije nego što je popravio vozilo, odnosno prije nego što je dobio račun za popravak vozila. Budući da pravo na PDV ima čak i oštećenik koji nije popravio vozilo, logično je da to pravo onda ima i oštećenik koji je popravio vozilo i platio PDV kao što je to upravo u konkretnom slučaju učinio vlasnik vozila koji je iznos predmetnog računa platio s uključenim PDV-om.

23. U odnosu na tuženikove navode da tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. H.2. 1.2.1 i H.2. 1.7.2. Uvjeta o kasko osiguranu, kojima je propisano postupanje osiguranika nakon nastupanja štetnog događaja odnosno da je osiguranik trebao fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje 4 (četiri) fotografije te da je prometnu nesreću tužitelj bio dužan odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji te da zbog propuštanja tih obveza, tužitelj gubi pravo na isplatu osigurnine, ovaj sud je iste ocijeni neosnovanim.

24. Naime, pravilno ukazuje tužitelj na odredbu čl. 942. ZOO-a, kojom je propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, slijedom čega su u konkretnom slučaju predmetne odredbe Uvjeta za kasko osiguranje na koje se tuženik poziva, ništetne, jer upravo predmetne odredbe predviđaju gubitak prava na osigurninu zbog neispunjenja ugovorenih obveza nakon nastupanja štetnog događaja. Slijedom navedenog, kako su predmetne odredbe ništetne, to tužitelj nije ni mogao izgubiti prava iz osiguranja (tako i VTSRH, Pž-3734/2024-3 od 20. listopada 2025.)

25. Vezano uz sporno pitanje od kada tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima pravo potraživati kamate od dana zaprimanja zahtjeva za naknadu štete.

26. Naime, člankom 943. stavak 4. ZOO-a je propisano da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

27. Stavkom 1. članka 943. ZOO-a je propisano da je osiguratelj dužan, kada se dogodi osigurani slučaj, isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. (stavak 2) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma. (stavak 3). Predmetna odredba je kogentne naravi.

28. Sukladno navedenim odredbama, tuženik je bio dužan u roku od najdulje 14 dana računajući od dana kada je dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio isplatiti osigurninu, što tuženik nesporno nije učinio. Pod pretpostavkom iz stavka 2. predmetnog članka ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan, slijedom čega tuženik ni u tom roku nije isplatio osigurninu, već je obavijestio tužitelja da njegov zahtjev nije osnovan.

29. Slijedom navedenog prema mišljenju ovog suda treba primijeniti odredbu stavka 4. predmetnog članka budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu u rokovima iz stavka 1. i 2. članka 943. ZOO-a, odnosno tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, odnosno od 13. veljače 2023. Naime, iz dopisa tuženika od 6. travnja 2023. (list 17 spisa) proizlazi da je prijava štete podnesena 13. veljače 2023. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu u rokovima iz stavka 1. i 2. članka 943. ZOO-a to duguje tužitelju zatezne kamate u skladu sa odredbom članka čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

30. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO- a, koja se odnosi na trgovačke ugovore. (točka I. izreke)

31. Ovdje se napominje da je tuženik u podnesku od 19. studenog 2024. predložio nove dokaze i nove činjenice koje je sud odlučio ne uzeti u obzir.

32. Naime, člankom 461.a stavak 2. ZPP-a je propisano da su stranke u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, te je stavkom 9. predmetnog članka propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi činjenice i predlagati dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu, dok je stavkom 10. članka 461.a. ZPP-a propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. članka 461.a.ZPP-a, sud neće uzeti u obzir.

33. Na ročištu održanom 15. siječnja 2025. tuženik je naveo da smatra da u navedenom podnesku nije iznio nove činjenice niti je predložio nove dokaze, slijedom čega je sud ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o izuzetku iz odredbe čl. 461.a. st. 9. ZPP-a te je odlučio predmetne činjenice i dokaze ne uzeti u obzir. Dodatno se navodi da tuženik navedene činjenice i dokaze nije čak iznio i predložio na pripremnom ročištu već na ročištu za glavnu raspravu.

34. U odnosu na tuženikovo navode da tužitelj nije dokazao da je šteta plaćena po računu popravka ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka. Naime, tuženik takvim navodom nije osporio da je tužitelj doista i platio po predmetnom računu već je samo iznio tvrdnju da tužitelj to nije dokazao pri čemu se ukazuje da u otklonu štete tuženik nije osporavao navedeno. Jednako tako, odredbom čl. 464.a. ZPP-a sudu je dana mogućnost da, ukoliko ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključi po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile i njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. To znači da je sud oslobođen obveze da sporne činjenice utvrđuje na razini izvjesnosti i može o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Slijedom toga, budući da bi izvođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnost a koje je predložio tužitelj bili nesrazmjerni vrijednost predmetnog spora, sud je primjenom odredbe čl. 464.a ZPP po slobodnoj ocjeni i na temelju isprava u spisu utvrdio da je tužitelj doista platio iznos po predmetnom računu, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je vlasnik vozila očito, jer je šteta plaćena i sanirana, i dao tužitelju suglasnost za vođenje ovog postupka.

35. Dodatno se ukazuje da čak i da nije platio navedeni račun, tužitelj ima pravo potraživati utuženi iznos budući da je za to sukladno odredbi čl. 929. ZOO-a, dobio suglasnost osiguranika odnosno vlasnika vozila, slijedom čega može ostvariti prava iz osiguranja odnosno tražiti isplatu osigurnine.

36. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da sud službenim putem zatražiti od Autokuće Habek, Sesvete, Leskovec 9 dokaz o plaćanju računa 1297-POS1-100, te financijsko vještačenje na okolnost plaćanja računa, budući da navedena okolnost nije bila odlučna. Jednako tako sud je odbio i prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka kao i financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja poreznog statusa osiguranika iz police, te utvrđivanja da li korišten odbitak po računu popravka vozila, zatim pozvati tužitelja da dostavi Ugovor o leasingu, odnosno isti službeno zatražiti od Raiffeisen leasinga d.o.o., te da sud službenim putem od Autokuće Habek, zatražiti podatak je li plaćen račun-otpremnica broj: 1297-POS1-100 od 22.02.203. godine i tko je platio isti i u kojem iznosu, te da sud službenim putem od Porezne uprave, Avenija Dubrovnik 32, Zagreb zatraži podataka o poreznom statusu tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i Raiffeisen leasingu d.o.o. kao osiguranika vezano za porezni status i pravo na odbitak pretporeza, te podatak da li je Raiffeisen leasing u svojim poslovnim knjigama evidentirao ustupanje potraživanja tužitelju po predmetnom štetnom događaju i Punomoći od 25. travnja 2023. godine, zatim službenim putem traženje podataka Raiffeisen leasinga d.o.o., vezano za njegov porezni status i pravo na odbitak pretporez, budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomočno te dodatno budući da tužitelj u odnosu na sve prijedloge da sud zatraži određene podatke nije sukladno odredbi čl. 232. ZPP-a, dokazao da sama stranka ne može postići da se isprava preda.

37. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

38. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 13. veljače 2024., 26. ožujka 2024., 15. siječnja 2025., 9. travnja 2025. i 10. studenog 2025., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 19. rujna 2023., (tužba), od 14. prosinca 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu), te od 25. srpnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje). od 4. veljače 2025. (obrazloženi podnesak) i od 1. srpnja 2025. (obrazloženi podnesak) u iznosu od u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), a što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.500,00 €. Tužitelju također ima pravo i na naknadu troška prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 47,58 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 95,16 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.842,74 €. (točka III. izreke)

39. S druge strane sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 2. travnja 2024. i od 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 € za svaki od predmetnih podnesaka budući je sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, smatrao da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. . Nadalje, sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od preko dosuđenih 47,58 € za sudsku pristojbu na tužbu i 95,16 € na sudsku pristojbu na presudu, budući da sukladno VPS-u navedene pristojbe iznose upravo koliko je tužitelju dosuđeno. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 507,26 € kao neosnovan. (točka IV. izreke).

40. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO).

Zagreb, 18. prosinca 2025.

SUDAC

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 95,16 €

- Tuženiku po pun.

- Kal. 30 dana