Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1450/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika pod 1. MF, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 2. SF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta „[obrt]“ za vučnu službu i prijevoz, iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj: P- 480/2020-24 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj: P-480/2020-24 od 25. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženici MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasnici "[obrt]" obrt za vučnu službu i prijevoz, [adresa], dužni su solidarno isplatiti tužitelju VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ukupnu svotu od 1.377,27 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“,

odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 829,50 eura u roku od 15 dana (točka III. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu uvažiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu parničnog troška i troška žalbe tužitelju, odnosno podredno presudu u cijelosti ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske štete u iznosu od 1.377,27 eura, nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja, a koja je prema navodima istog nastala uslijed postavljanja vozila na kamion vučne službe, nestručnim upravljanjem od strane tuženika

5. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Među strankama nije sporno da se 29. srpnja 2019. oko 20,30 sati tužitelju na parkirališnom prostoru trgovačkog centra Kaufland, ulica M. Vlašića, Poreč, pokvario osobni automobil marke BMW 330 D, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Nesporno je da je vučna služba tužitelja ACE Auto Club Europa putem posrednika TBS Team 24 iz Slovenije angažirala obrt tuženika da preveze vozilo tužitelja u najbliži ovlašteni servis Tomić &co koji se nalazi u Puli, kao i da je da je obrt tuženika postavio vozilo tužitelja na kamion vučne službe i odvezao ga u navedeni servis.

6.1. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročna veza između radnje tuženika i oštećenja na vozilu tužitelja, odnosno pasivna legitimacija tuženika.

7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da iz tužbe i iskaza tužitelja proizlazi kako je prilikom postavljanja njegovog vozila na kamion vučne službe, nestručnim upravljanjem od strane tuženika, došlo do oštećenja vozila i to puknuća prednjeg branika, te strugotina na donjem dijelu branika, pa da je isti, zbog oštećenja učinjenih prilikom transporta vozila na servis, pretrpio imovinsku štetu u iznosu od 1.377,27 eur na ime radova koje je potrebno izvršiti radi popravka vozila, te da su tuženici svojim postupanjem prekršili temeljna načela obveznog prava, odnosno, načelo zabrane prouzročenja štete

- da su se tuženici u odgovoru na tužbu protivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, u bitnom ističući da je prijevoz izvršen uredno, profesionalno, bez oštećenja i bez primjedbi tužitelja, te da iz e-mail korespodnencije koju je tužitelj priložio tužbi proizlazi da je neka treća vučna služba odvezla vozilo od servisa BMW u Puli dalje na nepoznato mjesto 30. srpnja 2019., odnosno, dva dana prije prijave tužitelja na policiji u Poreču

- da je uvidom u radni nalog utvrđeno kako je po obavljenom poslu od strane tuženika, tužitelj potpisao radni nalog tuženika, ne navodeći pritom ikakve primjedbe

- da iz ovjerenog prijevoda e-mail korespondencije između ACE, TBS Team 24 i tuženika proizlazi da je vozilo tužitelja 30. srpnja 2019., na njegov zahtjev, odvedeno vučnim kamionom iz servisa BMW Tomić & co, te da to nisu učinili tuženici, a navedeno proizlazi i iz interne evidencije TBS Team-a 24.

- da je uvidom u ispis dojave i službenu zabilješku od 1. kolovoza 2019. iz spisa predmeta PP Poreč-Parenzo utvrđeno, u bitnom, da je 1. kolovoza 2019. u 11,11 sati tužitelj usmeno PP Poreč dojavio kako je 31. srpnja 2019. prilikom zaprimanja svog osobnog automobila sa servisa, zbog kvara na istom, zamijetio oštećenja na prednjem braniku u vidu puknuća istog, te u vidu strugotina na donjem dijelu branika za koje nije siguran na koji način i u kojem vremenu te mjestu su ista nastala, te kako pregledom lokacije te vozila nije od strane PP Poreč bilo moguće utvrditi točno mjesto, vrijeme ili način nastanka navodnih mogućih oštećenja prijavljenih po tužitelju, kao ni potvrda samog događaja, te je u vezi toga dostavljena spomenuta službena zabilješka. Navedeno proizlazi i iz uvida u potvrdu PP Poreč broj 511-08-27/2-52/378-2019 od 1. kolovoza 2019. (dalje: Potvrda)

- da iz iskaza svjedoka OF, tužiteljevog prijatelja i samog tužitelja, s jedne strane, proizlazi da je do oštećenja na tužiteljevom automobilu došlo radnjom tuženika, dok svjedok BF, otac tuženika koji je 29. srpnja 2019. osobno postavljao automobil tužitelja na kamion vučne službe „BF“, s druge strane, navedeno izričito demantira.

- da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja radi uviđaja, te prometno-tehničko-strojarskog vještačenja, navodeći d bi se istima mogla utvrditi tek mogućnost da je do oštećenja na predmetnom automobilu došlo zbog radnje tuženika, ali ne i sa sigurnošću utvrditi jesu li ta oštećenja posljedica upravo radnje tuženika

8. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.1. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, obrazlažući pobijanu presudu u bitnom naveo kako se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi da su oštećenja na tužiteljevom automobilu posljedica upravo radnje tuženika, te da kraj takvog stanja stvari, samo na temelju iskaza svjedoka OF i tužitelja, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti utvrditi uzročno posljedičnu vezu između radnje tuženika i oštećenja na predmetnom automobilu. Stoga je, pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a, zaključio kako je tužbeni zahtjev neosnovan i to primjenom pravila o teretu dokazivanja. S navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

10. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito jer mu nije omogućeno očitovanje o službenoj zabilješci policije, da sud nije proveo predloženo vještačenje, ističući pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane navedenog suda.

11. Vezano uz tužiteljeve navode da bi istome bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom za istaknuti je da su službena zabilješka i ispis dojave Policijske postaje Poreč pribavljeni na prijedlog samog tužitelja, u okviru dokaznog postupka, te su da su navedene isprave sastavni dio sudskog spisa, a tužitelj je tijekom cijelog postupka imao mogućnost izvršiti uvid u spis, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a

12. Neosnovano tužitelj navodi da je neprovođenjem vještačenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno naveo da bi se vještačenjem mogla eventualno utvrditi mogućnost, ali ne i sa sigurnošću, činjenica da su oštećenja nastala upravo radnjom tuženika. Odluka o izvođenju dokaza je diskrecijska ovlast suda i u konkretnom slučaju ne predstavlja povredu odredbe čl. 250. ZPP-a.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljevo vozilo odvezeno iz servisa BMW-a 30. srpnja 2019., već da je tužitelj vozilo preuzeo 31. srpnja 2019., obzirom da je trenutak preuzimanja vozila neodlučan u okolnostima kada iz e-mail korespondencije koju isti uz tužbu dostavlja proizlazi da je njegovo vozilo 30. srpnja 2019. iz servisa odvedeno vučnim kamionom i to od strane vučne službe koja nije u vlasništvu tuženika. Pritom je za napomenuti da iz Potvrde od 1. kolovoza 2019., sačinjene nakon što je tužiteljevo vozilo preuzeto i odvedeno drugim vučnim kamionom, proizlazi da ovdje tuženik nije siguran na koji su način i u kojem vremenu oštećenja nastala. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da provedeni dokazi ne omogućuju sigurno utvrđenje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i nastale štete.

14. Također, tužitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženicima priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženicima pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

15. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica