REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. 15:P-167/2023

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3262 Fife Oaks dr. Arnold, MO 63010, USA, zastupan po punomoćnicima FH i LH, odvjetnicma u Dubrovniku, protiv tuženika ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Denisu Orliću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i povrata dara u ostavinu, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12.studenog 2025. godine, a presude javno objavljene dana 18.prosinca 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju zaključen 09. ožujka 2001. između tuženika VH pok. ĆH i pok. HH ud. ĆH i ovjeren u potpisu pod br.OV-3085/2001, a kojim ugovorom su darovane nekretnine označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koje sada nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na način da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na ovim nekretninama s imena tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na ime pok. HH ud. ĆH, a sve na temelju ove presude.“

II.Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi: U ostavinskom postupku iza smrti pok. HH ud. ĆH vraća se dar učinjen tuženiku na temelju Ugovora o darovanju od 09. ožujka 2001. i ovjeren u potpisu pod br. OV- 3085/2001 i to u pogledu k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koje sada nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za ¼ dijela, radi namirenja nužnog dijela tužitelja, a koji dio nekretnine se prema nalazu sudskog vještaka Hrvoja Sambraila od 15.travnja 2022 broj elaborata 07/22, sastoji od SUTERENA magazin (netto površine 6,50m2), sjeverne tarace (netto površine 13.72 m2), PRIZEMLJA koje se sastoji od hodnika, kuhinje, kupaonice, dvije sobe, blagovaone i zapadne tarace, ukupno netto površine 60,90m2 i TAVANA od 13,43m2, sveukupno 94,54m2, sve kako je označeno crvenom bojom na tlocrtu prizemlja (strana 32 od 57 nalaza i mišljenja) sa odgovarajućim dijelom zemljišta.

III.Svaka strana snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 24.ožujka 2015 g., tužitelj tvrdi da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se radi o nekretninama koje su bile uknjižene kao vlasništvo pok. HH, njegove bake i majke tuženika, a koja je umrla **.**.2014. i iza koje je u tijeku ostavinski postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-321/14. Navodi da je tuženik na ostavinskoj raspravi priložio ugovor o darovanju od 9. ožujka 2001., ovjeren u potpisu pokojne HH, a kojim ugovorom mu je ista darovala predmetne nekretnine. Pojašnjava da je zbog navedenog tražio vraćanje dara u ostavinu u visini njegovog nužnog dijela, kao zakonski nasljednik, uz isticanje da je predmetni ugovor o darovanju ništetan jer nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta, što je obavezno jer je darovanje učinjeni bez prave predaje nekretnina te je darovateljica do smrti ostala u posjedu istih.

Slijedom navedenog, zahtjeva da se utvrdi da je ugovor o darovanju od 9. ožujka 2001. i ovjeren u potpisu pod brojem OV-3085/2001 ništetan te da je tuženik dužan trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, time upis HH kao vlasnice predmetnih nekretnina, podredno, ukoliko sud odbije ovaj zahtjev, da se naloži vraćanje dara u ostavinu radi namirenja 1/4 nužnog dijela tužitelja, sve uz obvezu tuženika da mu nadoknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate. Naknadno je podneskom 26.ožujka 2025 tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno novonastalim promjenama tako da nekretninu označava kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud dana 07.svibnja 2015. tuženik tvrdi da je tužba preuranjena jer ostavinski postupak iza pok. HH još nije prekinut niti je tužitelj upućen u parnicu radi ostvarivanja prava. Tvrdi da uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije moguća na način kako to zahtjeva tužitelj jer pok. HH nikada nije niti bila upisana kao vlasnica nekretnina, dok je on osobno upisan kao vlasnik nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆH pok. ĐH te spornog ugovora o darovanju. Osporava da bi ugovor o darovanju bio nevaljan zbog nedostatka forme, a to stoga što je on još u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju posjedovao nekretninu, dapače da je upravo on obnovio kuću nakon ratne štete te je za života majke, i prije sklapanja ugovora o darovanju, sa svojom obitelji živio u istom kućanstvu s pokojnom HH o kojoj je brinuo sve do smrti, pružajući joj neophodnu pomoć i njegu i konačno plaćajući trošak njenog smještaja u samostan u kojem je preminula. U odnosu na zahtjev za vraćanje dara, tvrdi da je isti neodrediv i nerazumljiv te ga također osporava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3. Podneskom od 31.svibnja 2016. tuženik ističe prigovor zastare jer je darovanje učinjeno 2001. Tvrdi da se sama obiteljska kuća označena kao k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od dva dijela od koji je dio na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio njegov otac ĆH (Ivo) Kisić, a drugi dio on osobno i to 1976. (dio u kojem je živio sa svojom obitelji), pa da bi u slučaju vraćanja dara radi namirenja nužnog dijela vrijednost dara predstavljao samo dio nekretnine jer da darovateljica nije mogla darovati nešto što je bilo u njegovom izvan knjižnom vlasništvu. Ukazuje da se tužitelj nije brinuo niti imao kontakt s pokojnom bakom, a niti sa svojim ocem koji je s njim (tuženikom) živio do svoje smrti i o kojem je on brinuo jer je otac tužitelja bio teško bolestan i patio od shizofrenije. Tvrdi da se otac tužitelja pok. PH izjavom od 4. rujna 1979. odrekao prava na kuću, kao i nasljeđivanja, pa da tužitelju s toga po toj osnovi ne mogu pripasti nikakva prava.

4. U odnosu na tvrdnje tuženika, tužitelj navodi na ročištu koje je održano 5.rujna 2016.g. kako ne osporava da dogradnja predstavlja imovinu tuženika te da je predmet ovog spora isključivo imovina koja je bila od ostaviteljice. U odnosu na izjavu njegovog oca, ukazuje da se nasljednik ne može odreći budućeg nasljedstva. Tvrdi da je ostaviteljica u trenutku darovanja pa do smještaja u ustanovu neposredno pred smrt, živjela u svom dijelu kuće sama pa da nije uvela tuženika u neposredan posjed, s tim da je tuženik živio u odvojenom kućanstvu sa svojom obitelji.

5. U dokaznom postupku je pročitan ugovor o darovanju od 9. ožujka 2001., izvadak iz zemljišnih knjiga, liječničku potvrdu od 16.4.2015., otpusno pismo O.B. Dubrovnik od 20.4.2015., nalaz liječnika od 20.4.2015., potvrdu Samostana Sv. Obitelji od 17.4.2015., izjavu ĐH, DH i CH od 9.3.2001., spis ovog suda poslovni broj O-555/14 (ranije O-321/14) i Z-869/01, rješenje Narodnog odbora Općine Dubrovnik, Odjel za komunalne poslove broj 11459/56 od 2.6.1956., građevinska dozvola od 20.4.1976., izjava BH od 4. rujna 1979., oporuka ĆH pok. ĐH od 8. srpnja 1996., proveden je uviđaj na licu mjesta te građevinsko vještačenje sa vještakom Hrvojem Sambrailom, saslušani su svjedoci NH, ŠH, DH i TH, provedeno je vještačenje sa vještakom geodetske struke Stjepanom Grmoljezom.

5.1. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza te da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan dok je eventualno kumulirani zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora kojeg su 9. ožujka 2001. sklopili sada pok. HH ud. ĆH kao darovateljica i tuženik kao daroprimac, jer nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta s obzirom da nije izvršena prava predaja darovane stvari pozivom na odredbu čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, dalje ZJB) koja propisuje da je javnobilježnički akt uvjet za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

7.1. Tužitelj je navedenom zahtjevu pridružio (eventualno kumulirao) zahtjev za vraćanje dara u ostavinu radi namirenja 1/4 nužnog dijela tužitelja, koji će sud prihvatiti ukoliko ocijeni da je prethodni zahtjev za utvrđenje ništetnosti neosnovan (čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

8. U predmetu je pod poslovnim brojem P.212/2015 od 16.studenoga 2022. donesena presuda kojom je prihvaćen prvotni tužbeni zahtjev (ništetnost ugovora o darovanju) međutim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod Gž.203/2023 ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak.

9.Iz ugovora o darovanju koji je sklopljen između sada po. HH, kao darovatelja i ĐH, kao daroprmatelja proizlazi da je HH **.**.2001. darovala sinu ĐH cjelinu prava vlasništva č. zgr. [katastarska čestica], zem. 858/2 k. o. [katastarska općina] te ga ovlastila na uknjižbu. Potpis darovateljice je ovjeren kod javnog bilježnika. U ugovoru nije regulirana predaja posjeda darovanih nekretnina. Dalje je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da su zgr. 1674 te dvorište 858/2 kao i 858/18 (koja nije predmet tužbenog zahtjeva) upisani na ime tuženika ĐH. Naknadno je nastala promjena u zemljišnoj knjizi na način da su č. zem. [katastarska čestica] i zgr. 1674 k. o. [katastarska općina] dobile oznaku kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 350-354).

9.1. Iz građevinske dozvole od 20.travnja 1976.g.Broj UP/I-02/2-2-1234-76 proizlazi da je istom ĐH odobrena dogradnja prizemne sa suterenom obiteljske stambene zgrade sa pomoćnom prostorijom u suterenu i jednim dvosobnim stanom na katu, sa istočne strane zgrade 1674 k. o [katastarska općina] na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Pregledan je ovosudni spis O.555/2014 iza pok. HH, koja je preminula **.**.2014., iz kojeg (službene bilješke), između ostalog, proizlazi da je ŽH izjavio 19.travnja 2014.g. kako iza ostaviteljice nema drugih nasljednika te da je od imovine imala dvosoban stan u [adresa] te zemljište na kojem je taj stan izgrađen.(858/2 i 1674 k. o. [katastarska općina]) te račun otvoren u OTP banci.

10.1. Iz potvrde Sestara služavki malog Isusa, br. 24/2015 proizlazi da je HH stanovala u Domu za starije i nemoćne osobe u periodu od 7.siječnja do 10.travnja 2014. (list spisa 20).

10.2. Iz ovjerene izjave koju su dali ŽH, DH i CH dana 9.ožujka 2001. (list spisa 21) isti su potvrdili da će se o HH skrbiti na svaki mogući način do kraja njenog života te da ona dok je živa može stanovati zajedno s njima u kući na adresi [adresa] u [adresa].

10.3. Iz ovjerene izjave BH od 4.rujna 1979.g. (list spisa 33) proizlazi da se isti odriče dijela kuće u kojoj stanuje te prostoriju u kojoj stanuje poklanja CH, rođenoj **.**.1966. a kao razlog navodi da se u slučaju ostavinske rasprave odriče dijela kuće.

11. U postupku je utvrđeno da je tužitelj sin pok. BH, brata tuženika, koji je preminuo 1995.g.

12. Saslušana svjedokinja ŠH na ročištu 27.travnja 2023.g. iskazuje da je poznavala pokojnu HH i njenog pokojnog supruga ĐH i to još od 1984.g. kada su u susjedstvu počeli graditi kuću. U kući obitelji HH su u jednom dijelu živjeli pokojna teta HH i pokojni dundo ŽH, a u drugom dijelu je živio njihov sin ŽH sa suprugom DH i djecom. U stanu u suterenu je živio pokojni PH. Posjećivala je tetu HH i dunda ĐH u njihovom stanu, ali je HH češće dolazila kod nje. U to vrijeme HH i ŽH su živjeli odvojeno, međutim, postojala su vrata u hodniku između stana u kojem su oni živjeli i stana u kojem je živio njihov sin ŽH sa familijom, tako da su ta dva stana na taj način bila spojena. Dok je ŽH bio živ, tete HH je kuhala za sebe, ĐH i BH, a dok se sin ŽH sa svojom obitelji posebno hranio. Tako da može reći da se radilo o odvojenim domaćinstvima dok je pokojni ŽH bio živ. Sin PH je umro prije oca, mislim 1992-1993.g., a ŽH je umro 1994-1995.g. Nakon smrti ĐH odnosno nakon što je HH ostala sama, ona je išla jesti zajedno sa sinom ĐH i nevjestom DH, a spavala je u svom stanu. Svjedokinja iskazuje da je malo prije smrti pokojnog ĐH nju i njenog supruga NH, pokojna HH zvala da dođu potpisati kao svjedoci nekakvu izjavu koju je sastavio dundo ŽH. Bila je riječ o izjavi prema kojoj ŽH stan u kojem žive on i HH ostavlja unuku TH, a da dio kuće u suterenu u kojem je živio pokojni PH ostavlja unuku GH. HH je umrla u dobi od 93 godine, odnosno 10-15 godina nakon smrti ĐH. U tom razdoblju nije dolazila kod nje, već bi ona ponekad došla kod nas. HH je bila u dobroj fizičkoj kondiciji i pokretna skoro do pred sam kraj života. Misli da joj je spenzu kupovao sin ŽH, a isto tako misli da je HH njemu davala njenu penziju, jer je par puta došla kod svjedokinje posuditi novce, a da to sin ŽH ne zna. HH nije trebala pomoć u svakodnevnim potrebama, ali nije sigurna misli da je pred sam kraj života pala i da su je smjestili u dom, ali tog se kratkog perioda ne može detaljno sjetiti. Svakako je prije toga bila u odličnoj formi. S HH nije nikada razgovarala o odnosima u obitelji i imovinskim prilikama u obitelji. Unuka G nije nikada upoznala, dok je pok. BH poznavala. Sa PH nisam nikada razgovarala o podjeli imovine u obitelji. Ono što je njoj bilo znakovito je da je pokojni ŽH rekao da stan ostavlja TH, a ne sinu ĐH, jer zna da on i sin nisu bili u dobrim odnosima. Što se tiče tete HH ona je imala takvu narav da je bila trpeća, nije bila svađalački tip, tako da misli da je o svemu odlučivao sin ŽH. Svakako se sjećam da je njoj i NH, pokojni ŽH rekao pred smrt "čuvajte mi HH". Misli da HH nije bila sretna, ali mi ona to nije nikada rekla. Stan HH i ĐH se sastojao od kuhinje, sobe, hodnika, banje, a ne sjeća se da je bio dnevni boravak. Naime, taj kat se sastojao od stana koji je nadograđen i pola starog stana koji je koristio ŽH za život sa svojom obitelji i ovog dijela stana u kojem su živjeli pokojna HH i pokojni ŽH. Drugi dio koji je koristio sin ŽH je bio veći. Oni su imali svoj ulaz, međutim, većinom su prolazili i koristili hodnik između dva stana. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li se u razgovoru sa pokojnom HH dotakla teme vezano za nadogradnju kuće i tko je to radio, odgovara da nije. Na pitanje punomoćnika tužitelja zbog čega je stekla dojam da HH nije bila sretna i da je bila trpeća, svjedokinja navodi kako je ŽH često kupovao srdele koje je spremao na gradele u vrtu kuće, a da se HH žalila kako to ona tu vrstu ribe ne voli, da voli bolju ribu od srdela, te da je budući su živjeli na svjetioniku neko vrijeme ribe joj preko glave.

Na pitanje punomoćnika tuženika kada je umro PH da li je tko koristio taj dio kuće, odgovara kako ona misli da taj dio nije više nitko koristio, da bi prolazila tuda kada je išla na posao i da nije nikoga vidjela. Ne zna dali netko danas koristi taj dio kuće. Na pitanje punomoćnika tuženika kako zna kada nakon smrti ĐH više nije dolazila u kuću, gdje se HH hranila, odgovara kako je ŽH kupovao spenzu, a da je kuhinja u stanu u kojem je HH sa mužem živjela bila mala, pa zaključuje da se kuhalo u stanu kod ĐH. Ljeti su zajedno jeli na taraci ispred stana u kojem je živio ŽH.

12.1. Svjedok NH iskazuje kako su počeli graditi kuću 1984.g. u neposrednom susjedstvu obitelji ŽH, a uselili su 1986.g.,od kada poznaje pokojnu HH i njenu obitelj. Njihova kuća se sastoji od starog dijela kuće, u kojoj su bili HH i ŽH, te nadograđenog dijela koji je nadogradio njihov sin ŽH. To sve se nalazi u prizemlju. Ispod prizemlja su magazini, a u jednom dijelu je živio PH. Ovaj dio u prizemlju je povezan hodnikom i djeluje kao jedna kuća, s tim da su u starom dijelu živjeli ŽH i HH, a u drugom dijelu ŽH, DH i djeca. Mislim da su odnosi između njih bili u redu, isto kao i odnosi između dva brata ĐH i BH. PH je privi umro, bio je bolestan, a njegovog sina nije nikada upoznao. Dok su stari bili živi nekoliko puta je dolazio kod njih u kuću, a da je HH češće dolazila kod njih, a u stan kod ĐH je išao na saučešće kada su umrli roditelji, inače nije. Stanovi su odvojeni hodnikom i sobnim vratima. Svaki stan je imao svoju kuhinju, ali su komunicirali i hranili se skupa. Najviše sam ih viđao na taraci kako jedu ispred starog dijela kuće, tu bi jeli HH, ŽH te sin ŽH sa familijom i PH. Kada je HH ostala sama ostala je zajedno sa sinom ĐH. Misli da više nije ni kuhala, a isto tako sam ih viđao da ljeti jedu na taraci zajedno. Naime, to je jedina taraca, a iza kuće ima još jedan prolaz. Pred smrti pokojnog ĐH, HH nas je došla moliti da ja i žena budemo svjedoci njegove oporuke. Sjeća se da je plakao, i molio da to potpišemo, a koliko se sjeća pisalo je da kuću ostavlja unuku TH. Nije rekao zašto ne ostavlja sinu ĐH. Odnosi između njih su bili u redu, znao se on naljutiti na ĐH, ali sve je to bilo roditeljski jer bi ponovno opet razgovarali. Mislim da je pred kraj života HH imala potrebu za skrbi, a on njoj su skrbili sin ŽH i nevjesta DH. Štio se tiče ulaza u samu kuću, jedan je ulaz s ulice preko raštije, te se preko tarace ulazi u stari dio kuće koji su također koristili ŽH i DH, iako ima i poseban ulaz sa zadnje strane u koji su može ući u stan koji je novije gradnje. Po mom zaključku, HH je živjela sa sinom ĐH kao jedna obitelj. Budući je ŽH ulazio preko vrata od stana u starom dijelu kuće, onda zaključuje da je imao i ključeve od tog stana.

Na pitanje kako mu je poznato da je HH bila potrebna skrb, navodi kako je od starosti bila slabija, ne zna da li je imala kakve bolesti, ali svakako se sjeća da je ŽH svakodnevno pekao ribu na gradelama. Zna da su zajedno jeli, što je mogao i vidjeti, a što je bilo unutar kuće i na koji se još način ŽH skrbio o HH, ne zna, ali pretpostavlja jer nitko drugi tu za njenu skrb više nije bio. Nije ulazio u kuću da bi vidio u kojem dijelu kuće se kuhalo, ali svakako je vidio da skupa jedu na taraci. Kada bi HH dolazila kod nas, pretežno bi razgovarala sa mojom suprugom. Nisam slušao njihove razgovore, ali nas je HH savjetovala kako urediti vrt, kako što zasaditi, jer smo mi u tome bili početnici. Mislim da je još dok je HH bila živa, kuća izvana sređena na način da su sređeni fasada, krov, te je popločena taraca i odrina iznad tarace, a te je radove vodio sin ŽH.

12.2.Saslušana DH iskazuje da ona 60 godina živi u predmetnoj kući, te da je podnijela najveću žrtvu, budući je u bolesti odnjegovala pokojnog svekra, svekrvu i djevera. Muž je također pokojnog brata vodio po bolnicama, a ja sam čak njega i kupala za vrijeme kada on to više nije mogao. Isto tako, pokojnu svekrvu HH koja je slomila kuk i ruku, sam pred kraj života hranila i čistila, te se u svakom pogledu brinula. Izgubila sam i zdravlje i živce i danas se cijela tresem kada o tome pričam. Kada me pitate kada je moj muž gradio novi dio kuće, ne mogu se sjetiti točno godine to će vam točno reći moj sin TH, ali svakako smo to radili dok su pokojni ŽH i HH bili živi. Ono što smo nanovo nadogradili su dvije prostorije, tinel i malo banje, s tim da taj dio ima poseban ulaz. Međutim, ja sam uvijek ulazila i koristila ista vrata koja su se koristila za ulaz u stari dio kuće. Stari dio kuće ima vezu s novim dijelom kuće, unutar objekta, a to je hodnik. U staroj dijelu kuće postoje mala i velika soba te kuhinja i wc. Stari i novi dio kuće su ista etaža. Ispod starog dijela kuće postoji prostorija koja je danas podrum, a u kojoj su jedno vrijeme živjeli pokojni PH sa suprugom i sinom, a kasnije je tu ostao živjeti sam PH. Isto tako, ispod dijela kuće koji smo gradili ja i suprug također postoji podrum. Ja sam kad su svekar i svekrva onemoćali vodila domaćinstvo, kuhala za svih i brinula se za stare. Ponekad bi zajedno pojeli, mi smo radili tako da su oni ručali u svoje vrijeme. Svekar je jako rano pošao u mirovinu, dok je svekrva HH radila duže. Dok su bili u snazi, sami su živjeli i brinuli se o sebi. Svakako kada je ŽH umro, ona se nastavila brinuti o HH, koja je u krevetu, hranila je i prala, a četiri mjeseca pred smrt su je smjestili kod časnih sestara u Dom za starije i nemoćne. Djever je u ratu bio ranjen od granate. Nije imao nikakvu mirovinu niti je imao bilo kakva primanja, te smo se ja i suprug brinuli za njega. Odnos BH i moga muža je bio dobar, PH je mene poštovao kao svoju sestru, a sjećam se da sam ja čuvala njegovog sina dok je bio mali u dobi od 3-4 godine, dok mu je majka bila u bolnici otprilike dva mjeseca izvan Dubrovnika. Oni su se naknadno razveli te PH nije imao odnos s ženom i sinom, tako da mu sin F nije došao ni na sprovod. Ne sjeća se da li su ga obavijestili da je PH umro. Nakon smrti oca F nije dolazio, a živi negdje u inozemstvu. Ne zna što je bio predmet ostavine iza pokojnog svekra ĐH, bolje će znati moj sin. Koliko se sjeća pokojni svekar je govorio da mome sinu TH ostavlja nekretnine. To je govorio, a valjda je to i napisao. Pred NH i ŠH je napisao što ostavlja.

Na pitanje punomoćnika tužitelja koliko dugo su PH i HH živjeli u bolesti, navodi da misli da je to trajalo 10-15 godina, jer je PH dugo bolovao. Ovaj podrum u kojem je živio pokojni PH je bila jedna prostorija u kojoj se spavalo. Nije bilo kuhinje niti wc-a, pa je PH na wc išao kod roditelja u stari dio kuće. Dole je bila voda provedena tako da je bila mašina za rublje. U novoj dijelu kuće nije nikada bila kuhinja. Ja sam uvijek kuhala u staroj kući, u kojoj su živjeli pokojna HH i pokojni ŽH.

Prije nego je izgrađen novi dio, da su ona i muž živjeli u starom dijelu kuće zajedno sa pok. HH i pok. ĐH i dvoje djece. Kada se izgradio novi dio kuće ja i muž smo i dalje spavali u sobi u staroj kući, a u sobama u novom dijelu su spavali sin i kćer. Oni su tada imali otprilike 18 godina.

12.3.Svjedok TH iskazuje da je njegov otac počeo graditi novi dio kuće 1975 ili 1976.g. Ta je gradnja trajala 10-12 godina i dok se nije izgradio novi dio kuće, ja sestra i moji roditelji smo spavali u jednoj sobi u starom dijelu kuće zajedno sa pokojnim nonom ĐH i nonom HH. Taj stari dio kuće se sastoji od dvije kuhinje, jedne veće, jedne manje, dvije sobe, hodnika i kupaonice, Novi dio kuće se sastoji od dnevnog boravka dvije sobe za spavanje, hodnika i kupaonice, a koristi se kuhinja koja se nalazi u tkzv. starom dijelu kuće. Stari i novi dio kuće su povezani unutar hodnikom. Postoji zaseban ulaz u svaki dio kuće. Naglašava da je u ratu kuća pogođena s tri granate, što je sve njegov otac obnovio vlastitim sredstvima. Ja sam također od 2010 do 2014.g. obnavljao dio stare kuće na način da je u starom dijelu obnovio kupaonicu, taracu ispred starog dijela kuće, spojio kuću na javnu kanalizaciju kao i obnovio dio ispod stare kuće- podrum u kojem je živio pok. PH. Za vrijeme dok su pokojni nono i none bili u snazi, moja majka i otac su imali odvojene financije, međutim, moja majka je kuhala kako za nas tako i za njih, tako da mogu reći da se živjelo u zajednici. Prvi se razbolio pok. PH prije rata nakon što ga je ostavila supruga, psihički je obolio, te je bolovao od šizofrenije. Nakon toga se razbolio nono on je umro 1996.g., s tim da je pokojni PH umro prije njega 1995.g. Pokojni PH je bivši pomorac te nakon što je potrošio svu ušteđevinu nije imao više nikakve prihode, tako da se moj otac u svakom smislu pa i financijskom brinuo za njega. Ono što zna je da je njegov pokojni nono napisao na komad karte (papira) da staru kuću ostavlja supruzi HH, a da ona to ostavi unuku TH odnosno meni. On je to potpisao pred svjedocima susjedima ŠH i IH. On je zadnji put kontaktirao sa FH kada je došla ova tužba, s tim da taj razgovor nije bio ugodan, nakon što sam ga ja pitao zašto je tužio svog dunda. Ono što mogu reći je da on nije dolazio za vrijeme dok mu je otac bio živ, a niti na njegov sprovod, a zna da živi u [adresa]. Pokojna baba HH je ugovorom o darovanju staru kuću ostavila mome ocu.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare glavnog zahtjeva potrebno je ukazati da zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne zastarjeva te se može istaknutu u svako doba.

13.1. Kao što je već prethodno navedeno, u točki 9. ovog obrazloženja, u spornom ugovoru o darovanju nije određena predaja samostalnog posjeda nekretnina tuženiku kao daroprimcu, a iz iskaza NH i ŠH, prvih susjeda pok. HH i tuženika, kao i svjedoka DH i TH, supruge i sina tuženika, u dijelu u kojem isti u bitnom istovjetno iskazuju, jasno proizlazi da je pok. HH nekretnine koje su predmet ugovora o darovanju i nakon ugovora o darovanju nastavila posjedovati na istovjetan način kao i prije sklapanja ugovora o darovanju. Naime, iz dokaza proizlazi da je za života pok. ĐH, prednika parničnih stranaka, djeda tužitelja i oca tuženika, postojala podjela na dva kućanstva dok je nakon smrti pok. ĐH, HH ostala doduše živjeti u istom dijelu nekretnine-stanu, ali sada zajedno sa obitelji sina ĐH, odnosno njega i DH. Da je tome tako proizlazi, ne samo iz iskaza nepristranih svjedoka bračnog para ŠH, posebno iz dijela iskaza u kojem ŠH navodi da je HH svoju mirovinu davala sinu ĐH, a što ne bi činila da su postojala odvojena kućanstva već i iz same konfiguracije nekretnina odnosno stanova koji su u unutarnjem dijelu povezani hodnikom pa u tom smislu mogu činiti jednu funkcionalnu cjelinu, u što se sud uvjerio na očevidu lica mjesta. Osim toga svjedoci su iskazivali da je pok. HH svakodnevno ručala zajedno sa ĐH i DH, što su mogli vidjeti posebno u ljetnim mjesecima, kada su ručali zajedno na taraci, pa uzimajući u obzir dob pokojne HH, činjenicu da je riječ o istoj kući koja nije etažirana na zasebne cjeline, za zaključiti je, a i životno je, da je postojala zajednica života pok. HH i obitelji sina ĐH.

14.Nesporno je ugovor o darovanju sklopljen 9. ožujka 2001. te se na isti primjenjuju odredbe paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu OGZ) koji se kao pravna pravila primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (¨Narodne novine¨ br. 73/91), kao i odredbe Zakona o javnom bilježništvu (¨Narodne novine¨ broj 78/1993, 29/1994, 162/1998, dalje u tekstu: ZJB).

14.1. Paragrafom 943. OGZ-a bilo je propisano da iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno, bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava te da ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.

14.2. Odredbom čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB-a je bilo, u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

14.3.Iz navedenog jasno proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju pored pisane forme ugovora bilo nužno da se darovane nekretnine predaju u neposredan posjed daroprimca ili da se pak ugovor sklopi u obliku javnobilježničkog akta, što konkretno znači da je javni bilježnik osoba koja sastavlja ugovor i to u sadržaju koji je točno definiran čl. 69. ZJB.

15. Međutim kako je utvrđeno da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju postojala zajednica života darovateljice HH i sina ĐH odnosno da je ŽH bio u posjedu i dijela nekretnine u kojem je obitavala HH, nije bilo potrebe za sklapanjem ugovora u formi javnobilježničkog akta, pa je slijedom toga tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim ugovor o darovanju sklopljen 9. ožujka 2001 ocijenjen neosnovanim.

16.Nastavno na prethodni zaključak, sud je trebao odlučiti o zahtjevu tužitelja za vraćanje dara u ostavinu radi namirenja 1/4 nužnog dijela tužitelja.

16.1. Iz oporuke pok. HH ĐH od 8.srpnja 1996.g. (list spisa 43) proizlazi da je isti oporučio na način da je naveo citira se "Moju kuću i zemljište (osim polovice zemljišta kojeg sam već dao sinu ĐH, a on je na tom zemljištu sagradio kuću na svoje ime) kao i sav kućni inventar ostavljam svojoj ženi HH, a nakon njene smrti neka ona sve ostavi unuku TH. Unuku FH ostavljam prostoriju ispod kuće gdje mu je pok. otac prije živio."

16.2.Odredbom čl.44 Zakona o nasljeđivanju/1955 bilo je propisano (identično kao i danas) da oporučitelj može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije njega, ili da se odrekne nasljedstva, ili da bude nedostojan da naslijedi. Isto vrijedi i za zapise, naloge i ostala raspolaganja. Oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku.

Iz navedene odredbe jasno proizlazi da pok. HH ŽH nije mogao određivati nasljednika svojoj ženi HH, odnosno da je takva njegova odredba u oporuci kojom određuje da HH ostavi sve unuku TH, bez pravnog učinka.

16.3. Prema čl.69 Zakona o nasljeđivanju nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug, dakle s obzirom da je tužitelj potomak pok. HH, po načelu predstavljanja iza njenog sina BH, aktivno je legitimiran na traženje nužnog dijela ostavine pok. HH.

16.4. Tijekom postupka bilo je sporno da li činjenica što se otac tužitelja pokojni PH izjavom od 4.rujna 1979.g. odrekao prava na kuću i nasljeđivanja, utječe na nasljedno pravo tužitelja.

Budući odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka (čl.140 bivšeg Zakona o nasljeđivanju/1955 odnosno čl.133 ZN-a), a kako je utvrđeno da je PH preminuo prije ĐH, njegovo odricanje ne utječe na nasljedno pravo tužitelja, njegovog sina i on ima pravo tražiti svoj nužni dio iz ostavine HH.

17.Tuženik nije sporio tužitelju pravo na nužni dio u dijelu nekretnine koji je građen temeljem građevinske dozvole iz 1956.g. a isto tako tužitelj na ročištu koje je održano 5.rujna 2016.g. ističe kako ne osporava da dogradnja predstavlja imovinu tuženika te da je predmet ovog spora isključivo imovina koja je bila vlasništvo ostaviteljice. Stoga je bilo potrebno utvrditi stari dio kuće koji je građen po predniku stranaka ĐH temeljem građevinske dozvole iz 1956.g., a što je utvrđeno građevinskim vještaćenjem stalnog sudskog vještaka Hrvoja Sambraila.

17.1.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Hrvoja Sambraila koji je prikazao dio objekta starije gradnje, godina izgradnje 1957.g.(list spisa 224, strana 33 od 57 nalaza) proizlazi da se navedeni dio nekretnine sastoji od suterena -magazina (netto površine 6,50m2), sjeverne tarace (netto površine 13.72 m2), prizemlja koje se sastoji od hodnika, kuhinje, kupaonice, dvije sobe, blagovaone i zapadne tarace, ukupno netto površine 60,90m2 i tavana od 13,43m2, sveukupno 94,54m2.

Vještak je prikazao da tržišna vrijednost dijela objekta starije izgradnje iznosi 70.700,00€ dok vrijednost čitavog zemljišta 1781/1 iznosi 272.000,00€.

17.2.Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na izraženu vrijednost zemljišta dok stranke nisu imale primjedbi na identifikaciju "starog dijela kuće" izgrađenog prema građevinskoj dozvoli iz 1956.g., a što je jedino relevantno za odlučivanje u ovom predmetu. Stoga je sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je ocijenio da je izrađen prema zadatku suda i u skladu sa pravilima struke.

18.Sud je intervenirao u tužbeni zahtjev tužitelja na način da je sukladno nalazu i mišljenu vještaka Hrvoja Sambraila precizno odredio koji dio nekretnine oznake 1781/1 k. o. [katastarska općina] predstavlja ostavinu pok. HH, odnosno dar koji je HH učinila prema tuženiku, a iz čega će ostavinski sud utvrđivati vrijednost nužnog dijela izračunatog sukladno čl.70.st.5. i čl.71. ZN-a, uz napomenu da navedenom intervencijom nije preinačen tužbeni zahtjev jer je tužitelju određen manji dio od onoga koji je postavljen u tužbi.

19.Odredbom čl.70.st.1. ZN-a je određeno da nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja te je stoga u toč. II određen nasljedni dio od ¼ na koji tužitelj ima pravo.

20.Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZN-a, nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela, a prema odredbi čl. 78. ZN-a, kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganje oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio, s tim da se prvo umanjuje raspolaganje oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi.

20.1.Stoga kraj nespornih činjenica da ostaviteljica u času smrti nije imala nikakve nepokretne ni značajne pokretne imovine, (iznos od 3.388,74 kn na računu odnosno 449,76€), niti je imala tražbina prema trećima, jer to nitko od stranaka nije tvrdio, niti je sastavila oporuku, to je raspolaganjem za života (darovanjem tuženiku svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine), povrijeđen nužni dio tužitelja GH, koji kao nužni nasljednik iza ostaviteljice nije dobio, ne samo punu vrijednost svog nužnog dijela, već nije dobio nikakvu vrijednost i on ima pravo na povrat dara u ¼ dijela u odnosu na dio nekretnine koji je bio predmet darovnog ugovora, pa je prihvaćen tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 78. ZN, prema kojoj se kada je povrijeđen nužni dio darovi vraćaju koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio.

21. Odluka o trošku utemeljena je na čl. 154.st.4. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

DNA:

1. tužitelju putem punomoćnika FH i LH

2. tuženiku, putem punomoćnika Denisa Orlića