REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-249/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 1.933,22 EUR (slovima: tisućudevetstotridesettri eura i dvadesedvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 519,98 EUR od 16.02.2013. godine

- na iznos od 572,97 EUR od 16.03.2013. godine

- na iznos od 197,54 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 289,95 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 352,78 EUR od 16.06.2014. godine, sve do isplate

te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.504,53 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 18. 12. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

2. U vremenskom razdoblju od 2011. (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio.

3. U vremenskom razdoblju rada od 23. 11. 2011. godine do 1. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora.

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese slijedeće rješenje:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da za tužitelja dostavi podatke:

tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u ukupno utuženom razdoblju od 23. 11. 2011. do 01. lipnja 2014. kao i

mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 23. 11. 2011. do 01. lipnja 2014.“ te presudu:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju , na ime razlike plaće, za utuženi period od 23. 11. 2011. do 01. lipnja 2014., isplati neutvrđeni iznos bruto kuna (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom za svaki utuženi mjesec od 15. - og u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], s time da tužitelji zadržavaju pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja,kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN:

[broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 4. 3. 2021. U podnesku navodi da je po punomoćniku zaprimio Nalaz i mišljenje vještaka D&S Karlovac d.o.o. od 26.01.2021. godine kojim je vještak sačinio prikaz sati rada za koje tužitelju u utuženom razdoblju nisu isplaćeni dodaci na plaću na način da se temeljem evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrde svi dani provedeni na terenu i da se prekovremeni rad kao i ostali dodaci na plaću utvrde i obračunaju u varijanti: radnim danom od 06,00 h do 20,00 h, subotom od 06,00 h do 19,00 h, nedjeljom od 06,00 h do 12,00; te u varijanti samo prema evidencijama tuženika. Tužitelj se očituje na Nalaz i mišljenje vještaka D&S Karlovac d.o.o. od 26.01.2021. godine i obračun razlike plaće na način da na isti ne stavlja primjedbe u smislu njegove matematičke točnosti.

6. Tužitelj stoga precizira tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju, prema varijanti 4 Nalaza i mišljenja (po iskazu tužitelja i svjedoka s oduzimanjem slobodnih dana), s oduzimanjem iznosa koji su u zastari, tako da isti sada glasi:

III.- „Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 14.565,87 kuna (slovima: četrnaest tisuća petsto šezdeset pet kuna i osamdeset sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 3.917,79 kuna od 16.02.2013. godine

- na iznos od 4.317,01 kune od 16.03.2013. godine

- na iznos od 1.488,40 kune od 16.06.2013. godine

- na iznos od 2.184,64 kuna od 16.07.2013. godine

- na iznos od 2.658,03 kune od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 8 dana.“

7. U podnesku od 30. 10. 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev izrazio u valuti euro tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 1.933,22 EUR (slovima: tisućudevetstotridesettri eura i dvadesedvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom :

- na iznos od 519,98 EUR od 16.02.2013. godine

- na iznos od 572,97 EUR od 16.03.2013. godine

- na iznos od 197,54 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 289,95 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 352,78 EUR od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate

kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana.“

8. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.,76/07.,, 88/09., 124/09.) te Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15.). Tuženica se poziva na sudsku praksu VSRH koji je zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u OS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i KU sklopljene u skladu s općim propisima o radu.

9. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom i izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je imenovani ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.). Tuženica citira članak 139. tog zakona koji uređuje materiju dodataka na plaću i članak 153. koji uređuje materiju radnog vremena DVO. Člankom 155. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15.).

10. Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću DVO odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

11. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tuženik se poziva na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika – NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakon o službi u Oružanim snagama RH propisuje u članku 142. da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem kojeg Zakona je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. kojim je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Potraživanje tužitelja na ime neisplaćene božićnice tuženica smatra neosnovanim obzirom nato da se božićnica ne isplaćuje djelatnicima MO i OS RH od 2012. nadalje, sukladno dodacima I. i II. KU.

12. Tuženica također podredno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. 8. 2011.

13. Tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, odluke MORH-a, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena za razdoblje od studenog 2011. do prosinca 2014., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽL i tužitelja (saslušan dva puta), te vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac. Sud je saslušao i svjedoke UL i NL, koje je tužitelj predložio u ponovnom postupku nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R- 1623/2021-4 od 27. 11. 2024., unatoč protivljenju tuženika, naime, sud je uvidom u dokumentaciju spisa utvrdio da se radi o dokaznom prijedlogu koji tužitelj nije imao mogućnost predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

15. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

16. Predmet ovog spora je pravo tužitelja na isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, u utuženom razdoblju od 23. 11. 2011. do 1. 6. 2014., odnosno prema specificiranom tužbenom zahtjevu za mjesec siječanj, veljaču, svibanj i lipanj 2013. te svibanj 2014.

17. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor zastare potraživanja za tražbine dospjele prije 7. 8. 2011. Potraživanje tužitelja obuhvaća razdoblje od mjeseca veljače 2013. stoga prigovor zastare nije osnovan. Razmatrano i na drugi način, naime, s obzirom na datum podnošenja tužbe 12. 6. 2017., rok zastare od pet godina i zastoj od tri mjeseca s obzirom na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora, u zastari bi bilo potraživanje tužitelja zaključno sa 12. 3. 2012., pa ni tako gledano prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

18. Naime, na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

19. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. 11. 2012.

20. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. 5. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. 12. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. 10. 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. 9. 2012.

21. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. 6. 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

22. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

23. Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. 5. 2014.

24. U nalazu i mišljenju od 26. 1. 2021. vještak navodi: iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo je da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad.

25. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 I 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025, a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Prema podacima iz dnevnih evidencija tužitelj nije obavljao stražarsku službu niti službu dežurstva u utuženom razdoblju.

26. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi u četiri varijante. Prvu i drugu varijantu vještak radi temeljem evidencije dostavljene na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 19. svibnja 2014. godine (ponedjeljak), tužitelj radio od 8:00 do 18:00 sat, dakle ukupno 10 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, a 2 sata u prekovremeni rad.

27. Treću i četvrtu varijantu vještak radi po uputi suda. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu, vještak sate rada obračunava kao da je radio radnim danom od 6:00 do 20:00 sati, subotom od 6:00 do 19:00 sati te nedjeljom od 6:00 do 12:00 sati. U izvodu iz dnevne evidencije nema podataka o radu tužitelja za razdoblje od 3. do 29. veljače 2012. godine. Za navedeno razdoblje vještak do podataka o radu tužitelja dolazi temeljem izvoda iz evidencije nazočnosti. Za svibanj 2014. godine dostavljene su dvije dnevne evidencije u kojima je različito prikazan angažman tužitelja na terenu u razdoblju od 19. do 24. svibnja 2014. godine. U jednoj je naznačeno da je tužitelj u navedenom razdoblju ostvario 22 sata prekovremenog rada, dok je prema drugoj radio 34 sata prekovremeno. Budući je u evidenciji koja prikazuje angažman tužitelja za cijeli mjesec (a ne samo za rad na terenu) naznačeno da je tužitelj ostvario 34 sata prekovremenog rada, a navedena je evidencija potpisana i od strane zapovjednika i tužitelja, vještak sate rada obračunava po istoj te slijedom navedenog tužitelju obračunava 34 sata prekovremenog rada.

28. Tuženik je na spis dostavio odobrenja za korištenje slobodnih dana, ali ne i naloge za prekovremeni rad po osnovu kojih su ostvareni slobodni dani pa nismo u mogućnosti točno povezati ostvareni prekovremeni rad sa korištenim slobodnim danima. Slobodne dane za koje u izvodu iz dnevne evidencije u napomeni stoji nagradni dopust oznaka (ND ili nagradni dopust) vještak nije obračunavao u nalazu jer se isti ne odobrava po osnovu prekovremenog rada. Kako tuženik na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad vještak nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga je u drugoj i četvrtoj varijanti u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva.

29. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom.

30. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2. Sukladno Odluci vještak: za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Prema podacima iz dnevnih evidencija tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao stražarsku službu niti službu dežurstva.

31. Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u četiri varijante. Prvu i drugu varijantu vještak radi na temelju dokumentacije u sudskom spisu, dok treću i četvrtu varijantu po uputi suda, pri čemu:

− u prvoj i trećoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane − u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

32. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima): – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 23.820,30 kuna.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 1.277,15 kuna.

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 37.898,26 kuna. d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 15.041,67 kuna. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 11 do 14 nalaza.

33. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, dočim je tuženica na ročištu 29. 4. 2021. iznijela prigovore pravne prirode u odnosu na varijante 1., 3. i 4. nalaza i mišljenja, s obzirom da je jedina relevantna dokumentacija na temelju koje se može vještačiti dokumentacija tuženice. Također prigovara svim verzijama u kojima prekovremeni sati nisu umanjeni sa slobodne dane, a iz nalaza nije razvidno da li je vještak za vrijeme rada na terenu uzimao u obzir vrijeme odmora. S obzirom da su istaknuti prigovori pravne prirode tuženica se izjasnila da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka. Dakle, vještak je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

34. Naime, ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnik, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, a saslušani svjedok potvrdio da ista nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

35. Iz iskaza svjedoka ŽL i tužitelja proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na više terena u Gašincima, u trajanju od pretežno dva do tri tjedna na kojima se tijekom tjedna radilo od 06.00 sati do 20.00 sati, ponekad i do 22.00 sata, subotom od 06.00 do 19.00 sati te nedjeljom od 06.00 do 12.00 sati. Iako se potpisivao na evidencijama rada, tužitelj je znao izraziti svoje usmeno neslaganje, a ponekad i pismeno na poleđini evidencije, jer evidentirani sati nisu odgovarali stvarno odrađenim satima rada. Iz njihovih neposrednih i sukladnih iskaza, radi čega im je sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju na terenu radio dulje od evidentiranog radnog vremena. Dakle, radi se o stvarno odrađenim satima rada na terenu, međutim, tuženica nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima radom tužitelja na terenu.

36. Tužitelj je na raspravi dana 04.06.2025. godine predložio da se u daljnjem tijeku postupka pribave izvornici dnevnih evidencija temeljem kojih su izrađene dnevne evidencije dostavljene na spis predmeta, a u kojima će biti vidljiv potpis tužitelja te eventualno istaknuti prigovori te dnevne zapovijedi iz razloga što je u sudski spis dostavljena dokumentacija koja nije potpisana od strane tužitelja niti su vidljivi eventualno istaknuti prigovori jer su dostavljene evidencije vođene samo u elektroničkom obliku te su obostrano kopirane. Unatoč prijedlogu tužitelja i nalogu suda da dostavi ovjerene i potpisane dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od studenog 2011. godine do prosinca 2014., tuženik nije dostavio izvornik dostavljenih dnevnih evidencija rada i dnevne zapovijedi ili ovjerenu presliku izvornika za razdoblje od studenog 2011. do lipnja 2014. godine, dakle, nije postupio sukladno nalogu suda već je uz podnesak od 6. 6. 2025. dostavio istu onu dokumentaciju koju je ranije dostavio tijekom postupka, a iz koje dokumentacije nisu vidljivi prigovori tužitelja niti je tužitelj veći dio dostavljene dokumentacije potpisao. Dakle, tuženik već ranije dostavljenu dokumentaciju nije dostavio u izvorniku, koju zasigurno mora posjedovati jer ju je u preslici dostavio u sudski spis, ali obostrano kopiranu stoga prigovori tužitelja i nisu vidljivi. Stoga se ne radi ni o kakvoj novoj dokumentaciji već o dokumentaciji koja je zajednička za obje strane i od koje ovisi razjašnjenje odlučnih okolnosti predmeta. U svakom slučaju, iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka UL, proizlazi da su se u utuženom razdoblju vodile dvostruke dnevne evidencije i to jedna evidencija na terenu te druga koja se vodila u matičnoj postrojbi iz kojeg razloga je tužitelj i tražio ponovnu dostavu dokumentacije da bi utvrdilo stvarni sadržaj dostavljenih evidencija.

37. Da dostavljene Dnevne evidencije nisu pravilno vođene odnosno da iste ne odražavaju stvarno radno vrijeme provedeno na terenu proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka NL koji nije vodio dnevne evidencije za tužitelja, ali ih je sve potpisivao, a koji navodi:

„Na upit tko je vodio dnevnu evidenciju radnog vremena za mjesec siječanj 2012. godine na kojoj piše satnik NL i potpis zapovjednika i potpis djelatnika, odgovara podatke je unosio zapovjednik, ja sigurno nisam, ja sam ju potpisao nakon što sam ju pregledao.“

38. Osim toga iz navedenog iskaza proizlazi da u dnevnim evidencijama nije evidentiran stvarni rad tužitelj, već se upisivalo radno vrijeme prema vlastitom nahođenju bez uporišta u stvarno odrađenim satima rada pa tako svjedok navodi: „Ja potvrđujem vjerodostojnost ili točno evidencija kako kaže zapovjednik bojne odnosno osoba koja vodi evidencije, na upit zp obzirom da je za datum 23.01.2012. godine početak radnog vremena 08,00, završetak 21,00 dakle redovnog rada 8 sati, zašto je onda u evidenciji upisano dva sata prekovremenog rada umjesto ukupno 5 sati, odgovara djelatnik može doći u postrojbu i provesti određeni dio u postrojbi, a bitno je kada je došao na teren, mi kao noćnu obuku vodimo kad padne mrak, a u siječnju je to od 16,30 sati.“

39. Osnovano tužitelj ukazuje da u odnosu na iskaz navedenog svjedoka te navod da se noćni rad evidentira od 16,30 sati jer tada zimi pada mrak tužitelj ističe da je takav navod svjedoka u najmanju ruku diskutabilan iz razloga što je odredbama Zakona o radu propisano što se ima smatrati noćnim radom pa je tako propisano: „Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj, ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.“ pa je nejasno na koji način su zapovjednici vodili sporne dnevne evidencije. Osim toga, iz navedenog iskaza te konkretnog primjera može se zaključiti da dnevne evidencije nisu odražavale stvarno odrađene sate na terenu te da su iste nepotpune i djelomično netočne.

40. Također, iz iskaza svjedoka UL proizlazi da je u trenutku potpisivanja dnevne evidencije za mjesec svibanj 2013. godine bio u misiji i to od ožujka 2013. do prosinca 2013. stoga nije jasno kada je onda potpisivao sporne dnevne evidencije kada u datom trenutku nije bio prisutan na terenu. Svjedok također navodi da je tužitelj bio obavezan potpisati dnevne evidencije iz razloga što su iste bile podložne inspektoratu obrane i načelno ju moraju potpisati, a da su se prigovori na vođene evidencije isticali usmeno što potvrđuje i iskaz samog tužitelja.

41. Slijedom svega navedenoga osnovano tužitelj smatra da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje jedino moguće vrjednovanjem sadržaja svih provedenih dokaza, a ne samo dokumentacije koju je dostavio tuženik i to kako pojedinačno tako i u ukupnosti provedenog dokaznog postupka. Dakle, dostavljena dokumentacija je nepotpuna i djelomično netočna, a na što je tužitelj tijekom ranije provedenog postupka u više navrata precizno ukazivao te precizno i argumentirano prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena koje je tužena dostavila u spis, posebice u svom podnesku od 15. 1. 2018. godine, u kojem je precizno uputio na nedostatke, nedorečenosti, pogreške i propuste dokumentacije. Na ove konkretne i brojne prigovore na dokumentaciju tuženika za tužitelja tuženik se do danas nije jasno i argumentirano očitovao.

42. Stoga je sud prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja, u varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuj sa sate rada po slobodnim danima. Dakle, slijedom citiranih propisa i to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom i nedjeljom, u iznosu od 1.933,22 eura.

43. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, dakle, od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP).

45. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova za sve radnje, kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 250,00 (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 250,00 (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 31. 8. 2017. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 250,00 kuna (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 2. 5. 2018. – očitovanje na dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženice od 17. 4. 2018., iznos od 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), .), sastavljanje podneska od 11. 7. 2018. – očitovanje na dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženice od 15. 6. 2018., iznos od 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 13. 5. 2019. – očitovanje na dokumentaciju dostavljenu na ročištu 11. 4. 2019., iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 4. 3. 2021. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje odgovora na žalbu iznos od 250,00 eura (Tbr.10.t.6.), sastavljanje podneska od 20. 12. 2024. iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 17. 3. 2025. iznos od 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 3. 4. 2025. iznos od 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 14. 7. 2025. iznos od 125,00 eura (Tbr.8. t.3.), zastupanje na ročištu 27. 9. 2017. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.,) zastupanje na ročištu 23. 11. 2017. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 11. 4. 2019. iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 29. 4. 2021. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 13. 3. 2025. iznos od 250,00 eura(Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 15. 5. 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 29. 10. 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 4.000,00 eura. Za svaku radnju uračuna je i PDV. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja 464,53 eura, te trošak svjedoka NL od 40,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 4.504,53 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 19. 12. 2017. jer u njemu ponavlja navode iz podneska od 31. 8. 2017. kojim se očitovao na odgovor na tužbu od 19. 7. 2017., za sastavljanje kojeg mu je trošak dosuđen u punom iznosu, pored toga u podnesku od 19. 12. 2017. tužitelj se očituje na dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja, koja mu je dostavljena tek uz podnesak tuženice od 17. 4. 2018., stoga podnesak od 19. 12. 2017. nije bio potreban za vođenje parnice. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 23. 10. 2017. i 20. 3. 2019. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su ti podatci vidljivi u e-spisu, dakle, navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

46. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18. prosinca 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel