REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3098/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Marije Glibota iz Zagreba, pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-585/2023 od 4. srpnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Marija Glibota iz Zagreba donijela je 4. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 585/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 1.373,47 EUR sa zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te prigovor zastare. Navodi i da nema pravnog osnova temeljem kojeg bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge, pa da stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Sud je rješenjem od 8. siječnja 2024. (list 24-26 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se njegovo potraživanje u ovoj pravnoj stvari odnosi na nekretninu u Zagrebu, na adresi [adresa], a koja nekretnina je nesporno u vlasništvu tuženika. Tužitelj ističe i da budući da je tuženik isključivi vlasnik na predmetnoj adresi i obračunskom mjernom mjestu te evidentirani korisnik, da je isti sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog, kao i da se obveže tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupka.

5. Tuženik je u nastavku postupka naveo da ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, prigovora zastare te da osporava osnovu i visinu utužene tražbine. Istaknuo je kako predmetnu prizemnu baraku na adresi [adresa] u [adresa] koristi PI sa obitelji i to temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenog između imenovane i tuženika od 30. rujna 2015. Tuženik napominje kako je ugovor sklopljen u trajanju od 5 godina, no kako predmetnu nekretninu PI i dalje koristi pa da je ugovor konvalidiran odnosno prešutno obnovljen za isto vrijeme trajanja odnosno na narednih 5 godina. Nadalje, tuženik ističe i kako je iz dopisa tužitelja od 16. ožujka 2018. razvidno kako je tužitelj na mjernom mjestu koje se odnosi na predmetnu nekretninu obustavio isporuku električne energije radi neplaćanja, pa da se stoga opravdanim postavlja pitanje ponovnog uključenja odnosno dopuštenja za isto, obzirom da tuženik o ponovnom uključenju nije obaviješten niti je za isto dao svoj pristanak. Dakle, tuženik ističe da, neovisno tome, postoji li sklopljen ugovor između tužitelja i PI, tuženik ne može biti odgovoran obzirom da nije zahtijevao niti pristao na ponovno priključenje električne energije, niti tužitelj ima sklopljen ugovor o istome sa tuženikom. Nadalje, tuženik ističe i kako je iz specificiranog obračuna potrošnje koji je vidljiv na poleđini računa tužitelja koje je isti dostavljao imenovanoj razvidno je kako tužitelj nije obračun vršio sukladno relevantnim odredbama glave VIII. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navodi i da je tuženik račune koji se odnose na predmetno potraživanje kroz cijelo razdoblje dostavljao samo i isključivo PI kao stvarnom potrošaču elektroničke energije. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti tužbeni zahtjev te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 14-15 spisa), Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 15. siječnja 2021. (list 31-42 spisa), Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 12. kolovoza 2019. (list 43-51 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 115 spisa), izvoda iz poslovnih knjiga (list 116- 117 spisa), preslike utuženih računa (list 118-129 spisa), kartice analitičkog knjigovodstva (list 130-131 spisa), ugovora o najmu stana (list 138-142 spisa), dopisa tužitelja (list 143-144 spisa), uvjerenja o prebivalištu (list 160 spisa) i zahtjeva za samoočitanje (list 166 spisa).

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga te da predlažu donošenje odluke na temelju stanja spisa.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime pružene usluge električne energije u razdoblju od svibnja 2022. do veljače 2023.

9. Među strankama je nesporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] te da se u naravi radi o kući. Nesporno je i da je tužitelj pružao uslugu isporuke električne energije u vremenskom periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, i to u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka.

10. Sporna je pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te istaknuti prigovor zastare.

11. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je po podnijetom prigovoru tuženika na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

11.1. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 11/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te isti predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 146/05) kao i čl. 31. OZ-a.

11.2. Stoga je odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu.

12. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

12.1. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 3. Uvjete opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 15. siječnja 2021. propisano je da je kupac kategorije kućanstvo osoba koja ostvaruje pravo na univerzalnu uslugu.

13. Uvidom u preslike utuženih računa (list 118-129 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao korisnika evidentirao tuženika.

13.1. Međutim, iz ugovora o najmu stana (list 138-142 spisa) te uvjerenja o prebivalištu (list 160 spisa) proizlazi da je posjednik predmetne nekretnine MI (ranije PI).

13.2 Nadalje, iz dopisa tužitelja od 16. ožujka 2018. (list 143-144 spisa) proizlazi da je tužitelj u odnosu na predmetnu nekretninu obustavio isporuku električne energije.

13.3 Iz Zahtjeva za samoočitanje od 9. veljače 2021. (list 166 spisa) proizlazi da je MI navedena kao osoba za kontakt te da je ona podnijela zahtjev za samoočitanje.

13.4. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke tijekom postupka nisu osporavale vjerodostojnost iste.

14. Slijedom izvedenih dokaza, utvrđeno je da je MI (ranije PI) posjednica predmetne nekretnine te da je ona bila u komunikaciji s tužiteljem u vezi isporuke električne energije, odnosno da je ona korisnik isporučene električne energije.

15. S obzirom da tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa iz kojega bi proizlazio obvezno pravni zahtjev tužitelja na isplatu, ističe se da je iz podneska tužitelja, kao i dostavljene dokumentacije razvidno da tužitelj ne raspolaže ugovorom o prodaji električne energije koji da bi bio sklopljen između stranaka, niti je tužitelj takav ugovor dostavio u spis tijekom postupka.

15.1. Sud ukazuje i da spisu ne prileži dokaz da je tuženik zahtijevao ponovno uspostavljanje isporuke električne energije, a niti je tužitelj u spis dostavio dokaz na čiji zahtjev i uz čiju suglasnost je operator sustava HEP ODS izvršio ponovno priključenje na električnu mrežu, iz čega proizlazi da se u tom slučaju radi o neovlaštenom priključenju i posljedično o neovlaštenom korištenju za koje sud smatra kako ne može biti odgovoran tuženik.

15.2. Sud također ukazuje da je MI koristeći predmetnu kuću koristila uslugu isporuke električne energije, slijedom čega sud smatra kako je MI dužna podmiriti troškove usluga koje su isporučene, a ne tuženik, bez obzira na činjenicu što ista nije vlasnik nekretnine, ali je ista zatražila od tužitelja korištenje električne energije te živi u kući. Navedenim postupanjem, korištenjem usluga (trošenjem vode, stvaranjem otpada ili u ovom slučaju korištenjem usluge isporučene električne energije) u smislu odredbe čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) konkludentno prihvatila ponudu isporučitelja usluga za isporukom spomenutih usluga (u količini i vrsti koja je utvrđena, a za propisanu cijenu), te je tako nastali trošak odnosno naknadu za pružene usluge dužna platiti tužitelju, kao ovlaštenoj osobi za naplatu te naknade, pozivom na odredbu čl. 9. ZOO-a, čime sud smatra kako je prigovor promašene legitimacije tuženika u cijelosti osnovan.

16. Slijedom navedenog, te kako je već 2018. tuženik obaviješten da je na predmetnoj adresi za navedenog korisnika obustavljena isporuka električne energije, a tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a ničime nije dokazao da je ponovno na predmetnoj adresi, za predmetnu nekretninu uspostavljena isporuka električne energije na temelju sporazuma stranaka, ovaj sud nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te nedokazanim ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a tužbeni zahtjev neosnovanim i nedokazanim u smislu čl. 221.a ZPP-a

17. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na primjenu čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 97/17) ovaj sud ističe da se navedena zakonska odredba ne primjenjuje u predmetnom slučaju. Naime, navedena zakonska odredba primjenjuju se u slučaju kada je na nekretnini uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova, odnosno kada je provedeno etažiranje nekretnine, a što u ovom predmetu nije slučaj, uzimajući u obzir da se nesporno radi o kući koja nije etažirana, a što jasno proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

18. Sud nije posebno utvrđivao osnovanost drugih tuženikovih prigovora obzirom je tužbeni zahtjev odbijen zbog promašene pasivne legitimacije te neutvrđenog ugovornog odnosa između stranaka.

19. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

20.1. Budući da je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te je za ovršni trošak u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici – uz rješenje o naplati pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. Tuženiku