Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1245/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. E. rođ. M., OIB: ..., iz R., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika Z. M. pok. A., OIB: ..., iz R., tuženice S. R. rođ. M., pok. A., OIB: ..., iz R., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., tuženice V. O., rođ. M. pok. M., OIB: ..., iz K., tuženika J. S. sina M., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., i tuženika E. M. pok. M., OIB: ..., iz R., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-528/2017-2 od 13. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-993/2015 od 7. prosinca 2015., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-528/2017-2 od 13. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-993/2015 od 7. prosinca 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice L. E. rođ. M., OIB ..., koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica L. E. rođena M., OIB ..., nasljedstvom iza smrti oca A. M. pok. N., a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci broj O-379/96 od 23. travnja 1996. godine, kao i provedenom materijalnom diobom sa tuženicima ad.1 Z. M. pok. A., ad.2 S. R. rođenom M. i ad.3 M. M. pok. A., stekla vlasništvo za cijelo čest. zem. 14131/1 (vrt), 14131/2(vrt), 14132 (pašnjak) i 14133 (vrt), sve K.O. R..
2. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na čest. zem. 14131/1 (vrt), 14131/2(vrt), 14132 (pašnjak) i 14133 (vrt), upisanima u Z.Z. 4468 K.O. R. na imenu S. J., S., vlasnik marketa "S.", pa se tužiteljica L. E. rođena M., OIB ..., ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje dotadašnje uknjižbe, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici L. E. rođ. M., OIB ..., platiti tuženiku, ad.4 J. S. sinu M., OIB ..., parnični trošak u iznosu od 9.375,00 (devet tisuća tristo sedamdeset pet) kuna, sve to u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i zahtjev za utvrđenje da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva tuženika J. S. na nekretninama upisanim u k.o. R. i to čest. zem.14131/1, 14132, 14133.
7. Prvostupanjski sud, iako je utvrdio da se sporne nekretnine nalaze u neprekinutom, i barem poštenom posjedu tužiteljice i njezinih prednika od 1954., od kada su i upisani kao posjednici u katastru zemljišta, tužbeni zahtjev odbio je uz obrazloženje
- da je u vrijeme kad je tuženik J. S. 2008. kupovao više nekretnina od knjižnih vlasnika J. G. i V. K. postojalo nesuglasje između stvarnih vlasničkih ovlaštenja na spornim nekretninama i onih uknjiženih;
- da su zemljišnoknjižni prijenosi nekretnina od 1978. pa nadalje, koji su konačno rezultirali uknjižbom J. G. i V. K., bili samo formalne naravi;
- da i iz iskaza V. K. posredno proizlazi da nije bila u času prodaje u posjedu spornih nekretnina, i da nije upravo sporne nekretnine prodala J. S., već druge nekretnine pod narodnim imenom „J.“;
- da je odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis;
- da su prema odredbi čl. 224. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, , 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) izvanknjižni nositelji stvarnih prava bili dužni do 1. siječnja 2007. pokrenuti upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu;
- da je odredbom čl. 226. st. 3. ZZK-a propisano da od dana objave u „Narodnim novinama“ odluke ministra pravosuđa kojom se potvrđuje da su zemljišne knjige preoblikovane u smislu čl. 226. st. 1. ZZK-a, a one spone nekretnine u k. o. R. jesu, pretpostavlja da je stanje u tim zemljišnim knjigama istinito i potpuno;
- da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 10. veljače 2010., a uknjižba prava vlasništva tuženika J. S. na temelju kupoprodajnog ugovora od 17. siječnja 2008., da je u zemljišnim knjigama provedena pod brojem Z-1172/09 dana 26. veljače 2009.;
- da se nedostatak dobre vjere ne može predbacivati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZVDSP-a);
- da tvrdnja tužiteljice o nepostojanju dobre vjere nema uporište u supstratu dokaznog postupka,
dakle, da je tuženik J. S. uknjižbom, na temelju kupoprodajnog ugovora, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stekao pravo vlasništva spornih nekretnina.
8. U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP-a).
9. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
10. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje pitanja
„Da li tuženika-stjecatelja nekretnine štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige ako isti tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije osporio da je tužiteljica i prije zaključenja kupoprodajnog ugovora i nakon zaključenja istog, posjednica predmetnih nekretnina?“,
„Da li se načelo povjerenja u zemljišne knjige može primijeniti u slučaju kupnje „u đuture“?“.
11. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužiteljica se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-930/09-2 od 15. rujna 2009. u kojoj da je u istovjetnoj situaciji izraženo suprotno shvaćanje.
12. Po ocjeni ovog suda naznačena pitanja, koja se u bitnom svode na pitanje pravilnosti ocjene dokaza u situaciji kad nekretnina nije predana u posjed stjecatelju, koja ocjena je dovela do zaključka o postupanju stjecatelja u dobroj vjeri, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
13. Kako to osnovano sadržajno ističe tužiteljica ocjena izvedenih dokaza, koja je konačno dovela do zaključka da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri nije izvedena na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a.
14. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
14.1. O postojanju odlučne činjenice - postupanja tuženika J. S. u dobroj vjeri, sud prvog stupnja nije došao na temelju ocjene dokaza propisane odredbom čl. 8. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud donoseći prednji zaključak propustio je cijeniti izvedene dokaze, pa tako i iskaz samog tuženika J. S. koji ne navodi da mu je nekretnina predana u posjed, niti da je provjeravao stvarno stanje nekretnine na terenu, a niti posjedovno stanje u katastru. Jednako tako propustio je cijeniti iskaz svjedokinje V. K. iz kojeg bi se moglo zaključiti da je prilikom prodaje ona sama imala u vidu druge nekretnine kao predmet prodaje.
14.2. Kako se to i navodi u citiranoj presudi Županijskog suda u Varaždinu za stjecatelja kojem nekretnina nije predana u posjed i koji u takvoj situaciji nije barem provjerio upis u katastru ne može se smatrati da je postupao u dobroj vjeri.
15. Kako je pogrešna primjena čl. 8. ZPP-a utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a drugostupanjski sud, propustivši povredu sankcionirati i sam je istu počinio.
16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.