REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1438/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika, te punomoćnice tuženika KR, dipl. iur., dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 790,07 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 81,37 eur od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 81,37 eur od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 57,74 eur od 16. veljače 2015. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu III. vrste na kojem obavlja poslove stolara, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2004.. Također se iznosilo da je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN, 142/10, dalje: KU) propisano pravo isplate dodatka na plaću u visini od 12% proračunske bruto osnovice, radnicima koji rade u posebnim uvjetima, a također je propisano i da će se u svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti, te vrijeme izloženosti, i kakav popis poslodavac mora dostaviti u propisanom roku nadležnom ministarstvu. Kako tužitelj upravo radi na opisanom radnom mjestu, to mu pripada i predmetni dodatak, koji se onda potražuje u ovom postupku, uz naknadu parničnih troškova, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući da je KU iz 2010. bio otkazan, na koji način bi i otpala osnova predmetnog potraživanja, a također se iznosilo da se za utuženo razdoblje ne može primijeniti Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada iz 2013., kojim slijedom je predlagao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 12. srpnja 2019. ističući da postoji pravomoćna presuda naslovnog suda poslovnog broja Pr- 8589/2014 (drugostupanjska presuda poslovnog broja Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018.), kojom je utvrđeno kako je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU nezakonita i nedopuštena. Također, tužitelj je navodi i da tuženik nije stavio izvan snage svoj Popis radnih mjesta iz 2013., a niti ga je ažurirao, što je obveza tuženika, na koji način onda nema prepreke da se i nakon 2013. primjenjuje naprijed navedeni Popis, s obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio izložen opasnostima, a vezano za radno mjesto koje obavlja.

4. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 19. prosinca 2019. poslovnog broj Pr-1587/2019 (kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, str. 48-52 spisa), koju je Županijski sud u Rijeci potvrdio svojom odlukom poslovnog broja Gž R- 732/2020 od 21. listopada 2020. (str. 66-68 spisa). Nastavno je usvojen prijedlog tuženika te je dopušteno ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, nakon čega je rješenjem od 12. lipnja 2024. poslovnog broja Pr-754/2024 bio određen prekid postupka, do pravomoćnog okončanja postupka vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-16194/2021.

5. Kako je u citiranom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021 u međuvremenu donijeta prvostupanjska presuda, i to dana 23. travnja 2024., kao i drugostupanjska odluka pred Županijskim sudom u Zagrebu, od 15. listopada 2024. poslovnog broja Gž R-568/2024, te je tako navedeni postupak pravomoćno okončan, to su se ostvarili uvjeti za nastavak ovog postupka u kojem smislu je i odlučeno rješenjem poslovnog broja Pr-754/2024 od 29. svibnja 2025..

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2004. i 1. rujna 2014. (str. 4-5, 6-7 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika (str. 10-17 spisa) i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-568/2024 (str. 97-103 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 16. listopada 2019. (str. 39-41 spisa) te svjedok MR na ročištu održanom 22. studenog 2019. (str. 42-44 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

8. Naime, sukladno odredbi članka 54. KU je propisano da zaposlenima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. KU i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema čl. 55. izvorima opasnosti smatraju se mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr.. Nadalje, sukladno odredbi čl. 56. zaposleni imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti, s tim da je odredbom čl. 57. utvrđena visina dodatka pa je tako propisano da zaposleni imaju pravo na dodatak od 12% ako rade s izvorima opasnosti od 25-50% radnog vremena.

9. Uvidom u ugovor o radu razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto III. vrste na kojem obavlja poslove stolara.

10. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada utvrđeno je radno mjesto tužitelja, te je naveden tužitelj s utvrđenim opsegom izloženosti od 25-50% ukupnog radnog vremena (rbr. 25.).

11. Nadalje, iz iskaza tužitelja kao parnične stranke proizlazi da radi kao stolar kod tuženika, koji poslovi uključuju i poslove održavanja i izrade nove opreme, prvenstveno namještaja i opreme za urede i laboratorije. Pojašnjava da radi u timu s još jednim kolegom, također stolarske-drvodjeljske struke, te u svrhu obavljanja poslova koriste radionu, u kojoj se nalaze potrebni strojevi, s tim da poslove popravaka obavljaju po cijelom prostoru kompleksa tuženika, koji se sastoji od 32 objekta.

12. Vezano za njihove poslove, tužitelj ih opisuje kao svakodnevno održavanje i popravljanje objekata odnosno drvene infrastrukture, kod čega ukazuje da je kompleks u bitnome sagrađen 50-tih godina, dakle i drvna oprema i građa je te starosti ili sl., te traži kontinuirani popravak i održavanje. Pritom koriste priručni alat kao i spomenute strojeve u radioni, dok su za vrijeme rada odjeveni u radno odijelo i zaštitne cipele, kao i zaštitne slušalice tzv. antifon, budući da su često izloženi buci, pri radu sa strojevima i drugim uređajima, što je periodički i mjereno.

13. Kako je već rekao, opisane poslove obavlja 20-tak godina bez većih prekida, i u opisu poslova i načinu rada nije bilo promjena. Napominje da je s kolegama i za ranija razdoblja podnosio tužbe vezano za predmetne dodatke za posebne uvjete rada, te su takve sporove dobivali, za što smatra da je i bilo nužno, s obzirom da su zaista izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, tim više što koriste kemijske preparate kao što su boje i lakovi, ljepila, razrjeđivače i sl.. Povremeno je potreban i rad na visini, uz korištenje ljestava i sl..

14. Iskazano u postocima tj. razmjerima, navodi da su prašini izloženi tokom cijelog radnog vremena, s obzirom na prirodu posla, buci oko 50% vremena, rad na visini bi bio nešto manje izražen, s tim da su isparavanjima lijepila i lakova izloženi npr. dva do tri puta tjedno. Opisuje i da njihova radiona nema prozora koji bi se mogli otvoriti, samo propuštaju svjetlo, no potrebna su i rasvjetna tijela. Jedini prolaz je kroz ulazna vrata, na koji način se i ventilira prostor, s tim da koriste i klima uređaj tj. grijalicu, zavisno o sezoni.

15. Također, saslušani svjedok MR, inače kod tuženika voditelj Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite od zračenja, navodio je da mu je poznato da je tužitelj drvni tehničar te da je već duže zaposlen kod tuženika, i to u stolarskoj radionici, zajedno s još jednim kolegom, i po prirodi stvari te s obzirom na vrstu posla oni koriste osobna zaštitna sredstva kao što se primjenjuju i opće te posebne mjere zaštite na radu.

16. No, kako se kod takve vrste poslova, koja uključuje manualni rad te korištenje strojeva i alata s povećanim opasnostima, ne može isključiti mogući štetni utjecaji, to su i predmetni poslovi uključeni u grupu poslova s posebnim uvjetima rada tj. onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Napomenuto je da predmetni poslovi uključuju i tipične emisije, npr. izloženost prašini i buci, i sl.. Opisano stanje i uvjeti su trajni, tj. postojeći kroz duži niz godina.

17. Obzirom na sadržaj iskaza tužitelja te svjedoka, čijim iskazima je sud u cijelosti povjerovao jer su objektivni i logični te međusobno podudarni, sud je utvrdio da je tužitelj u čitavom utuženom razdoblju radio u istim uvjetima kakvi su bili i 2013., kada je bio uvršten na popis zaposlenika s utvrđenim postotkom izloženosti od 25-50% cjelokupnog radnog vremena, kod čega, kako je već rečeno, proizlazi da se iz iskaza tužitelja ukazuje da se ništa značajnije u uvjetima rada nije promijenilo, s tim da je i svjedok MR iskazao da su izneseni postoci vremenske izloženosti u Popisu točni.

18. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nezakonitom Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena (odluka u predmetu ovog suda poslovnog broja Pr- 8589/2014, što nije sporno među strankama), odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada bi KU istekao. Obzirom na navedeno nije relevantna Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU, budući je ista utvrđena nezakonitom, tj. proizlazi da je u čitavom utuženom razdoblju bio na snazi KU, kojeg tuženik mora primjenjivati na sve svoje radnike.

19. Nisu osnovani niti navodi koji bi ukazivali na prigovor promašene pasivne legitimacije, budući je tuženik kao poslodavac u obvezi isplatiti plaću, kao i dodatke na plaću tužitelju, sve sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), a tužitelj kao radnik tuženika ima pravo na dodatke na plaću koji su utvrđeni odredbama KU (Republika Hrvatska je obaviještena o postojanju parnice dopisom od 31. svibnja 2019., na što se nije očitovala). Također, ukazuje se da pravo tužitelja ne derogira okolnost što je tuženik propustio ispuniti svoju obvezu iz čl. 58. st. 5. KU te reažurirati podatke s popisa, u kojem smislu takvi prigovori tuženika nisu prihvaćeni, kao što nije prihvaćen niti prigovor da bi se spominjani Popis primjenjivao samo za 2012. i 2013., budući da, kako je već rečeno, pravo tužitelja ne derogira okolnost što tuženik nije ažurirao Popis predmetnih radnih mjesta.

20. Tužitelj je sačinio izračun visine dodatka na plaću u visini od 12% osnovice koja iznosi 5.108,84 kn, kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu, i koji matematički izračun nije bio sporan među strankama, kao niti dospijeće pojedinih iznosa. Slijedom navedenog sud je prihvatio visinu tužbenog zahtjeva kako je ista naznačena u tužbi, budući ista predstavlja 12% osnovice za izračun plaća u javnim službama.

21. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I. izreke, kada je tužitelju dosuđen bruto iznos od 790,07 eur, kako je to bilo i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 1. kolovoza 2025..

22. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na iznos od 790,07 eur, kako je i sam tužitelj naveo u svom tužbenom zahtjevu.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

24. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav podneska od 12. srpnja 2019. od 75 bodova, te za sastav podnesaka od 27. svibnja 2025. i 1. kolovoza 2025., nagrada od po 18,75 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 4. rujna 2019., 16. listopada 2019., 22. studenog 2019. i 6. studenog 2025., za svako ročište po 75 bodova, te za pristup na ročište za objavu od 19. prosinca 2019. i 18. prosinca 2025., nagrada od po 37,5 bodova, što je ukupno 487,5 bodova, odnosno 975,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (243,75 eur) iznos od 1.218,75 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici.

25. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku