REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-692/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Višeslava 11, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, zastupanog punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice FF, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice punomoćnika tuženika Nataše Grah Ruždjak, odvjetnice, dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tužiteljica, ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, MEDICINSKI FAKULTET, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Tajnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s koeficijentom 2,01.

2. Utvrđuje se da tužiteljica, ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, MEDICINSKI FAKULTET, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, obavlja poslove radnog mjesta Tajnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s koeficijentom 2,01.

3. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, MEDICINSKI FAKULTET, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, da tužiteljici, ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Tajnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s koeficijentom od 2,01, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, MEDICINSKI FAKULTET, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, da tužiteljici, ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je zaposlena kod tuženika, pri čemu je u ovom postupku njezin zahtjev bio da se ispravi, kako navodi, pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta, uz potraživanje naknade parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvenstveno navodio da je tužba nedopuštena odnosno nepravovremena, podredno, da je tužbeni zahtjev neosnovan, u kojem smislu se predlagalo odbacivanje tužbe odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Pravilnik o radu (str. 19-55, 222-223 spisa), Temeljni Kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (str. 56-85 spisa), Zahtjev tužiteljice za ispravak naziva radnog mjesta od 26. ožujka 2024. (str. 86-88, 216-218 spisa), Odluku tuženika od 25. ožujka 2024. i 2. svibnja 2024. (str. 89-90 i 219-202, 95 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. travnja 2024. (str. 91-94 spisa), Izmjene i Dopune ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2024., uz presliku povratnice i potvrde o primitku (str. 96-98 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. siječnja 2023. (str. 99-100 spisa), Statut (str. 101-161 spisa), dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 4. ožujka 2024. (str. 162-163 spisa), dopis tuženika od 28. veljače 2023. (str. 164-165 spisa), Opća radna mjesta (str. 166-172 spisa), dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024. (str. 178-182 spisa) i presliku e-mail poruke (str. 221 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica na ročištu održanom 29. siječnja 2025. (str. 205-207 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, pri čemu je u ovom postupku njezin zahtjev bio da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta, kojem zahtjevu se tuženik protivio, ističući da je tužba nedopuštena odnosno nepravovremena, podredno, da je tužbeni zahtjev neosnovan, u kojem smislu se predlagalo odbacivanje tužbe odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušana tužiteljica, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužiteljica u svom iskazu iznosila da je zaposlena kod tuženika već neko vrijeme, s tim da od 1. siječnja 2023. obavlja poslove koji se spominju i u tužbi tj. smatra da obavlja poslove tajnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te također navodi da inače ima VSS te je magistar molekularne biologije. Pritom ističe da opis njezinog radnog mjesta sadrži npr. aktivnosti vezane za organizaciju nastave, raspoređivanje i organizaciju ispita te s tim u vezi raspoređivanje studenata, organizaciju tj. rezervaciju dvorana i sl.. Za sve navedeno smatra da predstavlja posao spomenutog tajnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, kao i poslovi rada u ISVU sustavu, zatim SEN sustavu te internom LMS sustavu, što također obavlja gotovo na dnevnoj razini. Sve navedeno je prvenstveno vezano za rad vezan za poslove katedre tj. radi se o nastavnom dijelu poslova, no obavlja i poslove vezane za Zavod za histologiju i embriologiju, a koji po prirodi stvari ima i svoju znanstvenu komponentu, te dakle obavlja poslove i s tim u vezi, sukladno potrebama posla te prema dobivenim nalozima. U tom smislu smatra da radno mjesto Tehničkog suradnika laboranta, što joj je tuženik odredio, nije odgovarajuće te ne odgovara opisu poslova a dobivaju se i manja primanja. Inače, ranije je radila na poslovima Projektnog savjetnika, da bi na mjesto tajnika došla nakon što je ranija djelatnica otišla na drugo radno mjesto, radi se o osobi koja je radila kod tuženika po pola radnog vremena na dva radna mjesta, sa dva različita koeficijenta, te je u jednom trenutku izabrala drugo radno mjesto te je mjesto tajnika ostalo slobodno. Ističe da je njoj inače izravno nadređen pročelnik Zavoda koji je istovremeno i pročelnik katedre. Navodi da je i točno da je podnijela prigovor protiv naziva radnog mjesta i pripadajućeg koeficijenta, koliko se sjeća 26. ožujka 2024., na što je dobila odgovor putem elektronske pošte 12. travnja 2024., koji odgovor po njezinom shvaćanju nije na odgovarajući način razriješio njezine navode iz prigovora.

8. Ističe također da se ranije pitanje naziva radnog mjesta te pripadajućeg koeficijenta rješavao na način da bi djelatnici dobili one nazive i koeficijente koji su bili raspoloživi kod pojedinog poslodavca, a moguće nelogičnosti su se ispravljali internim dodacima vezanim za složenost poslova, radno opterećenje, stručnu spremu i sl., no ona nije tražila predmetne dodatke u ranijem razdoblju, smatrajući da će se novom uredbom na logičan i pravičan način urediti predmetno pitanje. Međutim došlo je do praktički linearnog prijenosa postojećih ugovora na novo nazivlje te koeficijente, i smatra da, kako je već rekla, naziv koji je za sada njoj dodijeljen nije odgovarajući.

9. Ocjenjujući prethodno navedeno za ukazati je da je tužiteljica dana 26. ožujka 2024. podnijela Zahtjev za ispravak naziva radnog mjesta, u vezi kojeg je tuženik dana 11. travnja 2024. (u Odluci pogrešno naveden datum 25. ožujka 2024.) donio o Odluku kojom se odbija takav zahtjev tužiteljice. Nakon toga je tuženik dana 30. travnja 2024. zaprimio Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, kojeg je odbacio Odlukom od 2. svibnja 2024., poslije čega je dana 29. svibnja 2024. uslijedila i tužba koja je predmet ovog postupka.

10. S obzirom na naprijed navedeno, za zaključiti je da je u pravu tuženik kada navodi da je tužba podnesena 29. svibnja 2024. nedopuštena odnosno nepravovremena, budući da se zahtjev za zaštitu prava od 29. travnja 2024. (zaprimljen po tuženiku dana 30. travnja 2024.) ukazuje suvišnim, kojim slijedom bi rokovi za podnošenje tužbe od 15 dana tekli već od primitka Odluke tuženika od 11. travnja 2024. (12. travanj 2024.), što znači da je spomenuti rok istekao i prije 29. svibnja 2024. kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari, sve u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.).

11. Također, proizlazilo bi da je zahtjev tužiteljice i sadržajno neosnovan, s obzirom da se stupanjem na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN, 22/2024) smatra da će se dotadašnji nazivi radnih mjesta u opće aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta izmijeniti u nove nazive sukladno prevođenjem utvrđenim Uredbi, pri čemu tablice za prevođenje sadrže popis radnih mjesta iz stare Uredbe te korelaciju s nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova propisanih novom Uredbom i u kojem smislu je tuženik kao poslodavac i postupio, a što je pobliže obrazloženo i u Odluci od 11. travnja 2024., sukladno i Uputi resornog Ministarstva od 6. ožujka 2024. (str. 178-182 spisa).

12. U tom smislu je onda vidljivo da je u slučaju tužiteljice došlo do pravilnog raspoređivanja tj. prevođenja njezinog dotadašnjeg radnog mjesta sukladno novoj Uredbi, kojim slijedom ne bi imala pravo na prevođenje na radno mjesto Tajnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s koeficijentom 2,01.

13. Stoga je sukladno prethodno iznesenom valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži da se dotadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Tajnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s koeficijentom 2,01, sve slijedom prethodno iznesenog obrazloženja.

14. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur (u preostalom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje /od po 100 bodova/, kako to potražuje punomoćnik tuženika, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da su dodatna ročišta te podnesci bili potrebni vezano za razrješenja okolnosti oko pogreške samog tuženika, kada je naveo netočan datum (25. ožujka umjesto 11. travnja) u Odluci, i koji nastali troškovi stoga nisu uzrokovani od strane tužiteljice te ih ista nije dužna niti podmirivati).

16. Tim slijedom, s obzirom na uspjeh tuženika s ovim postupkom, tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

17. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika